Poslovni broj: K-1738/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Niki Skoblaru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Duić Omerzo kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog IČ, zbog kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom – opisano i kažnjivo po članku 229. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11) u svezi s člankom 229. stavkom 1. točkom 1. i člankom 228. stavkom 1. KZ/11, povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO-1477/2025 od 9. listopada 2025., nakon provedene i zaključene javne rasprave, te donesene i javno izrečene presude u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika Karla Vujičića, optuženika IČ osobno, branitelja odvjetnika Josipa Čičeka te punomoćnika oštećene odvjetnika Tina Stipeča, 31. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Optuženi HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin UČ rođene UČ, rođen **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], te neprijavljenim boravištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom osnovnom školom, bez zanimanja, nezaposlen, uzdržava se od povremenih poslova, bez primanja, oženjen, otac dvoje malodobne djece, bez imovine,
k r i v j e
što je
9. kolovoza 2025. u [adresa], oko 14,00 sati, zajedno i po prethodnom dogovoru sa AČ i VČ, u zajedničkoj nakani protupravnog prisvajanja tuđe pokretne stvari, ušao u stambenu zgradu te uporabom podesnog ključa otključao vrata stana na II. katu, u vlasništvu EČ, te iz unutrašnjosti uzeo i u zajedničku korist zadržao šest slika raznih autora, više komada srebrnih kaleža, zdjela i posuda, srebrni nakit, od kojih najmanje šest srebrnih ogrlica, više broševa, gumbe za manžete, dvije ogrlice od jantara, dva broša od jantara, ogrlicu od crvenih koralja, srebrni pribor za četiri slijeda jela, nekoliko stotina gramofonskih ploča raznih izvođača te starinski foto aparat marke Exacta II., vlasništvo EČ, vrijednosti 20.000,00 eura,
II dakle, provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenih prostora, tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, a vrijednost ukradene stvari je velika,
čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - teškom krađom - opisano i kažnjivo po članku 229. stavku 2. Kaznenog zakona, u svezi s člankom 229. stavkom 1. točkom 1. i člankom 228. stavkom 1. KZ/11,
pa se na temelju članka 229. stavka 2. KZ/11, u vezi s člankom 229. stavkom 1. točkom 1. KZ/11 i člankom 228. stavkom 1. KZ/11, u vezi članka 44. stavak 1. i 2. KZ/11, članka 41. i članka 56. KZ/11, optuženi se
III o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine
IV. a temeljem čl. 56 st. 2. i 3. KZ/11 optuženom se
i z r i č e
u v j e t n a o s u d a
tako da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od dana 13. kolovoza 2025. pa do 31. listopada 2025.
VI. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u nastavku ZKP/08), oštećena EČ sa svojim postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 20.000,00 eura upućuje se na redovni put parnične zaštite, u parnični postupak.
VII. Na temelju članka 560. stavka 2. ZKP/08 utvrđuje se da iznos od 466,66 eura predstavlja novčani iznos koji je optuženi ostvario počinjenjem kaznenog djela, odnosno imovinsku korist te se utvrđuje da taj iznos od 466,66 eura predstavlja imovinu Republike Hrvatske te se nalaže optuženiku isti iznos uplatiti u državni proračun u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
VIII. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 50 (pedeset) eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu broj KO-DO-1477/25 od 9. listopada 2025., protiv optuženog IČ zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom – opisano i kažnjivo po članku 229. stavku 2. KZ/11 u svezi s člankom 229. stavkom 1. točkom 1. i člankom 228. stavkom 1. KZ/11.
2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom, no na način naveden u njegovoj obrani.
