REPUBLIKA HRVATSKA

P-969/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐS pok. AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Ivo Staničić odvj. u Splitu, protiv tuženika pod 1 KS pok. US (Nikice) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2 ĐSS pok. US (Nikice), Im Grunen Grund 19, D-48317, Drensteinfurt, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Budislav Anđelinović odvj. u Splitu, radi činidbe, predaje i uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave održane dana 03. listopada 2025. god., u prisustvu tužitelja sa pun. Ivo Staničić odvj. u Splitu, i pun. tuženika pod 1 i pod 2 Budislav Anđelinović odvj. u Splitu, dana 31. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

„1.Dužni su tuženici KS pok. US (Nikice), OIB: [osobni identifikacijski broj] i ES r. KS pok. US (Nikice), OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, u svrhu omogućavanja pristupa tužitelju u potkrovlje stambene zgrade [adresa], sa zajedničkog stubišta, izvršiti uklanjanje vratnog krila vrata koja se nalaze u drvenoj pregradi koja dijeli podest stubišta na II (drugom) katu, uz uklanjanje okretnih ležajeva-nosača vratnog krila (britvela) iz okvira vrata, te zamjenu brave na ulaznim vratima u potkrovlje, uz sve popratne radove koji omogućavaju potpunu funkcionalnost vrata, te predaju ključeva tužitelju, sve sukladno vještvu stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina FS, dipl. ing. građ s nadnevkom “U Omišu, studeni 2023.”

2.Dužni su tuženici KS pok. US, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ES r. KS pok. US (ČS), OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe pristupiti zamjeni stanova na način da ĐS pok. AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], postane vlasnik za cijelo stana na nadograđenom drugom katu, zemljišnoknjižne oznake ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), nadograđeni II (drugi) kat zgrade označene sa čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], Z.k. tijelo I-3, K. O. [katastarska općina], a da tuženici postanu, svaki za po 1/2 dijela, a ukupno za cijelo, vlasnici stana u visokom prizemlju obiteljske zgrade [adresa], sagr. na čest. zgr. [katastarska čestica], tijelo prvo, koji nosi oznaku ZK tijelo I.-1 Suvlasnički dio s neodređenim omjetom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], sve u zgradi u [adresa].

3.Dužni su tuženici KS pok. US (Nikice), OIB: [osobni identifikacijski broj] i ES r. KS pok. US (Nikice), OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izdati tužitelju ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], tabularnu izjavu podobnu da imenovani zatraži i u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, postigne uknjižbu prava vlasnišva za cijelo na stanu na nadograđenom drugom katu, zemljišnoknjižne oznake ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), nadograđeni II (drugi) kat zgrade označene sa čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], Z.k. tijelo I-3, K. O. [katastarska općina], uz istodobnu obvezu ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženicima izda tabularnu ispravu podobnu da imenovani postanu, svaki za po 1/2 dijela, a ukupno za cijelo, vlasnici stana u visokom prizemlju obiteljske zgrade [adresa], sagr. na čest. zgr. [katastarska čestica], tijelo prvo, koji nosi oznaku ZK tijelo 1. -1 Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], jer će u protivnom slučaju takove isprave nadomjestiti ova presuda.

4.Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno nadoknaditi tužitelju parnični trošak, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj trošak od dosuđenja do isplate."

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima pod 1 i pod 2 parnični trošak u iznosu od 11.596,20 Eur.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 21. prosinca 2019. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika pod 1 i po 2, i njihovog pravnog prednika pok. MS pok. US (ČS) u kojoj navodi da je zgrada u [adresa], sa okućnicom, zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] i čest zgr. 3412, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], Ugovorom o naknadi br. 8633/53 od 11.12.1954. god., ustupljena od strane Grada Splita u cijelosti u vlasništvo IS. Đ. Dosljedno iznijetom, pravi prednik tužitelja (djed HS) bio je vlasnik za cijelo cijele zgrade i vrta ("Vinograd") oko kuće.

Po Rješenju o nasljeđivanju iza smrti HS, imenovanog je naslijedila ZS ud. HS, udova ostavitelja. Nasljednik iza smrti ZS ud. HS je njena kćerka NS ž, AS. Tužitelj je univerzalni nasljednik iza smrti svojih roditelja NS žene AS i AS pok. HS.

Baka tužitelja ZS ud. HS, prodala je tuženicima dio predmetne zgrade (tadašnje potkrovlje-tavan i podrum), uz obvezu da prodavateljica zadrži upotrebu dijela podruma, a kupcima je dana suglasnost da vrše radove u podrumu u svrhu adaptacije (čl. 2).

Tužitelj je vlasnik za cijelo stana u visokom prizemlju obiteljske zgrade [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], tijelo prvo, koji nosi oznaku zk. tijelo 1. – 1 Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-1), Z. U. [broj ZK uloška] ½, K. O. [katastarska općina].

Tuženici pod 1 – pod 3 su suvlasnici ukupno za cijelo nadograđenog II (drugog) kata zgrade označene sa čest. zgr. [katastarska čestica]. zk. tijelo, koji nosi oznaku: zk. tijelo 1-3 Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-3) zk. uložak [broj ZK uloška] ½, K. O. [katastarska općina].

Tuženici su u prigodi izvođenja radova na gradnji stana na drugom katu kojega su suvlasnici, zemljišnoknjižne oznake Etažno vlasništvo (E-3) nadograđeni II (drugi) kat zgrade označene sa čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]. zk. tijelo, K. O. [katastarska općina], zatvorili prolaz za u potkrovlje zgrade tj. nisu podijelili ulaz u stan od stubišta, odnosno prolaza prema potkrovlju. Na izloženi način tužitelj ne može nesmetano i samostalno pristupiti u prostor potkrovlja zgrade [adresa].

Tužitelj je zakonski nasljednik svojih roditelja NS ž. AS i AS pok. HS, koji su sa sada pok. US pok. US i njegovom ženom VS, a to su pravni prednici tuženika pod 1-pod 3, sklopili nagodbu o preduvjetima za buduću zamjenu stana "Split, 9.11.1968.", ovjerena u potpisu ugovaratelja dana 11.02.1969. pod brojem OV-923/69 kod Općinskog suda u Splitu.

Tim ugovorom pravni prednici današnjih parničnih stranaka dogovorili su se da će se nakon što DS pok. US i njegova žena DS A izgrade stan na nadogradnje (II katu) u okviru kvadrature u "Razdiobnoj skici", a koji stan će se sastojati od 4 (četiri) sobe sa dnevnim boravkom, kuhinjom i ostalim nus prostorijama, kao i balkonom sa sjeverne strane nad ulazom, pristupiti zamjeni novoizgrađenog stana sa stanom u visokom prizemlju zgrade u [adresa], tadašnje vlasnosti NS žene AS i AS pok. HS, čiji je pravni slijednik današnji tužitelj.

Iako su tuženici, odnosno njihovi pravni prednici izgradili stan na nadogradnji na II (dva) katu, te se uknjižili kao punopravni vlasnici odbijaju izvršiti zamjenu vlasništva sa stanom vlasnosti tužitelja u visokom prizemlju zgrade [adresa]. Tužitelj inzistira na zamjeni predmetnih stanova bez obzira na eventualnu razliku u njihovoj vrijednosti, što može biti predmet posebne naknade, bilo po sporazumu stranaka ili kao rezultat sudske odluke.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će obvezati tuženike da ulazna vrata svoga stana na nadograđenom drugom katu predmetne zgrade, odijele od stubišta, odnosno prolaza prema potkrovlju zgrade, na način da tužitelj može nesmetano pristupiti u prostor potkrovlja predmetne zgrade, potom da donese i odluku kojom će tuženike obvezati da pristupe zamjeni stanova na način da tužitelj postane vlasnik za cijelo stana na nadograđenom drugom katu predmetne zgrade, a da tuženici postanu svaki za po 1/3 dijela, ukupno za cijelo vlasnici stana u visokom prizemlju predmetne zgrade, te da donese odluku kojom će obvezati tuženike da izdaju tužitelju tabularnu izjavu podobnu da zatraži i postigne u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu prava vlasništva za cijelo na stanu na nadograđenom drugom katu predmetne zgrade, uz istodobnu obvezu tužitelja da tuženicima izda tabularnu ispravu podobnu da postanu svaki za po 1/3 dijela, ukupno za cijelo vlasnici stana u visokom prizemlju predmetne zgrade, jer će u protivnom slučaju takve isprave nadomjestiti ista odluka suda.

U odgovoru na tužbu od 17. srpnja 2020. god., tuženici navode da se protive tužbi, traže da ista bude odbijena uz osudu tužitelja na snošenje parničnog troška, te ističu da točkom 1 tužbenog zahtjeva tužitelj traži da tuženici ulazna vrata svog stana odjele od stubišta za potkrovlje, a kako bi on mogao nesmetano pristupiti u prostor potkrovlja.

Tužitelj tim zahtjevom traži nešto na što nema pravo. Naime, tuženici i njihov prednik su od tadašnje vlasnice ZS kupili podrum i potkrovlje. Tuženici su nadogradili kat na mjestu gdje je bilo kupljeno potkrovlje, te iznad kata u skladu sa dozvolom postavili krov. U prostor iznad krova se od momenta gradnje pa do danas stalno ulazilo i ulazi kroz stan tuženika .

Prema tome, kupnjom potkrovlja od ondašnjih isključivih vlasnika tuženici su postali vlasnici tog prostora i tužitelj sada nema nikakva prava tražiti da mu se omogući pristup u potkrovlje. Pokojna vlasnica ZS ugovorom od 20.12.1967 g., prodala je podrum i potkrovlje, kao zasebni dio zgrade. Kako su suvlasnik zgrade u to vrijeme bile "Splitske toplice " to je ista od kupoprodajne cijene isplatila PIS- u 6.000 Din. za njegov suvlasnički dio potkrovlja.

Prema tome prijašnji vlasnici (u momentu prodaje potkrovlja) ZS i PIS promijenili su svrhu korištenja jednog dijela zgrade, te je na taj način tužena strana stekla pravo nadogradnje stana.

Prednici tužitelja stekli su svoje stanove nakon što je izvršena ova prodaja, pa prema tome ni u jednom slučaju nemaju prava na ono što su prodali njihovi prednici. Naime, ZS je svoj preostali dio zgrade kasnije darovala prednici tužitelja.

Drugi prednik tužitelja LS kupio je stan od "Splitskih toplica" i kod prodaje je istome naglašeno da je potkrovlje prodano tuženima. (iskaz istoga na zapisniku od 24.05.78. u spisu I P 326/93).

Stoga se ističe da tužitelj kao pravni slijednik bivših vlasnika nema nikakva prava na potkrovlje. Potkrovlje je prodano prije nego su oni postali vlasnici, a pri sticanju su upozoreni i znali da je potkrovlje vlasništvo treće osobe.

Kod ovoga treba naglasiti da se nitko od tadašnjih vlasnika (uključivo i prednika tužitelja) nije protivio izgradnji.

Tužbenim zahtjevom pod 2 i 3 tužitelj traži nešto što nikad nije ni ugovoreno, a niti je bilo moguće realizirati. Tužitelj se poziva na nagodbu od 9.novembra 1968., koja nije ni potpisana po svim vlasnicima i nije nikad stupila na snagu. Nagodbom na koju se poziva tužba govori nešto sasvim drugo nego se tužbom traži.

Interesantno je da se prednici tužitelja u sporu koji je vođen radi potkrovlja nikad nisu pozivali na ovu "Nagodbu" jer su znali da ista niti je potpisana, a niti je ikad stupila na snagu. Spor između prednika stranaka trajao je preko 20 godina i nitko nikad nije spomenuo ovaj ugovor, jer su obje stranke znale da isti nikad nije stavljan na snagu i da je neizvediv.

Opreza radi postavlja se prigovor zastare.

Tužitelj u podnesku od 15. rujna 2020. god., navodi da navode odgovora na tužbu poriče u cijelosti kao neosnovane.

Što se tiče potkrovlja, tužitelj smatra da potkrovlje nad novoizgrađenim drugim katom zgrade [adresa], ne pripada u isključivu vlasnost tuženicima.

Tvrdnja tuženika da su kupnjom podruma i potkrovlja zgrade [adresa] od tadašnje vlasnice ZS, kupili i pravo nadogradnje potkrovlja nad današnji drugim katom i da je to potkrovlje njihovo isključivo vlasništve, ne stoji. Posebno ne stoji tvrdnja da su prednici današnjih tužitelja prodali potkrovlje prije nego što su oni postali vlasnici, te da su pri stjecanju upozoreni i znali da je potkrovlje vlasništvo trećih osoba.

Parnični spis koji je vođen na Općinskom sudu u Splitu po tužbi tužitelja NS i CS, protiv tuženika DS, radi predaje ključa u svrhu korištenja zajedničkih dijelova zgrade, pravomoćno je okončan presumiranim povlačenjem tužbe po rješenju od 12.10.2001 poslovni broj I-P-326/93. Iako dakle nemamo meritorne odluke, znakovito je zadnje ukidno rješenje tadašnjeg Okružnog suda u Splitu od 03.02.1993. poslovni broj Gž-77/93, u kome je taj drugostupanjski sud zauzeo stav da “prema navodima vještaka (Jure Malenica) prema projektu do potkrovlja nisu bile predviđene neke stepenice, pa sud prvog stupnja kaže da se po tome može pretpostaviti da je novo potkrovlje tuženik izgradio samo za sebe, a ne zbog dogovora sa ostalim vlasnicima, što je to morao učiniti. Ovdje se ista stvar može tumačiti i obrnuto tj. da baš zato što po projektu nisu bile predviđene stepenice, a što ih je tuženik izgradio i ostavio tim stepeništem pristup potkrovlju svim vlasnicima, je to učinio jer je sporazum bio da novo izgrađeno potkrovlje bude zajedničko”

Prema tome, iako iz tog spisa proizlazi da je Ugovorom od 20.12.1967. sada pok. ZS prodala US i njegovoj obitelji podrum i potkrovlje s pravom nadogradnje zgrade u [adresa], te pravom izgradnje garaže u dvorištu, te da su tadašnji PIS i ZS zaključili Ugovor dana 26. 12. 1967., po kojem je ZS imala isplatiti PIS-u 6.000 dinara pošto je prodala potkrovlje kojeg je bila vlasnik zajedno sa Splitskim toplicama, u utvrđenom omjeru: 3 : 1, te iako su prvostupanjski sudovi zaključivali da su prijašnji vlasnici ZS i PIS promijenili svrhu korištenja jednog dijela zgrade koji je inače bio zajednički dio zgrade, te da bi tuženik DS stekao pravo da umjesto potkrovlja izgradi stan, nema nikakvog valjanog dokaza da su se tadašnji suvlasnici, pa i pravni prednik tužitelja, odrekli prava potkrovlja nad novoizgrađenim drugim katom tj. da su isti prepustili pravnom predniku tuženika.

