REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: P-77/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, 27.listopada 2025, nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužiteljice i njenog punomoćnika te zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice PG, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se, da je ništetna odredbe glave 2. Ugovora o kreditu, koji je tužiteljica ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zaključila s tuženikom Zagrebačka banka d.d., d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, dana 13.lipnja 2006., pod brojem 125/2006 koja glasi:
"KAMATA I NAKNADE
Članak 2.
Korisnik kredita je dužan Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 93.630,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,9 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.
Interkalarna kamata obračunava se na iskorišteni iznos kredita od dana isplate do stavljanja kredita u otplatu, a dospijeva 15 dana od dana do kojeg je izvršen obračun. O visini obračunate interkalarne kamate Kreditor će pisanim putem obavijestiti Kreditora.
U slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine koja proizlazi iz ovog ugovora, Korisnik kredita obvezuje se platiti kamatu po dospijeću sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora koja je promjenjiva, odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude više, računajući od dospijeća do namirenja."
II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici, ČG, [adresa], isplati iznos od 3.007,04 EUR, na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:
-za iznos od 34,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2007 godine do isplate
-za iznos od 34,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2007 godine do isplate
-za iznos od 34,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2008 godine do isplate
-za iznos od 34,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.02.2008 godine do isplate
-za iznos od 68,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2008 godine do isplate
-za iznos od 68,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2008 godine do isplate
-za iznos od 68,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2008 godine do isplate
-za iznos od 68,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2008 godine do isplate
-za iznos od 68,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2008 godine do isplate
-za iznos od 68,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2008 godine do isplate
-za iznos od 68,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2008 godine do isplate
-za iznos od 68,07 EUR sa z.z,kamatom počevši od 15.10 2008 godine do isplate
-za iznos od 67,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2008 godine do isplate
-za iznos od 67,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2008 godine do isplate
-za iznos od 67,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2009 godine do isplate
-za iznos od 67,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2009 godine do isplate
-za iznos od 67,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2009 godine do isplate
-za iznos od 67,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.04.2009 godine do isplate
-za iznos od 67,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2009 godine do isplate.
-za iznos od 67,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2009 godine do isplate.
-za iznos od 58,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2009 godine do isplate
-za iznos od 71,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.08.2009 godine do isplate.
-za iznos od 68,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2009 godine do isplate
-za iznos od 67,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2009 godine do isplate
-za iznos od 64,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2009 godine do isplate
-za iznos od 63,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2009 godine do isplate
-za iznos od 62,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2010 godine do isplate
-za iznos od 60,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2010 godine do isplate
-za iznos od 58,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2010 godine do isplate
-za iznos od 57,77 EUR sa z.z kamatom počevši od 15.04.2010 godine do isplate
-za iznos od 57,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2010 godine do isplate
-za iznos od 49,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2010 godine do isplate
-za iznos od 49,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2010 godine do isplate
-za iznos od 48,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2010 godine do isplate
-za iznos od 48,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2010 godine do isplate
-za iznos od 48,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.10.2010 godine do isplate
-za iznos od 45,63 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2010 godine do isplate
-za iznos od 30,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.12.2010 godine do isplate
-za iznos od 29,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.01.2011 godine do isplate
-za iznos od 29,56 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 08.02.2011 godine do isplate
-za iznos od 29,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2011 godine do isplate
-za iznos od 29,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.04.2011 godine do isplate
-za iznos od 28,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.05.2011 godine do isplate
-za iznos od 28,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.06.2011 godine do isplate
-za iznos od 28,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.07.2011 godine do isplate
-za iznos od 21,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.08.2011 godine do isplate
-za iznos od 21,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.09.2011 godine do isplate
-za iznos od 21,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.10.2011 godine do isplate
-za iznos od 21,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2011 godine do isplate
-za iznos od 20,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.12.2011 godine do isplate
-za iznos od 20,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.01.2012 godine do isplate
-za iznos od 20,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.02.2012 godine do isplate
-za iznos od 20,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2012 godine do isplate
-za iznos od 20,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.04.2012 godine do isplate
-za iznos od 20,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2012 godine do isplate
-za iznos od 19,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.06.2012 godine do isplate
-za iznos od 19,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.07.2012 godine do isplate.