3. U tijeku dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su slijedeći dokazi i to: službena zabilješka o dojavi od 10. kolovoza 2025. (list 16 spisa), izvješće policijskih službenika (list 17 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta s potvrdom broj 01551346 i snimkom Gajeve ulice u Zagrebu za vremensko razdoblje od 08. kolovoza do 10. kolovoza 2025. (list 18 – 19 spisa), izvješće policijskih službenika povodom pregledane video nadzorne kamere s fotodokumentacijom (list 20 – 27 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01551348 s DVD medijem i fotodokumentacijom te pripadajućim izvješćem (list 28 – 30 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora kod I. okrivljenog AČ (list 33 – 36 spisa), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa kod I. okrivljenog AČ (list 37 – 39 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora kod II. okrivljenog IČ (list 40 – 43 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora kod III. okrivljenog VČ (list 44 – 47 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika AČ sa audio-vizualnom snimkom (list 51 – 55 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika IČ sa audio-vizualnom snimkom (list 58 – 60 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika VČ sa audio-vizualnom snimkom (list 61 – 63 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika AČ sa audio-vizualnom snimkom (list 86 – 89 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika IČ sa audio-vizualnom snimkom (list 105 – 108 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika VČ sa audio-vizualnom snimkom (list 124 – 127 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka BČ (list 160 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika EČ (list 161 – 162 spisa) i izvod iz kaznene evidencije za optuženika.
4. Optuženi HČ je u svojoj obrani koju je dao na raspravi na početku dokaznog postupka naveo kako priznaje počinjenje djela činjenično i okolnosno kako mu se stavlja na teret optužnicom. Naveo je kako mu je sada jako žao što je to učinio i kaje se za isto. Naveo je kako do sada nikad nije bio kazneno kažnjavan, prekršajno jest, ali to je bilo dosta davno pa moli sud da sve te okolnosti uzme u obzir prilikom izricanja kazne. Nadalje je naveo kako ima dvoje malodobne djece, od kojih je jedno starosti godinu i 4 mjeseca, a drugo 3 mjeseca. Naveo je kako se brine za svoju obitelj i istu uzdržava radom, odvažajući glomazni otpad te radom na "crno" od kojih zaradi 800,00 do 900,00 eura mjesečno, a supruga prima dječji doplatak i porodiljnu naknadu. Stan u kojem žive je u vlasništvu grada Zagreba, a u kojem oni plaćaju režije te pričuvu za održavanje zgrade. Nadalje je naveo kako je on imao dogovor sa jednom gospođom za odvoz glomaznog otpada, a kako se nije mogao dogovoriti s njom, nakon jedno 2 do 3 mjeseca on je to rekao svom ocu te su njih dvoje otišli na adresi u [adresa] u [adresa], ne sjeća se točno koji broj. Naveo je kako je otac otišao gore u stan kako bi vidio što ima u stanu, a optuženi je bio vani te skupljao metal. Naveo je kako su tu bili prisutni i neki radnici I. Nadalje je naveo kako je otac vidio ključ od stana koji se nalazio u nekakvoj vazici te je sišao po optuženog riječima " H, dođi, dođi gore, našao sam ključ od stana". Optuženi je nadalje naveo kako je bio naivan i uplašen te ne zna zapravo što mu je bilo, ali otišao je s ocem gore, ušli su u stan te su uzeli nekakve ploče gramofonske i 3 slike te su odlučili otići po kombi i povesti brata VČ, a što su i učinili te su se s kombijem vratili i uzeli ostatak stvari. Naveo je kako su to bile ploče, 5 do 6 starih srebrnih prstenova i još 2 slike, a navedene predmete su prodali te su za isto dobili oko 1.500,00 eura. Naveo je kako je on vidio sve što su oni uzeli, dakle vidio je što je uzeo i AČ i LČ. Nadalje je naveo kako su zarađeni novac na taj način, podijelili na 3 jednaka dijela. Naveo je kako se među nakitom nije nalazio koraljni nakit od crvenog koralja te drugi nakit, nije bilo pribora za jelo kao ni ostalih stvari osim onih koje je on danas naveo u svojoj obrani. Naveo je kako su po kombi išli iz razloga što se radilo o nekih 150 do 160 gramofonskih ploča te slikama većih dimenzija, a koje ne bi stale u osobni automobil, a ne sjeća se što bi bilo na slikama naslikano, ali se sjeća da se radilo o uljima na platnu, te je naveo kako se među ukradenim stvarima nije nalazio starinski fotoaparat, a zapravo dobar dio stvari koje mu se stavlja na teret optužnicom nisu uzeli. Nadalje je naveo kako je te stvari na Hreliću prodao očuh AČ i LČ, a ne zna kome bi ti predmeti bili prodani jer je optuženi bio doma kad su oni te stvari išli prodati.
