Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-6243/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja u tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200a, OIB: 88362248492, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, nakon zaključene javne i usmene rasprave, dana 3. listopada 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 31. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
„I. Tužba se usvaja.
II. Poništava se rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01/23-22 od 24. kolovoza 2023. godine III. Poništava se rješenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-118-01/23-01/17, URBROJ: 534-07-1-2/3-23-03 od 17. studenog 2023. godine IV. Određuje se obnova upravnog postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije temeljem kojega je doneseno rješenje, KLASA: UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01/23-22 od 24. kolovoza 2023. godine.
V. Nalaže se tuženom naknaditi tužitelju troškove upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od petnaest dana.”
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za odgodu pravnog učinka/izvršenja rješenja
Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA:UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01/23-22 od dana 24. kolovoza 2023. godine, do pravomoćnosti odluke u ovom predmetu.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 27. prosinca 2023. godine protiv rješenja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-118-01/23-01/17, URBROJ: 534-07-1-2/3-23-03 od 17. studenog 2023. godine, kojim se odbija žalba IM iz [adresa], izjavljena protiv rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01/23-22 od 24. kolovoza 2023. kao neosnovana. Potonjim rješenjem točkom I. izreke poništeno je rješenje prvostupanjskog tijela kojim je ovdje tužitelju priznata inozemna stručna kvalifikacija - magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine stečena 25. svibnja 2020. na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar laboratorijske biomedicine.
2. Tužitelj u tužbi ističe kako je pobijano rješenje rezultat upitnog i neadekvatnog provedenog upravnog postupka, u tijeku kojeg je temeljem pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donijeto rješenje koje je u cijelosti neosnovano, te protivno samoj svrsi i načelima upravnog postupka, a poglavito načelu zakonitosti i razmjernosti. Naime, tužitelj je po završetku trogodišnjeg studijskog programa medicinsko - laboratorijske dijagnostike na Sveučilištu u Rijeci, Medicinskom fakultetu i fakultetu zdravstvenih studija, stekao stručni naziv stručni prvostupnik (baccalaurea) medicinsko laboratorijske dijagnostike, a nakon čega je završetkom dvogodišnjeg studijskog programa na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani, Republici Sloveniji stekao inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju magistra laboratorijske medicine. S tim u vezi, dana 26. listopada 2021. godine tužitelj je podnio zahtjev za prijavu stručnog ispita za magistra medicinske biokemije i zahtjevu je priložena za prijavu potrebna dokumentacija. Međutim, rješenjem Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034/04/20- 01/04, URBROJ: 406-01-22-6 od 1. kolovoza 2022. godine poništeno je rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034/04/20-01/04, URBROJ: 406-01-22-4 od 24. kolovoza 2020. godine. Povodom žalbe tužitelja poništeno je rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara, te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Dana 23. lipnja 2023. godine Hrvatska komora medicinskih biokemičara je donijela rješenje kojim je odredila obnovu upravnog postupka za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije te pribavu mišljenja Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu o stečenom obrazovanju i ishodima učenja. S tim u vezi, dana 19. srpnja 2023. godine povjerenstvo za usporedbu inozemnih studijskih programa sa studijskim programom Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet je sačinilo mišljenje o stečenom obrazovanju i ishodima učenja tužitelja završetkom Preddiplomskog stručnog studija Medicinsko laboratorijska dijagnostika na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci i Magistarskog studijskog programa Laboratorijska biomedicina 2. stupnja na Univerza v Ljubljani Fakulteta za farmacijo. Pri tome je navodno utvrđeno da iznad navedena dva studijska programa nisu podudarni u značajnom opsegu, te je dana 24. kolovoza 2023. godine Hrvatska komora medicinskih biokemičara donijela rješenje, KLASA: UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01/23-22, kojim je poništila rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01-20-4 od dana 24. kolovoza 2020. godine. Nadalje, dana 13. rujna 2023. godine tužitelj je uložio žalbu protiv iznad navedenog rješenja, koja je odbijena rješenjem tuženika , KLASA: UP/II- 118-01/23-01/17, URBROJ: 534-07-1-2/3-23-03 od dana 17. studenog 2023. godine. U pogledu pobijanog rješenja tužitelj smatra da je isto rezultat neadekvatnog i upitnog tumačenja, odnosno upitne i neadekvatne primjene odgovarajućih zakonskih i podzakonskih propisa, te je odluka donesena u istome u cijelosti neosnovana, te protivna svim načelima upravnog prava, a posebice načelu zakonitosti, načelu pomoći stranci te načelu utvrđivanja materijalne istine. Kako je to stranka ranije u toku predmetnog upravnog postupka ukazala rješenje od 24. kolovoza 2020. godine je poništeno isključivo i jedino radi povrede procesnih odredbi postupka, a koje povrede