ĐS zakonski je nasljednik svojih roditelja - NS žene AS i AS pok. HS, koji su sa sada pok. US pok. US i njegovom ženom VS, a to su pravni prednici tuženih KS, MS i ES, sklopili Nagodbu o preduvjetima za buduću zamjenu stana “Split, 9. 11. 1968”, ovjerena u potpisu ugovaratelja dana 11.02.1969. pod brojem OV-923/69 kod Općinskog suda u Splitu.

Tim ugovorom pravni prednici današnjih parničnih stranaka dogovorili su se da će se, nakon što DS pok. US i njegova žena DS A izgrade stan na nadogradnji (II. katu) u okviru kvadrature u “razdiobnoj skici” a koji stan će se sastojati od 4 (četiri) sobe sa dnevnim boravkom, kuhinjom i ostalim nus prostorijama, kao i balkonom sa sjeverne strane nad ulazom, pristupiti zamjeni novoizgrađenog stana sa stanom u visokom prizemlju zgrade u [adresa], tadašnje vlasnosti NS žene AS i AS pok. HS, čiji je pravni slijednik današnji tužitelj ĐS pok. AS.

Što se tiče tužbenog zahtjeva pod toč. 2. i toč. 3., Nagodba od 09.11.1968. , je uredno potpisana i ovjerena kod Općinskog suda u Splitu pod Ov-923/69 od 11. 02. 1969, pak je dakle “stupila na pravnu snagu”. Naime, po tadašnjim propisima, ovjeru je vršio nadležni općinski sud.

Tužitelj smatra da prigovor zastare nije osnovan. Ovdje se radi o stvarnopravnom zahtjevu koji ne zastarijeva, a ne obveznopravnom zahtjevu.

Na pripremnom ročištu dana 18. svibnja 2021. god., tužitelj navodi da prilaže u spis e-mail korespondenciju između punomoćnika tužitelja i tuženika pod 1, navodeći da se iz iste može nedvojbeno zaključiti o postojanju prava tužitelja na potkrovlje koje je izgrađeno na nadograđenom drugom katu Bukovčeve 11, kao i o obvezi tuženika da pristupe zamjeni njihovog stana na drugom katu sa stanom tužitelja koji se nalazi na prvom katu.

Na pripremnom ročištu dana 24. svibnja 2023. god., tužitelj navodi da je u tužbi predložio, osim pregleda određenih spisa, među kojima je od posebnog značaja spis ovog suda IP-326/93, (ranijeg broja IP-1644/77) i izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke. Nadalje predlaže saslušanje stranaka.

Tuženici na istom ročištu navode da uz već predložene dokaze, predlažu da sud pribavi spis Općine Split (Odobrenje za izgradnju nadgrađa) br. 351/UP-I- 2515/1968. Ovo predlažu stoga što se iz navedenog odobrenja i priložene dokumentacije jasno vidi da ni u jednom slučaju nadogradnji nisu bila predviđena dva stana. Ne protive se očevidu na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke.

Tužitelj potom na istom ročištu poriče navode tuženika u dijelu koji nisu u skladu s navodima tužitelja, te ističe da i iz e-mail korespondencije stranaka koji je priložen spisu, proizlazi da je između stranaka čak i bio postignut sporazum o mirnom rješenju spora, trebalo ga je potpisati i ovjeriti kod JB, da bi tuženik pod 1 u zadnji tren odustao od istoga. Sadržaj tog nacrta sporazuma jasno govori o tome koja su prava tužitelja, te da tuženik priznaje pravo tužitelja na zamjenu stanova i današnje potkrovlje nad nadograđenim drugim katom koje je njegove (tuženikove) vlasnosti.

Tuženici potom na istom ročištu ističu da pozivanje tužitelja na pregovore oko sporazuma i pojedine detalje pregovora, ne mogu značiti ništa jer sporazum nije potpisan i sve ono što su stranke u pregovaranju govorile i pisale ne može imati nikakva značenja sve dok se taj sporazum ne potpiše.

Na očevidu dana 06. listopada 2023. god., sudski vještak FS dipl. ing. građevine, pristupio je pregledu predmetne stambene zgrade u [adresa], na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a naročito stubišta zgrade, stana na visokom prizemlju, stana na nadograđenom drugom katu i potkrovlja zagrade.

Posebno upitan tužitelj navodi da su stanovi parničnih stranaka u visokom prizemlju i nadograđenom drugom katu, iste površine.

Prisutne stranke su učinile nespornim da pristup u potkrovlje zgrade sa zajedničkog stubišta nije moguć, već je pristup u potkrovlje moguć isključivo iz stana tuženika pod 1 i pod 2 položenog u nadograđenom dugom katu, budući da je pristup moguć samo kroz ulazna vrata stana tuženika. Stranke su učinile nespornim i to da je površina potkrovlja identična površini stanova parničnih stranaka.

Stranke navode da se u podrumu zgrade nalaze četiri apartmana obitelji TS, te da je i podrum zgrade identične površine kao i stanovi parničnih stranaka.

Punomoćnici stranaka su izjavili kako drže nespornim da je obitelj DS svojevremeno prodala podrum zgrade tadašnjem poduzeću „Čoka“, sukladno sporazumu iz 1968 godine, dok prisutni tužitelj navodi da obitelj DS nije nikada prodala podrum zgrade navedenom poduzeću.

Tužitelj u podnesku od 10. listopada 2023. god., navodi da je uz podnesak od 15.09.2000., dostavio tzv. povijesni izvadak iz zemljišne knjige za kat. čest. ZGR. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] od 20.11.2009. godine. Navodi da se na spis sada dostavlja najsvježiji povijesni izvadak za predmetnu nekretninu, sa oznakama svih etažnih cjelina.

Na stanu u podrumu (E-2) upisan je kao vlasnik TS. Iako to nije predmet tužbe i tužbenog zahtjeva, a radi pojašnjenja pozicije tog etažnog vlasnika i statusa podruma zgrade [adresa], na spis se dostavljaju: Ugovor o ustupu poslovnog udjela u društvu Industrija mesa Čoka d.o.o. sklopljen **.**.2011. sa ŽS, i Ugovor o kupoprodaji od 26.04.2017. koga je RS sklopio sa Likvidacijskom masom PRIMERO d.o.o. Split (ranijeg naziva Čoka Kommerce d.o.o. Čoka, Srbija),

Sudbina podrumskog prostora riješena je u parnici P-175/96 Općinskog suda u Splitu, koja je vođena po tužbi tužitelja 1: NS, 2. ČS, 3. MS, 4. ES i KS, protiv tuženika Promero d.o.o. Split, radi iseljenja, kao i po tužbi tuženika-protutužitelja Promero d.o.o. Split, protiv tužitelja-protutuženih:

1: NS, 2. ČS, 3. MS, 4. ES i KS, radi brisanja uknjižbe i utvrđenja prava vlasništva.

U potkrovlju se nalaze ne samo stvari tuženika, nego i određene stvari tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika (roditelja).

Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina FS dipl.ing.građ., u vještvu od 10. studenog 2023. god., navodi da je na zahtjev Općinskog suda u Splitu, predmet pod brojem P-1528/2023, u sastavu sudske komisije, a u svojstvu sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, izvršio dana 06.10.2023., očevid na licu mjesta, u stambenoj zgradi anagrafske oznake [adresa] u [adresa]. Dodatnu izmjeru je izvršio, uz dogovor sa obje strane u sporu, dana 02.11.2023. godine.

Zadatak, prema rješenju iz zapisnika, sastavljenog na licu mjesta 06.10.2023. je sačiniti pisani nalaz i mišljenje sa nacrtom i opisom posebnih i zajedničkih dijelova predmetne stambene zgrade, sa posebnim osvrtom na kvadrature stanova položenih na visokom prizemlju i nadograđenom drugom katu zgrade. Potrebno se je posebno očitovati u odnosu na mogućnost pristupa sa zajedničkog stubišta u potkrovlje zgrade. U slučaju nemogućnosti pristupa u potkrovlje zgrade sa zajedničkog stubišta, potrebno je opisati potrebne građevinske radove u svrhu omogućavanja pristupa u potkrovlje zgrade sa zajedničkog stubišta.

Nakon pregleda, uzimanja mjera i fotografiranja lica mjesta, te pregleda spisa donosi sljedeći nalaz i mišljenje.

Predmetna stambena zgrada, anagrafske oznake [adresa] u [adresa], položena je na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zgrada je katnosti podrum, visoko prizemlje, I kat, II kat i nestambeno potkrovlje. Krov je višestrešan, završno prekriven crijepom. U podrum se pristupa niz vanjsko stubište koje se nalazi uz južnu fasadu. Prema oznaci kategorizacije, koja se nalazi uz ulaz, u podrumu se nalaze sobe za iznajmljivanje, u koje se nije pristupalo. Na ostale etaže se pristupa preko unutrašnjeg stubišta, u koje se ulazi na sjevernoj strani zgrade. U prostorije na I katu se nije pristupalo, prema reklami na vratima u njima se nalaze uredi tvrtke „TREBAM d.o.o.“. Ostale etaže zgrade su bile predmet očevida i biti će opisane u nastavku.

Stan tužitelja se nalazi na visokom prizemlju. Ulazna vrata su protuprovalna, na njima su istaknute dvije pločice, jedna sa prezimenom tužitelja: „ FS“, a druga sa natpisom; „ROOMS LUCIA“. Stan tužitelja je četverosoban, korisne površine 102,37 m2, nedavno kompletno preuređen. Dvije zapadne sobe imaju samostalne kupaonice i iznajmljuju se, dok u ostatku stana stanuje tužitelj. Visina prostorija iznosi 3,0 m. Nacrt stana, popis prostorija sa pripadajućom korisnom površinom svake od njih te ukupna korisna površina stana dani su u prilogu 4.1. Skica lica mjesta 1.

Na vrhu polu zavojitog stubišnog kraka koji se pruža između I (prvog) i II (drugog) kata, u nivou II (drugog) kata nalazi se dio podesta stubišta dimenzija 120x71 cm. Ovaj dio podesta je posljednja površina u stubištu na koju mogu svi stanari slobodno pristupiti. Istočno i južno od prethodno opisanog dijela podesta su drvene pregrade koje u naravi predstavljaju granicu prema prostorijama koje koristi isključivo tuženik. Na drvenoj pregradi koja se nalazi južno od podesta nalazi se zvonce i pločica sa imenom: „ DS“ U drvenoj pregradi koja dijeli podest stubišta na dva dijela nalaze se drvena vrata, dimenzije otvora 81x200cm, opremljena cilindar bravom, koja u naravi predstavljaju ulaz u prostorije koje koristi samo tuženik. Vrata su u prilozima 4.2. Skica lica mjesta 2 i 4.3 Skica lica mjesta 3, označena kao VRATA 1. Iza vrata se nalazi ostatak podesta dimenzija 106x99 cm. Završna obrada podesta je ista sa obje strane vrata. Na južnoj strani ostatka podesta se nalaze vrata kojima se pristupa u stan tuženika dok se na sjevernoj stani nalazi stubište kojim se pristupa u potkrovlje. Pristup na II (drugi) kat prikazan je u prilogu 4.3. Skica lica mjesta 3.

Vrata u stan tuženika su sobna, poluostakljena, dimenzije otvora 71x200 cm, opremljena bravom za sobna vrata, u prilozima 4.2. Skica lica mjesta 2 i 4.3 Skica lica mjesta 3 označena kao VRATA 2. Stan tuženika je četverosoban, korisne površine 111,25 m2, sa dva pripadajuća balkona, korisne površine 4,58 m2 i 3,71 m2. Stan je redovito održavan. Visina prostorija iznosi 2,7 m. U stanu stanuje tuženik pod 1. Nacrt stana, popis prostorija sa pripadajućom korisnom površinom svake od njih te ukupna korisna površina stana dani su u prilogu 4.2. Skica lica mjesta 2.

Na podu hodnika u tuženikovom stanu, neposredno iza ulaznih vrata, a nakon podizanja tapeta, vidljiv je trag zida koji je ranije bio na tom mjestu. Trag je širine cca. 12 cm, udaljen je cca. 41 cm od drvene pregrade u kojoj su vrata, u naravi predstavlja kanal ispunjen cementnim namazom, djelomično su vidljivi i tragovi crvene opeke. Završna obrada poda u dodiru s tragom zida nije ista, odnosno sa njegove sjeverne strane završna obrada je ista kao i na podestu stubišta, dok je sa južne strane ista kao i u ostatku hodnika u stanu tuženika. Trag zida koji je ranije postojao je prikazan u prilogu 4.3. Skica lica mjesta 3.

Potkrovlju se pristupa preko strmog dvokrakog betonskog stubišta sa međupodestom . Prostor između krakova je ispunjen sa drvenom pregradom, istom onom koja dijeli podest na drugom katu. Pregrada dijelom preuzima funkciju zaštitne ograde prvog kraka stubišta, dok drugi krak stubišta nema zaštitnu ogradu, isto kao što je nema niti završni podest stubišta u razini potkrovlja, zbog čega je stubište nesigurno za korištenje. Sa završnog podesta, kroz poluostakljena drvena vrata, opremljena bravom, pristupa se u potkrovlje. U prilogu 4.4. Skica lica mjesta 4 prikazan je pristup u potkrovlje, dok su ulazna vrata u potkrovlje označena kao VRATA 3.

Potkrovlje je nestambene namjene, površine cca. 120 m2, pod je betonska ploča, krovna konstrukcija drvena višestrešna, prekrivena crijepom. U potkrovlju nalaze deponirano dosta starih stvari.

Nakon okvirnog pregleda spisa izdvojio bih slijedeće. U spisu se nalazi i kompletan spis oznake IP-326/93, u kojemu tužbom od **.**.1977. NS tuži US. Na 107. strani spisa nalazi se nalazi vještvo ing. Jure Malenice od 22.11.1990. godine. Naslov vještva glasi: „ Vještvo koje sadrži mišljenje o stanju izvedenih radova od strane tuženika na dijelu podesta na II katu, za ulaz u stan istog na II katu u [adresa] u [adresa].