5. Ranije tijekom postupka a koji iskaz je sud uz suglasnost stranaka pročitao na raspravi, optuženi je poricao počinjenje kaznenog djela. Naveo je kako je točno da su se on, AČ i LČ, našli 9. kolovoza 2025. na inkriminiranoj adresi. Naveo je kako je tamo najprije došao sa ocem AČ i to s ciljem da uzmu neki glomazni otpad jer je tako nešto bio s jednom gospođom dogovorio nekoliko mjeseci ranije, ali naveo je kako nije uspio baš nešto dogovoriti jer gospođa nije htjela platiti odvoz. Naveo je kako kada su došli tamo u haustoru je bilo raznog otpada, bile su neke ploče, slike i slično, bilo je i nekog drugog otpada od renovacije budući se zgrada renovira. Naveo je kako su oni tada uzeli dio tih kutija, i odlučili se ponovno vratiti kombijem, a u koji bi stavili ostatak da ne uprljaju automobil, a što su i učinili. Naime, kasnije su se vratili kombijem kojim je upravljao brat LČ, ali na kraju nisu uzeli ništa od tog smeća, već samo te neke slike i još nešto sitno i otišli kući, a otac je sve drugog dana prodao na Hreliću. Naveo je kako nisu nikome ulazili u stan i uzimali nikakve stvari iz stana, a sve što su uzeli uzeli su sa tog otpada koji je bio odložen u haustoru zgrade.
6. Po ocjeni suda, a na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući u smislu članka 450. stavak 2. ZKP/08 svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, te razmatrajući obranu optuženika IČ, sud smatra dokazanim da je optuženik počinio inkriminirano djelo iz članka 229. stavka 2. KZ/11 u svezi s člankom 229. stavkom 1. točkom 1. i člankom 228. stavkom 1. KZ/11 a na štetu oštećenika EČ.
7. Svjedok, žrtva, a ujedno i oštećena EČ je saslušavana u Policijskoj upravi Zagrebačkoj, I. policijskoj postaji Zagreb, dana 22. kolovoza 2025., čiji je iskaz uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, kada je iskazala kako živi sa majkom u [adresa] u stanu u potkrovlju zajedno sa svojom majkom dok je stan na drugome katu u vlasništvu njene majke i nje te u istome od 1. svibnja 2025. nitko ne živi budući zgrada ide u obnovu pa prazne taj stan. Navela je kako ključ od stana na drugome katu već neko vrijeme iz praktičnih razloga drže izvan stana ispod košarice sa stvarima za psa. Navela je kako je 10. kolovoza 2025. u prijepodnevnim satima dogovorila sa svojim sinom da joj dođe i pomogne prazniti stvari iz stana na drugome katu te se u jednom trenutku a prije njegovog dolaska spustila u taj stan, te je sa svojim ključem otključala stan, a ulaskom u isti je primijetila odmah da se na samome ulazu ne nalazi velika vrećica IKEA koju je 8. kolovoza 2025. ostavila u stanu, već se na podu nalaze istresene stvari koje je kupila u IKEI i koje su bile u vrećici, što joj je bilo jako čudno i neobično te je iz istog razloga odmah pogledala dalje po stanu te je vidjela kako su sve komode i ormari u stanu bili otvoreni te je dosta stvari iz tih elemenata bilo bačeno na pod. Nadalje je navela kako je tada shvatila kako joj je izvršena provala odmah je pozvala policiju koja je brzo stigla. Navela je kako su se sve stvari koje su joj otuđene provalom nalazile u samom stanu dok se ništa nije nalazilo ispred stana ni u kolnom ulazu. Nadalje je navela kako se sjeća kako je već u više kutija bila spremila razne stvari i kutije zatvorila selotejpom te je na svaku kutiju napisala što se u istoj nalazi a sjeća se da je svaka kutija bila prekopana i otvorena. Navela je kako je izvršenim pregledom stvari sa sigurnošću utvrdila kako joj je provalom otuđeno šest slika raznih autora, a specifično za jednu je bila što je bila velikih dimenzija i motiv slike je bila kula Lotršćak. Nadalje je navela kako joj je otuđena kutija na kojoj je napisano srebro a u kojoj se nalazilo više komada srebrnih kaleža, zdjela, posuda ali ne zna točan broj istih. Nadalje je navela koliko se može sjetiti kako je otuđena kutija u kojoj je bilo šest srebrnih ogrlica, više broševa, gumbi za manžete, dvije ogrlice od jantara, dva broša od jantara a sjeća se da je jedan bio u obliku grozda, zatim jedna ogrlica od crvenih koralja te još nakita ali se ne sjeća točno kojeg. Nadalje je navela kako je otuđen kompletni srebrni pribor za četiri slijeda jela, te nekoliko stotina gramofonskih ploča raznih izvođača kao i starinski fotoaparat marke Exakta II. Navela je kako nije vidjela nikakva oštećenja na ulaznim vratima prilikom ulaska u stan, te je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 20.000,00 eura.