-za iznos od 19,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2012 godine do isplate
-za iznos od 19,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.09.2012 godine do isplate.
-za iznos od 19,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.10.2012 godine do isplate.
-za iznos od 18,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.11.2012 godine do isplate.
-za iznos od 18,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.12.2012 godine do isplate.
-za iznos od 18,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2013 godine do isplate.
-za iznos od 18,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.02.2013 godine do isplate.
-za iznos od 67,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2009 godine do isplate
-za iznos od 67,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2009 godine do isplate
-za iznos od 67,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2009 godine do isplate
-za iznos od 67,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.04.2009 godine do isplate
-za iznos od 67,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2009 godine do isplate
-za iznos od 67,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2009 godine do isplate
-za iznos od 58,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2009 godine do isplate
-za iznos od 71,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.08.2009 godine do isplate
-za iznos od 68,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2009 godine do isplate
-za iznos od 67,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2009 godine do isplate
-za iznos od 64,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2009 godine do isplate
-za iznos od 63,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2009 godine do isplate
-za iznos od 62,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2010 godine do isplate
-za iznos od 60,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2010 godine do isplate
-za iznos od 58,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2010 godine do isplate
-za iznos od 57,77 EUR sa z.z kamatom počevši od 15.04.2010 godine do isplate
-za iznos od 57,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2010 godine do isplate
-za iznos od 49,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2010 godine do isplate
-za iznos od 49,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2010 godine do isplate
-za iznos od 48,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2010 godine do isplate
-za iznos od 48,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2010 godine do isplate
-za iznos od 48,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.10.2010 godine do isplate
-za iznos od 45,63 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2010 godine do isplate
-za iznos od 30,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.12.2010 godine do isplate
-za iznos od 29,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.01.2011 godine do isplate
-za iznos od 29,56 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 08.02.2011 godine do isplate
-za iznos od 29,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2011 godine do isplate
-za iznos od 29,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.04.2011 godine do isplate
-za iznos od 28,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.05.2011 godine do isplate
-za iznos od 28,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.06.2011 godine do isplate
-za iznos od 28,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.07.2011 godine do isplate
-za iznos od 21,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.08.2011 godine do isplate
-za iznos od 21,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.09.2011 godine do isplate
-za iznos od 21,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.10.2011 godine do isplate
-za iznos od 21,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2011 godine do isplate
-za iznos od 20,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.12.2011 godine do isplate
-za iznos od 20,79 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.01.2012 godine do isplate
-za iznos od 20,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.02.2012 godine do isplate
-za iznos od 20,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.03.2012 godine do isplate
-za iznos od 20,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.04.2012 godine do isplate
-za iznos od 20,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2012 godine do isplate
-za iznos od 19,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.06.2012 godine do isplate
-za iznos od 19,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.07.2012 godine do isplate
-za iznos od 19,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2012 godine do isplate
-za iznos od 19,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.09.2012 godine do isplate
-za iznos od 19,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.10.2012 godine do isplate
-za iznos od 18,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.11.2012 godine do isplate
-za iznos od 18,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.12.2012 godine do isplate
-za iznos od 18,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2013 godine do isplate
