Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-635/2019-94
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB:26187994862, zastupana po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Brčić iz Zagreba, protiv I.tuženika CĆE (nom. CĆ) Antinca, Bad Tölz, Merzstr. 1, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženice ČĆ, [adresa]. 1, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], III.tuženice CĆE (ranije ČĆ), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po privremenoj zastupnici ČĆE, odvjetnici iz [adresa], te IV.tuženika JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja EĆ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno iz Osijeka, te privremene zastupnice I.-III.tuženih, a u odsustvu IV. tuženika, uz javnu objavu dana 31. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da Ugovor o darovanju nekretnine od 27.03.2017., broj OV- 1327/17, kojim su I.tuženik CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.tuženica ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prenijeli pravo vlasništva i darovali III.tuženici CĆE (ranije ČĆ) i IV.tuženiku AĆ, nekretninu: kuća br. 10, dvor i oranica [adresa], površine 1044m², upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], ne proizvodi pravni učinak prema tužitelju Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB:26187994862, u dijelu koji je potrebno za namirenje tužiteljeva potraživanja prema I.tuženiku ĆĆ u iznosu od 2.475,57 eura (dvijetisućečetristosedamdesetpeteurapedesetsedamcenti) zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 2.504,89 eura (dvijetisućepetstočetirieura- osamdesetdevetcenti) tekućim od 16.05.2013. pa do isplate, te iznosa od 389,30 eura (tristoosamdesetdeveteuratridesetcenti) na ime troškova ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24.05.2013. pa do isplate, sve u visini stope do 31.07.2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01. 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
II. III.tuženica CĆE (ranije ĆĆ), OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV.tuženik JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], su dužni trpjeti da tužitelj Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB:26187994862, svoje potraživanje u iznosu od 2.475,57 eura (dvijetisućečetristosedamdesetpeteurapedesetsedamcenti) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16.05.2013. na iznos od 2.504,89 eura (dvijetisućepetstočetirieuraosamdesetdevetcenti) pa do isplate, te iznosa od 389,30 eura (tristoosamdesetdeveteuratridesetcenti) na ime troškova ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24.05.2013. pa do isplate, sve u visini stope do 31.07.2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, namiri prodajom nekretnine i to: kuća br. 10, dvor i oranica [adresa], površine 1044 m², upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se I.tuženiku ĆĆ, [adresa]. 1, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženici ČĆ, [adresa]. 1, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], III.tuženici CĆE (ranije [adresa]), [adresa], Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], te IV.tuženiku JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB:26187994862, solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.839,71 eura (tisućuosamstotridesetdeveteurasedamdesetjedancent) sa zateznim kamatama tekućim od dana 31. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška od 2.142,60 eura
(dvijetisućestočetrdesetdvaeurašezdesetcenti) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.
i
r i j e š i o j e
I. Priznaje se privremenoj zastupnici I. -III.tuženih ČĆE, odvjetnici iz [adresa], naknada troška za zastupanje I. -III.tuženika u iznosu od 780,00 eura (sedamstoosamdeseteura).
II. Nalaže se računovodstvu suda da odvjetnici ČĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od
780,00 eura (sedamstoosamdeseteura) na račun IBAN: [broj bankovnog računa] kod Privredne banke Zagreb d.d., iz položenog predujma od dana 04.09.2024. u iznosu od 700,00 eura (sedamstoeura) na broj računa : [broj bankovnog računa], Model HR10, poziv na broj:1070252166, opis plaćanja: "Predujam za predmet P- 635/2019", te od 700,00 eura (sedamstoeura) predujmljenog dana 16.04.025., na ime pokrića troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika, na broj računa:
[broj bankovnog računa], Model HR10, poziv na broj:1074196139, opis plaćanja: "Predujam za predmet P-635/2019", dok ostatak uplaćenog, a neutrošenog predujma od 620,00 eura (šestodvadeseteura), vrate na račun tužitelja sa kojeg je predujam uplaćen, sve u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv I.tuženika ĆĆ, II.tuženice ČĆ, III- tuženice JĆE (ranije ČĆ) i IV.tuženika JĆ, dana 14. svibnja 2019. podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, koju obrazlaže navodeći da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi koje je donio javni bilježnik Mandica Popović iz Osijeka pod brojem Ovrv-216/13 od dana 24.05.2013. naloženo I.tuženiku ĆĆ platiti tužitelju iznos od 18.652,20 kn / 2.475,57 eura, sa zateznom kamatom od 16.05.2013. na iznos od 18.873,10 kn / 2.504,89 eura do namirenja, kao i troškove ovršnog postupka od 2.933,15 kn / 389,30 eura, sa zateznim kamatom od 24.05.2013. pa do isplate. Navedeno rješenje o ovrsi je dostavljeno FINI radi provedbe, ali sukladno novom Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji je stupio na snagu dana 4.08.2018. predmetna osnova nije evidentirana u FINI budući ista nije naplaćena u cijelosti u roku od tri godine, a niti je u zadnjih šest mjeseci bilo uplata, te se do dana podnošenja tužbe, tužitelj nije uspio naplatiti na ime predmetnog duga po navedenoj osnovi.