Skica lica mjesta koja je sastavni dio vještva prikazuje stubište sa ulazima u stan na visokom prizemlju, prvom i drugom katu. Pregledom skice lica mjesta razvidno je da je stanje lica mjesta, odnosno stubište sa ulazima u stanove, ostalo skoro u cijelosti nepromijenjeno do današnjeg dana. Razlika, što se tiče visokog prizemlja i prvog kata, je u tome što su promijenjena ulazna vrata u stanove. Stanje na drugome katu u cijelosti nepromijenjeno, odnosno današnje stanje odgovara onom iz 1990. godine. Male razlike od nekoliko centimetara, između skice lica mjesta iz 1990. godine i sadašnje skice lica mjesta, su u granicama tolerancije mjerenja i nastale su zbog nesavršenosti izvedbe građevinskih radova. Na skici lica mjesta iz 1990. je prikazan i položaj srušenoga pregradnog zida u stanu tuženika.

U potkrovlje zgrade nije moguć pristup sa zajedničkog stubišta bez dopuštenja tuženika, odnosno tuženik jedini ima ključeve obaju vrata kroz koja se mora proći da bi se pristupilo u potkrovlje. Pristup je onemogućen vratima koja su sastavni dio drvene pregrade koja dijeli podest stubišta na II(drugom) katu na dva dijela. Vrata su u prilozima 4.2. Skica lica mjesta 2 i 4.3 Skica lica mjesta 3, označena kao VRATA 1. Pristup je ujedno onemogućen i vratima na samom ulazu u potkrovlje. Ova vrata su u prilogu 4.4. Skica lica mjesta 4 označena kao VRATA 3.

U slučaju potrebe za omogućavanjem pristupa u potkrovlje zgrade sa zajedničkog stubišta, potrebno je ostvariti uvjete za slobodan prolazak kroz dvoja vrata opisana u prethodnoj točci.

Vrata koja se nalaze u drvenoj pregradi koja dijeli podest na stubištu II (drugog) kata otvaraju se prema stubišnom kraku koji vodi prema potkrovlju. Kako je širina vrata tek malo manja od prostora iza njih vratno krilo u otvorenom položaju bitno otežava prolazak prema potkrovlju. Za slučaj promjene načina okretanja vratnog krila, tako da se okreće prema ulaznim vratima u stan tuženika, ulaz tuženiku u stan bi bio bitno otežan. Vratno krilo se ne može okrenuti ni prema vani jer bi bitno ugrožavalo sigurnost korištenja stubišta zbog malog prostora ispred vrata, te bi ih se tada trebalo otvarati sa stuba.

Zbog prethodno navedenoga vratno krilo je potrebno ukloniti iz okvira vrata. Okvir vrata i drvena pregrada u kojoj se nalazi ne bi se uklanjali iz razloga što su dijelom u funkciji zaštitne ograde prvog kraka stubišta prema potkrovlju. Nakon uklanjanja vratnog krila prolaz kroz pregradu koja dijeli podest stubišta na II (drugom ) katu bi bio slobodan.

Građevinski radovi koje je potrebno izvesti u svrhu omogućavanja pristupa u potkrovlje zgrade sa zajedničkog stubišta su:

1. Uklanjanje vratnog krila vrata koja se nalaze u drvenoj pregradi koja dijeli podest stubišta na II (drugom) katu, uz uklanjanje okretnih ležajeva-nosača vratnog krila (britvela) iz okvira vrata. Vrata su u prilozima 4.2. Skica lica mjesta 2 i 4.3. Skica lica mjesta 3 označena kao VRATA 1.

2. Zamjena brave na ulaznim vratima u potkrovlje, uz sve popratne radove koji omogućavaju potpunu funkcionalnost vrata, te predaja kopije ključeva onima za koje se utvrdi da imaju pravo ulaska u potkrovlje. Vrata su u

prilogu 4.4. Skica lica mjesta 4 označena kao VRATA 3.

Tužitelj u podnesku od 22. studenog 2023. god., navodi da nema primjedbi na vještvo ovlaštenog sudskog vještaka FS. Tužitelj je polazeći od činjenice da je MS umrla, a da su uvodno označeni tuženici njeni nasljednici, te sukladno vještvu, precizirao tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci presude.

Na raspravnom ročištu dana 22. prosinca 2023. god., tuženici navode da se protive ponovno postavljenom tužbenom zahtjevu iz svih razloga iz kojih su se protivili prvotnom tužbenom zahtjevu. Ustraju u prijedlogu iz odgovora na tužbu. U odnosu na vještvo ističu da je vještak u jednom dijelu pod točkom 2.4., netočno naveo kao vrata stana tuženika, jer ta vrata nisu vrata stana nego samo dijela stana tuženika, dok su glavna vrata na stepenicama kako je to vidljivo iz priloženih skica.

Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina FS dipl.ing.građ. u dopuni vještva od 29. prosinca 2023. god., navodi sa je sukladno dopisu Suda od 22.12.2023., sa sustava e-Komunikacija preuzeo predmetni spis, a u svrhu uvida u primjedbe i prigovore tuženika na vještačenje koje je izradio u studenome 2023. godine.

Primjedbe i prigovori tuženika, istaknuti na ročištu od 22.12.2023., navedeni su u dijelu zapisnika u kojemu je dokumentirano izlaganje pun. tuženika. Dio koji se odnosi na vještačenje citiram u nastavku: „U odnosu na vještvo ističe da je vještak u jednom dijelu pod točkom 2.4. naveo kao vrata stana tuženika krivom, jer ta vrata nisu vrata stana nego samo dijela stana tuženika dok su glavna vrata na stepenicama kako je to vidljivo iz priloženih skica“

Rješenjem iz zapisnika sa ročišta od 22.12.2023., naloženo mu je da u roku od 15 dana sačinim pisanu dopunu vještva na okolnost istaknutih primjedbi i prigovora na vještvo od strane tuženika.

Što se tiče istaknutih primjedbi i prigovora tuženika mišljenja je da su u cijelosti neutemeljeni, te ostaje pri svemu danom u vještačenju. Obrazloženje, odnosno mišljenje o tome koja vrata predstavljaju ulaz u stan tuženika, daje u nastavku.

Pod točkom vještačenja 2.4. stan tuženika na II (drugom) katu opisan je trag zida koji je ranije postojao i koji se nalazi u hodniku stana tuženika. Trag ex. zida je prikazan u prilogu 4.3. Skica lica mjesta 3, te je vidljiv na fotografijama 9, 13 i 14 koje su sastavni dio vještačenja. Završna obrada poda u dodiru sa tragom ex. zida nije ista, sa sjeverne strane je pod isti kao i na podestu stubišta, dok je sa južne strane isti kao i u ostatku hodnika stana tuženika. Položaj traga ex. zida tlocrtno odgovara zidovima u kojima se nalaze ulazi u stanove na nižim etažama.

Zid koji je ranije postojao bio je zid između stana tuženika i stubišta. U zidu su morala postojati vrata, te su upravo ta vrata bila vrata ulazna vrata u stan tuženika. Nakon što se zid uklonio, pregrađivanjem drvenim pregradama došlo je do nove organizacije prostora.

Drvenom pregradom, koja je postavljena u smjeru istok-zapad i koja je paralelna sa tragom ex. zida, hodnik u stanu tuženika je proširen prema stubištu za cca. 50-ak cm, odnosno površina stana je povećana za nešto više od 1 m2, a na štetu podesta stubišta. Vrata koja se nalaze u ovoj drvenoj pregradi predstavljaju ulazna vrata u stan tuženika, na isti način su opisana pod točkom vještačenja 2.4., te su u skicama lica mjesta 4.2. i 4.3 označena kao VRATA 2.

Drvenom pregradom, koja je postavljena u smjeru sjever-jug i koja je okomita na ranije opisanu drvenu pregradu, ostatak podesta stubišta je dodatno podijeljen na dva dijela, te je ujedno u nastavku prema sjeveru zatvoren prostor između dva kraka stubišta. Vrata koja se nalaze u ovoj drvenoj pregradi, u naravi predstavljaju ulaz u prostorije koje koriste samo tuženi, na isti način su opisana pod točkom vještačenja 2.3., te su u skicama lica mjesta 4.2. i 4.3 označena kao VRATA 1.

Što se tiče funkcionalne podjele, prostorije koje koriste samo tuženi podijeljene su u tri dijela i to: stubište sa drugog kata u potkrovlje, stan na drugom katu, te potkrovlje.

Na raspravnom ročištu dana 23. veljače 2024. god., tužitelj navodi da u odnosu na Dopunu vještačenja sudskog vještaka FS s "nadnevkom 29.12.2003." nema primjedbi. Predložio je sukladno čl. 260 ZPP-a, da sud pozove vještaka FS da usmeno obrazloži nalaz i dato mišljenje.

Tuženici na istom ročištu navode da se ne protive pozivanju vještaka. U odnosu na podnesak tužitelja od 22. studenog 2023. godine, kojim je faktički uredio tužbeni zahtjev, ističu da se protive i tako postavljenom tužbenom zahtjevu iz svih razloga navedenih u odgovoru na tužbu. Dodatno u odnosu na točku 2 zahtjeva iz podneska ističu da se tužitelj poziva na ugovor koji nije ni potpisan ni realiziran i niti odgovara stvarnom stanju stvari. Prema tom ugovoru kako tužitelj traži, na dogradnji su morala biti izgrađena 2 stana i to jedan za tužitelja, a drugi za tuženika. Isto tako prema tom ugovoru kad bi tužitelju pripao jedan od izgrađenih stanova, on je tuženima morao dati stan u prizemlju tako da bi u zgradi tužitelj imao jedan stan u izgrađenom dijelu, a tuženici isto tako jedan stan u izgrađenom dijelu, te stan u prizemlju. Međutim do realizacije zbog tehničkih razloga, a i razloga što ugovor nije nikad potpisan po tim učesnicima, nikada nije došlo, dapače ni prednici tužitelja u dugogodišnjem sporu nikada se nisu pozivali na ovaj ugovor.

Tužitelj potom na istom ročištu poriče netom iznijete navode punomoćnika tuženika, te navodi da se je još na ročištu od 22. prosinca 2023. godine, očitovao na podnesak tužitelja od 22.11.2023. godine, kojim tužitelj samo uređuje - precizira tužbeni zahtjev, sukladno vještvu i činjenici da je jedan od tuženika u međuvremenu preminuo. Što se tiče ostalih navoda tuženika, tužitelj se o tome tijekom postupka, u podnescima i na ročištima, detaljno i iscrpno očitovao, pa nema potrebe sada isto ponavljati.

Presudom ovog suda posl. br. P-1528/2023 od 12. travnja 2024. god., tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu ukinuta je Presuda ovog suda posl. br. P-1528/2023 od 12. travnja 2024. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Izvadak iz zemljišne knjige, poseban izvadak: Suvlasnički udio redni broj 1, 3 zk. tijela, ovog suda sa stanjem na dan 16.12.2019. god., Ugovor o naknadi br. 8633/53 od 11. prosinca 1954. god., Prijedlog radi uknjižbe prava vlasnosti od 11. veljače 1955. god., Kupoprodajnu pogodbu od 20. prosinca 1967. god., Nagodbu o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09.11.1968. god., četiri fotografije, e-mail korespondenciju od 13. prosinca 2019. god., 11. prosinca 2019., 10. prosinca 2019., 09. prosinca 2019. god., i 29. listopada 2019. god., Rješenje ovog suda posl.br. IP-561/69 od 26. rujna 1969. god., Povijesni zk. izvadak Z. U. [broj ZK uloška] ½ K. O. [katastarska općina] od 20.11.2009. god., Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Mladen Ježek, Zagreb, Šoštarićeva 10, kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. O-4600/22, UPP-OS-68/22 od 22.08.2022. god., Izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina FS dipl. ing. građ., dana 06. listopada 2023. god., te pregledao Izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz ovog suda - neslužbena kopija sa stanjem na dan 09.10.2023. god., Ugovor o kupoprodaji od 26. travnja 2017. god., Anex Ugovora o kupoprodaji od 26. travnja 2017. god., Rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. Tt-12/383-34 od 24. rujna 2012. god., Podatke za upis u glavnu knjigu Sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu br. Tt-12/383-34 od 24.09.2012. god., Rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. R1-66/2013 od 06. lipnja 2013. god., i br. R1- 66/13 od 16. kolovoza 2013. god., Ugovor o ustupu poslovnog udjela od 22.02.2011. god., sa popisom članova društva od 22.02.2012. god., Izjavu o osnivanju Čoka d.o.o. za trgovinu i usluge od 07.02.2008. god., sa popisom članova osnivača, Dopis društva Promero d.o.o. Split od 10.04.2007. god., Popis članova i temeljnog kapitala-stanje nakon promjene 10.04.2007. god., Ugovor o prodaji i prijenosu prava Ministarstva financija od 28. listopada 2003. god., Društveni ugovor o usklađivanju društva Čoka kommerce d.o.o. Split od 18.12.1995. god., sa popisom članova društva Promero d.o.o. Split od 18.12.1995. god., Rješenje Trgovačkog suda u Splitu br. XIV St-113/04 od 21. veljače 2006. god., Rješenje o upisu u sudski registar Okružnog privrednog suda u Splitu od 27.09.1991. god., Društveni ugovor o usklađivanju društva Čoka kommerce d.o.o. Split sa odredbama Zakona o trgovačkim društvima od 18.12.1995. god., Vještvo stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina FS dipl.ing.građ. od 10. studenog 2023. godine, Dopunu vještva stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina FS dipl.ing.građ. od 29. prosinca 2023. god., i spisa predmeta ovog suda posl.br. I P-326/93 i I P-561/69, Povijesni izvadak iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], Izvadak iz zemljišne knjige (povijesni prikaz) – neslužbena kopija sa stanjem na dan 17.03.2025. god., Potvrdu Trgovačkog suda u Splitu, Sudski registar br. R3-787/25 od 01. travnja 2025. god., Povijesni izvada iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu 01. travnja 2025. god., spis predmeta Trgovačkog suda u Splitu posl. br. St-113/2004, spise predmeta ovog suda, Odjela za zemljišne knjige br. Z-403/68 i Z-1340/69, Izvješće stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina FS dipl.ing.građ. od 21. svibnja 2025. god., Tužbu podnesenu Okružnom sudu u Splitu od 15. svibnja 1969. god., spis predmeta Okružnog suda u Splitu posl. br. P-559/69, Potvrdu Agencije za restrukturiranje i razvoj br. 05-16/92-06/84/2 od 30.10. 1992. god., sa Podacima za zaključenje ugovora br. 05-16/92-06/84/2, Dopis tuženika pod 1 i pod 2 Hrvatskom fondu za privatizaciju, te izveo dokaz dopunom vještva od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina FS dipl.ing.građ. na raspravnom ročištu dana 03. listopada 2025. god., i saslušanjem tužitelja i tuženika pod 1 u svojstvu parničnih stranaka na raspravnom ročištu dana 10. srpnja 2025. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,0 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).