8. Svjedok, BČ je ispitivan u Policijskoj upravi Zagrebačkoj, I. policijskoj postaji Zagreb, dana 22. kolovoza 2025., čiji je iskaz uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, kada je iskazao kako je zaposlen u poduzeću Luming, a koje se bavi izvođenjem građevinskih radova, te se sjeća kako je jedne subote a misli da je to bilo 9. kolovoza 2025., bio sa svojim kolegama te su spuštali šutu iz apartmana u [adresa], te su taj dan radili od 8:00 do 17:00 sati. Naveo je kako je apartman u kojem su oni radili je bio na prvome katu, a negdje između 12:00 i 14:00 sati vidio je dva muškarca romske nacionalnosti u prizemlju zgrade na toj adresi. Naveo je kako se za prvog sjeća da je imao oko 40-45 godina, visine oko 165 do 170 cm, punije tjelesne građe, proćelav, dok se za drugog sjeća da je imao oko 25 godina, visine oko 180 cm, mršavije tjelesne građe, crne kraće tamnije kose. Naveo je kako mu se tada stariji muškarac obratio i rekao da je došao pokupiti nekakve krevete i još razne druge predmete koji su bili izbačeni u kolnom ulazu i da su kontaktirali vlasnicu tih stvari i da čekaju nju da dođe pa će uzeti stvari. Svjedok je nadalje naveo je kako je otišao na prvi kat zgrade raditi dok su ta dvojica muškaraca ostala u kolnome ulazu. Nadalje je naveo kako je poslije oko 14:00 sati otišao dio ljudi koji su izvodili radove u apartmanu, a tada je vidio kako su i ta dvojica muškaraca romske nacionalnosti također otišli. Naveo je kako ništa od stvari iz prizemlja nisu uzeli a jesu li se kretali po stubištu zgrade to također ne zna jer nije vidio. Naveo je kako se sjeća kako je par dana nakon toga došla policija i rekla da je bila provala u istoj zgradi.
9. Iz video nadzornih snimki [adresa] u [adresa] u razdoblju od 8. kolovoza 2025. do 10. kolovoza 2025., te izvješća i fotodokumentacije vidljivo je kako su na snimci vidljive osobe i to optuženi, osobni automobil marke BMW, registarskih oznaka [registarska oznaka] kojeg koristi optuženi, te kombi vozilo marke Mercedes Sprinter 308 D registarskih oznaka [registarska oznaka] kojeg koristi ŠČ. Nadalje izvješće sadrži fotografije odnosno dijelova snimke video nadzora za vrijeme 9. kolovoza 2025 na kojima je vidljiv optuženik zajedno sa ostalima počiniteljima kao i navedena vozila, odnosno kretanje optuženog i ostalih počinitelja te kako iz ulaza stambene zgrade [adresa] u više navrata iznose razne predmete, PVC vrećice i kartonske kutije te druge predmete.
10. Pročitavši podatke iz kaznene evidencije za optuženika, sud je utvrdio kako optuženik nije osuđivan za kaznena djela.
11. U pogledu ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza na kojima se temelji odluka suda o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika za istaknuti je da je sva materijalna dokumentacija koja je pročitana, te u koju je sud izvršio uvid tijekom dokaznog postupka kao i ostale dokaze, pri čemu valja naglasiti da istinitost sadržaja pročitane dokumentacije kao i izvedenih dokaza nije osporen, u cijelosti prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu jer niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u sumnju. Iskaze oštećenika EČ, te obranu optuženika sud je analizirao i ocjenu vjerodostojnosti dao nastavno.
12. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.