1.1. Tužitelj nadalje navodi da je u međuvremenu I.tuženik CĆ kao darovatelj sa kćerkom III.tuženicom CĆE (ranije CĆ) i sinom IV.tuženikom JĆ kao daroprimateljima, dana 27.03.2017. sklopio Ugovor o darovanju nekretnina broj ovjere OV-1327/17, kojim je I.tuženik svojoj djeci III.tuženici EĆE i IV.tuženiku JĆ, darovao nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 10, dvor i oranica. [adresa] od 1044m², te su III.tuženica CĆE i IV.tuženik JĆ dana 30.03.2017. uknjižili svoje vlasništvo svaki u ½ dijela u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku.
1.2. Kako je I.tuženik CĆ u blokadi, navedeni Ugovor o darovanju je poduzet na štetu tužitelja kao vjerovnika, budući zbog istog I.tuženik CĆ nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine. Kako je takvim raspolaganjem, odnosno pravnom radnjom sklapanja Ugovora o darovanju nekretnine više nego očito da je I.tuženik kao dužnik nanio štetu tužitelju kao svom vjerovniku.
3. U odgovoru na tužbu od dana 26. lipnja 2019. I.tuženik CĆ navodi da nije imao namjeru nanijeti štetu tužiitelju time što je kuću darovao svojoj djeci, ovdje II.-IV. tuženicima, te da kuća pripada banci budući je na istoj uknjižena hipoteka u korist Hypo banke d.d., pa stoga smatra da darovanjem nije nanio štetu tužitelju, jer kuću ne može prodati i podmiriti dugove, jer je vlasništvo banke. Za predmetni dug smatra da postoji neka druga mogućnost osim tužbe, eventualno obročna otplata duga. Navodi da na ročište pred sud ne može doći zbog posla.
3.1. IV.tuženik JĆ je dana 22. srpnja 2024. primio tužbu s pozivom na odgovor na tužbu u roku od 30 dana, koji odgovor do zaključenja glavne rasprave nije podnio, niti je uredno pozvan pristupio na ročište za glavnu raspravu održano dana 10. listopada 2025.
3.1. Kako tijekom postupka nije bilo moguće dostaviti pismena i pozive suda I.-
III.tuženima, to je rješenjem broj P-635/2019-64 od dana 10. rujna 2024. sud II.tuženici ČĆ iz [adresa]. 1, Njemačka; i III.tuženici CĆE (ranije ČĆ) iz [adresa], kao nepoznatim osobama na prijavljenim adresama, postavio privremenu zastupnicu Martinu Furlan Marjanović, odvjetnicu iz Osijeka, sukladno odredbi čl. 84. st. 1. i 2.t.5. i čl. 85. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), te o postavljanju privremenog zastupnika obavijestio Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek, sukladno čl. 84. st. 3. Zakona o parničnom postupku i izdao oglas koji je objavljen u "Narodnim novinama" i na oglasnoj ploči suda, sukladno čl. 86. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
3.2. Kako nakon odgovora na tužbu I.tuženik CĆ iz [adresa]. 1, Njemačka, više nije bio dostupan sudu, sud je istom rješenjem broj P- 635/2019-78 od 18. travnja 2025. postavio privremenu zastupnicu Martinu Furlan Marjanović, odvjetnicu iz Osijeka, sukladno odredbi čl. 84. st. 1. i 2.t.5. i čl. 85. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, te o postavljanju privremenog zastupnika obavijestio Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek, sukladno čl. 84. st. 3. Zakona o parničnom postupku i izdao oglas koji je objavljen u "Narodnim novinama" i na oglasnoj ploči suda, sukladno čl. 86. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
4. U odgovoru na tužbu od dana 28. svibnja 2025., privremena zastupnica I. tuženika ĆĆ, a u odgovoru na tužbu od dana 17. listopada 2024. privremena zastupnica II. i III.tuženice se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da obzirom na protek vremena od podnošenja tužbe do sada smatra kako postoji realna mogućnost da je I.tuženik u međuvremenu do sada u cijelosti namirio potraživanje tužitelju, pa kako tužitelj više nema nikakvih potraživanja prema I.- tuženiku tada je predmetna tužba neosnovana. Na navedene okolnosti predlaže izvođenje dokaza saslušanjem I.tuženika, te službenim putem pribaviti podatke Financijske agencije i od tužitelja o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima I.tuženika osnovom pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka broj: Ovrv-216/13 od 24. svibnja 2013. na okolnost da li je tužitelj kao vjerovnik uspio naplatiti novčanu tražbinu od I.tuženika kao dužnika.
5. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je tijekom postupka izveo dokaze koje su predložili tužitelj i privremena zastupnica I. -III. tuženih, te je pročitao i izvršio uvid u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Mandica Popović iz Osijeka pod brojem Ovrv-216/13.-2 od dana 24.05.2013. (list 5. -7. spisa), dopis tužitelja FINI od dana 9. srpnja 2013. (list 8.), Ugovor o darovanju nekretnina (list 9.-12.), neslužbenu kopiju povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine (list 13.-15.), te Specifikaciju FINE o izvršenju osnove za plaćanje OVRV-216/13 od 22.09.2025. (list 178. spisa).
5.1. Sukladno načelu ekonomičnosti postupka, kako su I.-III. tuženi nedostupni sudu, dok je izvjesno da IV.tuženik nema namjeru sudjelovati u ovom postupku jer odbija primitak pismena, privremena zastupnica je odustala od prijedloga da se tuženici saslušavaju u ovom postupku, te ostala kod prijedloga da sud izvrši uvid u priloženu materijalnu dokumentaciju.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da Ugovor o darovanju nekretnina od 27.03.2017. broj OV-1327/17 kojim su I.tuženik (otac) i II.tuženica (majka) kao darovatelji darovali III.tuženici (njihovoj kćerki) i IV.tuženiku (njihovom sinu) kao daroprimateljima, nekretnine opisane u izreci presude, svatko u ½ svoga dijela, ne proizvodi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tražbine tužitelja koju ima prema I.tuženiku (18.652,20 kn / 2.475,57 eura i 2.933,15 kn / 389,30 eura sa pripadajućim zateznim kamatama), te da su III. i IV.tuženi dužni trpjeti da tužitelj svoje potraživanje namiri prodajom darovane nekretnine.
5. Među strankama nije sporno:
- da su I.tuženik CĆ i II.tuženica ČĆ kao roditelji i darovatelji svojoj djeci III.tuženici CĆE (ranije ČĆ) i IV.tuženiku JĆ, darovali nekretnine u k. o. [katastarska općina], svatko svoj suvlasnički dio, temeljem Ugovora o darovanju od dana 27.03.2017., ovjeren pod brojem OV-1327/17;
- da su III.tuženica i IV.tuženik nakon uknjižbe temeljem Ugovora o darovanju, suvlasnici na predmetnim nekretninama,
- da temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Mandica Popović iz Osijeka pod brojem Ovrv- 216/13.-2 od dana 24.05.2013. I.tuženik CĆ ima dug prema tužitelju u iznosu od 18.652,20 kn / 2.475,75 eura sa zateznim kamatama na iznos glavnice od 2.504,89 eura tekućim od 16.05.2013. pa do isplate,
- da su troškovi ovršnog postupka odmjereni u iznosu od 2.933,15 kn/ 389,30 eura,
- da je rješenje o ovrsi pravomoćno i ovršno dana 19.06.2013.
6. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Mandica Popović iz Osijeka pod brojem Ovrv-216/13.-2 od dana 24.05.2013. (list 5.-7. spisa) proizlazi da I.tuženik CĆ ima dospjelo dugovanje prema tužitelju u iznosu od 18.652,20 kn / 2.475,75 eura sa zateznim kamatama na iznos glavnice od 2.504,89 eura tekućim od 16.05.2013. pa do isplate, kao i da su troškovi ovršnog postupka odmjereni u iznosu od 2.933,15 kn/ 389,30 eura, kao i da je rješenje pravomoćno i ovršno dana 19.06.2013.
7.1. Iz dopisa tužitelja FINI od dana 9. srpnja 2013. (list 8.) proizlazi da je tužitelj kao ovrhovoditelj predmetnu ovršnu ispravu –pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Mandica Popović iz Osijeka pod brojem Ovrv-216/13.-2 od dana 24.05.2013. dostavio Agenciji radi provedbe ovrhe po na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje I.tuženika.
7.2. Iz Specifikacije FINE o izvršenju osnove za plaćanje OVRV-216/13 od 22.09.2025. (list 178. spisa) proizlazi da je predmetna osnova OVRV-216/13 obustavljena/opozvana, da na ime duga po toj osnovi nije ništa naplaćeno i da dugovanje I.tuženika prema tužitelju iznosi 2.864,87 eura na ime glavnice i kamata.