su elaborirane u žalbi koju je stranka prvostupanjskom tijelu podnijela 19. kolovoza 2022. godine. Dakle, radilo se o eventualnoj povredi odredbi procesnog prava, a bilo kakva povreda odredbi procesnog prava ne može biti ispravljena na štetu stranke u postupku, posebno ukazujući da donošenje ovakvog rješenja predstavlja proizvoljnu odluku, jednostrano nametnutu, bez realne mogućnosti izjašnjavanja o ikakvim činjenicama, odnosno ovakva navodno zakonita odluka predstavlja osobno subjektivno mišljenje nenadležnog tijela o usporedbi studijskih programa koji nemaju nikakvih uporišta u praksi, što ovakve stavove čini nevaljanima i nevjerodostojnima. U konkretnom predmetu, odnosno u obrazloženju pobijanog rješenja tuženik temelji svoju odbijajuću odluku na jednoj od činjenica, a koja se odnosi na striktno prihvaćanje mišljenja povjerenstva za usporedbu inozemnih studijskih programa sa studijskim programom Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet. Međutim, tužitelj ukazuje kako Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu nije ovlašten niti jednim zakonom izdavati mišljenja i provoditi postupak vrednovanja stečenih inozemnih kvalifikacija, a napominje se kako navedeni fakultet ne udovoljava definiciji nadležnog tijela obzirom da fakultet nije nadležna strukovna organizacija, tijelo državne uprave u čijem su djelokrugu određene regulirane profesije, nije nadležno tijelo ili organizacija koja je posebnim propisima ovlaštena za provođenje postupka i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, kao niti nadležno tijelo druge države članice. Navedeni fakultet predstavlja ustanovu, iako je riječ o cijenjenoj visokoobrazovnoj ustanovi, ista Zakonom (ili podzakonskim propisima) nije ovlaštena donositi vrijednosne stavove o stečenim inozemnim stručnim kvalifikacijama. Tužitelj ističe kako je vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u Republici Hrvatskoj u nadležnosti Nacionalnog ENIC/NARIC ureda Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Nacionalni ENIC/NARIC ured je izvještajni centar o akademskoj pokretljivosti i priznavanju inozemnih visokoškolskih kvalifikacija. Ured je dio Europske mreže nacionalnih izvještajnih centara o akademskoj pokretljivosti i priznavanju . Proizlazi kako je ENIC/NARIC ured jedino ovlašteno i kompetentno tijelo za izdavanje bilo kakvih mišljenja i vrednovanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija. Nadalje, obzirom se u predmetnom upravnom postupku priznaje stručna kvalifikacija koje je posebno regulirana ima se primijeniti i Zakon o reguliranim profesijama i priznanju inozemne stručne kvalifikacije („Narodne novine“, broj: 82/15, 70/19. i 47/20. – dalje: Zakon). Dakle, ne samo da predmetno tijelo nije provelo nužnu analizu svih relevantnih okolnosti i provođenja zakonitog ispitnog postupka, na način da se činjenice od značaja sa sigurnošću utvrde, donijelo rješenje u kojem su očito činjenice nepotpuno utvrđene i valorizirane, čime je bitno narušeno načelo zakonitosti postupanja i ravnopravnosti stranaka u postupku, već tijelo koje je donijelo mišljenje nije nadležno sačinjavati isto. Da bi se činjenično stanje u upravnom postupku moglo pravilno i potpuno utvrditi, člankom 58. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, propisano je da službena osoba, činjenice utvrđuje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje i u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje nadležnog tijela, a što je tuženik propustio učiniti. Dakle, ovakva odluka je temeljena na neobrazloženom te samim time nezakonitom temelju, koji je donijet od strane nenadležnog tijela, što predstavlja izravno kršenje članka 5. ZOUP-a, koji propisuje obvezu javnopravnog tijela da rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti. Također, s obzirom na ukazane brojne nepravilnosti tijekom upravnog postupka, tužitelj postavlja prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe iz razloga što su kumulativno ispunjani svi uvjeti predviđeni člankom 26. stavkom 2. ZUS-a. Naime, izvršenjem pobijanog rješenja za tužitelja bi nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenja pojedinačne odluke, a odgoda izvršenja rješenja nije protivna javnom interesu. Tužitelj dodatno pojašnjava kako odgoda izvršenja rješenja nikako ne može biti protivna javnom interesu, budući da ne utječe na nikakve treće osobe, niti Republiku Hrvatsku, već se tiče samo tužitelja, a niti se ikome nanosi bilo kakva šteta.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA:UP/I-034- 04/20-01/04, URBROJ: 406-01/23-22 od dana 24. kolovoza 2023. godine i poništi rješenje Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/II-118-01/23-01/17, URBROJ: 534-07-1-2/3-23-03 od dana 17. studenog 2023. godine, te odredi obnovu upravnog postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije temeljem koje je doneseno rješenje, KLASA: UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01/23-22 od dana 24. kolovoza 2023. godine. Nadalje, isti predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od petnaest dana. Osim toga, tužitelj predlaže da sud prihvati prijedlog za odgodu pravnog učinka/izvršenja rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA:UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01/23- 22 od dana 24. kolovoza 2023. godine, do pravomoćnosti odluke Upravnog suda u Rijeci u ovom predmetu.