Poslovni broj: Us I-1996/2025-8

Republika Hrvatska

Upravni sud u splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Blažević, odvjetnik u Split, Klaićeva poljana 1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe TFZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera, nakon javne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja točki VI. i VII. izreke rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-371-01/24-13/834, URBROJ: 531-14-3-25- 15 od 2. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-371-01/24-13/834, URBROJ: 531- 14-3-25-15 od 2. srpnja 2025. riješeno je:

- ukida se privremeno rješenje KLASA: UP/I-371-01/24-13/834, URBROJ: 531-01- 25-4 od 13. veljače 2025. (točka I.);

- 1. siječnja 2025. prestao je pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati iznos prosječne najamnine određen točkom III. tog rješenja, a Republika Hrvatska preostali iznos određen točkom IV. tog rješenja (točka II.):

- zaštićeni najmoprimac TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji sa članovima kućanstva OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], živi u stanu površine 124,53 m2, na adresi [adresa], 3. kat, dužan je plaćati dio prosječne najamnine suvlasnicima stana (najmodavcima): UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 256,89 eura, na račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d. i TFZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 256,89 eura, na račun otvoren kod OTP banka d.d. (točka III.);

- ostali iznos prosječne najamnine Republika Hrvatska isplaćuje suvlasnicima stana i to: suvlasniku UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 326,83 eura, na račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d. i suvlasnici TFZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 326,83 eura, na račun otvoren kod OTP banka d.d., počevši od najamnine koja vlasniku strana pripada za mjesec rujan pa do prestanka statusa prijelaznog zaštićenog najma u predmetnom stanu (točka IV.);

- razliku iznosa prosječne najamnine koja pripada suvlasniku, iznad iznosa koji prelazi 25 % primanja zaštićenog najmoprimca, za razdoblje siječnja, veljače, ožujka, travnja, svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza 2025. u sveukupnom iznosu od 279,76 eura, suvlasniku stana UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], jednokratno će isplatiti Republika Hrvatska na račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d. (točka V.);

- iznos prosječne najamnine koji suvlasniku TFZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pripada za razdoblje siječnja, veljače, ožujka, travnja, svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza 2025. isplatiti će zaštićeni najmoprimac TF u jednokratnom iznosu od 2.055,12 eura na račun otvoren kod OTP banka d.d. (točka VI.);

- iznos prosječne najamnine koji suvlasniku TFZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pripada za razdoblje siječnja, veljače, ožujka, travnja, svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza 2025. isplatiti će Republika Hrvatska u jednokratnom iznosu od 2.055,12 eura na račun otvoren kod OTP banka d.d. (točka VII.);

- ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam prestaje, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine (točka VIII.);

- zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska, iznos prosječne najamnine naveden u točkama III. i IV. su dužni plaćati na bankovni račun vlasnika stana do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za sljedeći mjesec (točka IX.);

- osoba navedena kao vlasnik u točki III. tog rješenja obvezna je u roku od 15 dana od dana primitka rješenja ili od svake promjene nositelja prava vlasništva prijaviti tuženiku podatke o novom vlasniku stana (točka X.);

- nalaže se Upravi za financije, javnu nabavu i strateško planiranje isplata sredstava na način previđen u točki IV., V., VII. i IX. izreke tog rješenja (točka XI.).

