REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2294/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Iskrenu Rošiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Markač-Greif & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Iskrena Rošića i punomoćnice tuženika po zaposlenju, TJO, dana 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj]:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ovr-9600/2016 po prijedlogu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, protiv ovršenika (ovdje tužitelja) TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ps- 1295/2002 od 27.03.2008.

- radi iseljenja iz stana u [adresa], površine 45,00 m2, koji stan se nalazi u sjeverozapadnom dijelu barake oznake 4e, a koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaonice, WC-a i hodnika, te predaje tog stana slobodnog od osoba i stvari u posjed Gradu Zagrebu, te radi naplate troškova tog ovršnog postupka.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Grad Zagreb, OIB: 61817894937, parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 31. ožujka 2023. navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-9600/2016 od 23. veljače 2023. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe u tom predmetu nedopuštenom, zbog razloga izjavljenih u žalbi podnesenoj dana 27. travnja 2022. U parničnom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem: Ps-1295/2002, koji je prethodio ovršnom postupku koji se vodi pred istim sudom pod brojem: Ovr-9600/2016, naloženo je tuženiku (ovdje tužitelju) iseljenje iz stana u [adresa], površine 45,00 m2, koji stan se nalazi u sjeverozapadnom dijelu barake oznake 4e, a koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaonice, WC-a i hodnika, te predaju tog stana slobodnog od osoba i stvari u posjed tužitelju (ovdje tuženiku). Navodi da je tužitelj s obitelji, suprugom, kćerkom i sinom, u predmetnoj nekretnini živi sada već 40 godina, odnosno u posjedu iste je od 1982., te podmiruje sve troškove režija za istu. Također navodi da niti tužitelj, niti članovi njegove obitelji nisu vlasnici nekretnine u kojoj bi mogli živjeti, niti imaju drugih rješenja za stambeno pitanje, a imaju ispodprosječna mjesečna primanja. Stoga su tužitelj i njegova obitelj u odnosu na predmetni stan ostvarili dovoljno jaku, stvarnu i više nego trajnu povezanost, pa tužitelj predmetni stan smatra svojim domom i koristi ga kao svoj dom. Navodi da tuženik u ovršnom postupku traži iseljenje tužitelja iz predmetnog stana, pa proizlazi da u konkretnom slučaju dolazi do miješanja javne (lokalne) vlasti u prava na dom tužitelja. To miješanje doduše jest utemeljeno na zakonu jer je tuženik vlasnik stana, međutim miješanje nije usmjereno na postizanje niti jednog od legitimnih ciljeva taksativno propisanih čl. 8.1. Europske konvencije o ljudskim pravima, niti je mjera iseljenja u konkretnom slučaju razmjerna i nužna u demokratskom društvu. Slijedom navedenog, a kako je u konkretnom slučaju privatni interes jači od javnog, te da time postoje elementi za zaštitu prava na dom, tužitelj predlaže proglasiti nedopuštenom ovrhe koja se vodi u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ovr-9600/2016 po prijedlogu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, protiv ovršenika (ovdje tužitelja) TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ps-1295/2002 od 27.03.2008. radi iseljenja iz stana u [adresa], površine 45,00 m2, koji stan se nalazi u sjeverozapadnom dijelu barake oznake 4e, a koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaonice, WC-a i hodnika, te predaje tog stana slobodnog od osoba i stvari u posjed Gradu Zagrebu, te radi naplate troškova tog ovršnog postupka uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te navodi da je u predmetu između istih stranaka već odlučeno o pitanju na koje se poziva tužitelj, te je isto riješeno pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj: P-61/18 od 24. studenog 2020. Također navodi da