7.3. Iz Ugovora o darovanju nekretnina od 27.03.2017. ovjeren po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem OV-1327/17 dana 27.03.2017. (list 9.-12.) proizlazi da su I.tuženik CĆ i II.tuženica ČĆ darovali svoje nekretnine u k. o. [katastarska općina] svojoj djeci III.tuženici CĆE i IV.tuženiku JĆ, na jednake dijelove.
7.4. Iz neslužbene kopije povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine (list 13.-15.) proizlazi da su I.tuženik CĆ i II.tuženica ČĆ bili suvlasnici predmetnih nekretnina u k. o. [katastarska općina], svatko u ½ dijela i da su te nekretnine uknjižene na III.tuženicu i IV. tuženika, svakom u ½ dijela u zemljišnim knjigama pod Z-7360/2017 na temelju Ugovora o darovanju nekretnina od 27.03.2017.
8. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.
9. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da I. tuženik CĆ ima dospjelo dugovanje prema tužitelju u iznosu od 18.652,20 kn / 2.475,75 eura sa zateznim kamatama na iznos glavnice od 2.504,89 eura tekućim od 16.05.2013. pa do isplate, kao i na ime troškova ovršnog postupka odmjerenih u iznosu od 2.933,15 kn/ 389,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama, za koje se potraživanje tužitelj pokušao namiriti ovrhom na novčanim sredstvima I.tuženika bezuspješno, te da na dan 22.09.2025. to dugovanje ukupno iznosi 2.864,87 eura, sukladno Specifikacije FINE o izvršenju osnove za plaćanje OVRV-216/13 od 22.09.2025., a koji dug prema tužitelju u odgovoru na tužbu I.tuženik nije osporio. Nadalje je utvrđeno da su I.tuženik CĆ i II.tuženica ČĆ bračni drugovi koji su svoje suvlasničke dijelove na predmetnim nekretninama u k. o. [katastarska općina] darovali svojoj djeci III.tuženici. i IV.tuženiku, temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od dana 27.03.2017., a koji su se uknjižili na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama, konačno svaki je suvlasnik u ½ dijela tih nekretnina.
10. Odredbom čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.) je propisano da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Stavkom 2. je propisano da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Stavkom 3. je propisano da pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.
10.1. Odredbom čl. 67. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Stavkom 2. je propisano da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Stavkom 3. je propisano da kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
10.2. Odredbom čl. 69. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano da se pravna radnja dužnika pobija tužbom ili prigovorom. Stavkom 2. je propisano da se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.
10.3. Sukladno odredbi čl. 70. Zakona o obveznim odnosima, ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.
10.4. Sukladno čl. 71. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Stavkom 2. je propisano da se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.
10.5. Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1.dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika, 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. Zakona o obveznim odnosima.
11. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja i citiranih zakonskih odredbi, tužitelj osnovano i pravovremeno podnesenom tužbom kod besplatnih raspolaganja (Ugovor o darovanju sklopljen 27.03.2017., tužba podnesena dana 14.05.2019.), zahtijeva pobijanje pravne radnje svog dužnika, ovdje I.tuženika, kao i njegove supruge II.tuženice, a koja je poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika. Naime, u ovom postupku je nesporno utvrđeno da predmetni dug I.tuženik nije niti djelomično podmirio tužitelju, a što I.tuženik nije niti osporio u odgovoru na tužbu, a tuženici u smislu odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, nisu niti pokušali dokazati da imaju neku drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja (vjerovnika). U odnosu na navedeno, I.tuženik je u odgovoru na tužbu od dana 26. lipnja 2019. naveo da smatra da postoji neka druga mogućnost osim tužbe, eventualno obročna otplata duga, ali do zaključenja glavne rasprave 10. listopada 2025. taj dug nije otplatio, a niti je tužitelj naveo da mu se I.tuženik uopće obratio radi podmirenja predmetnog duga. Dakle, suvlasništvom na predmetnim nekretninama u nedostatku druge imovine, I.tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja, zbog čega se ima smatrati da je navedena pravna radnja (sklapanje Ugovora o darovanju) poduzeta na štetu tužitelja (vjerovnika). Slijedom navedenog i obzirom na činjenicu da su I. - IV.tuženi u odnosu roditelja i djece, slijedom čega se kod besplatnih raspolaganja (kakvo je i darovanje) smatra da je dužnik (kao i treća osoba – supruga dužnika, s kojom je poduzeo pravnu radnju) znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima, a pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje, to je u konkretnom slučaju ispunjena pretpostavka pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Naime, iako je I.tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je na kući uknjižena hipoteka Banke, tuženici nisu predložili provođenje vještačenja na okolnost vrijednosti nekretnine, a uzimajući u obzir općepoznate činjenice o cijenama na tržištu nekretnina, sud smatra da je i pored zaloga na nekretnini, njena vrijednost dostatna za podmirenje predmetne tražbine.