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tuženik u cijelosti osporava navode iz tužbe podnesene protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II-118-01/23-01/17, URBROJ: 534-07-1-2/3-23-03, od 17. studenog 2023., te ističe da je u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i da je postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije pravilno proveden, te da je u tom postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo bilo je obvezno, pridržavajući se pravila upravnog postupka i Zakona, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje bitno za donošenje odluke odnosno sukladno članku 18. stavku 3. Zakona, te članku 10. stavku 2. Pravilnika, usporediti dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama tužitelja sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet propisuje Republika Hrvatska za obavljanje ove regulirane profesije, odnosno sukladno članku 19. stavku 5. Zakona, zatražiti mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove u Republici Hrvatskoj o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidata, te potom utvrditi koje su to bitne razlike u stručnim kvalifikacijama tužitelja, te iz kojih se razloga iste ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, te nakon naprijed provedenog postupka, donijeti pobijano rješenje. Tuženik ponovno kao i u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je obnova postupka pokrenuta po službenoj dužnosti jer je utvrđeno da u postupku koji je prethodio donošenju rješenja od 24. kolovoza 2020. nije izvršena usporedba studijskog programa Medicinsko-biokemijskog Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, završetkom kojeg se stječe akademski naziv magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine s trogodišnjim studijskim programom Medicinsko-laboratorijska dijagnostika Sveučilišta u Rijeci, Medicinskog fakulteta i Fakulteta zdravstvenih studija, završetkom kojeg se stječe stručni naziv stručni prvostupnik medicinsko laboratorijske dijagnostike i s magistarskim (2. stupanj) studijskim programom laboratorijska biomedicina Sveučilišta u Ljubljani, Fakulteta za farmaciju Republika Slovenija, završetkom kojeg se stječe stručni naziv magistar laboratorijske medicine. Tuženik dalje navodi da je odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Nadalje, sukladno članku 18. stavku 3. Zakona o reguliranim profesijama i sukladno članku 10. stavku 1. i stavku 2. Pravilnika prvostupanjsko tijelo bilo je dužno izvršiti usporedbu dokumentacije o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje su u Republici Hrvatskoj propisane kao uvjet za obavljanje određene regulirane profesije, zbog čega je temeljem članka 19. stavka 5. toga Zakona zatražilo mišljenje od Povjerenstva za usporedbu inozemnih studijskih programa sa studijskim programom Medicinska biokemija Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu. Naprijed navedeno stajalište zauzeo je i Upravni sud u Osijeku u presudi, Poslovni broj: Us I -708/2022-8 od 14. veljače 2023., te u presudi Poslovni broj: Us I-327/2023-8 od 23. svibnja 2023. Tuženik ponovno kao i u obrazloženju pobijanog rješenja navodi sukladno članku 19. stavku 5. Zakona o reguliranim profesijama da u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije nadležno tijelo može zatražiti mišljenje nadležne strukovne organizacije, odgovarajuće obrazovne ustanove ili centra za pomoć iz članka 75. toga Zakona, koji su dužni svoje mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja takvog zahtjeva. U protivnom, nadležno tijelo može izdati rješenje bez takvog mišljenja. Međutim, nije točan navod da se radi samo o procesnim propustima i da povreda postupka ne može biti ispravljena na štetu stranke u postupku, pri čemu navodi pribavljanje mišljenja fakulteta, jer žalitelj nema kvalifikaciju za zanimanje za koje se traži priznavanje, pri čemu su se prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo vodili odredbama članka 6. Zakona o općem upravnom postupku kojima je, između ostalog, propisano da su javnopravna tijela pri vođenju postupka dužna voditi računa da ostvarivanje prava stranke ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom. U ovom slučaju prava stranke u obavljanju djelatnosti za koju nema potrebnu kvalifikaciju mogu biti na štetu zdravlja trećih osoba i protivno javnom interesu. Sukladno članku 10. stavku 1. i stavku 2. Pravilnika o mjerilima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 89/13. i 100/18., u daljnjem tekstu: Pravilnik) usporedbu obrazovnih programa dokumentacije o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje su u Republici Hrvatskoj propisane kao uvjet za obavljanje određene regulirane profesije, obavlja nadležna komora na temelju stručne procjene nadležnih stručnjaka, koji u sklopu svoje primarne djelatnosti obavljaju izobrazbu, odnosno osposobljavanje kadrova za predmetnu reguliranu profesiju u Republici Hrvatskoj ili su sudjelovali u izradi programa izobrazbe, odnosno osposobljavanja kadrova za predmetnu reguliranu profesiju u Republici Hrvatskoj. Sukladno članku 10. stavku 3. Pravilnika jednom izvršena usporedba iz stavka 2. ovoga članka vrijedi za sve iste stručne kvalifikacije . Nastavno na navode u tužbi da je Agencija za znanost i visoko obrazovanje – ENIC/NARIC ured isključivo ovlaštena za vrednovanje stečenih inozemnih kvalifikacija te da za isto nije nadležan Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu tuženik ističe da su se danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji, 1. srpnja 2013. počele primjenjivati odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija , te su se odredbe Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija prestale primjenjivati na regulirane profesije i od tada Republika Hrvatska prema obvezama preuzetim Ugovorom o pristupanju Europskoj uniji mora provesti postupak priznavanja stručnih kvalifikacija, kako bi se utvrdilo udovoljava li stručna kvalifikacija minimalnim uvjetima osposobljavanja propisanim glavom IV. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Sve osobe koje žele pružati usluge obavljanjem određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj, a stručnu kvalifikaciju su stekle u inozemstvu, dužne su se obratiti nadležnom tijelu koje odobrava pristup obavljanju regulirane profesije u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije. Nastavno na navedeno tuženik ističe da je ENIC/NARIC ured nadležan za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije, a ne stručne kvalifikacije, te je sukladno članku 75. stavku 1. Zakona centar za pomoć koji je građanima i centrima za pomoć drugih država članica dužan pružati potrebne informacije o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kao što su informacije o nacionalnom zakonodavstvu kojim se uređuju regulirane profesije i bavljenje tim profesijama, uključujući i socijalno zakonodavstvo te po potrebi etička pravila. Nadalje, tužitelj u svojoj tužbi postavlja prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe iz razloga što bi izvršenjem pobijanog rješenja za tužitelja nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Tuženik se protivi da tužba ima odgodni učinak budući da za tužitelja nema niti je dokazao mogućnost nastanka štete koja bi se teško popravila, te ne postoje razlozi za obnovu postupka.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034- 04/20-01/04, URBROJ: 406-01-20-4 od 24. kolovoza 2020. godine (stranica 10-12 spisa), prijavu za polaganje stručnog ispita od 9. prosinca 2021. godine (stranica 13 - 15 spisa), rješenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-118- 01/22-01/17, URBROJ: 534-07-1-2/3-22-03 od 23. studenog 2022. godine (stranica 21-24 spisa), rješenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/II -118- 01/23-01/17, URBROJ: 534-07-1-2/3-23-03 od 17. studenog 2023. godine (stranica 29-36 spisa), Mišljenje o stečenom obrazovanju i ishodima učenja pristupnika IM završetkom Preddiplomskog stručnog studija Medicinsko laboratorijska dijagnostika na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci (180 ECTS) i Magistarskoga studijskog programa Laboratorijska biomedicina 2. stupnja (120 ECTS) na Univerza v Ljubljani Fakulteta za farmacijo, u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, a na zahtjev Hrvatske komore medicinskih biokemičara , Povjerenstva za usporedbu inozemnih studijskih programa sa studijskim programom Medicinska biokemija, Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, KLASA: 118-01/23-01/01, URBROJ: 251-62-01-23-11 od 19. srpnja 2023. godine, te prijedlog za postupanje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-133- 01/21-04/14, URBROJ: 531-07-2-3/5-21-2 od 3. studenog 2021. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 17. studenog 2023. godine, kojim se odbija žalba IM iz [adresa], izjavljena protiv rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01/23-22 od 24. kolovoza 2023. kao neosnovana. Potonjim rješenjem točkom I. izreke poništeno je rješenje prvostupanjskog tijela kojim je ovdje tužitelju priznata inozemna stručna kvalifikacija - magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine stečena 25. svibnja 2020. na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar laboratorijske biomedicine. Naime, Hrvatska komora medicinskih biokemičara (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko tijelo) proslijedila je 21. rujna 2023. tuženiku žalbu koju je žalitelj, ovdje tužitelj po punomoćniku 18. rujna 2023. podnio protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 24. kolovoza 2023., KLASA: UP/I -034-04/20- 01/04, URBROJ: 406-01/23-22. Propisi koji uređuju pitanje priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u zdravstvenoj djelatnosti su Zakon o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o reguliranim profesijama. Nadalje, člankom 177. stavkom 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, davanje prava na korištenje profesionalnog naziva u rješenju o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, davanje informacija o postupku i uvjetima za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije provodi nadležna komora sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. Sukladno članku 15. Zakona o reguliranim profesijama ako su pristup reguliranoj profesiji ili bavljenje tom profesijom u Republici Hrvatskoj uvjetovani određenim posebnim stručnim kvalifikacijama, nadležno tijelo dužno je dopustiti pristup toj profesiji i bavljenje tom profesijom pod istim uvjetima koji se primjenjuju na državljane Republike Hrvatske i to kandidatu koji je: a) stekao stručnu kvalifikaciju u državi članici i posjeduje potvrdu kompetentnosti ili dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz članka 13. Zakona koji zahtijeva država članica za pristup i obavljanje regulirane profesije na njezinu području ili b) obavljao tu profesiju u punom ili nepunom radnom vremenom istovjetnog ukupnog trajanja najmanje godinu dana u zadnjih deset godina u državi članici u kojoj ta profesija nije regulirana, pod uvjetom da kandidat posjeduje jednu ili više potvrda kompetentnosti ili dokaza o stručnoj kvalifikaciji iz članka 13. Zakona koje je izdalo nadležno tijelo države članice u kojoj