U odredbi čl. 114 st. 1 ZV-a, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona.

U odredbi čl. 161 ZV-a, propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te da ovo vlasnikovo pravo ne zastarijeva ako zakonom nije što drugo određeno.

Nadaje je u odredbi čl. 36 st. 1 ZV-a, propisano je da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakom pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

Konačno, u odredbi čl. 37 st. 6 ZV-a, propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

Pregledom priložene Kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. godine, utvrđeno je da je ista sklopljena između pravnog prednika tužitelja ZS, ud. FS, kao prodavateljice, pravnih prednika tuženika ČS, pok. US i VS, ž. ČS, i tada još maloljetnih tuženika pod 1 i pod 2 i prvotno označene tužene ES, rođ. VS, pok. US (Nikice), oni maloljetni zastupani po ocu kao zakonskom zastupniku, kao kupaca.

Prodavateljica izjavljuje da prodaje i ustupa u vlasništvo kupcima dio čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] ½, K. O. [katastarska općina] koja je podignuta na čest. zem. [katastarska čestica] i položena u ulici Bukovčevoj 11 / ranije K br. 7 /, a koji dio predstavlja potkrovlje/tavan/ i podrum opisane zgrade i to svakome od kupaca kroz 1/5 dijela/ jednu petinu/, a kupci izjavljuju da kupuju i primaju u vlasništvo opisane nekretnine na jednake dijelove / toč. I pogodbe /.

Prodavateljica jamči kupcima da je ona prava i isključiva vlasnica prodanih nekretnina, te da nekretnina nije opterećena. Napose se prodavateljica obvezuje da će kupcima omogućiti da vrše radove u podrumu u svrhu adaptacije (toč. II pogodbe).

Stranke su složne da će prodavateljica dopustiti da kupci mogu, pošto ishode odobrenje i dozvolu nadležnog organa općine, izgraditi garažu u dvorištu zgrade i da se mogu koristiti vrtom oko kuće. Napose se prodavateljica obvezuje da se sa svoje strane neće protiviti da kupci postignu i pristupe nadogradnji tj. podizanju kata zgrade, razumljivo, uz prethodno odobrenje nadležnog organa općine. Stranke su složne da u ovom momentu već postoji dozvola nadležnog organa općine-rješenje o lokaciji- nadogradnji kata zgrade (toč. IV pogodbe).

Prodavateljica ovlašćuje kupce da na temelju ove pogodbe mogu zatražiti i postići uknjižbu prijenosa prava vlasništva na svoja imena i bez njenoga daljnjega sudjelovanja i pristanka, te kupcima prepušta posjed kupljenih dijelova popisane zgrade odmah (toč. V pogodbe).

Stranke su složne da će kupci prepustiti prodavateljici na upotrebu jedan dio podruma od 16 m2 da ga koristi kao drvarnicu (toč. VI pogodbe).

Pregledom priložene Nagodbe o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. 11. 1968. god., na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev, utvrđeno je da je sklopljena između pravnih prednika tuženika VS US, pok. US i VS A s jedne strane, i pravnih prednika tužitelja FS NS, žene AS, i AS, pok. FS s druge strane, uz sudjelovanje predstavnika poduzeća "Čoka" Periš Marije kao nosioca na zakonu zasnovanog interesa.

Stranke su pristupile nagodbi uz sljedeće pretpostavke:

1. Da su VS US, pok. US i njegova žena VS A posebnim ugovorom prodali poduzeću "Čoka" iz Čoke, sve podrumske prostorije smještene u obiteljskoj zgradi [adresa],

2. Da DS, pok. US i njegova žena DS A imaju isključivo pravo nadogradnje obiteljske zgrade smještene u [adresa], jer su dobili od nadležnog organa Skupštine općine Split, rješenje o odobrenju građenja, 3. Da su stranke DS, pok. US i njegova žena DS A s jedne strane, i AS NS, žena AS i njezin muž OS pok. FS s druge strane međusobno ranije podijelili stambeni prostor navedene buduće nadogradnje na dva zasebna stana na način kako je to prikazano u nacrtu pobliže označenom

"razdiobna skica" u razmjeri 1:50,

4. Da su NS i njezin muž OS korisnici vlastitog stana položenog u visokom prizemlju obiteljske zgrade u [adresa].

Pretpostavljeno stranke složno odgovaraju kako slijedi:

5. DS US, pok. US i njegova žena DS A obavezuju se da će protivnoj strani NS i njenom mužu AS, u budućoj nadogradnji sagraditi stan u okviru kvadrature stambenog prostora prikazanog u pretpostavljenoj "razdiobnoj skici", s tim što će se stan sastojati od 4 sobe / četiri / sa dnevnim boravkom, kuhinjom i ostalih nuz prostorija, kao i jedan naknadni balkon sa sjeverne strane nad ulazom.

6. AS NS i njezin muž OS se obavezuju da će za uzvrat protivnoj strani U US, pok. US i njegovoj ženi DS A ustupiti svoj sadašnji stan u zgradi [adresa].

7. Stranke su suglasne da među njima postoji već specifikacija građevinskog materijala o vrsti, kakvoći i količini, koji će se ugraditi u predmetnoj nadogradnji, s tim što se NS i njezin muž OS obavezuju da će na svoj trošak izvesti sve bojadiserske radove u nadograđeni stan.

8. Stranke se solidarno obvezuju da se odriču svih eventualnih prava korištenja bilo koje podrumske prostorije i po bilo kojem osnovu, te suglasno izjavljuju da je isključivi vlasnik i korisnik tih prostorija poduzeće "Čoka", koje u tim prostorijama uskladištuje svoje proizvode.

9. Ovaj sporazum je sačinjen u četiri istovjetna primjerka od kojih se po jedan uručuje strankama, treći poduzeću "Čoka", koje predstavlja šef skladišta GS, a četvrti primjerak se dostavlja sudu.

Nagodba je potpisana od strane DS US i AS, dok nije potpisana od strane DS A, AS NS i ŠS GS.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud je cijenio da među strankama nije niti sporno da je priloženom Kupoprodajnom pogodbom od 20. prosinca 1967. god., pravni prednik tužitelja, kao pravi i isključivi vlasnik, prodao pravnim prednicima tuženika i tada još mal. tuženicima potkrovlje (tavan) predmetne stambene zgrade u [adresa], te se obvezao da se sa svoje strane neće protiviti da kupci postignu i pristupe nadogradnji tj. podizanju kata zgrade, uz prethodno odobrenje nadležnog organa općine, a za koje su stranke složne da već postoji dozvola nadležnog organa općine - rješenje o lokaciji - nadogradnji kata zgrade.

Prema tome, ovaj sud je cijenio da je time pravni prednik tužitelja, njegova baka ZS, kao isključivi vlasnik potkrovlja (tavana) predmetne stambene zgrade, priloženom kupoprodajnom pogodbom prenijela na pravne prednika tuženika i tuženike svoje isključivo pravo vlasništva potkrovlja (tavana) predmetne stambene zgrade, dakle prenijela sva svoja prava koja ima na potkrovlju (tavanu) predmetne stambene zgrade, pa stoga tužitelj po ocjeni ovog suda nakon toga više nije u mogućnosti s uspjehom tražiti predaju spornog potkrovlja (tavana) predmetne stambene zgrade u suposjed, a sve neovisno o činjenici da je u vrijeme sklapanja priložene Kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. god., potkrovlje (tavan) bilo položeno iznad stana na I katu (visoko prizemlje) u vlasništvu tužitelja, a sada je položeno iznad nadograđenog stana na II katu u vlasništvu tuženika.

Naime, predmet Kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. god., nije bilo isključivo pravo građenja – nadogradnje predmetne stambene zgrade, već i potkrovlje (tavan) predmetne stambene zgrade kao nekretnina, odnosno poseban dio predmetne stambene zgrade, budući da je bio u isključivom vlasništvu prednika tužitelja.

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. I P-326/93 u postupku vođenom među pravnim prednicima stranaka radi izvođenja radova u svrhu predaje u suposjed spornog potkrovlja (tavana), utvrđeno je da je postupak okončan pravomoćnim rješenjem o presumiranom povlačenju tužbe istog posl. broja od 12. listopada 2001. god., pa se smatra da tužba u tom predmetu nikada nije niti bila podnesena.

Tuženici stoga tijekom postupka osnovano ističu da su kupnjom potkrovlja od ondašnjeg isključivog vlasnika, postali isključivi vlasnici tog prostora, te da stoga tužitelj sada nema nikakva prava tražiti da mu se omogući pristup u potkrovlje.

Radi navedenog, Presudom ovog suda posl. br. P-1528/2023 od 12. travnja 2024. god., odbijen ja kao neosnovan tužbeni zahtjev pod toč 1, radi izvođenja traženih radova i popratnih radova u svrhu omogućavanja pristupa tužitelju u potkrovlje predmetne stambene zgrade, zamjene brave na ulaznim vratima u potkrovlje i predaju ključeva tužitelju.

Ovaj sud nije mogao prihvatiti niti pravno stajalište tužitelja da se u konkretnom slučaju radi isključivo o stvarno pravnim zahtjevima koji ne zastarijevaju.

Naime, tužbeni zahtjev pod toč. 1 radi izvođenja radova u svrhu predaje u suposjed, kao i tužbeni zahtjev pod toč. 3 radi uknjižbe prava vlasništva stana položenog na nadograđenom II katu predmetne stambene zgrade svakako predstavljaju stvarno pravne zahtjeve, ali tužbeni zahtjev pod toč. 2 radi pristupanja zamjeni stanova položenih na nadograđenom II katu zgrade u vlasništvu tuženika i visokom prizemlju (I katu) zgrade u vlasništvu tužitelja, po ocjeni ovog suda nije stvarno pravni zahtjev, već obvezno pravni zahtjev radi izvršenja sklopljene Nagodbe o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. 11. 1968. god., i to ispunjenjem dužne činidbe.

Nagodbom o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. 11. 1968. god., među strankama nije ugovoren rok za ispunjenje preuzetih obveza sklopljenom Nagodbom, pa je dakle, svaka stranka u obvezi da zatraži ispunjenje preuzetih obveza sklopljenom Nagodbom izvršenjem dužne činidbe u jednom razumnom roku. U konkretnom slučaju je tužitelj zatražio ispunjenje preuzete obveze sklopljenom Nagodbom izvršenjem dužne činidbe – zamjene predmetnih stanova, podnesenom tužbom dana 21. prosinca 2019. god., dakle nakon više od 51 godine, a što svakako nije razuman rok za ispunjenje preuzetih obveza od strane pravnih prednika tuženika, danas tuženika pod 1 i pod 2, pa je sklopljena Nagodba o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. 11. 1968. god., raskinuta po samom zakonu uslijed neispunjenja u razumnom roku.

Osim toga, Nagodba o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. 11. 1968. god., nije izvršena niti u dijelu koji se odnosi na ugovorene pretpostavke pristupanja nagodbi, i to u toč. 3, odnosno u dijelu gdje je dogovoreno da će se stambeni prostor navedene buduće nadogradnje podijeliti na dva zasebna stana na način kako je to prikazano u nacrtu pobliže označenom "razdiobna skica" u razmjeri 1:50, a sve budući da je na nadograđenom II katu predmetne stambene zgrade položen samo jedan stan u vlasništvu tuženika.

Nadalje, Nagodba o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. 11. 1968. god., nije izvršena niti u dijelu koji se odnosi na ugovorene pretpostavke pristupanja nagodbi, i to u toč. 3, gdje se utvrđuje da su prednici tuženika posebnim ugovorom prodali poduzeću "Čoka" iz Čoke, sve podrumske prostorije smještene u obiteljskoj zgradi [adresa], i to iz razloga što tužitelj na očevidu dana 06. listopada 2023. god., ispravlja navode svojega punomoćnika, i posebno upitan izričito navodi da da obitelj DS nije nikada prodala podrum zgrade navedenom poduzeću "Čoka" iz Čoke.

Radi navedenog, Presudom ovog suda posl. br. P-1528/2023 od 12. travnja 2024. god., odbijen je kao neosnovan i tužbeni zahtjev pod toč. 2, radi pristupanja zamjeni stanova položenih na nadograđenom II katu zgrade u vlasništvu tuženika i visokom prizemlju (I katu) zgrade u vlasništvu tužitelja, pa je samim time odbijen kao neosnovan i tužbeni zahtjev pod toč. 3, radi uknjižbe prava vlasništva stana položenog na nadograđenom II katu predmetne stambene zgrade na ime tužitelja i uknjižbe prava vlasništva stana položenog na visokom prizemlju (I katu) predmetne stambene zgrade na ime tuženika pod 1 i pod 2.

Kako je već navedeno, Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu ukinuta je Presuda ovog suda posl. br. P-1528/2023 od 12. travnja 2024. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

U ukidnoj odluci suda drugog stupnja se navodi da ovaj Sud temeljem kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967., utvrđuje kako je je ista sklopljena između pravnog prednika tužitelja ZS, ud. FS, kao prodavateljice, pravnih prednika tuženika ČS, pok. US i VS, ž. ČS, i tada još maloljetnih tuženika pod 1 i pod 2 i prvotno označene tužene ES, rođ. VS, pok. US (Nikice), oni maloljetni zastupani po ocu kao zakonskom zastupniku, kao kupaca, a predmet prodaje jest dio čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] ½, K. O. [katastarska općina], koja je podignuta na čest. zem. [katastarska čestica] i položena u ulici Bukovčevoj 11 / ranije K br. 7 /, a koji dio predstavlja potkrovlje/tavan/ i podrum opisane zgrade i to svakome od kupaca kroz 1/5 dijela/ jednu petinu/, a kupci izjavljuju da kupuju i primaju u vlasništvo opisane nekretnine na jednake dijelove / toč. I pogodbe /. Prodavateljica jamči kupcima da je ona prava i isključiva vlasnica prodanih nekretnina, te da nekretnina nije opterećena, te se da će kupcima omogućiti da vrše radove u podrumu u svrhu adaptacije (toč. II pogodbe). Stranke su složne da će prodavateljica dopustiti da kupci mogu, pošto ishode odobrenje i dozvolu nadležnog organa općine, izgraditi garažu u dvorištu zgrade i da se mogu koristiti vrtom oko kuće, dok se prodavateljica neće protiviti da kupci postignu i pristupe nadogradnji tj. podizanju kata zgrade, uz prethodno odobrenje nadležnog organa općine uz postojeću dozvolu nadležnog organa općine-rješenje o lokaciji-nadogradnji kata zgrade (toč. IV pogodbe). Prodavateljica je konačno ovlastila kupce da na temelju pogodbe mogu zatražiti i postići uknjižbu prijenosa prava vlasništva na svoja imena i bez njenoga daljnjega sudjelovanja i pristanka, te kupcima prepustila posjed kupljenih dijelova popisane zgrade odmah (toč. V pogodbe) dok će kupci prepustiti prodavateljici na upotrebu jedan dio podruma od 16 m2 da ga koristi kao drvarnicu (toč. VI pogodbe).