-za iznos od 18,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.02.2013 godine do isplate
-za iznos od 18,00 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.03.2013 godine do isplate
-za iznos od 17,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2013 godine do isplate
-za iznos od 17,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2013 godine do isplate
-za iznos od 17,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.06.2013 godine do isplate
-za iznos od 17,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2013 godine do isplate
-za iznos od 16,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.08.2013 godine do isplate
-za iznos od 16,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.09.2013 godine do isplate
-za iznos od 16,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2013 godine do isplate
-za iznos od 16,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2013 godine do isplate
-za iznos od 16,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2013 godine do isplate
-za iznos od 15,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.01.2014 godine do isplate sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužiteljici ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.773,17 EUR , u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica ČG podnijela je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banak d.d. radi isplate. U tužbi navodi da je s tuženikom 9.ožujka 2006. g. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj: 125/2006, potvrđen kod javnog bilježnika Ante Brekala u [adresa], pod brojem ovjere OU-137/06 dana 13.ožujka 2006. godine. Na osnovu tog ugovora tužiteljica je od tuženika ishodila kredit u iznosu od 93.630,00 CHF protuvrijednost u kunama s rokom vraćanja od 20 godina. Tužiteljica je s tuženikom 18.prosinca 2015. sklopila Dodatak ugovora o kreditu, odnosno konverziju kredita iz CHF u EUR. Navodi da je u čl.2. navedenog Ugovora o namjenskomu kreditu ugovorena kamata na način da je tužitelj kao korisnik kredita dužan platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,9 % godišnje, interkalarna kamata po stopi jednakoj stopi redovne kamate sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. U slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine iz ovog Ugovora, Korisnik kredita se obavezuje platiti kamatu po dospijeću sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koje su promjenjive, odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko ista bude viša, računajući od dospijeća tražbine do namirenja.
1.1. Navodi da je takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u članku 2. Ugovora o kreditu, tuženik doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Naime, u članku 2. Ugovora o kreditu je utvrđeno da se tužiteljica neosnovano i nezakonito obvezuje platiti kamatu tuženiku po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene. Takvim određivanjem kamatne stope, a kasnije i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužiteljicu u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Naime, ovakvim načinom određivanja kamata, tuženik uopće nje ugovorio parametre i fiksni dio kamate, te razdoblja promjene kamatnih topa u skladu s odredbama čl.11.a, stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13 i 147/13), pa je takvim postupanjem tuženik počinio prekršaj opisan člankom 26.stavkom 1., podstavkom 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Iz gore navedenog postupanja tuženika jasno proizlazi, da je tuženik jednostrano odredio gore navedene veličine i razdoblja, odnosno nije postupio po odredbama ZPK, neko je naprotiv postupio prema vlastitom nahođenju, jednostrano je mijenjao kamatu, a umjesto da ugovori promjenjivi parametar i fiksni dio kamate s tužiteljem, te veličine je odredio jednostrano, bez usklađivanja i bez ugovaranja s tužiteljem.
1.2.Tužiteljica ističe da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja.
1.3. Također i Vrhovni sud RH u svojoj presudi broj Revt-249/14 kaže da je unošenje u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa, tužitelj kao korisnik kredita, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao trgovca. Isto tako tuženik nije objasnio tužitelju postupak formiranja kamatne stope tijekom trajanja kreditnog razdoblja, kako bi tužitelj mogao spoznati učinke koji će u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako je ugovorena odredba o ugovorenoj kamati bila nepoštena, tužitelj smatra da je u smislu odredbe čl.87.st.1.ZPP/03 odnosno članka 102 ZZP, navedena ugovorna odredba ništetna te da ne proizvodi pravne učinke.
1.4. Tužitelj smatra da je takvim jednostranim i protuzakonitim određivanjem kamata te postupanjem tuženika preplatila kamatu za najmanje 24.280,12 kuna, odnosno da joj je tuženik prouzročio štetu u tom iznosu te je stoga predložio da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna odredba čl.2.Ugovora o namjenskom kreditu koji je tužiteljica sklopila s tuženikom dana 9.ožujka 2006. pod brojem 125/2006, te naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 24.280,12 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te troškove parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna) te činjenice i razloge iz tužbenog zahtjeva. Također osporava osnovu i tijek zateznih kamata. .
