REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3964/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja ČU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Aleksandra Raach, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. (OIB: 92963223473), Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojega zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 27. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika CU, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju ČU iznos od 5.252,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 0,04 EUR od 22.9.2008. do isplate
na iznos od 1,93 EUR od 2.10.2008. do isplate
na iznos od 19,33 EUR od 3.11.2008. do isplate
na iznos od 9,60 EUR od 2.12.2008. do isplate
na iznos od 15,63 EUR od 1.1.2009. do isplate
na iznos od 22,67 EUR od 2.2.2009. do isplate
na iznos od 23,64 EUR od 2.3.2009. do isplate
na iznos od 21,33 EUR od 1.4.2009. do isplate
na iznos od 21,00 EUR od 4.5.2009. do isplate
na iznos od 17,37 EUR od 1.6.2009. do isplate
na iznos od 14,23 EUR od 2.7.2009. do isplate
na iznos od 16,76 EUR od 4.8.2009. do isplate
na iznos od 18,23 EUR od 2.9.2009. do isplate
na iznos od 17,09 EUR od 1.10.2009. do isplate
na iznos od 15,23 EUR od 4.11.2009. do isplate
na iznos od 18,23 EUR od 3.12.2009. do isplate
na iznos od 21,11 EUR od 6.1.2010. do isplate
na iznos od 24,32 EUR od 6.2.2010. do isplate
na iznos od 23,79 EUR od 6.3.2010. do isplate
na iznos od 28,42 EUR od 6.4.2010. do isplate
na iznos od 28,48 EUR od 6.5.2010. do isplate
na iznos od 32,78 EUR od 6.6.2010. do isplate
na iznos od 43,83 EUR od 6.7.2010. do isplate
na iznos od 37,14 EUR od 6.8.2010. do isplate
na iznos od 52,32 EUR od 6.9.2010. do isplate
na iznos od 47,05 EUR od 6.10.2010. do isplate
na iznos od 45,12 EUR od 6.11.2010. do isplate
na iznos od 54,79 EUR od 6.12.2010. do isplate
na iznos od 65,35 EUR od 6.1.2011. do isplate
na iznos od 59,55 EUR od 6.2.2011. do isplate
na iznos od 57,91 EUR od 6.3.2011. do isplate
na iznos od 54,57 EUR od 6.4.2011. do isplate
na iznos od 61,27 EUR od 6.5.2011. do isplate
na iznos od 77,14 EUR od 6.6.2011. do isplate
na iznos od 73,93 EUR od 6.7.2011. do isplate
na iznos od 106,10 EUR od 6.8.2011. do isplate
na iznos od 104,71 EUR od 6.9.2011. do isplate
na iznos od 77,20 EUR od 6.10.2011. do isplate
na iznos od 78,07 EUR od 6.11.2011. do isplate
na iznos od 74,94 EUR od 6.12.2011. do isplate
na iznos od 80,34 EUR od 6.1.2012. do isplate
na iznos od 85,04 EUR od 6.2.2012. do isplate
na iznos od 84,27 EUR od 6.3.2012. do isplate
na iznos od 82,07 EUR od 6.4.2012. do isplate
na iznos od 82,92 EUR od 6.5.2012. do isplate
na iznos od 85,02 EUR od 6.6.2012. do isplate
na iznos od 82,42 EUR od 6.7.2012. do isplate
na iznos od 83,67 EUR od 6.8.2012. do isplate
na iznos od 81,71 EUR od 6.9.2012. do isplate
na iznos od 78,97 EUR od 6.10.2012. do isplate
na iznos od 82,31 EUR od 6.11.2012. do isplate
na iznos od 80,57 EUR od 6.12.2012. do isplate
na iznos od 83,23 EUR od 6.1.2013. do isplate
na iznos od 78,97 EUR od 6.2.2013. do isplate
na iznos od 80,15 EUR od 6.3.2013. do isplate
na iznos od 83,38 EUR od 6.4.2013. do isplate
na iznos od 80,67 EUR od 6.5.2013. do isplate
na iznos od 75,26 EUR od 6.6.2013. do isplate
na iznos od 74,21 EUR od 6.7.2013. do isplate
na iznos od 74,49 EUR od 6.8.2013. do isplate
na iznos od 77,10 EUR od 6.9.2013. do isplate
na iznos od 81,58 EUR od 6.10.2013. do isplate
na iznos od 80,44 EUR od 6.11.2013. do isplate
na iznos od 82,12 EUR od 6.12.2013. do isplate
na iznos od 81,06 EUR od 6.1.2014. do isplate