Nagodbu o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. studenoga 1968. god., sklopili su prednici tuženika VS US, pok. US i VS A s jedne strane i prednici tužitelja NS, žena AS i NS OS, pok. FS s druge strane, uz sudjelovanje predstavnika poduzeća "Čoka" ŠS GS kao nosioca na zakonu zasnovanog interesa. Stranke iste nagodbe utvrdile su kako su DS, pok. US i njegova žena DS A posebnim ugovorom prodali poduzeću "Čoka" iz Čoke, sve podrumske prostorije smještene u obiteljskoj zgradi [adresa], dok DS, pok. US i njegova žena DS A imaju isključivo pravo nadogradnje obiteljske zgrade smještene u [adresa], jer su dobili od nadležnog organa Skupštine općine Split, rješenje o odobrenju građenja, te su stranke DS, pok. US i njegova žena DS A s jedne strane, i NS, žena AS i njezin muž NS OS pok. FS s druge strane međusobno ranije podijelili stambeni prostor navedene buduće nadogradnje na dva zasebna stana na način kako je to prikazano u nacrtu pobliže označenom "razdiobna skica" u razmjeri 1:50, pa su NS i njezin muž OS korisnici vlastitog stana položenog u visokom prizemlju obiteljske zgrade u [adresa].

Stoga nagodbom stranke dogovaraju da će DS US, pok. US i njegova žena DS A protivnoj strani OS NS i njenom mužu AS, u budućoj nadogradnji sagraditi stan u okviru kvadrature stambenog prostora prikazanog u pretpostavljenoj "razdiobnoj skici" s tim, što će se stan sastojati od 4 sobe / četiri / sa dnevnik boravkom, kuhinjom i ostalih nuz prostorija, kao i jedan naknadni balkon sa sjeverne strane nad ulazom, a AS NS i njezin muž OS se obavezuju da će za uzvrat protivnoj strani U US, pok. US i njegovoj ženi DS A ustupiti svoj sadašnji stan u zgradi [adresa]., te postoji već specifikacija građevinskog materijala o vrsti, kakvoći i količini, koji će se ugraditi u predmetnoj nadogradnji, s tim što se NS i njezin muž OS obavezuju da će na svoj trošak izvesti sve bojadiserske radove u nadograđeni stan. Stranke su se ujedno odrekle prava korištenja bilo koje podrumske prostorije i po bilo kojem osnovu, te se složile kako je isključivi vlasnik i korisnik tih prostorija poduzeće "Čoka", koje u tim prostorijama uskladištuje svoje proizvode.

Nesporno je dakle kako je kupoprodajnom pogodbom od 20. prosinca 1967. , prednik tužitelja prodao prednicima tuženika i tada još mal. tuženicima potkrovlje (tavan) predmetne stambene zgrade u [adresa], te se obvezao da se sa svoje strane neće protiviti da kupci postignu i pristupe nadogradnji tj. podizanju kata zgrade, uz prethodno odobrenje nadležnog organa općine, a za koje je već postojala dozvola nadležnog organa o lokaciji-nadogradnji kata zgrade, pa je prednik tužitelja, njegova baka ZS kao isključivi vlasnik potkrovlja (tavana) predmetne stambene zgrade, priloženom kupoprodajnom pogodbom prenijela na pravne prednike tuženika i tuženike svoje isključivo pravo vlasništva potkrovlja (tavana) predmetne stambene zgrade, odnosno po utvrđenju suda prvog stupnja sva svoja prava koja je imala na potkrovlju (tavanu) predmetne stambene zgrade, tako da sud zaključuje kako tužitelj nije više mogao tražiti predaju spornog potkrovlja (tavana) stambene zgrade u suposjed, neovisno o činjenici je li isto potkrovlje (tavan) bilo položeno iznad stana na I katu (visoko prizemlje) u vlasništvu tužitelja, a sada da je položeno iznad nadograđenog stana na II katu u vlasništvu tuženika.

Sud utvrđuje kako predmet Kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. god., nije bilo isključivo pravo građenja već potkrovlje (tavan) predmetne stambene zgrade kao nekretnina, odnosno poseban dio predmetne stambene zgrade, budući da je bio u isključivom vlasništvu prednika tužitelja.

U parnici P-326/93 radi predaje u suposjed spornog potkrovlja (tavana), utvrđeno je da je postupak okončan pravomoćnim rješenjem o presumiranom povlačenju tužbe istog posl. broja od 12. listopada 2001., te su tuženi istakli kako su kupnjom potkrovlja od ondašnjeg isključivog vlasnika postali isključivi vlasnici tog prostora, pa da tužitelj nema nikakva prava tražiti da mu se omogući pristup u potkrovlje, te je sud odbio zahtjev radi izvođenja traženih radova i popratnih radova u svrhu omogućavanja pristupa tužitelju u potkrovlje predmetne stambene zgrade, zamjene brave na ulaznim vratima u potkrovlje i predaju ključeva tužitelju. Sud utvrđuje kako zahtjev radi izvođenja radova u svrhu predaje u suposjed, kao i tužbeni zahtjev radi uknjižbe prava vlasništva stana položenog na nadograđenom II katu predmetne stambene zgrade svakako predstavljaju stvarno pravne zahtjeve, ali tužbeni zahtjev radi pristupanja zamjeni stanova položenih na nadograđenom II katu zgrade u vlasništvu tuženika i visokom prizemlju (I katu) zgrade u vlasništvu tužitelja, da je obvezno pravni zahtjev radi izvršenja sklopljene Nagodbe o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. studenoga 1968., ispunjenjem dužne činidbe budući da istom nagodbom uopće nije ugovoren rok za ispunjenje preuzetih obveza, pa sud utvrđuje da se radi o razumnom roku, te je tužitelj zatražio ispunjenje preuzete obveze nakon više od pedeset godina, a što svakako da nije razuman rok za ispunjenje preuzetih obveza od strane pravnih prednika tuženika.

Stoga sud utvrđuje kako je ta nagodba iz 1968., raskinuta po samom zakonu uslijed neispunjenja u razumnom roku, a nije niti izvršena u dijelu koji se odnosi na ugovorene pretpostavke pristupanja nagodbi, odnosno u dijelu gdje je dogovoreno da će se stambeni prostor navedene buduće nadogradnje podijeliti na dva zasebna stana na način kako je to prikazano u nacrtu pobliže označenom "razdiobna skica" u razmjeri 1:50, a jer da je na nadograđenom II katu predmetne stambene zgrade položen samo jedan stan u vlasništvu tuženika, a nagodba da nije izvršena niti u dijelu koji se odnosi na ugovorene pretpostavke pristupanja nagodbi, jer da su prednici tuženika posebnim ugovorom prodali poduzeću "Čoka" iz Čoke, sve podrumske prostorije smještene u obiteljskoj zgradi [adresa], dok je tužitelj na očevidu tijekom ovog postupka izričito naveo kako obitelj DS nije nikada prodala podrum zgrade navedenom poduzeću "Čoka", te je stoga sud odbio i zahtjev radi pristupanja zamjeni stanova položenih na nadograđenom II katu zgrade u vlasništvu tuženika i visokom prizemlju (I katu) zgrade u vlasništvu tužitelja, a posljedično i zahtjev radi uknjižbe prava vlasništva stana položenog na nadograđenom II katu predmetne stambene zgrade na ime tužitelja i uknjižbe prava vlasništva stana položenog na visokom prizemlju (I katu) predmetne stambene zgrade na ime tuženika pod 1 i pod 2.

No, pravilno u žalbi tužitelj navodi kako je još tijekom postupka pred sudom prvog stupnja od obje stranke predloženo usmeno obrazlaganja provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke, jer da je u ranijoj parnici bilo utvrđeno kako se prednika tuženika ovlašćuje nadograditi zgradu, ali da nije jasno kome će pripasti potkrovlje nad nadograđenim dijelom ili je to zajednički dio zgrade na kojem svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja jer to što bi tuženik kupio staro potkrovlje zato da bi nadogradio jedan kat, a što da proizlazi iz kupoprodajne pogodbe, ne znači da novo potkrovlje koje se izgradi nad nadograđenim katom, pripada samo tuženiku, pa da je trebalo utvrditi karakteristike nove građevine i volju stranaka u vezi istoga.

Dapače, prilikom tužiteljeva iznošenja prijedloga za dopunom vještačenja, i tuženik je istakao kako se tužitelj poziva na ugovor koji nije ni potpisan ni realiziran i niti odgovara stvarnom stanju stvari, jer kad bi tužitelju pripao jedan od izgrađenih stanova on da je tuženima morao dati stan u prizemlju tako da bi u zgradi tužitelj imao jedan stan u izgrađenom dijelu, a tuženici isto tako jedan stan u izgrađenom dijelu, te stan u prizemlju, te da do realizacije nikada nije došlo.

No, u ovom predmetu i van toga što su zahtjevi koji su postavljeni u odnosu na tužene obveznopravne prirode, odlučne su i okolnosti kada su stranke stekle svoja stvarna prava na stvari, jer još Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj: 73/91) ukoliko se primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika (paragraf broj 297 i 302), među stvari nepokretne spadaju one stvari koje se grade na zemljištu i podu u toj mjeri, da na njemu svagda ostanu, kao kuće i druge zgrade s prostorom od zraka, koji je nad zemljištem u potezu (liniji) okomitog pravca, dalje-što je u zemlju sabijeno, uzidano, priudareno i pribijeno sa čavlima, kao: kotlovi pivarski i rakidžinski, i uzdane spreme, nego i one stvari, koje su određene za stalnu porabu kakve cijelosti, kao vedrice bunarske, konopi, lanci, sprave, čim se gasi vatra, i time spodobne stvari, dok skup više posebnih stvari, koje se običavaju smatrati kao jedna stvar, i znamenovati imenom zajedničkim, čini jednu ukupnu stvar, i smatra se kao cijelost.

Isto tako, i prema čl. 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (pročišćeni tekst "SI. list SFRJ" br. 43/65 i 57/65-u daljnjem tekstu: ZVDZ) koji je ostao na snazi temeljem čl. 1. toč. 87. Zakona o dopuni Zakona o preuzimanju saveznih zakona kojima se uređuju odnosi o kojima po ustavnim amandmanima XX do XLI na Ustav SFRJ odlučuju republike ("Narodne novine SR Hrvatske" br. 52/73, te "Narodne novine", broj: 46/1990), a u skladu sa odlukom VSRH br. Rev-750/90-2 od 22. kolovoza 1990., uz cijelu zgradu kao stvar se mogu tretirati samo posebni dijelovi (stanovi ili poslovne prostorije) zgrade koji mogu biti predmet vlasništva – suvlasništva. I sam ZVDZ stoga je propisivao u čl. 5. st. 1., kako na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade, što služe zgradi kao cjelini (temelji, glavni zidovi, tavan, fasada, stepenice, hodnici, stan namijenjen za nadstojnika zgrade, dizalice, električna, kanalizaciona, vodovodna i telefonska mreža, bunari, prostorije za pranje i sušenje rublja, krov, podrum, uređaji za grijanje, svjetlarnici, dimnjaci i sl.), svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja, koje su sve okolnosti u pogledu predmeta spora u ovom predmetu ostale neutvrđene.

Temeljem čl. 367. st. 1. ZV, stranke su stjecanjem svoga prava suvlasništva stekle pravo suvlasništva cijele nekretnine, odnosno njezin odgovarajući suvlasnički dio, pa i odgovarajući dio zajedničkih dijelova zgrade, jer prema čl. 67. st. 6. ZV vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.

Pri tome valja reći kako i prema postojećoj sudskoj praksi, određeni dijelovi zgrada mogu biti predmet sporazumijevanja suvlasnika, pa iako su zajedničko i nedjeljivo vlasništvo vlasnika posebnih dijelova, tako da se na njima ne može stjecati posebno vlasništvo, isto vrijedi samo do tada, dok se takvim prostorijama ne promijeni dotadašnja njihova namjena i upotreba i ne privedu drugoj svrsi, i to voljom isključivog vlasnika, odnosno suglasnošću suvlasnika ili vlasnika na posebnim dijelovima takve zgrade (tako i VSRH Gž-3077/75), jer nije protivan zakonu sporazum suvlasnika po kojem neki takav dio pripada u vlasništvo jednom od njih ako se radi o takvoj prostoriji koja po svojoj namjeni i položaju ne mora nužno služiti zgradi kao cjelini (Gzz-117/72), ali nije moguće prihvatiti zaključak o postojanju dogovora u pogledu korištenja predmeta spora, isključivo temeljem postojanja navedenog utanačenja (imajući u vidu trajnost eventualnog dogovorenog stanja u odnosu na privremenost situacije vezano uz popravke nekretnina), bez da su o istome ispitane stranke koje su saslušane odnosno njihove odgovorne osobe, odnosno saslušan vještak tijekom postupka, pa je u tom smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Sam sud prvog stupnja utvrđuje kako zahtjev radi izvođenja radova u svrhu predaje u suposjed, kao i tužbeni zahtjev radi uknjižbe predstavljaju stvarno pravne zahtjeve, ali da tužbeni zahtjev radi pristupanja zamjeni kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave jest obvezno pravni zahtjev radi izvršenja sklopljene nagodbe, pa se dakle radi o vezanim zahtjevima koji se u tom smislu ne mogu razmatrati odvojeno jedan od drugoga. Iz tog razloga, ne upuštajući se sada u pitanje osnovanosti potonjih zahtjeva, valja reći kako je sudbina ovih zahtjeva vezana uz prvopostavljeni zahtjev tužitelja, pa je o njima u ovoj fazi postupka valjalo odlučiti na isti način.

Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373. a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a samim time pobijana odluka u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je odlučeno kao u izreci, to se ista ne može ispitati, pa je temeljem čl. 369. i 370. ZPP istu valjalo ukinuti.

U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

Tijekom ponovno provedenog postupka na raspravnom ročištu dana 20. ožujka 2025. god., tužitelj je predložio saslušati vještaka FS dipl. ing. građ., s time da se vještaku prethodno da nalog da kod nadležnog upravnog tijela provjeri stanje građevinske dozvole (odobrenje za izgradnju nadogradnje) od 05.06.1969. godine, za izgradnju današnjeg drugog kata zgrade [adresa] tj., dali je odobreni projekt uključivao izgradnju današnjeg potkrovlja-tavana nad nadograđenim drugim katom, te posebno odnos između odobrenog projekta ili izvedenog stanja, kako je ono konstatirano na očevidu 06.10.2023. godine.

Navodi da je cijela zgrada u [adresa] sa okućnicom, ustupljena od strane grada Splita u cijelosti u vlasništvo IS, pok. Đ, djedu tužitelja, kao naknada za ekspropriranu imovinu.

Predložio je od Trgovačkog suda u Splitu pribaviti reigstarski spis društva Čoka commerce d.o.o. Split i Promero d.o.o. Split, te stečajni spis Promero d.o.o. Split (St 113/04), obzirom da je TS vlasnost stana u podrumu stekao od Likvidacijske imovine društva Promero d.o.o., a sve na okolnost što je kupljeno i koji je status TS glede podruma. Priložio je u spis Povijesni izvadak iz zemljišne knjige za spornu nekretninu, i to u elektroničkom obliku kao i službenu presliku klasične zemljišne knjige, za sud i protivnu stranu.

Nadalje je predložio od ZK odjela ovog suda zatražiti spis Z-403/68, koji se odnosi na uknjižbu prava vlasnosti tadašnjeg potkrovlja i podruma po Kupoprodajnoj pogodbi od 20.12.1967., jer je prvi Zahtjev tuženika bio odbijen, a uknjižba nadograđenog drugog kata dozvoljena tek 1969. godine pod Z-1340/69.

Što se tiče ostalih etažnih vlasnika u zgradi, kao što je već rečeno TS je vlasnost prostora u podrumu stekao tek 26.04.2017. godine u likvidacijskom postupku nad Promero, a što se tiče stana na prvom katu, SS i žena mu JS isti su otkupili od Splitskih toplica, ali su oni u međuvremenu umrli, pa njihovo saslušanje nije moguće. Nakon svega iznijetoga, a sukladno uputi, predlaže se saslušati parnične stranke.

Tuženici na istom ročištu u odnosu na toč. II tužbenog zahtjeva (zamjena stanova) navode da su već ranije naveli da ovaj ugovor nije nikada ni aktualiziran, a niti su prednici tužitelja u odnosu na isti u prijašnjem sporu bilo šta navodili jer su znali da ugovor nije valjan. Naime, ako se pogleda ugovor vidi se da sve stranke nisu istoga potpisale, a s druge strane samom gradnjom kuće se vidi da nije izgrađeno onako kako je to predviđeno ugovorom, pa bi jedna od stranaka zasigurno bila prigovorila, a što nije urađeno baš zbog toga što ugovor nikada nije stupio na snagu. Navodi da je Ugovor valjan potpisom svih učesnika, a što nemamo u konkretnom slučaju.

Na raspravnom ročištu dana 24. travnja 2025. god., tužitelj je predložio imenovanom vještaku dati nalog da kod nadležnog ureda za urbanizam i građevinarstvo u Splitu pribavi kompletnu dokumentaciju vezano za Odobrenje za izgradnju nadogradnje od 05.06.1969. godine, poslovni br. 351/UP-I-2515/1968, uključivo i Rješenje o lokaciji koje se spominje u predmetnom Odobrenju te Glavni projekt, koji se također spominje. Ovo sve na okolnosti dali je nadogradnja izvedena sukladno toj dozvoli-Odobrenju, te posebno dali po Odobrenju i projektu postoji potkrovlje/tavan i dali su bile predviđene stepenice do potkrovlja, u obliku i na načinu kako su izvedene, a što je konstatirano na očevidu 06.10.2023. godine. Nakon što vještak izradi pisanu dopunu vještva, predlaže strankama dati kraći rok za očitovanje, a nakon toga, sukladno ZPP-u, vještaka pozvati na ročište i saslušati.

Što se tiče pribavljenog stečajnog spisa iza Promero d.o.o. Split, napominje da prema tada važećem Zakonu o sudskom registru, likvidacijska imovina (masa) društva Promero, se nije upisivala u sudski registar. Danas se ista upisuje sa vlastitim OIB [osobni identifikacijski broj]om.

Nadalje navodi da je Ugovor o kupoprodaji od 26.04.2017., koga je TS sklopio sa Likvidacijskom imovinom društva Promero dostavljen u sudski spis. Na pribavljene zemljišnoknjižne spise tužitelj nema primjedbe, a već ranije je konstatirano da su tuženici izgrađeni drugi kat upisali-uknjižili tek u predmetu Z-1340/69, dok im je uknjižba prava vlasnosti podruma i drugog kata u predmetu Z-403/68, odbijena.

Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina FS dipl.ing.građ., u Izvješću od 21. svibnja 2025. god., navodi da mu je rješenjem suda od 24.04.2025. god., naložena izrada pisane dopune Nalaza i mišljenja od 06.10.2023. godine i 29.12.2023., a uz prethodno pribavljene potrebne dokumentacije kod nadležnog ureda za urbanizam i graditeljstvo u Splitu.

Vještak izvješćuje sud da traženu pisanu dopunu Nalaza i mišljenja nije u mogućnosti izraditi iz razloga što nije uspio pribaviti potrebnu dokumentaciju, a kratku kronologiju daje u nastavku.

Dana 28.04.2025. god. podnio je kod nadležne službe Grada Splita pismeni zahtjev za korištenjem arhivske građe. Na zahtjev mu je 06.05.2025. god. stigao odgovor e-mailom, u kojemu je navedeno da se tražena dokumentacija ne nalazi u pismohrani Grada Splita uz napomenu da istu pokuša potražiti u Državnom arhivu.

Nakon konzultacije sa sudom, posao je 07.05.2025. e-mail Državnom arhivu u Splitu sa zamolbom za korištenje arhivske građe. Dana 21.05.2025. stigao mu je e- mailom odgovor u kojem se navodi da tražena dokumentacija nije pronađena, te se napominje da Državni arhiv u Splitu nije preuzeo dokumentaciju iz područja urbanizma i graditeljstva nekadašnje Općine Split za razdoblje nakon 1957. godine.

Iz prethodnog je razvidno da traženu pisanu dopunu Nalaza i mišljenja nije u mogućnosti izraditi, te moli daljnje upute.

Uz Izvješće imenovanog sudskog vještaka je priložena i dokumentacija na koju se imenovani vještak poziva.

Tužitelj u iskazu od 10. srpnja 2025. god., navodi kako smatra da ima pravo na sporno potkrovlje predmetne stambene zgrade budući je njegov djed pok. IS FS bio isključivi vlasnik cijele zgrade i dvora. Budući je predmetnu nekretninu dobio u vlasništvo od grada Splita, kao naknadu za oduzetu imovinu. Djeda IS naslijedila je baka ZS.

Kada ga se pita da li je baka ZS prodala sporno potkrovlje roditeljima tuženika, može kazati da ona nije prodala sporno potkrovlje roditeljima tuženika, niti ga je mogla prodati jer su roditelji tuženika kada su podnijeli zahtjev za uknjižbu prava vlasništva spornog potkrovlja odbijeni od strane ovog suda, a odbijeni su zbog toga što je potkrovlje bilo nacionalizirano. Osim toga kada ga se pita da li je baka ZS priznala, odnosno suglasila se da roditelji tuženika mogu iznad potkrovlja nadograditi još jedan kat., može kazati da je baka njima dala ovu suglasnost uz uvjet da ishode građevinsku dozvolu. Oni su dobili građevinsku dozvolu tijekom 1969. godine, međutim problem je nastao prije toga kada je otac tuženika njegovim roditeljima predložio da se odreknu njihovog dijela podruma, a da će zauzvrat on u nadgrađu sagraditi dva manja stana i sagraditi novo potkrovlje iznad nadgrađa, a da će zauzvrat on njima dati u vlasništvo oba stana u nadgrađu, a oni bi roditeljima tuženika zauzvrat ustupili stan u viskom prizemlju. Sve je ovo otac tuženika predložio pošto je već prodao podrum poduzeću Čoka, međutim ovo nije bila istina budući da otac tuženika nikada nije prodao podrum bivšem poduzeću Čoka, a radilo se o tome da je on sa susjedom pok. ŠS sklopio jednu urotu protiv njegovih roditelja budući da je zapravo otac tuženika proširio podrum sa 35 m2 na 110 m2 i davao podrum u najam, a od kojih novčanih sredstava je sagradio nadgrađe i novo potkrovlje . Na ovaj način otac tuženika je stekao u posjed tri etaže predmetne zgrade ukupne površine 330 m2.

Na posebno pitanje navodi da je ovaj sud upravo izvijestio o okolnostima sklapanja priložene Kupoprodajne pogodbe od 20.12.1967. godine i Nagodbe o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09.11.1968. godine.

Na daljnje pitanje navodi da njemu nije poznato zbog čega ova Nagodba o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09.11.1968. godine, nije potpisana od strane majke FS NS i majke tuženika VS kao i od strane predstavnika poduzeća Čoka Periš GS.

Nadalje upitan navodi da mu je tuženik pod 1 negdje 2011. ili 2012. godine kazao da će mi omogućiti ulaz u potkrovlje, a zbog čega to nije uradio njemu nije poznato, dok u vezi dogovorene zamjene stanova sa tuženikom pod 1 nije nikada razgovarao. U spornom potkrovlju stvari je držala njegova baka pokojna ZS. Međutim, od početka izvođenja radova na nadogradnji od strane roditelja tuženika 1968. godine, oni nemaju pristup u potkrovlje. Mora kazati i to da je tijekom 1963. bio donijet Zakon o Općedruštvenom dobru po kojemu su svi stanari imali pravo na potkrovlje i potkrovlje se nije moglo prodavati. Kao što je već kazao, prije podnošenja tužbe sa tuženikom je razgovarao o omogućavanju pristupa u potkrovlje, dok pri tome nisu razgovarali o dogovorenoj zamjeni stanova.

Na posebno pitanje navodi da je baka ZS roditeljima tuženika prodala dio podruma i pravo nadogradnje. U ugovoru, odnosno kupoprodajnoj pogodbi od 20.12.1967. godine, piše da baka prodaje roditeljima tuženika sporno potkrovlje- tavan, ali kao što je već kazao, ona to nije mogla učiniti obzirom na donošenje ovog zakona o kojem je maločas govorio, a isto tako zbog toga što je od strane ovog suda odbijen njihov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva spornog podruma, a niti stoga što nisu prethodno ishodili građevinsku dozvolu. Poznato mu je da je pok. baka tužila roditelje tuženika tijekom 1969. godine, tražeći svoju trećinu spornog podruma, a tom tužbom nije bio obuhvaćen i zahtjev radi provedbe dogovorene zamjene stanova, a ovo stoga što zamjenu stanova nije dogovorila njegova baka već su zamjenu dogovorili njegovi roditelji. Pokojna baka je bila živa u vrijeme sklapanja Nagodbe o budućoj zamjeni stana od 09.11.1968. godine. U vrijeme sklapanja ove Nagodbe vlasnica potkrovlja je bila pokojna baka ZS, odnosno kao što je već kazao u to vrijeme nitko nije bio vlasnik potkrovlja jer je potkrovlje bilo nacionalizirano, i bilo je opće društveno dobro po donijetom Zakonu o kojem je maločas govorio.

Tuženik pod 1 u iskazu od 10. srpnja 2025. god., navodi da je u priloženoj Kupoprodajnoj pogodbi vrlo jasno piše što je predmet kupoprodaje, dakle kupljen je podrum, šufit i pravo nadogradnje, odnosno ugovoreno je da je baka tužitelja suglasna da njegovi roditelji nadograde još jednu etažu predmetne zgrade, a sve ovo je kupljeno od strane isključivog vlasnika bake tužitelja pok. ZS, kako je to navedeno u ugovoru.

Što se tiče priložene Nagodbe o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09.11.1968. godine, može kazati da je ovu Nagodbu prvi puta vidio po dostavi na odgovor predmetne tužbe od strane njegovog prisutnog odvjetnika. Smatra da je jasno kako ova Nagodba nije niti potpisana, a nije niti realizirana, pa tako smatra da ista ne može biti obvezujuća.

Na posebno pitanje pun. tužitelja navodi da njemu nije poznato zbog čega je od strane njegovih roditelja iznad sagrađenog nadgrađa sagrađen i krov, odnosno sporno potkrovlje, iako se potkrovlje ne spominje u ishođenoj građevinskoj dozvoli. U vrijeme izgradnje bio je star 6 godina. Sačinjene projekte i nacrte nije nikada vidio ali smatra da se bez ove dokumentacije nije mogla ishoditi građevinska dozvola.

Na daljnje pitanje pun. tužitelja navodi kako može potvrditi sadržaj e-maila kojega je odaslao ovom punomoćniku tužitelja priloženom na str. 19-22 spisa predmeta, ali može kazati da je nakon toga dobio e-mail od ovog punomoćnika tužitelja koji mu je dojavio da će se u vezi ovog njegovog pristanka posavjetovati sa tužiteljem, a nakon toga je obaviješten da tužitelj ne pristaje na ovakav dogovor i sklapanje ugovora o tome koji je od njega zatražio, već mu je dojavljeno da će tužitelj podnijeti predmetnu tužbu. Može kazati i da je bio predviđen i termin sklapanja ugovora koji nije sklopljen uslijed ovih razloga o kojima je maločas govorio.