2.1. Ističe prigovor ne postojanja aktivne legitimacije na strani tužiteljice jer se neke uplate ne mogu povezati s tužiteljicom.
2.2. Nadalje, tuženik navodi da je konverzija Ugovora o kreditu izvršena sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju "Narodne novine" broj 102/2015 te su tužiteljica i tuženik 18.prosinca 2015. sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR i svi iznosi koje je tužiteljica platila po CHF kreditu, uključujući i iznose koje tužiteljica potražuje u ovom postupku, uvršteni su u izračun konverzije te iskorišteni za namirenje EUR kredita.
2.3. Navodi da je tužiteljica prihvatom konverzije odnosno sklapanjem aneksa potvrdila pravilnost izračuna konverzije gdje su ugovoreni i iznosi preostale glavnice, sporazum o preplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji temeljeni na izračunu konverzije.
2.4. Zbog svega navedenoga tuženik predlaže da sud tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom.
3. Podneskom od 21.svibnja 2025. tuženik predlaže da ukoliko sud, unatoč navodima tuženika, odredi provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, da u tom slučaju vještak izračuna negativne tečajne razlike te da prilikom izračuna uzme u obzir i preplatu priznatu tužiteljici prilikom konverzije u iznosu od 4.628,17 EUR.
4. Podneskom od 12.lipnja 2025.tuženik ističe da tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da su se sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe. Budući se svrha ne podrazumijeva, navodi da je na tužiteljici teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 9.ožujka 2006., u dodatka ugovora o kreditu od 18.prosinca 2015., nalaz i mišljenje vještaka Sande Marinac od 11.rujna 2025., saslušao je tužiteljicu u svrhu dokazivanja, te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.
6. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
7. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da su tuženik i tužiteljica dana 9.ožujka 2006., sklopili Ugovor o namjenskom kreditu, broj 125/2006 kojim je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisnici kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 93.630,00 CHF, te se tužiteljica obvezala tuženiku u mjesečnim anuitetima vratiti navedeni iznos kao i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja je na dan sklapanja tog ugovora iznosila 4,9% godišnje (čl. 2. Ugovora), s rokom otplate kredita od 20 godina, što sve proizlazi iz toga ugovora koji je priložen spisu.
8. Predmetni Ugovor o kreditu zaključen je između stranaka 9.ožujka 2006. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu ZZP).
9. Nije osnovan navod tuženika da tužiteljica nije dokazala da je potrošač.
9.1. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.
9.2. Čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.16.lipnja 2006. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, u daljnjem tekstu ZZP). te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
9.3. Kako je u konkretnom slučaju tužiteljica predmetni ugovor o kreditu sklopila kao slabija stranka i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu adaptacije kuće, ona ima svojstvo potrošača te je sud poklonio vjeru njenom iskazu da je sredstva kredita potrošila potrošačke svrhe, odnosno za adaptaciju kuće.