se u predmetnom slučaju nisu ispunili uvjeti sukladno odredbi čl. 8. Konvencije o ljudskim pravima da bi u slučajevima sukoba dvaju privatnih prava, prednost u zaštiti pružili pravo na dom na teret prava vlasništva. Navodi da u provođenju testa proporcionalnosti, u svrhu donošenja odluke kojem od dvaju navedenih sukobljenih prava treba dati prednost, potrebno odgovoriti na tri eliminacijska pitanja: je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. Odgovarajući na pitanje je li miješanje utemeljeno na zakonu, tužitelj ističe da je odredbama čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV) propisano pravo vlasnika da zahtijeva od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, kao i da je u konkretnom postupku utvrđeno da je tužitelj bespravni korisnik tuženikove nekretnine. U odnosu na drugo eliminacijsko pitanje, odnosno je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, tuženik ističe da je kao vlasnik sporne nekretnine ovlašten tužbom tražiti zaštitu svojeg prava vlasništva, koje je zajamčeno citiranim odredbama ZV-a, odredbama čl. 48. i 50. Ustava Republike Hrvatske kojima je propisana nepovredivost prava vlasništva, kao i samom Konvencijom, odnosno čl. 1. I. Protokola uz Konvenciju, stoga je miješanje u pravo na dom podnositelja težilo ostvarivanju legitimnog cilja. U odnosu na treće eliminacijsko pitanje tuženik ističe da za socijalno ugrožene građane koji sukladno redu prvenstva imaju pravo na dodjelu gradskog stana je, temeljem na zakonu provedenog postupka, utvrđeno ispunjavanje zakonom propisanih pretpostavki za dodjelu stana, što nije slučaj s tuženicima te bi legaliziranje njihovog korištenja stana navedene kategorije predstavljalo izravno zaobilaženje zakona i dovelo do socijalne nepravde. Tuženik nadalje ističe da je, u odnosu na treće eliminacijsko pitanje, u istovjetnoj situaciji, Ustavni sud RH odlukom posl. broj U-III/3039/2015, od dana 23. rujna 2015. godine, zauzeo stajalište da je miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, odnosno da nije došlo do povrede prava na dom, a također je isto utvrđeno u brojnim drugim presudama sudova da pravo vlasništva preteže nad pravom na dom. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže odbaciti tužbeni zahtjev, odnosno isti odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku rješenja ovog suda poslovni broj: Ovr-9600/16 od 23. veljače 2023. (list 5-7), presliku Zapisnika od 14. ožujka 2008. (list 8-10), presliku Uvjerenja o prebivalištu za tužitelju (list 11), presliku Uvjerenja o prebivalištu za FJ (list 12), presliku elektroničkog zapisa o prebivalištu ĆJ (list 13), presliku presliku elektroničkog zapisa o prebivalištu HJ (list 14), presliku Zapisnika od 03. lipnja 1998. (list 55), presliku Zapisnika od 11. listopada 2002. (list 56), presliku plaćenih računa za režije (list 57-58), presliku Radnog naloga od 17. ožujka 1992. (list 59-60), presliku Uvjerenja od 07. ožujka 2024. (list 64-71), presliku presude ovog suda poslovni broj: Ps-1295/02 od 27. ožujka 2008. (list 72-74), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-5345/08 (list 75-76), dopis z.k. odjela ovog suda od 30. rujna 2024. (list 84), dopis z.k. odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu od 27. rujna 2024. (list 86), kao i u spise ovog suda poslovni broj: Ovr-9600/16 i P-61/18. Sud je također proveo dokaz saslušanjem svjedoka PJ (list 88- 89), FJ (list 89), te tužitelja (list 89-90).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je rješenjem ovog suda poslovni broj: Ovr- 9600/16 od 23. veljače 2023. tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe u tom predmetu nedopuštenom, a koja je pokrenuta povodom prijedloga za ovrhu radi iseljenja na temelju presude ovog suda poslovni broj: Ps-1295/2002 od 27. ožujka 2008. te da je tužitelj bespravni korisnik predmetne nekretnine već oko 40 godina, dok je sporno je li tužiteljevo pravo na dom jače od prava vlasništva tuženika predmetne nekretnine.