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod I. i II., s tim da je zatezna kamata na glavnicu dosuđena tužitelju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a budući je tužba u ovom predmetu podnesena dana 14. svibnja 2019. i novčani iznosi su navedeni u kunama kao tada važećoj valuti, sud je utuženi novčani iznos preračunao u eure sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.) i Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 85/2022.) euro je službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (članak 13. Zakona) od 01. siječnja 2023. (točka II. stavak 1. Odluke), a novčani iznosi koji se moraju platiti ili obračunati preračunavaju se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz članaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97 (članak 14. Zakona), koji tečaj konverzije je određen na 7,53450 kuna za jedan euro (točka II. stavak 2. Odluke).
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
13.1. Tužitelj zahtijeva naknadu troška od ukupno 3.982,31 eura.
13.4. Zahtjev tužitelja za naknadu troška je osnovan do iznosa od 1.839,71 eura i sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.), podneska od dana 31.01.2024., 10.09.2024. i 16.04.2025. u iznosima od po 50,00 eura (Tbr. 8.t.4.), te zastupanja na ročištu od 3.07.2019. i 19.09.2025. u iznosu od po 100,00 eura (Tbr. 9.t.2.), a od dana 10.10.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), obračunatog PDV-a na iznos od 750,00 eura od 187,50 eura (Tbr. 46.), odnosno ukupno 937,50 eura, te pored navedenog i trošak plaćene pristojbe na tužbu od 71,27 eura, te na presudu od 71,21 eura, te trošak objave oglasa u "Narodnim novinama" od 59,73 eura i trošak radi postavljanja privremenog zastupnika koji tužitelj zahtijeva u iznosu od 700,00 eura, odnosno ukupno 1.839,71 eura, a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.
13.5. Preostali zahtjev tužitelja od 2.142,60 eura nije osnovan, jer nije postavljen sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u odnosu na vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi od 2.475,57 eura, dok u podnescima od 28.09.2022. i 08.04.2025. ne navodi ništa bitno za predmet spora, dok je pristojbu na tužbu platio u iznosu od 71,27 eura, a ne zahtijevanih 142,54 eura, te mu je pristojba na presudu pravilno odmjerena u iznosu od 71,21 eura, a ne kako on zahtijeva u iznosu od 142,54 eura, radi čega je odlučeno kao pod IV. izreke.
13.6. Na ročištu za glavnu raspravu od dana 10. listopada 2025. privremena zastupnica Martina Furlan Marjanović, odvjetnica iz Osijeka, podnijela je zahtjev za naknadu troškova na ime zastupanja I.-III. tuženih u ukupnom iznosu od 780,00 eura.
14.1. Vezano za naknadu troška privremenog zastupnika, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje broj Su-IV-148/2018 od 21. studenoga 2018., prema kojemu je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik kojem je postavljen privremeni zastupnik dužan naknaditi te troškove tužitelju, a navedeno pravno shvaćanje je naknadno postalo i zakonska norma na način da je člankom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 70/19.) dopunjen članak 85. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022) tako što mu je dodan stavak 3. koji propisuje da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj.
14.2. Stoga je sud privremenoj zastupnici I.-III.tuženih, odvjetnici ČĆE iz [adresa], priznao naknadu troškova zastupanja od ukupno 780,00 eura koji se sastoje od sastava odgovora na tužbu od 17.10.2024. u iznosu 220,00 eura (Tbr. 8.t.1. i Tbr. 40.t.1.), a od dana 28.05.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanje na ročištu održanom dana 19.09.2025. u iznosu od 120,00 eura (Tbr. 9.t. 2. i Tbr. 40.t.1.), te od dana 10.10.2025. u iznosu od 240,00 eura (Tbr. 9.t.1. i Tbr. 40.t.1.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, radi čega je odlučeno kao u izreci pod I. rješenja, dok je isplata naložena računovodstvu suda iz položenog predujma kao u izreci pod II. rješenja.
U Osijeku, 31. listopada 2025.
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Punomoćniku tužitelja
2.Privremenoj zastupnici I.-III.tuženih
3.IV.tuženiku
Nakon pravomoćnosti:
Računovodstvu suda