9.4. Naime, tužiteljica je iskazala u svrhu dokazivanja da je kredit podigla za adaptaciju kuće i to u Zagrebačkoj banci jer tamo ima tekući račun. Ne sjeća se jesu li joj nudili kredit u drugoj valuti ali su joj ovaj u CHF ponudili i bio je najpovoljniji. Nije bilo nikakvog pregovaranja s bankom. Kamatna stopa toga kredita je bila povoljna, bio je povoljan i tečaj i nisu joj ništa govorili o tome u kojem slučaju može doći do povećanja kamatne stope niti kako ta kamatna stopa može rasti. Ugovor je pročitala prije potpisivanja i uglavnom to joj je bilo jasno. Nije mogla imati utjecaj na visinu kamatne stope, a CHF je bio stabilna valuta. U početku joj je rata bila oko 2.200,0 kuna da bi mi na kraju narasla do 4.500,00 kuna i zbog toga je, kada joj je ponuđena konverzija, prihvatila konverziju. Niti kod konverzije nije bilo pregovaranja s bankom nego su prihvatili što su im ponudili. Kredit je podigla za adaptaciju kuće, a vraćala ga je osobno putem trajnog naloga na plaći. Nije imala posebnih pitanja prije potpisivanja ugovora jer joj se ovaj kredit činio povoljan. Više su se bojali povećanja tečaja nego rasta kamatne stope. Mislim da joj nisu dostavljane obavijesti o promjeni kamatne stope. Ne sjeća se je li dobila obavijest o parametrima mijenjanja kamatne stope. Vjerojatno su se išli raspitivati u banku zbog čega je došlo do povećanja kamatne stope i povećanja rate. Ugovor o konverziji je pročitala. Prihvatili su ugovor o konverziji jer im je rata previše porasla iako su bili svjesni da time nisu u potpunosti obeštećeni u povećanje rate do koje je došlo zbog povećanja tečaja. Prije potpisivanja ugovora o konverziji dobili su otplatni plan. Sredstva od kredita su upotrijebljena za adaptaciju kuće u kojoj i sada žive. Suprug je imao obrt čije sjedište nije bilo u toj kući. Prije sklapanja ugovora o kreditu ponuđeno im je više opcija, ali su pristali na CHF jer nam je to bilo najpovoljnije.
10. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice jer je uvjerljiv, logičan i nije u suprotnosti s utvrđenjima koja proizlaze iz drugih dokaza. Iz tako danog iskaza proizlazi da prilikom zaključenja spornog Ugovora o kreditu, zaključenog između tuženika i tužiteljice, između ugovornih strana uopće nije vođen razgovor o uvjetima zaključenja ugovora i nitko mu nije rekao pod kojim uvjetima i koji elementi će se uzimati u obzir prilikom promjene kamatne stope te nitko iz banke s njim nije niti razgovarao o uvjetima kreditiranja. Dakle, nema nikakve sumnje da je tuženik, kada je riječ o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljicu nije informirao o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, čime je postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, što sporne ugovorne odredbe čini nepoštenima i time ništetnima.
11. U postupku je nesporno utvrđeno da je radi zaštite kolektivnih prava kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod br. P-1401/12 vođen postupak po tužbi Potrošača- Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača između ostalih banaka i tužene, Zagrebačke banke d.d., te je presudom toga suda br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o primjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, koja presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine., koja je u tome dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14.
12. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
12.1. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12.2. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
13. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.
14. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
15. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije sud ga ocjenjuje neosnovanim u cijelosti. Prije svega treba istaći da su takve uplate vršene u ime, za račun i po nalogu korisnika kredita, kreditor ih je kao takve prihvatio, evidentirao i iskoristio za zatvaranje obveza po kreditu. Kako će se i hoće li se uopće korisnik kredita i treća osoba kasnije razračunavati, nije problem kreditora, niti je to pitanje kojim bi se trebao baviti sud. Kao korisnik kredita je ovdje označena tužiteljica, a kao kreditor tuženik te obzirom da nije došlo do cesije tražbine iz ugovora o kreditu, niti do pristupanja ili preuzimanja duga, sud smatra da je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe pogotovo stoga što je kredit otplaćivan trajnim nalogom koji je tužiteljica imala na svojoj plaći.
16. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja.
16.1. Odlučujući o prigovoru zastare potraživanja, sud je primijenio članak 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 u daljem tekstu ZOO-a.) Istim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Nadalje je sud primijenio članak 241. ZOO-a koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 podnesena je 4. travnja 2012. godine, a presuda je u istom predmetu donesena je 4. srpnja 2013. godine, te je postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 5.lipnja 2019. godine te je stoga sud prigovor zastare sud odbio kao neosnovan.
17. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.
18. Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine", broj: 102/15.) te ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.
19. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.
20. Sud nalazi da tužiteljica, iako je izvršena konverzija sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije, ne gubi pravo na potraživanje stečenog bez osnove na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.
21. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.
22. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Sande Marinac koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim.
23. Vještakinja je u svom Nalazu i mišljenju od 12.rujna 2025. utvrdila da je tužiteljica redovito uplaćivala rate kredita o datumima dospijeća, te je pored uplaćenih rata u više navrata plaćala dodatne iznose uvećane otplate kredita, i to: 16.6.2009. iznos 2.500,06 CHF, 23.6.2009. iznos 4.777,24 CHF, 13.7.2009. 4.128,53 CHF, 06.8.2009. iznos 3.543,73 CHF, 7.10.2009. iznos 3.563,36 CHF, 19.01.2010. iznos 4.250,66 CHF i 4.10.2010. 3.027,63 CHF. Od dospijeća prve rate kredita do dana 01.10.2007. godine tuženik je obračunavao ugovorenu kamatnu stopu na kredit od 4,90% godišnje. Od 01.10.2007. god tuženik je povećao kamatnu stopu u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu na 5,55% godišnje , od 01.02.2008. je povećao kamatnu stopu u odnosu na ugovorenu na 6,30%, od 01.07.2009. povećao na 6,80% , od 01.06.2010. povećao na 6,55%, od 01.11.2010. povećao na 6,00%, od 01.07.2011. povećao na 5,75%, a od 01.01.2014. je smanjio kamatnu stopu u odnosu na ugovorenu na 3,23% godišnje.
23.1. Također je navela da je u predmetu kod ovog suda broj P-171/2023 koji je tužiteljica podnijela radi isplate više plaćene tečajne razlike po ovom kreditu iznos više plaćenih tečajnih razlika umanjen za ukupno priznati iznos od 35.326,68 kuna u konverziji kredita u valutu EUR.
23.2. Vještakinja je konačno utvrdila da je tijekom otplate kredita zbog povećanja kamatne stope tužiteljica više platila iznos od 22.656,58 kuna što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 3.007,04 eura. Tijekom otplate kredita zbog smanjenja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu tužitelj je manje platila iznos od 3.974,27 kuna što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 527,48 eura.
23.3. Stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka te je tužiteljica s istim uskladila svoj tužbeni zahtjev, a tužena je učinila nespornim da je preplata koja je tužiteljici priznata u konverziji uračunata u preplaćeni iznos u predmetu ovoga suda broj P-171/2023. koji je vođen između istih stranaka radi isplate iznosa koji je tužiteljica preplatila zbog primjene valutne klauzule.
24. Nakon provedenog vještačena tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev uskladila s nalazom vještaka i od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3.007,04 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate te je sud isti prihvatio i odlučio kao u izreci presude na temelju odredbe čl. 3, 4, 6, 29, 296 i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), članaka 49, 54, 117 i 138 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15) te članaka 3 i 5 Direktive vijeća 93/13 EEZ.
25. Sud nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužitelja po kreditu jer to nije u skladu sa odredbom čl. 323.st.1. i 2. ZOO. Odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primio, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.
26. Tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, ali je sud dopustio preinaku jer tužiteljica u tom smislu nije mogla prije vještačenja točno specificirati tužbeni zahtjev.
27. Tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove.
28. Budući je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom sud je tuženiku , a temelju odredbe članak 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), naložio da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od ukupno 1.773,17 EUR, koji trošak se odnosi na sastav tužbe s PDV-om (250,00 EUR), zastupanje a 2 ročišta s PDV-om (2x250,00 EUR), pristup na ročište za objavu presude s PDV-om (125,00 EUR), sastav 2 obrazložena podneska s PDV-om (2x250,00 EUR), te trošak financijskog vještačenja (398,17 EUR).
29. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.
Požega, 31.listopada 2025.
Sutkinja:
Melita Novak
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dna:
1. Velimir Galić, odvjetnik, Požega
2. OD Porobija & Porobija, Zagreb