6. U odnosu na tuženikov prigovor presuđene stvari valja napomenuti da je uvidom u predmet ovog suda P-61/18 utvrđeno da je tužitelj za pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u tom postupku upućen pokrenuti istu iz drugih razloga nego što je upućen u ovom postupku. Stoga je sud tuženikov prigovor presuđene stvari ocijenio neosnovanim.

7. S obzirom da se tuženik u tužbi pozvao na pravo na dom u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) to u tom smislu valja istaknuti da je prema odredbi čl. 34. i čl. 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl. 8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

8. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja je li predmetna nekretnina dom tužitelja, bi li ovrha za njegovo iseljenje predstavljala miješanje u pravo na poštivanje njegova doma te je li takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tužitelja u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

9. Iz iskaza tužitelja i svjedokinja PJ i FJ nedvojbeno proizlazi da je razdoblje korištenja predmetne nekretnine od strane tužitelja u trajanju od 1987., razdoblje u kojem se mogla razviti dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom na način da tužitelj upravo tu nekretninu može smatrati svojim domom, slijedom čega bi provođenjem ovrhe radi iseljenja predstavljalo miješanje u njegovo pravo na poštivanje doma, ali je takvo miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15) odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tuženika s obzirom da tužitelj ničim nije dokazao da bi imao pravo na posjed predmetne nekretnine.

10. U odnosu na pitanje da je li miješanje odnosno prisilno iseljenje tužitelja nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere ovrhe radi iseljenja koja se traži i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaći kako sud nalazi da nije nerazmjerno miješanje tuženika u pravo tužitelja na dom jer tužitelj pravo na dom mora steći prvenstveno na zakonit način, kao i plaćati odgovarajuću naknadu za korištenje stanom koji je u tuđem vlasništvu. Iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da isti redovito plaća režije za predmetnu nekretninu, međutim nekakvu naknadu ili najamninu za korištenje nekretnine u vlasništvu tuženika ne plaća tuženiku. Naime, pravo na dom podrazumijeva i stanovite obveze, to je prije svega obveza plaćanja naknade za korištenje stana vlasniku, a ne samo pravo na stanovanje, pa je neprihvatljivo privilegirati tužitelja u odnosu na druge ljude koji svoja stambena pitanja rješavaju na zakonom propisan način. Stoga bi se tuženiku kao vlasniku stana, nametao prekomjeran teret da u stanu ostane osoba koja ga bespravno koristi, a u ostvarivanju svog prava na dom vlasniku stana ne plaća nikakvu naknadu za korištenje, koju onda vlasnik stana mora utužiti.

11. Kako se legitimni cilj ne može postići primjenom blaže mjere odnosno iseljenje je nužno radi zaštite vlasničkih prava tuženika, pri čemu je sud uzeo u obzir i interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira, jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, a isto je tako imao u vidu i okolnost da je stambeno zbrinjavanje tužitelja moguće prihodima koje tužitelj i njegova bivša supruga (koja živi u predmetnoj nekretnini s tužiteljem) ostvaruju ili putem nadležnih tijela u za to propisanim postupcima. Stoga sud smatra da bi bilo neprihvatljivo privilegirati tužitelja u odnosu na druge ljude koji svoja stambena pitanja rješavaju na zakonom propisani način. U konkretnom slučaju suprotstavljena su dva pojedinačna privatna prava, a pravo vlasništva tuženika u svakom slučaju preteže nad pravom tužitelja koji nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove niti plaća tuženiku naknadu za korištenje iste.

12. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da predmetna ovrha radi iseljenja nije nedopuštena, stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Sud je tuženiku priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu od 25. svibnja 2023. sukladno Tbr 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištu od 05. ožujka 2024. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, što ukupno iznosi 200 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tuženika iznosi 400,00 eura što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 500,00 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

14. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 31. listopada 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje za pristojbu na presudu u iznosu od 66,45 eura

2. tuženiku, po pun.