12.1. Stranke nisu osporile da je optuženi počinio djelo koje se optužnicom stavlja na teret optuženom, na način na koji mu se to optužnicom stavlja na teret. Optuženi u svojoj obrani jest izjavio da se osjeća krivim za kazneno djelo i isto priznaje kao takvo, te samu dinamiku i tijek događaja i opisuje u svojoj obrani.
12.2. Međutim sporno je pitanje količine predmeta koji su prilikom počinjenja djela otuđeni oštećenoj.
13. Sud je posebno cijenio navode obrane optuženika u tom dijelu, pa je našao da je ista neosnovana, iskonstruirana i očigledno upravljena na umanjenje njegove kazneno-pravne odgovornosti, a uz to je i u suprotnosti sa ostalim utvrđenim činjenicama.
14. Optuženik je u svojoj obrani naveo kako su on i AČ te LČ prilikom počinjenja djela otuđili iz stana oštećene isključivo 150-160 gramofonskih ploča, 5 slika od kojih su neke i bile većih dimenzija, te su iz tog razloga i otišli po kombi vozilo te 5-6 starih prstenova, te je naveo također kako se ne sjeća motiva slika ali se sjeća da se radilo o uljima na platnu. Ostale stvari koje mu se stavljaju na teret optužnicom naveo je kako ih nisu uzeli. Suprotno tome oštećena EČ je u svom iskazu jasno, decidirano, uvjerljivo i životno logično opisala slijed događaja koji su se dogodili, bez sumnje u fabriciranje istih, kao što je i u svom iskazu detaljno opisala predmete koji su joj prilikom počinjenja djela otuđeni iz stana. Tako je navela u svom iskazu kako je izvršenim pregledom stvari sa sigurnošću utvrdila kako joj je provalom otuđeno šest slika raznih autora, a specifično za jednu je bila što je bila velikih dimenzija i motiv slike je bila kula Lotršćak. Nadalje je navela kako joj je otuđena kutija na kojoj je napisano srebro a u kojoj se nalazilo više komada srebrnih kaleža, zdjela, posuda ali ne zna točan broj istih. Nadalje je navela kako je otuđena kutija u kojoj je bilo šest srebrnih ogrlica, više broševa, gumbi za manžete, dvije ogrlice od jantara, dva broša od jantara a sjeća se da je jedan bio u obliku grozda, zatim jedna ogrlica od crvenih koralja te još nakita kao i kompletni srebrni pribor za četiri slijeda jela, te nekoliko stotina gramofonskih ploča raznih izvođača kao i starinski fotoaparat marke Exakta II, suprotno obrani optuženog koju obranu sud u tom dijelu smatra obranom usmjerenom ka umanjenju kazneno-pravne odgovornosti, budući iz iste ne proizlazi suprotno iskazu oštećene.
15. S obzirom na navedeno ovaj sud smatra da je optuženi postupao s namjerom i to namjerom prvog stupnja, jer je bio svjestan svoga postupanja, u vrijeme počinjenja je bio ubrojiv -ubrojivost nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza, te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ijedan ispričavajući razlog.
16. Prema svemu gore navedenom, sud je utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila ne samo objektivna, već i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 229. stavka 2. KZ/11 u svezi s člankom 229. stavkom 1. točkom 1. i člankom 228. stavkom 1. KZ/11 zbog čega je optuženika i proglasio krivim za navedeno kazneno djelo.
17. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11, dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11.
18. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.
18.1. Na strani optuženika sud je olakotnim cijenio da je isti iskazao i kajanje i žaljenje za počinjeno djelo, iz čega se ogleda njegova spremnost za suočenje s posljedicama kaznenog djela. Nadalje, kao olakotnim je optuženiku cijenjeno da je isti otac dvoje maloljetne djece koje ima zakonsku obvezu uzdržavati, te da je bez imovine. Sud je optuženiku olakotnim cijenio i da je isti prema podacima u spisu neosuđivana osoba, što sudu ukazuje da je predmetno kazneno djelo izolirani događaj u njegovu inače urednom životu.
18.2. Otegotnim na strani optuženika sud je cijenio jačinu ugrožavanja zaštićenih dobara, a koja se ogleda u brojnosti i intenzitetu radnji kojima su ostvarena obilježja kaznenog djela, kao i činjenicu da je optuženik osoba zrele životne dobi (u vrijeme suđenja optuženik ima 28 godina) svjestan značenja i posljedica svojih postupaka.