ta profesija nije regulirana. Nadležno tijelo može sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o reguliranim profesijama, u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, od kandidata koji ispunjava uvjete iz članka 15. Zakona zatražiti provedbu jedne od dopunskih mjera i to: razdoblje prilagodbe do tri godine ili provjeru kompetentnosti. Nadležno tijelo, sukladno članku 18. stavku 3. Zakona o reguliranim profesijama, uspoređuje dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje su u Republici Hrvatskoj propisane kao uvjet za obavljanje određene regulirane profesije. Ako na temelju te usporedbe nadležno tijelo ocijeni da kvalifikacije kandidata ne odgovaraju, odnosno da postoje bitne razlike između stručnih kvalifikacija kandidata i stručnih kvalifikacija koje su propisane za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj poziva kandidata zaključkom da se u roku od 30 dana pismeno očituje o izboru jedne od dopunskih mjera iz stavka 1. toga članka. Sukladno članku 19. stavku 5. Zakona o reguliranim profesijama u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije nadležno tijelo može zatražiti mišljenje nadležne strukovne organizacije, odgovarajuće obrazovne ustanove ili centra za pomoć iz članka 75. toga Zakona koji su dužni svoje mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja takvog zahtjeva. U protivnom, nadležno tijelo može izdati rješenje bez takvog mišljenja. Sukladno članku 10. stavku 1. i stavku 2. Pravilnika o mjerilima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine", broj: 89/13. i 100/18., u daljnjem tekstu: Pravilnik) usporedbu obrazovnih programa dokumentacije o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje su u Republici Hrvatskoj propisane kao uvjet za obavljanje određene regulirane profesije, obavlja nadležna komora na temelju stručne procjene nadležnih stručnjaka koji u sklopu svoje primame djelatnosti obavljaju izobrazbu, odnosno osposobljavanje kadrova za predmetnu reguliranu profesiju u Republici Hrvatskoj ili su sudjelovali u izradi programa izobrazbe, odnosno osposobljavanja kadrova za predmetnu reguliranu profesiju u Republici Hrvatskoj. Sukladno članku 10. stavku 3. Pravilnika jednom izvršena usporedba iz stavka 2. ovoga članka vrijedi za sve iste stručne kvalifikacije.
7.1. Uvidom u spis predmeta tuženik je utvrdio da je žalitelj podnio 6. srpnja 2020. zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistar laboratorijske biomedicine, stečene u državi članici Europske unije Sloveniji, 25. svibnja 2020. i to na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju. Prvostupanjsko je tijelo rješenjem, KLASA: UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01-20-4 od 24. kolovoza 2020., žalitelju priznalo inozemnu stručnu kvalifikaciju magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Naprijed navedeno rješenje prvostupanjsko je tijelo poništilo rješenjem, KLASA: UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01-22-6 od 1. kolovoza 2022. Protiv naprijed navedenog rješenja od 1. kolovoza 2022. žalitelj je podnio žalbu 22. kolovoza 2022. Drugostupanjsko je tijelo uvažilo žalbu, jer je ocijenilo da su činjenice nepotpuno utvrđene, te je rješenjem, KLASA: UP/II-118-01/22-01/17, URBROJ: 534-07-1-2/3-22- 03 od 23. studenog 2022., poništilo rješenje tijela prvog stupnja od 1. kolovoza 2022. i predmet vratilo na ponovni postupak. Prvostupanjsko je tijelo u ponovljenom postupku zaključkom, KLASA: UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01-23-12 od 7. veljače 2023. pozvalo žalitelja da u roku od 30 dana dostavi prvostupanjskom tijelu obrazovni
(nastavni) program preddiplomskog stručnog studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike u Rijeci, te obrazovni (nastavni) program studija Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani, te ovjerenu presliku i prijevod potvrde o kompetencijama, te je isto žalitelj dostavio 28. veljače 2023. Prvostupanjsko je tijelo 28. travnja 2023. zatražilo Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko -biokemijski fakultet mišljenje o stečenom obrazovanju i ishodima učenja za žalitelja , te 23. lipnja 2023. donijelo rješenje, KLASA: UP/I-034- 04/20-01/04, URBROJ: 406-01/23-18 kojim je određena obnova upravnog postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije temeljem kojeg je doneseno rješenje prvostupanjskog tijela od 24. kolovoza 2020., kojim je žalitelju priznata inozemna stručna kvalifikacija - magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine, te je odgođeno izvršenje rješenja prvostupanjskog tijela od 24. kolovoza 2020., i određeno je da će prvostupanjsko tijelo u obnovljenom postupku pribaviti mišljenje Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu o stečenom obrazovanju i ishodima učenja žalitelja, a temeljem usporedbe studijskih programa obrazovnih ustanova koje je, žalitelj završio i programa obrazovanja studija Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta te će nakon toga donijeli rješenje slijedom provedenog obnovljenog postupka. Prvostupanjsko je tijelo 28. travnja 2023. zatražilo Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, mišljenje o stečenom obrazovanju i ishodima učenja za žalitelja, te je Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu izvršio usporedbu Nastavnog plana i programa integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu s Nastavnim planom i programom Magistarskog studija Laboratorijska biomedicina 2. stupnja Fakulteta za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani (u daljnjem tekstu Laboratorijska biomedicina Sveučilišta u Ljubljani) i Nastavnim planom i programom Preddiplomskog stručnog studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci (u daljnjem tekstu Medicinsko-laboratorijska dijagnostika u Rijeci), koje je završio žalitelj. Povjerenstvo za usporedbu inozemnih studijskih programa sa studijskim programom Medicinska biokemija Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) donijelo je 19. srpnja 2023. Mišljenje o stečenom obrazovanju i ishodima učenja žalitelja, KLASA: 118-01/23-01/01, URBROJ: 251-62-01-23-11 (u daljnjem tekstu: Mišljenje Povjerenstva), kojim je izvršena naprijed navedena usporedba nastavnih planova i programa. Slijedom navedenog, utvrđene su bitne razlike u kvaliteti programa nastavnih planova i programa obrazovnih ustanova i studijskih programa koje je žalitelj završio u odnosu na kvalitetu nastavnog plana i programa studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu u smislu znanja, vještina i kompetencija koje se postižu nakon završenih navedenih studija. Zaključkom od 20. srpnja 2023. žalitelj je pozvan na očitovanje na zaprimljenu usporedbu, a koje očitovanje je dostavio 8. kolovoza 2023. Nastavno na navedeno, prvostupanjsko je tijelo odbilo zahtjev žalitelja za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije, jer je utvrdilo da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama žalitelja koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona o reguliranim profesijama, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članka 71. i 72. toga Zakona. Provedenom usporedbom dokumentacije o stečenim stručnim kvalifikacijama žalitelja sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar, utvrđene su bitne razlike u kvaliteti programa nastavnih planova i programa obrazovnih ustanova i studijskih programa koje je žalitelj završio u odnosu na kvalitetu nastavnog plana i programa studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu. Žalitelj je završetkom studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike u Rijeci i studija Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani stekao znanja, vještine i kompetencije koji su bitno različiti od onih koji se stječu završetkom studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu, te se iste ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članka 71. i 72. Zakona. Nastavno na navedeno, stručna kvalifikacija magistar laboratorijske biomedicine koju je žalitelj stekao na studiju Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani različita je kvalifikacija od stručne kvalifikacije magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine, koja se stječe na studiju medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu, te pravno ni stvarno nema uvjeta da se žalitelju prizna stručna kvalifikacija medicinski biokemičar u Republici Hrvatskoj. Nastavno na navode u žalbi da je Agencija za znanost i visoko obrazovanje - ENIC/NARIC ured isključivo ovlaštena za vrednovanje stečenih inozemnih kvalifikacija te da za isto nije nadležan Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu, drugostupanjsko tijelo ističe da je ENIC/NARIC ured nadležan za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije, a ne stručne kvalifikacije te je sukladno članku 75. stavku 1. Zakona centar za pomoć koji je građanima i centrima za pomoć drugih država članica dužan pružati potrebne informacije o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kao što su informacije o nacionalnom zakonodavstvu kojim se uređuju regulirane profesije i bavljenje tim profesijama, uključujući i socijalno zakonodavstvo te po potrebi etička pravila. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir da u ranijem postupku usporedba nije izvršena, službena osoba imala je, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza i načelu utvrđivanja materijalne istine, pravo i obvezu zatražiti od obrazovne ustanove usporedbu dokumentacije o stručnim kvalifikacijama žalitelja sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje medicinski biokemičar u Republici Hrvatskoj. Drugostupanjsko tijelo ističe da je člankom 2. stavkom 1. Zakona o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti, propisano da je medicinsko-biokemijska djelatnost jedna od zdravstvenih dijagnostičkih djelatnosti koje analiziraju biološki materijal sa svrhom ranog otkrivanja bolesti, prepoznavanja rizičnih čimbenika bolesti, postavljanja dijagnoze, praćenja tijeka liječenja i ishoda bolesti koristeći biokemijske, imunokemijske, molekularno biološke i fizikalne analitičke tehnike te informacijsku tehnologiju. Nastavno na navedeno, medicinsko- biokemijska djelatnost vrlo je važan dio dijagnostike u zdravstvenoj djelatnosti bez koje je nezamislivo liječenje, te postavljanje dijagnoze i terapije. Sukladno članku 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti svatko ima pravo na zdravstvenu zaštitu te nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih. Slijedom navedenog, s obzirom da je javni interes zaštita zdravlja ljudi iznad privatnog interesa žalitelja, u predmetnom slučaju bilo je nužno obnoviti postupak kako bi se utvrdilo odgovaraju li stručne kvalifikacije žalitelja stručnim kvalifikacijama koje se za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar zahtijevaju u Republici Hrvatskoj, te kako bi se spriječilo obavljanje medicinsko- biokemijske djelatnosti osobama koje za istu nemaju potrebne stručne kvalifikacije i ugrožavanje zdravlja te dovođenje u opasnost života i zdravlja ljudi.