Na posebno pitanje navodi da je danas vlasnik podruma predmetne zgrade E, u ovaj čas se ne može sjetiti imena, misli TS, dok je vlasnik stana na prvom katu BS. Ovi suvlasnici predmetne zgrade od njega ne traže pristup u potkrovlje zgrade. Može kazati da sa njima nikada nisam razgovarao o mogućnostima pristupa u potkrovlje zgrade, a niti su oni ikada njemu postavljali pitanja o tome.

Prisutni tužitelj potom navodi da je odbio sklopiti sa tuženikom ugovor o ovakvom omogućavanju pristupa u potkrovlje budući da je tuženik za sebe zatražio polovicu potkrovlja, a na što on nije htio pristati.

Na raspravnom ročištu dana 10. srpnja 2025. god., tužitelj navodi da je nedavno došao u posjed, pregledavajući arhivu svojih roditelja, tužbe koju je ZS podnijela 15. svibnja 1969. godine, protiv DS i dr., a kojom se traži predaja u posjed i na slobodno raspolaganje podruma i dijela potkrovlja stambene zgrade [adresa]. Nažalost ova tužba je bez prezentata suda. Navodi da je putem svog opunomoćenika pokušao iz arhive bivšeg Okružnog, danas Općinskog suda doći do broja spisa i samog predmeta, ali u tome zbog nesređenosti arhive nije uspio. Istu tužbu je dostavio za sud i protivnu stranu, a na okolnost međusobnih odnosa stranaka, te je predložio da sud službeno pokuša pribaviti spis povodom ove tužbe.

Nadalje navodi kako smatra da bi, sukladno uputi drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja (str. 7.), a osnovom čl. 260. ZPP, trebalo pozvati i usmeno saslušati imenovanog sudskog vještaka.

Na istom raspravnom ročištu tuženici su dali na uvid sudu Presudu Okružnog suda u Splitu posl. br. P-559/69-14 od 18. studenog 1970. godine, i presudu VSRH br. Gž-34/1974-2 od 7. siječnja 1975. godine, a kojom se odbijaju žalbe stranaka i potvrđuje presuda Okružnog suda u Splitu broj P-559/69-14 od 18. studenog 1970. godine.

Tužitelj podnesku od 09. rujna 2025. god., navodi da se je Kupoprodajna pogodba od 20.12.1967, između prednika stranaka, odnosila isključivo na tadašnje potkrovlje/tavan i podrum zgrade u [adresa]. I Odobrenje za izgradnju nadogradnje od 05.06.1969. poslovni broj 351/Up-I-2515/1968 izdato od Referade za lokacije i odobrenja za građenje Skupštine Općine Split, koji se poziva na Rješenje o lokaciji istog organa od 28.09.1964. poslovni broj 08-19135/2-1964, te Glavni projekt od 15.04.1968, odobren od te Referade pod br. TK-104/68, izrijekom navode da će zgrada nakon nadogradnje imati ukupno prizemlje i dva kata. Nigdje se ne spominje novo nadograđeno potkrovlje/tavan nad sadašnjim drugim katom, koji drugi kat je knjižne vlasnosti tuženika. Dakle, novo nadograđeno potkrovlje/tavan nad sadašnjim drugim katom izgrađeno je bez valjane lokacijske i građevinske dozvole tj. odobrenja nadležnog upravnog tijela.

Tuženici nisu mogli postati vlasnici potkrovlja/ tavana nad nadograđenim drugim katom, budući se vlasništvo stječe upisom u zemljišnu knjigu (članak 33. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima-ZOVO (Sl. List SFRJ 6/80) odnosno Zakon o prometu zemljišta i zgrada (Sl. List SFRJ 43/65 s kasnijim izmjenama) u svezi sa Zakonom o vlasništvu na dijelovima zgrada (Sl. List SFRJ 43/65 i 57/65), a nesporno je da se tuženici nikada nisu uknjižili kao vlasnici predmetnog (spornog) potkrovlja/tavana, niti je isto evidentirano u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina].

Što se tiče pitanja zbog čega Nagodba o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 19.11.1968 g., nije potpisana od strane FS NS ž. AS i DS A. US, već samo od strane AS p. FS, s jedne strane i DS p. US, nesporna je činjenica da su DS US i OS potpise na toj Nagodbi ovjerili kod tijela nadležnog za ovjeru po tadašnjim propisima, a to je bio Općinski sud u Splitu, pod poslovnim brojem OV-923/69 od 11.02.1969. Po stajalištu tužitelja, ugovorne stranke su time spomenutoj Nagodbi dale punu pravnu snagu, jer koji bi bio drugi razlog da se potpisi, makar i dijela ugovaratelja, ovjeravaju. Potpisnici su očito, po stavu tužitelja, nastupali i u ime svojih bračnih drugova. Tužitelj posebno apostrofira onaj dio Nagodbe članak I-3, gdje se određeno navodi da su stranke u „razdiobnoj skici“ ranije podijelili stambeni prostor navedene buduće nadogradnje na dva zasebna stana na način kako je to prikazano u toj skici u mjerilu 1:50. DS US i njegova žena DS A (prednici tuženih) u članku II-5 posebno su se obvezali da će protivnoj stranci: NS i njenom mužu AS (prednici tužitelja), u budućoj nadogradnji sagraditi stan u okviru kvadrature stambenog prostora prikazanoj u „razdiobnoj skici“ s time što će se stan sastojati od 4 sobe s dnevnim boravkomn, kuhinjom i ostalih nuz prostorija, kao i jedan naknadni balkon sa sjeverne starne nad ulazom. Kod ovako detaljno specificirane obveze oba ugovaratelja, naprosto je nemoguće zauzeti stav da Nagodba nije proizvela pravne učinke zbog nedostatka potpisa AS F i DS A.

Prijevarno postupanje tuženika odnosno njihovih prednika kod prodaje dijela podrumskog prostora u površini od 60 m2 predniku (majci) tužitelja po Ugovoru od 03.11.1995. je vidljivo iz činjenice da su oni isti taj prostor, zapravo cijeli podrumski prostor koji se sastojao od tri sobe, ukupne površine od cca 110 m2, prethodno i to po Ugovoru od 26.08.1968., prodali poduzeću ČOKA d.o.o. (kasnije PROMERO d.o.o.), o čemu se izjasnio i taj Općinski sud u postupku P-175/96 (Gž-2667/03). I to je razlog zašto Nagodba od 19.11.1968., nije potpisana od strane ŠS, ovlaštenog predstavnika poduzeća „ČOKA“, kao zainteresirane osobe, iako je navedena u uvodnom dijelu Nagodbe od 19.11.1968.

Stav suda iz parnice P-175/96 toga suda, da majka tužitelja NS nije bila u dobroj vjeri kod sklapanja Ugovora o prodaji od 03.11.1995 g., je neživotan i pravno neodrživ jer se postavlja pitanje zašto bi netko sklapao takav Ugovor o prodaji sa prednicima današnjih tuženika i pri tome plaćao kupoprodajnu cijenu od 30.000,- (slovima: tridesettisuća) DEM (članak 2. Ugovora), ako je znao i bio svjestan da je isti taj prostor prethodno i u cijelosti prodan poduzeću ČOKA d.o.o.

Ustraje se u pozivanju vještaka FS, dipl. ing. građ., sukladno članku 260. u svezu sa člankom 253. ZPP-a, jer vještak nije svoj nalaz i mišljenje iznio usmeno na raspravi, što je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka (Vještvo od 06.10.2023., i 29.12.2023., te izvješće od 21.05.2025.) na koju ukazuje i drugostupanjski sud. Osim toga, sud prvog stupnja dužan je izvesti sve parnične radnje na koje je upozorio drugostupanjski sud u svom ukidnom rješenju (članak 377. stavak 2. u svezi sa člankom 375. stavak 4. ZPP-a).

U odnosu na pitanje zašto ostali etažni vlasnici zgrade u [adresa], nisu nikada tražili današnje potkrovlje/tavan, iznad nadograđenog drugog kata, činjenica je da je TS prostor u podrumu zgrade, koga koristi za apartmansku namjenu, kupio tek 26.04.2017., od Likvidacijske imovine društva Promero d.o.o. (ex. ČOKA) u postupku na Trgovačkom sudu u Splitu, a da je ĆS postao vlasnikom stana na prvom katu, tek po Ugovoru o kupoprodaji od 10.11.2008 g. i osnovom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 11.11.2008., u pravnom slijedstvu svojih roditelja- CS i PS ž. SS, koji su isto su kupili od Splitskih toplica, Split, Kupoprodajnim ugovorom od 07.03.1968, a uknjižili se 19.12.1969. Tužitelj, kao pravni slijednik svoga djeda, IS, koji je bio vlasnik za cijelo zgrade i vrta (“Vinograd”) oko kuće, bake ZS ud. FS, te univerzalni nasljednik svoje majke NS žene AS i oca AS pok. FS, nije se nikada odrekao prava na potkrovlje/tavan zgrade. To što je baka tužitelja, ZS ud. FS, prodala tuženicima dio predmetne zgrade-tadašnje potkrovlje/tavan i podrum, kako bi na mjestu tadašnjeg potkrovlja/tavana isti izgradili drugi kat, ne znači da se općenito odrekla, u svoje ime i u ime svojih pravnih slijednika, prava na potkrovlje zgrade.

Što je u konkretnom slučaju bilo predmet nacionalizacije, a što nije, vidljivo je iz tzv. Povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji se nalazi u sudskom spisu. Spis P-559/1969 nije tužitelju dostavljen pa se na isti ne može očitovati.

Na raspravnom ročištu dana 11. rujna 2025. god., tužitelj je predložio odgodu glavne rasprave obzirom na činjenicu da zbog kratkoće vremena nije uspio izvršiti uvid u pribavljeni spis predmeta bivšeg Okružnog suda u Splitu posl. br. P-559/69, a kojega je Županijski sud u Splitu dostavio na uvid dana 08. rujna 2025. godine.

Tuženici u podnesku od 29. rujna 2025. god., navode da se nakon što je pribavljen spis Županijskoga suda Splitu posl. br. P 559/69 jasno vidi što je prednica tužitelja prodala predniku tuženika i koja prava je zadržala za sebe. Iz njene tužbe i iskaza vidi se da je predmet prodaje bio podrum i potkrovlje zgrade, s tim što ona navodi kako je za sebe zadržala pravo na 16 m2 prostora u podrumu. O nekom zadržavanju prava na prostor tavana ne govori ništa. Da na tavanu nije zadržala nikakva prava vidi se iz njenoga tužbenog zahtjeva. U istome traži da joj se preda prostor od 16 m2 u podrumu, a alternativno ukoliko to nije moguće prostor od 16 m2 na tavanu. Od ovog zahtjeva je kasnije odustala, ali se jasno iz istog vidi kako ona nakon prodaje nema nikakvih prava na tavanu. U ugovoru od 20.prosinca 1967. jasno stoji da se prodaje podrum i potkrovlje, a isto tako stoji da prodavateljica dozvoljava nadogradnju. Kad se ovo ima u vidu nije jasno na temelju kojeg prava tužitelj traži pristup u potkrovlje.

Na raspravnom ročištu dana 03. listopada 2025. god., tužitelj navodi da je u postupku vođenom pred Okružnim sudom u Splitu pod posl. br. P-559/69, suđeno u odnosu na podrumski prostor zgrade u [adresa], a izreka presude (i prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) ne odnosi se na prostor današnjeg potkrovlja, koji je predmet tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi da na okolnost statusa podrumskog prostora prilaže u spis Potvrdu Hrvatskog fonda za privatizaciju od 30.10.1992. godine, te Očitovanje Čuljak Ivice, u njegovo ime i u ime ČS, MS i ES, a koje Očitovanje se odnosi na rezervirani dio podrumskog prostora zgrade [adresa].

Tuženici na istom ročištu u odnosu na netom uručene isprave ističu da iste nemaju ama baš nikakve veze sa ovim sporom jer se odnose na podrumski prostor, a ne na potkrovlje.

Valja primijetiti da parnične stranke tijekom prethodno provedengo postupka nisu imale nikakvih primjedbi niti prigovora na pisano vještvo od 10. studenog 2023. godine, koje je dopunjeno pisanom dopunom vještva od 29. prosinca 2023. god., stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina FS dipl.ing.građevine.

Imenovani stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina, u dopuni vještva na raspravnom ročištu dana 03. listopada 2025. god., navodi da ostaje u cijelosti pri svojem vještvu od 13. studenog 2023. godine, dopuni vještva od 29. prosinca 2023. godine, te navodima iz priloženog Izvješća o nemogućnosti izrade pisane dopune Nalaza i mišljenja od 21. svibnja 2025. godine.

Na posebno pitanje da se vještak izjasni u kakvom je odnosu današnje potkrovlje (tavan) u predmetnoj zgradi na adresi u [adresa], sa Odobrenjem za izgradnju nadogradnje (građevinska dozvola) od 05. lipnja 1969. godine, posebno obzirom na činjenicu da točka III. citiranog Odobrenja izričito navodi da će zgrada nakon nadogradnje imati ukupno prizemlje i 2 kata, vještak navodi kako bi se izjasnio o prethodnome bilo bi mi potrebno izvršiti uvid u glavni projekt od 15.04.1968. godine koji se spominje u točki II prije navedenog odobrenja.

Na daljnje pitanje da li je današnje potkrovlje (tavan) na drugim katom zgrade u [adresa] izgrađeno u skladu sa naprijed citiranim Odobrenjem ili nije, vještak navodi da se o prethodnom nije u mogućnosti očitovati, iako se u Odobrenju za izgradnju nadogradnje spominje prizemlje i 2 kata, postoji mogućnost da je samo krovište, odnosno potkrovlje u glavnome projektu koji se spominje u točki II sastavni dio drugoga kata, te bih se o istome u potpunosti očitovati tek nakon pregleda glavnog projekta.

Nadalje upitan jeli se odnosno kod kojih tijela ili institucija mogla nalaziti dokumentacija o kojoj govori vještak, tj. glavni projekt i rješenje o lokaciji, vještak navodi da bi se dokumentacija trebala nalaziti kod stranke koja je bila podnositelj zahtjeva, te bi se uz to trebala nalaziti u Arhivu ureda za graditeljstvo grada Splita, a u slučaju da je tamo nema, trebala bi se nalaziti u Državnome arhivu. Iz Ureda za graditeljstvo Grada Splita su ga nakon što su utvrdili da kod njih navedena dokumentacija nije arhivirana, uputili na Državni Arhiv. Nakon traženja dokumentacije u Državnom Arhivu isti je odgovorio da je ne posjeduje.