19. Slijedom navedenog, a polazeći od stupnja krivnje optuženika, a to je izravna namjera prvog stupnja, te imajući u vidu kako je za kazneno djelo koje se optuženom stavlja na teret propisana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine do 8 (osam) godina zatvora, sud primjerenim svim utvrđenim okolnostima u njihovoj ukupnosti nalazi da je u konkretnom slučaju optuženika svrsishodno osuditi na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te mu istodobno izreći uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da je upravo ovakva sankcija primjerena osobi optuženika, a napose svim okolnostima o kojima sud vodi računa prilikom izbora kaznene sankcije odnosno individualizacije kazne. Sud smatra kako će se izrečenom kaznom i uvjetnom osudom utjecati kako na optuženika te ga odvratiti da ubuduće čini kaznena djela, jer će se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora izvršiti, tako i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Odlučujući o duljini roka kušnje sud je imao na umu gore navedene okolnosti ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njihovo počinjenje odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu smatrajući dulji rok kušnje primjerenim za ispunjenje svoje svrhe. Sud smatra da je isti potreban i neophodan kada se ima u vidu da je optuženikov nesporni motiv za činjenje kaznenog djela pribavljanje financijskih sredstava. Zbog svega navedenog kazna izrečena optuženom je minimum određen zakonom. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo. Stoga sud zaključuje da će se upravo takvom kaznom postići i generalna i specijalna prevencija. Nadalje, sud je optuženiku u izrečenu kaznu zatvora na temelju članka 54. KZ/11 uračunao vrijeme koje je prema podacima u spisu proveo lišen slobode od 13. kolovoza 2025., pa do 31. listopada 2025.
20. Nadalje, na temelju članka 158. st. 2. ZKP/08, oštećena EČ sa svojim postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 20.000,00 eura je upućena na redovni put parnične zaštite, u parnični postupak, budući oštećena isti ničim nije dokazala tijekom postupka, te budući bi prilikom utvrđivanja iznosa imovinskopravnog zahtjeva postupak bio otežan i odugovlačen. Slijedom navedenog oštećena je upućena imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici.
21. Nadalje, optuženiku je temeljem članka 560. stavka 2. ZKP/08 naloženo iznos od 466,66 eura, a koji iznos predstavlja imovinsku korist uplatiti u državni proračun. Naime, sam optuženi je u svojoj obrani istaknuo kako su njih troje otuđene stvari prodali na Hreliću i pritom dobili iznos od oko 1.500,00 eura te ga podijelili na tri jednaka dijela. Međutim iz stanja spisa proizlazi kako bi imovinska korist koja je ostvarena počinjenjem kaznenog djela bila bliže iznosu od 1.400,00 eura stoga taj iznos predstavlja imovinsku korist koja je ostvarena kaznenim djelom. Budući je optuženik dobio jednu trećinu dijela to taj iznos iznosi 466,66 eura, te je stoga i naloženo optuženom uplatiti taj iznos u proračun Republike Hrvatske u roku koji je određen, jer isti iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske. To prvenstveno stoga što nitko ne smije imati koristi od počinjenja kaznenog djela.
22. Konačno, na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2., točka 6. ZKP/08, optuženiku je naloženo i u proračun Republike Hrvatske u roku 30 dana od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos od 50,00 eura, koji je odmjeren uvažavanjem činjenice da predmetni postupak nije bio niti dugotrajan niti složen, no da je u istome proveden niz radnji (ispitivanje optuženika i svjedoka prije podizanja optužnice, podizanje optužnice, održana sjednica optužnog vijeća na kojoj je odlučeno o potvrđivanju optužnice, te konačno održana rasprava). Stoga sud iznos od 50,00 eura ocjenjuje primjerenim broju radnji koje su u postupku poduzete kao i materijalnim prilikama optuženika (osoba zrele životne dobi bez mjesečnih primanja te nezaposlen), kao i činjenice da je isti otac dvoje maloljetne djece o kojima se mora brinuti te bez ostale imovine.
U Zagrebu, 31. listopada 2025.
Sudac:
Niko Skoblar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1477/2025
2. Optuženi HČ
3. Branitelj odvjetnik Josip Čiček
4. Oštećena EČ
5. Punomoćnik oštećene odvjetnik Tin Stipeč