8. Sud smatra da su pobijane odluke zasnovane na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da je prvostupanjsko tijelo usporedbom dokumentacije o stečenim stručnim kvalifikacijama tužitelja sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar pravilno utvrdilo činjenice i da je tužitelj završetkom studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike u Rijeci i studija Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani stekao znanja, vještine i kompetencije bitno različite od onih koji se stječu završetkom studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu, koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, odnosno da se radi o različitim stručnim kvalifikacijama, te da nisu ispunjeni ni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članka 71. i 72. Zakona o reguliranim profesijama, te je pravilno riješilo o zahtjevu tužitelja. Naime, Hrvatska komora medicinskih biokemičara donijela je dana 24. kolovoza 2020. godine rješenje povodom zahtjeva tužitelja u predmetu priznavanja inozemne stručne kvalifikacije u dijelu koji se odnosi na završetak studijskog programa Laboratorijska biomedicina na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani, Republika Slovenija. Tako je utvrđeno da je studijski program Laboratorijska biomedicina na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani, Republika Slovenija, kojim se stječe stručni naziv magistra/magistrica laboratorijske biomedicine, sukladan studijskom programu Medicinska biokemija na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Republika Hrvatska, kojim se stječe akademski naziv magistar/magistrica medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Nadalje, utvrđeno je predmetnim rješenjem da je tužitelj dužan odraditi pripravnički staž, nakon čega se upućuje na Ministarstvo zdravstva vezano uz polaganje stručnog ispita. Nakon što je tužitelj podnio Ministarstvu zdravstva zahtjev za polaganje stručnog ispita za magistre medicinske biokemije, predmetno je ministarstvo uputilo dana 3. studenog 2021. godine Hrvatskoj komori medicinskih biokemičara prijedlog za postupanje , jer je tužitelju priznata inozemna stručna kvalifikacija bez usporedbe studijskih programa. Ministarstvo zdravstva smatra da je time predmetno rješenje od 24. kolovoza 2020. godine nezakonito, te je predloženo navedenoj Komori da u otvorenom roku iz članka 131. stavka 2. ZUP-a postupi sukladno članku 129. stavku 3. i članku 131. stavku 3. ZUP-a.
8.1. Hrvatska komora medicinskih biokemičara donijela je 1. kolovoza 2022. godine rješenje kojim je poništilo svoje rješenje od 24. kolovoza 2020. godine, jer je nesporno da se u provedenom postupku nije vodilo računa o potrebi usporedbe studijskih programa, pa tako i o ispravnoj primjeni materijalnih propisa. Povodom žalbe tužitelja tuženik je dana 23. studenog 2022. godine poništio rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara od 1. kolovoza 2022. godine i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, tuženik je ocijenio da su činjenice nepotpuno utvrđene u prvostupanjskom postupku, jer prvostupanjsko tijelo nije u predmetnom postupku provelo usporedbu studijskih programa . Isto je bilo dužno sukladno članku 18. stavku 3. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, te sukladno članku 10. stavku 2. Pravilnika o mjerilima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, usporediti dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama tužitelja sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje određene regulirane profesije, odnosno sukladno članku 19. stavku 5. navedenog Zakona zatražiti mišljenje odgovarajuće obrazovne ustanove. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo obvezno je navedeno učiniti, te donijeti novo rješenje i isto obrazložiti sukladno članku 98. ZUP-a.
