Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1163/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras Ivanišević, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari tužiteljice KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici iz OD Župan, Babić & Antunović u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz OD Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: P-505/2023-11 od 7. ožujka 2024., 31. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: P-505/2023-11 od 7. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik, pobijajući isto u cijelosti, navodeći sadržajno žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP ), predlažući ovom sudu da uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.400,08 eur / 18.083,42 kn, kao razliku između iznosa anuiteta utvrđenih po početnom ugovorenom tečaju CHF i anuiteta plaćenih temeljem ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda jer su čl. 16. predmetnog Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102813914 od 23. siječnja 2006 (dalje: Ugovor) stranke u slučaju spora iz ugovora ili u svezi s ugovorom ugovorile nadležnost suda prema sjedištu Banke, odnosno nadležnost Općinskog suda u Rijeci, navodeći da su stranke spomenutim ugovorom potvrdile zakonske odredbe o općoj mjesnoj nadležnosti za tuženika, odnosno odredbe čl. 46. i čl. 48. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je prigovor tuženika odbio kao neosnovan uz obrazloženje da je takva ugovorna odredba ništetna obzirom da o spornoj odredbi čl. 16. st. 8. predmetnog Ugovora stranke nisu pregovarale, te se radi o tipskom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaja, a koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Naime, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, u slučaju spora radi ostvarenja svojih prava iz predmetnog ugovora tužiteljica bi morala putovati u Rijeku što bi, s obzirom da tužiteljica živi u [adresa] ([adresa]), uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesno ravnopravnom položaju ugovornih strana na štetu iste.

8. Shvaćanje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a iz razloga kako slijedi.

9. Odredbom članka 70. stavka 1. ZPP-a propisano je da se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan, dok odredba stavka 3. istog članka propisuje da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

10. Sama činjenica da se o pojedinoj odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ne čini takvu odredbu nepoštenom, odnosno ništetnom, već ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo mora biti takva da suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ugovorna odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost prema sjedištu tuženika bila bi nepoštena kada bi kao takva pretjerano ograničavala pravo potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu ili izvršavanje dodijeljeni prava. To bi bio slučaj kada bi se parnica trebala voditi pred sudom koji je previše udaljen od mjesta prebivališta potrošača što bi prouzročilo prevelike troškove putovanja, ili kada bi se radilo o malom novčanom iznosu pa bi preliminarno prije donošenja odluke u sporu za potrošača nastali preveliki troškovi.

11. S obzirom da putovanje od Virovitice kao mjesta prebivališta tužiteljice do [adresa] i natrag dulje od 3 sata ( preko 300 km po smjeru), za procjenu suda o tome je li sporna odredba nepoštena, posljedično ništetna, nije bilo potrebno ocijeniti i druge relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti svakog pojedinog slučaja. Na navedeno upućuje pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020. u odnosu na pitanje „Smatra li se nepoštenom odredba ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (članak 49. ZZP/14)“. Prema navedenom pravnom shvaćanju prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnosti dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

12. Slijedom iznesenog ovaj drugostupanjski sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da bi tužiteljica vođenjem postupka pred Općinskim sudom u Rijeci bila izvrgnuta puno većim troškovima i znatnom gubitku vremena, a što bi, imajući posebno u vidu vrijednost predmeta spora i udaljenost između mjesta prebivališta tužiteljice, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, posljedično s mogućnošću odvraćanja iste od uopće vođenja predmetnog postupka

13. U odnosu na žalbene navode o primjeni čl. 46. i čl. 48. ZPP-a, odnosno o općemjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci, valja odgovoriti da je u ovom postupku radi o sporu nastalom povodom djelatnosti poslovne jedinice tuženika izvan sjedišta istog (filijala Virovitica), a prema odredbi čl. 59. ZPP-a, pored suda općemjesne nadležnosti za suđenje je nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

14. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje

U Splitu, 31. listopada 2025.

SUTKINJA

Andrea Boras Ivanišević