Na posebno pitanje vještak navodi da se ne može izjasniti o tome da li postoji vremensko ograničenje čuvanja odnosno arhiviranja ovakve građevinske dokumentacije.

Na daljnje pitanje da li bi dokumentacija koja se odnosi na potkrovlje (tavan), kao sastavni dio Odobrenja za izgradnju nadogradnje trebala biti u zemljišniku ovog suda ili pak u katastru, ako činjenica koja je nesporna, a to je da je u zemljišnoj knjizi evidentiran samo drugi kat nesporne vlasnosti tuženih, vještak navodi da nije upoznat sa time da li bi dokumentacija odnosno glavni projekt i Odobrenje za izgradnju nadogradnje trebao biti u katastru ili zemljišniku, odnosno ne zna na osnovu kojih je propisa etažiranje nekretnine izvršeno.

Tužitelj je nakon saslušanja vještaka, zamolio sud da mu udjeli kraći rok radi očitovanja na okolnosti o kojima je vještak iskazao, a posebno u odnosu na onaj dio gdje vještak nije mogao dati precizne i konačne odgovore na postavljena pitanja glede nadogradnje i građevinske dozvole.

Tuženici su se na istom ročištu usprotivili netom iznesenom prijedlogu tužitelja s obzirom da je isti samo odugovlači postupak, a tražena dokumentacija ne bi dala nikakav rezultat u dokaznom smislu.

Tužitelj potom primjećuje da u ovom postupku još uvijek nije saslušana u svojstvu stranke tužena pod 2 ES, rođena ČS.

Tuženici potom navode da odustaju od svog prijedloga za saslušanje tužene pod 2 jer je ista u Njemačkoj gdje živi i ništa joj više od brata – tuženika pod 1nije poznato.

Tužitelj potom ističe da stranka, odnosno punomoćnik ne može odustati od saslušanja stranke, a može od izvođenja drugih postupaka.

Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu upute iz obrazloženja ukidne odluke suda drugog stupnja, valja primijetiti da tužitelj u tužbi i na raspravnom ročištu dana 20. ožujka 2025. god., navodi da je cijela zgrada u [adresa] sa okućnicom, ustupljena od strane Grada Splita u cijelosti u vlasništvo IS, pok. Đ, djedu tužitelja, kao naknada za ekspropriranu imovinu, (priloženi Ugovor o naknadi br. 8633/53 od 11. prosinca 1954. god.), a čime je razjašnjen vremenski tijek stjecanja stvarnih prava na predmetnoj nekretnini od strane parničnih stranaka, odnosno njihovih pravnih prednika.

Tužitelj nadalje još u podnesku od 15. rujna 2020. god., navodi da je Ugovorom

– Kupoprodajnom pogodbom od 20.12.1967. sada pok. ZS prodala US i njegovoj obitelji podrum i potkrovlje s pravom nadogradnje zgrade u [adresa], te pravom izgradnje garaže u dvorištu, te da su tadašnji PIS i ZS zaključili Ugovor dana 26. 12. 1967., po kojem je ZS imala isplatiti PIS-u 6.000 dinara pošto je prodala potkrovlje kojeg je bila vlasnik zajedno sa Splitskim toplicama, u utvrđenom omjeru: 3 : 1, te da su stoga prvostupanjski sudovi zaključivali da su prijašnji vlasnici ZS i PIS promijenili svrhu korištenja jednog dijela zgrade koji je inače bio zajednički dio zgrade, te da bi prednik tuženika DS stekao pravo da umjesto potkrovlja izgradi stan.

Dakle, nema nikakve dvojbe da su njihovi pravni prednici (otac i majka) i tuženici temeljem priložene Kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. god., stekli u isključivo vlasništvo postojeće potkrovlje/tavan predmetne stambene zgrade kao posebne uporabne cjeline, a imajući u vidu činjenicu da su tadašnji PIS i ZS zaključili Ugovor dana 26. 12. 1967., po kojem je ZS imala isplatiti PIS-u 6.000 dinara pošto je prodala potkrovlje kojeg je bila vlasnik zajedno sa Splitskim toplicama, u utvrđenom omjeru: 3 : 1, a čime je dakle, i drugi suvlasnik potkrovlja/tavana priznao pravne posljedice sklopljene Kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. godine.

Ovaj sud stoga cijeni da tužitelj neosnovano ističe kako nema nikakvog valjanog dokaza da su se tadašnji suvlasnici, pa i pravni prednik tužitelja, odrekli prava na potkrovlje nad novoizgrađenim drugim katom tj. da su isti prepustili pravnom predniku tuženika.

Naime, ovaj sud cijeni da je potkrovlje/tavan predmetne stambene zgrade nakon sklapanja priložene Kupoprodajne pogodbe od 20.prosinca 1967. god, bio u isključivom vlasništvu njihovih pravnih prednika i tuženika kao članova obitelji, te da nakon toga sporno potkrovlje/tavan zacijelo više nije bio niti je mogao biti zajednički dio predmetne stambene zgrade, već posebni dio zgrade kao posebne uporabna cjelina u vlasništvu obitelji DS.

Prema tome, predmetna stambena zgrada je od sklapanja Ugovora o naknadi br. 8633/53 od 11. prosinca 1954. god., u režimu privatnog vlasništva, pa nije bilo nikakvih zapreka stjecanju isključivog prava vlasništva spornog potkrovlja/tavana od strane obitelji DS kao suvlasnika predmetne stambene zgrade, kako prema odredbama tada važećih Općeg građanskog zakonika i Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada, tako niti kasnije donijetog Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, ili sada važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Kada se ima u vidu da je obitelj DS temeljem priložene Kupoprodajne pogodbe od 20. prosinca 1967. god., kupila ne samo sporno potkrovlje/tavan, već i pravo nadogradnje predmetne stambene zgrade, ovdje se sada postavlja pitanje zbog čega predmetna stambena zgrada i nakon nadogradnje ne bi imala višestrešan krov kakav je imala prije nadogradnje, a time i potkrovlje/tavan potpuno istih karakteristika, namjene, upotrebe, iste svrhe i površine kakav je imalo i od strane obitelji DS kupljeno postojeće potkrovlje/tavan prije nadogradnje.

Nadalje se sada ovdje postavlja pitanje zbog čega bi postojeće kupljeno potkrovlje/tavan, ukoliko je prije izvođenja radova na nadogradnji predmetne stambene zgrade bilo isključivo vlasništvo obitelji DS, a jeste, sada nakon izvedenih radova na nadogradnji od strane obitelji DS, bilo zajedničko vlasništvo suvlasnika predmetne stambene zgrade, a radi se o potkrovlju/tavanu potpuno istih karakteristika, namjene, upotrebe, iste svrhe i površine, kao i postojeće potkrovlje/tavan prije nadogradnje koje je kupljeno od strane obitelji DS, i koje čak po svojoj namjeni i položaju ne mora nužno služiti zgradi kao cjelini kao primjerice portun, unutarnje stubište i sl. Da je tako nedvojbeno ukazuje i činjenica da preostali suvlasnici predmetne stambene zgrade TS i ĆS ne svojataju bilo kakva prava prava na sporno potkrovlje/tavan.

Ovaj sud cijeni da bi stoga svaka odluka suda koja bi išla u prilog tvrdnjama tužitelja da je sporno potkrovlje/tavan nakon izvedenih radova na nadogradnji od strane obitelji DS, zajedničko vlasništvo suvlasnika predmetne stambene zgrade, ili čak njegovo isključivo vlasništvo, predstavljala svojevrsno razvlaštenje obitelji DS, odnosno danas tuženika pod 1 i pod 2. Ovaj sud nema takve ovlasti.

Nadalje, odista nije jasno što tužitelj želi postići tvrdnjom da nadogradnja predmetne stambene zgrade od strane pravnih prednika tuženika nije provedena sukladno donijetom Odobrenju za izgradnju, odnosno da je nadograđeno potkrovlje/tavan nad sadašnjim drugim katom izgrađeno bez valjane lokacijske i građevinske dozvole tj. odobrenja nadležnog upravnog tijela, a sve obzirom da predmet tužbe nije zahtjev za uklanjanje potkrovlja/tavana predmetne zgrade, ili pak uspostava prijašnjeg stanja predmetna stambene zgrade, već upravo suprotno, predmet tužbe je zahtjev tužitelja da mu se omogući pristup, zamjeni brava i predaju ključevi ulaznih vrata spornog potkrovlja/tavana. Štoviše, na ove okolnosti tužitelj osim toga, niti ne doprinosi sudu ikakve dokaze.

Naime, i sudski vještak u dopuni vještva na raspravnom ročištu održanom dana 03. listopada 2025. god., navodi da iako se u Odobrenju za izgradnju nadogradnje od 05. lipnja 1969. god., spominje prizemlje i dva kata, postoji mogućnost da je samo krovište, odnosno potkrovlje u glavnome projektu koji se spominje u točki II Odobrenja za izgradnju, sastavni dio drugoga kata.

Osim toga, tužitelju valja napomenuti da se vlasništvo nekretnine u formalnopravnom smislu stječe upisom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, dok se u stvarnopravnom smislu vlasništvo nekretnine stječe na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona. Uostalom, nije jasno niti zbog čega bi sporno potkrovlje/tavan takvo kakvo jeste uopće i bilo upisano u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta.

Nadalje, ovaj sud osim navedenog, ostaje u cijelosti i pri svojem obrazloženju sadržanom u Presudi posl. br. P-1528/2023 od 12. travnja 2024. god., u odnosu na nedvojbeno utvrđenu činjenicu da sporna Nagodba o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09. 11. 1968. god., ni u kojem slučaju više ne može proizvoditi bilo kakve pravne učinke, a čemu osim navedenog, valja pridodati i činjenicu da sporna Nagodba nije niti potpisna od strane stranaka Nagodbe DS A i FS NS, a isto tako niti od predstavnika poduzeća " Č" Periš Marije, dok navodno prijevarno ponašanje pravnog prednika tuženika DS na koje se poziva tužitelj u svojem iskazu samo ide u prilog pravne nevaljanosti ove Nagodbe.

Osim toga, i sam naziv Nagodba o preduvjetima za buduću zamjenu stana, a koji preduvjeti se nedvojbeno i nesporno u konkretnom slučaju nisu ispunili, ukazuju na činjenicu da sporna Nagodba ni u kojem slučaju više ne može proizvoditi bilo kakve pravne učinke.

Stranke su u vrijeme sklapanja spornih pravnih poslova tijekom 1967. i 1968. god., bili maloljetna djeca, pa je sasvim jasno da nemaju konkretnih spoznaja o tome da li je među ugovornim stranama (pravnim prednicima) pritom bilo kakvih usmenih uglavaka-dogovora o tome kome će pripasti potkrovlje/tavan nad nadograđenim dijelom predmetne stambene zgrade, a na koji zaključak nedvojbeno upućuje iskaz tužitelja kada navodi da je njegov djed pok. IS bio isključivi vlasnik cijele zgrade i dvora, budući da je predmetnu nekretninu dobio u vlasništvo od grada Splita, kao naknadu za oduzetu imovinu. Djeda IS naslijedila je baka ZS, koja međutim, nije prodala sporno potkrovlje roditeljima tuženika, niti ga je mogla prodati jer su roditelji tuženika kada su podnijeli zahtjev za uknjižbu prava vlasništva spornog potkrovlja odbijeni od strane ovog suda, a odbijeni su zbog toga što je potkrovlje bilo nacionalizirano.

Isti zaključak proizlazi i iz iskaza tuženika pod 1 kada navodi da u priloženoj Kupoprodajnoj pogodbi vrlo jasno piše što je predmet kupoprodaje, a što se tiče priložene Nagodbe o preduvjetima za buduću zamjenu stana od 09.11.1968. godine, može kazati da je ovu Nagodbu prvi puta vidio po dostavi na odgovor predmetne tužbe od strane njegovog punomoćnika.

Radi navedenog, sasvim je suvišno izvoditi dokaz saslušanjem u svojstvu parnične stranke i tužene pod 2, a koja je isto tako u vrijeme sklapanja predmetnih pravnih poslova bila maloljetno dijete, danas živi u [adresa], i kako navodi njezin punomoćnik ništa joj više od brata-tuženika pod 1 o spornim pravnim poslovima nije poznato.

Naime, upravo činjenica da se u spornoj Kupoprodajnoj pogodbi od 20. prosinca 1967. god., izričito ne navodi kome će pripasti potkrovlje/tavan nad nadograđenim dijelom predmetne stambene zgrade, po ocjeni ovog suda sugerira zaključak da stranke Kupoprodajne pogodbe svjesne da je potkrovlje/tavan predmetne stambene zgrade kupila obitelj DS, predmnijevaju da će potkrovlje/tavan nad nadograđenim dijelom predmetne stambene zgrade, pripasti u vlasništvo obitelji DS. Na svu apsurdnost predmetne tužbe nedvojbeno ukazuje i činjenica da je tuženik pod 1, zacijelo radi dobrosusjedskih odnosa i "mira u kući", ponudio tužitelju mogućnost pristupa u sporno potkrovlje/tavan predmetne stambene zgrade, te da je tužitelj takav prijedlog odbio obzirom da je tuženik pod 1 za sebe zatražio polovicu potkrovlja/tavana, a na što on nije htio pristati.

Osim toga, imajući u vidu da je tužitelj danas vlasnik jednog stana u predmetnoj stambenoj zgradi u visokom prizemlju, površine 102,37 m2, njegovi navodi iz stranačkog iskaza da je otac tuženika ČS stekao u posjed tri etaže predmetne stambene zgrade ukupne površine 330 m2, ukazuju na činjenicu da tužitelj naprosto ne može otrpjeti činjenicu da on kao pravni slijednik "starosjedilaca" danas ima u vlasništvu manji suvlasnički dio predmetne stambene zgrade od tuženika pod 1 i pod 2 kao pravnih slijednika "došljaka".

Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je ponovno u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženicima pod 1 i pod 2 su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 552,20 bod., pristup na četiri ročišta po 552,20 bod., pristup na jedno ročište 138,05 bod., pristup na očevid 552,20 bod., te tijekom ponovno provedenog postupka pristup na četiri ročišta po 552,20 bod., i pristup na jedno ročište 138,05 bod., sve sa povišenjem tarifnih stavki od 10% za zastupanja više osoba, i sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa tako ukupan trošak tuženika pod 1 i pod 2 iznosi 11.596,20 Eur.

U Splitu, 31. listopada 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika pod 1 i pod 2