na iznos od 83,66 EUR od 6.2.2014. do isplate
na iznos od 84,49 EUR od 6.3.2014. do isplate
na iznos od 83,07 EUR od 6.4.2014. do isplate
na iznos od 82,71 EUR od 6.5.2014. do isplate
na iznos od 81,02 EUR od 6.6.2014. do isplate
na iznos od 82,46 EUR od 6.7.2014. do isplate
na iznos od 84,24 EUR od 6.8.2014. do isplate
na iznos od 86,34 EUR od 6.9.2014. do isplate
na iznos od 86,35 EUR od 6.10.2014. do isplate
na iznos od 88,43 EUR od 6.11.2014. do isplate
na iznos od 89,35 EUR od 6.12.2014. do isplate
na iznos od 88,99 EUR od 6.1.2015. do isplate
na iznos od 89,64 EUR od 6.2.2015. do isplate
na iznos od 89,64 EUR od 6.3.2015. do isplate
na iznos od 89,64 EUR od 6.4.2015. do isplate
na iznos od 89,64 EUR od 6.5.2015. do isplate
na iznos od 89,64 EUR od 6.6.2015. do isplate
na iznos od 89,64 EUR od 6.7.2015. do isplate
na iznos od 89,57 EUR od 6.8.2015. do isplate
i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na gore dosuđeni iznos od 0,04 EUR za razdoblje od 1. rujna 2008. do 22. rujna 2008., na iznos od 1,93 EUR za razdoblje od 1. listopada 2008. do 2. listopada 2008., na iznos od 19,33 EUR za razdoblje od 1. studenoga 2008. do 3. studenoga 2008., na iznos od 9,60 EUR za razdoblje od 1. prosinca 2008. do 2. prosinca 2008., na iznos od 22,67 EUR za razdoblje od 1. veljače 2009. do 2. veljače 2009., na iznos od 23,64 EUR za razdoblje od 1. ožujka 2009. do 2. ožujka 2009., na iznos od 21,00 EUR za razdoblje od 1. svibnja 2009. do 4. svibnja 2009., na iznos od 14,23 EUR za razdoblje od 1. srpnja 2009. do 2. srpnja 2009., na iznos od 16,76 EUR za razdoblje od 1. kolovoza 2009. do 4. kolovoza 2009., na iznos od 18,23 EUR za razdoblje od 1. rujna 2009. do 2. rujna 2009., na iznos od 15,23 EUR za razdoblje od 1.studenoga 2009. do 4. studenoga 2009., na iznos od 18,23 EUR za razdoblje od 1. prosinca 2009. do 3. prosinca 2009., i na nakon toga na sve gore preostale dosuđene pojedinačne iznose u razdoblju od veljače 2010. do kolovoza 2015. za razdoblja od 1-og dana u mjesecu za pojedini mjesec do 6-og dana u tom mjesecu.
III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužitelju ČU troškove parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je u svojstvu korisnika kredita 18.8.2008. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214128996/08, a kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.729,13 CHF prema srednjem tečaju HNB-a, važećem na dan korištenja kredita. Isti smatra da su mu predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, jer je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak. Naime, u kolektivnom sporu vođenom između ostaloga i protiv ovdje tuženika, utvrđeno je da je isti povrijedio kolektivne interese i prava potrošača sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao banka potrošače nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Budući da je sve navedeno postojalo i u konkretnom pravnom odnosu, tužitelj se slijedom toga poziva na naznačena utvrđenja iz kolektivnog spora, koja onda vezuju i sud. Kako je tužitelj uslijed rasta tečaja tuženiku isplatio veći iznos od onoga koji bi isplatio da tog rasta nije bilo, to je tuženik u obvezi vratiti tužitelju tako stečeno bez osnove. Tužitelj stoga u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa od 5.252,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni isplaćeni iznos od 1-og dana u mjesecu za tekući mjesec i troškovima postupka. Ovdje je i za istaknuti da je sud je primjenom odredaba čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.
- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu (za iznos od 35,90 EUR), a s obzirom da takvu preinaku sud prvenstveno smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a tužbu na navedeni način (uslijed naknadno provedenog financijskog vještačenja) tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja budući da su uplate po kreditu vršile i druge osobe. Osporava i svojstvo potrošača tužitelju koje se ne predmnijeva. Dodatno navodi da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu koja je dopuštena pozitivnim propisima i pristao je na isti, dok tuženik u konkretnom slučaju nije niti je mogao znati za budući rast tečaja CHF. Ujedno smatra da je ugovorena valutna klauzula dispozitivna odredba, zbog čega je isključena kontrola nepoštenosti iste. Osporava i zatraženi tijek zatezne kamate, ističe prigovor zastare te zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 18.8.2008. br. 3214128996/08, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu, promet po kreditu/specifikaciju uplata, početni otplatni plan, knjigovodstvenu karticu, izvod iz edukacijskog materijala za osoblje tuženika, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, saslušan je tužitelj.
4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 18.8.2008. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3214128996/08, a kojim je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kunsku protuvrijednost iznosa od 22.729,13 po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 14.8.2008., a što je tada iznosilo 100.911,20 kn. Nesporno je da je kredit isplaćen 19.8.2008. te je tečaj tada iznosio 1 CHF = 4,455915 kn. Rok otplate kredita bio je 84 mjeseci, a isti je tužitelj trebao otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke kreditora važećem na dan plaćanja. Anuiteti su dospijevali na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu, a počev od dana dospijeća prvog anuiteta 1.9.2008. U čl. 2. ugovora ugovorne strane su odredile da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika te na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,80 % godišnje. Namjena kredita bila je kupnja vozila marke Renault, tip i model Laguna 1.9 DCI., godina proizvodnje 2005. Nadalje, nije sporno da je tuženik doista u skladu sa svojom Odlukom tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka povećavao redovnu kamatnu stopu u odnosu na početnu i tako je naplaćivao tužitelju, kao i da je u tom razdoblju dolazilo do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Nesporno je i da je tužitelj kredit u cijelosti otplatio izvršenom uplatom od 6.8.2015. Isto tako, sud je provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb, čiji nalaz i mišljenje sud s obzirom da je odgovoreno na postavljeni zadatak prihvaća cijeneći ga stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i vještine (kao takvog ga je prihvatio i tužitelj, dok tuženik u biti ne osporava matematički izračun vještaka, već općenito prigovara provođenju takvog dokaza na način kao u ovom postupku) utvrdio da ukupan iznos preplata, uzimajući u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 5.252,69 EUR, dok tečaj u razdoblju otplate kredita nikada nije bio niži od tečaja važećeg na dan isplate pa nema tzv. negativnih tečajnih razlika koje je tuženik predlagao uzeti u obzir prilikom izrade izračuna vještaka.
7. Također nije sporno da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1.4.2005. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u tim bitnim dijelovima potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.6.2018. br. Pž- 6632/17-10 te je stoga glede istih pravomoćna. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP 07 i odredbi čl. 502. c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati (što i čini) na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud.
8. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF (upravo suprotno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u skladu s gornjim utvrđenjima iz kolektivnog spora), sud odredbe ugovora o kreditu od 18.8.2008. koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF nalazi nepoštenim i stoga ništetnim (čl. 102. ZZP 07). Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, odnosno da ugovor sadrži formalnu odredbu da je tužitelj bio upoznat s rizikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom i da mu je tuženik objasnio taj rizik, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule.
9. S obzirom na utvrđenje da se stoga radilo o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu citiranih odredaba ZZP 07 koja je ništetna (čl. 102. ZZP 07 u svezi odredaba čl. 322. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 35/05. i 41/08. - dalje: ZOO/), pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema nalazu suda tuženik nepošten stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništetnim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, sve sa zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja.