8.2. Treba naglasiti da je Hrvatska komora medicinskih biokemičara donijela rješenje, KLASA: UP/I-034-04/20-01/04, URBROJ: 406-01/23-18 od 23. lipnja 2023. godine, kojim je točkom I. izreke određena obnova upravnog postupka za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije temeljem kojega je doneseno rješenje od 24. kolovoza 2020. godine, kojim je priznato tužitelju inozemna stručna kvalifikacija stečena na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, Republika Slovenija. Točkom II. izreke odgađa se izvršenje rješenja od 24. kolovoza 2020. godine, dok će se prema točki III. izreke u obnovljenom postupku pribaviti mišljenje Farmaceutsko -biokemijskog fakulteta u Zagrebu o stečenom obrazovanju i ishodima učenja IM, a temeljem usporedbe studijskih programa obrazovnih ustanova koje je IM završio i programa obrazovanja integriranog preddiplomskog i diplomskog studija Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, a temeljem dopune dokumentacije koja će se pribav iti od IM, pa će se nakon toga donijeti odgovarajuće rješenje slijedom provedenog obnovljenog postupka. Protiv navedenog rješenja tužitelj nije podnio žalbu shodno uputi o pravnom lijeku.
8.3. Hrvatska komora medicinskih biokemičara uputila je zamolbu 28. travnja 2023. godine za pribavu mišljenja shodno rješenju iste od 23. lipnja 2023. godine od Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, pa je Povjerenstvo za usporedbu inozemnih studijskih programa sa studijskim programom Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta dalo mišljenje od 19. srpnja 2023. godine. To Povjerenstvo napravilo je tabličnu usporedbu nastavnog programa u cjelini i sadržaja opisanog za svaki pojedini kolegij, te je utvrdilo da Nastavni plan i program Preddiplomskog stručnog studija Medicinsko laboratorijska dijagnostika na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci (trogodišnji stručni studij, 180 ECTS) i Magistarskog studijskog programa Laboratorijska biomedicina 2. stupnja Fakulteta za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani (dvogodišnji diplomski sveučilišni studij, 120 ECTS), koje je pristupnik IM završio s Nastavnim planom i programom integriranoga prijediplomskog i diplomskog sveučilišnoga studija medicinske biokemije koji se izvodi na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u značajnom opsegu nisu podudarni. Stoga Povjerenstvo smatra da pristupnik IM ne zadovoljava uvjete za obavljanje obaveznog stručnog staža za magistre medicinske biokemije i laboratorijske medicine. U svezi s tim potrebito je uputiti na navode tuženika iz obrazloženja pobijanog rješenja da je Medicinski fakultet u Osijeku, na zahtjev Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Strukovni razred za medicinsko- laboratorijsku dijagnostiku, 2. prosinca 2021. izradio Usporedbu studijskih programa Medicinsko-laboratorijske dijagnostike preddiplomske i diplomske razine koje izvodi Medicinski fakultet u Osijeku sa studijskim programima preddiplomske i diplomske razine Laboratorijske medicine koje izvodi Farmaceutski fakultet Sveučilišta u Ljubljani od 2. prosinca 2021. (u daljnjem tekstu Usporedba od 2. prosinca 2021.), koji program je završio tužitelj. Usporedbom od 2. prosinca 2021. utvrđeno je da su ishodi učenja, kao i temeljne, opće i specifične kompetencije završenih magistara Medicinsko- laboratorijske medicine u Osijeku i Laboratorijske medicine u Ljubljani gotovo istovjetne. Stoga stručna kvalifikacija magistar laboratorijske biomedicine, koju je tužitelj stekao na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju odgovara stručnoj kvalifikaciji magistra medicinsko-laboratorijske medicine koja se stječe završetkom diplomskog sveučilišnog studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a ne stručnoj kvalifikaciji regulirane profesije medicinski biokemičar.
8.4. Sud smatra da je Komora nadležno tijelo za vrednovanje inozemnih stručnih kvalifikacija sukladno članku 177. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a ne ENIC/NAIC ured, koji je nadležan za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.
10. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.
11. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, te za izdavanje privremene mjere, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Naime, u konkretnom slučaju odgoda izvršenja pojedinačne odluke bila bi protivna javnom interesu, a niti je tužitelj dokazao mogućnost nastanka štete, koja bi se teško mogla popraviti. Tako je javni interes zaštita zdravlja ljudi iznad privatnog interesa tužitelja, pa je u postupku nužno utvrditi odgovaraju li stručne kvalifikacije tužitelja stručnim kvalifikacijama koje se za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar zahtijevaju u Republici Hrvatskoj, a kako bi se spriječilo obavljanje medicinsko-biokemijske djelatnosti osobama koje za istu nemaju potrebne stručne kvalifikacije i ugrožavanje zdravlja te dovođenje u opasnost života i zdravlja ljudi.
U Zagrebu 31. listopada 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dna:
1. Odvjetnik Zoran Vukić, [adresa] Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI
2. Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ksaver 200a
3. U spis