10. Slijedom svega toga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku isplatu iznosa od ukupno 5.252,69 EUR. Zatezne kamate u skladu s gore izloženim teku od dana plaćanja tj. nepripadnog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa (osim iznosa za siječanj i listopad 2009. za koje tužitelj potražuje kamatu od kasnijeg dana) pa je tako i odlučeno u izreci presude, dok je valjalo odbiti zahtjev za isplatu kamata na pojedinačne mjesečne iznose zatražene za razdoblje od prvog dana tekućeg mjeseca do dana izvršenog plaćanja za taj mjesec. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZO).
11. Tuženik svojim navodima nije uspio osporiti osnovu i visinu potraživanja tužitelja. Prema odredbama čl. 327. i čl. 328. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (što tužitelj kao ugovorna strana svakako jest), dok se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pri čemu je za napomenuti da predmet spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije niti bila ocjena valjanosti odredaba konkretnih pojedinačnih ugovora kao u ovom postupku. Posljedice ništetnosti ugovora regulirane su odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a u smislu vraćanja onoga što je primljeno po tom ugovoru, konkretno ovdje vraćanja novčanih iznosa primljenih po odredbama predmetnog ugovora o kreditu koja su utvrđene ništetnima i koja kao takve stoga kao da nisu niti postojale. Suprotno navodima tuženika, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne predstavlja dispozitivnu odredbu (koja bi se primjenjivala na odnos stranaka ukoliko isti taj odnos nisu uredili na drugi način) koja bi eventualno bila isključena od ocjenjivanja i kontrole nepoštenosti, a dodatno cijeneći da su upravo odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula bile predmet odlučivanja u kolektivnom sporu. Tuženik osim paušalnih navoda ničim ne dokazuje da tužitelj u konkretnom slučaju eventualno nije imao svojstvo potrošača, dok upravo suprotno proizlazi iz samog ugovora (prema odredbi čl. 3. t. 1. ZZP 07 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja), odnosno iz prihvaćenog iskaza tužitelja (predmetni kredit isti je podigao i iskoristio za kupnju osobnog vozila koji je koristio isključivo u privatne svrhe). Sve izvršene anuitetne otplate kredita izvršene su u ime i za račun tužitelja kao obveznika i korisnika kredita te ih je tuženik kao takve očito i prihvatio, tako da su neosnovani navodi tuženika kojima tužitelju odriče materijalno-pravno ovlaštenje potraživati utužene iznose koje je tuženik stekao bez valjane pravne osnove (nejasno je tko bi onda i po kojoj osnovi te iznose uopće bio ovlašten potraživati od tuženika). Iz iskaza tužitelja, koji je i u tom dijelu cijenjen iskrenim, životnim i uvjerljivim, proizlazi da je u najvećoj mjeri uplate anuiteta vršio on, dok je to ponekad činila i njegova supruga HU koja je bila opunomoćenik na njegovom računu pošto je zbog prirode posla (pilot) često odsustvovao od kuće Tuženikov prigovor zastare također nije osnovan, budući da je u odgovarajućem smislu odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4.4.2012. u predmetu br. P-1401/12 te je ponovno počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 22.5.2023., to je razvidno da zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO- a) koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao. Glede preinačenja, za napomenuti je i da tužitelj naknadnim povećanjem zahtjeva za isplatu zbog rasta tečaja nije postavio zahtjev koji bi se činjenično i pravno razlikovao od ranije postavljenog zahtjeva (dakle, ne radi se o novoj tužbi ili novom zahtjevu), već je zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a koji dokaz se i upravo provodi zbog toga što sud ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje tih činjenica, koje znanje stoga u pravilu nemaju niti stranke. Prihvaćenje suprotnog tumačenja predstavljalo bi stoga nerazumno ograničenje prava na pristup sudu, kao najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje, a što nije dopustivo.
12. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav podneska od 26.9.2025. - 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 16.10.2024. i 27.10.2025. – 2 x 100 bodova = 200 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), prema vrijednosti predmeta spora od 5.216,79 EUR do 25.9.2025., zatim vrijednosti spora od 5.252,69 EUR, što ukupno čini 400 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 800,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 200,00 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, što sveukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 1.400,00 EUR.
13. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tuženik naknadi troškove postupka u cijelosti. Iz razloga potpunog neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova.
14. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.
U Zagrebu 31. listopada 2025.
SUDAC:
MARIJAN GLAVAŠ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