2. Protiv osporenog rješenja tuženika tužbu je podnio TF, dalje tužitelj, koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 4. kolovoza 2025. U tužbi tužitelj u bitnom ističe kako je privremenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-371-01/24-13/834, URBROJ: 531-01-25-4 od 13. veljače 2025., bio propisan iznos privremene mjesečne najamnine koji je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan platiti, te je kao osoba kojoj je tužitelj obvezan plaćati taj iznos naveden samo suvlasnik UF. Nadalje, ističe kako je on iskoristio pravo na pravni lijek, te je protiv privremenog rješenja izjavio prigovor, pozivajući se na odredbu članka 20. stavak 3. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine", broj 36/24, dalje: Zakon), koja propisuje da, ukoliko 50% iznosa prosječne najamnine za predmetni stan (tj. iznos kojeg je privremeni zaštićeni najmoprimac obvezan plaćati) prelazi 25% ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca te ako zaštićeni najmoprimac i članovi njegovog kućanstva nemaju druge imovine veće vrijednosti, Republika Hrvatska će plaćati razliku od 25% ukupnih mjesečnih primanja kućanstva zaštićenog najmoprimca do ukupnog iznosa prosječne najamnine, koji prigovor je i usvojen osporenim rješenjem tuženika. Međutim, tužitelj ističe kako se u točki VI. izreke rješenja navodi kako će iznos prosječne najamnine koji suvlasniku TFZ pripada za razdoblje od siječnja do rujna 2025. isplatiti tužitelj jednokratnom uplatom iznosa od 2.055,12 eura, a u točki VII. izreke osporenog rješenja kako će isti iznos prosječne najamnine koji suvlasniku TFZ pripada za isto razdoblje od siječnja do rujna 2025. isplatiti i Republika Hrvatska jednokratnom uplatom istog iznosa od 2.055,12 eura. Mišljenja je kako su navedene točke međusobno proturječne, jer iz njihovog sadržaja nije razvidno temeljem koje zakonske odredbe bi suvlasnici TFZ pripadao iznos od sveukupno 4.110,24 eura na ime njezinog dijela prosječne najamnine za osmomjesečno razdoblje. Također, ističe kako navedeni iznosi ne odgovaraju onim iznosima koji bi pripadali drugom suvlasniku UF, a već ranije je utvrđeno da su njih dvoje suvlasnici za po jednu polovinu dijela, pa bi po logici stvari trebali imati pravo na podjednaki dio mjesečne najamnine. Nadalje, tužitelj smatra kako mu je osporenim rješenjem tuženika nametnuta veća obveza od one koja je postojala u privremenom rješenju. Ujedno, ističe kako je suvlasnica TFZ dostavila podatke potrebne za plaćanje prosječne najamnine 23. lipnja 2025., a osporenim rješenjem tuženika kako je on obvezan jednokratnom uplatom isplatiti toj suvlasnici retroaktivno iznos od 2.055,12 eura koji se odnosi na razdoblje od siječnja do rujna 2025. Mišljenja je kako je takva odluka tuženika protivna odredbi članka 12. stavci 4. i 5. Zakona, kojima je određeno kako su stranke (zaštićeni najmoprimac i vlasnik stana) dužne do 15. srpnja 2024. prijaviti stan u Registar te dostaviti nadležnom ministarstvu potrebnu dokumentaciju, a propuštanje te obveze od strane jedne stranke, prema članku 13. stavak 7. Zakona, kako se ima smatrati kako se ta stranka odrekla prava na ispravku, dopunu ili bilo kakav prigovor vezan za prava na dostavu. Stoga, ističe kako je tuženik postupio nezakonito kada je prihvatio dostavu podataka suvlasnice TFZ izvan zakonom utvrđenog roka, te je zasnovao pravo imenovane na tako dostavljenim podacima i utvrdio obvezu tužitelju. Zbog navedenog, da je osporeno rješenje tuženika nezakonito u točkama VI. i VII. izreke. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika u dijelu pod točkom VI. izreke, kojom se utvrđuje kako će iznos prosječne najamnine koji suvlasniku OFZ pripada za razdoblje od siječnja do kolovoza 2025. isplatiti zaštićeni najmoprimac TF u jednokratnom iznosu od 2.055,12 EUR, te u dijelu točke VIII. (pravilno VII.) izreke u kojem se utvrđuje da će iznos prosječne najamnine koji pripada suvlasniku OFZ za razdoblje od siječnja do rujna 2025. u jednokratnom iznosu od 2.055,12 EUR isplatiti Republika Hrvatska. Ujedno, potražuje troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe kako je točno da su tužitelj i suvlasnik stana UF postupili u rokovima propisanim člankom 12. Zakona podnijeli prijavu za unos predmetnog stana ([adresa]) u Registar te da je tuženik temeljem tih prijava (i dostavljene dokumentacije) utvrdio tužitelju postojanje statusa zaštićenog najmoprimca te unio predmetni stan u Registar. Pojašnjava kako obveza iz članka 12. Zakona obuhvaća samo postupak unosa nekog stana u Registar gdje se posljedica propuštanja prijave uređena člankom 13. Zakona i to pogotovo stavkom 7. (na koji se poziva tužitelj) odnosi isključivo na podatke koji se unose u Registar. S tim u vezi tuženik ukazuje na odredbu članka 9. Pravilnika o Registru stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci ("Narodne novine" br. 47/2024, dalje: Pravilnik), u kojoj je jasno propisano koji se podaci o (su)vlasniku unose u Registar, i to ime i prezime, odnosno naziv ako se radi o pravnoj osobi, OIB, datum i mjesto rođenja, prebivalište, odnosno sjedište vlasnika stana i podatak je li stan u kojem vlasnik ima prijavljeno prebivalište na području [adresa] u njegovom vlasništvu te posebna zabilježba ako vlasnik nema u vlasništvu drugih useljivih nekretnina na području Republike Hrvatske, dok podatak o bankovnom računu na koji bi se uplaćivala prosječna najamnina nije podatak koji se unosi u Registar, te na koji bi se protezala pravna posljedica propuštanja kako to propisuje članak 13. stavak 7. Zakona. Nadalje, tuženik ističe kako su i tužitelj, te drugi suvlasnik UF, u Obrascu (za unos stana u Registar) naveli TFZ kao jednu od suvlasnica predmetnog stana. Stoga, kako je to tijelo, postupajući po članku 19. Zakona, izdalo privremeno rješenje, u izreci kojeg je između ostalog navedeno kako će se iznos najamnine koji pripada suvlasnicima predmetnog stana, koji nisu navedeni u točki Il. i Ill. ovog Rješenja, zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska isplatiti nakon što ti suvlasnici dostave podatke potrebne za isplatu (ime, prezime, OIB i IBAN), što će se odrediti posebnim rješenjem. Iz navedenog, kako se ne može zaključiti da bi suvlasnica TFZ bila prekludirana u pravu na isplatu njenog dijela prosječne najamnine koji odgovara njenom suvlasničkom udjelu na predmetnom stanu. Nadalje, a kako je imenovana suvlasnica tek u lipnju 2025. dostavila podatke (IBAN) potrebne za određivanje plaćanja njenog dijela prosječne najamnine, tuženik je morao odrediti i plaćanje zaostataka najamnine, s obzirom na to da je od 1. siječnja 2025. započeo pravni režim prijelaznog zaštićenog najma u kojem (su)vlasnicima pripada prosječna najamnina propisana Zakonom. Zbog navedenog, tužitelju je naloženo plaćanje jednokratnog iznosa suvlasniku TFZ a koji se odnosi na prosječnu najamninu za razdoblje od siječnja do kolovoza 2025. u visini od 2.055,12 eura, do kojeg iznosa je tuženik došao umnoškom broja mjeseci za koje pripada najamnina s mjesečnim iznosom prosječne najamnine, to jest 8x256,89 eura. Tuženik dalje pojašnjava kako suvlasnik koji do trenutka izdavanja privremenog rješenja nije dostavio podatke o svom bankovnom računu nije izgubio pravo na prosječnu najamninu, budući da se radi o obveznopravnom odnosu najma, a (su)vlasnik koji nije dostavio potrebne podatke u tom odnosu se našao u zakašnjenju kojeg je posljedica gubitak prava na potraživanje kamate za razdoblje koje prethodi trenutku dostave potrebnih podataka, ali ne i gubitak prava na glavnicu. Stoga da ne stoje navodi tužitelja kako ni tuženik prekršio odredbu članka 118. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje ZUS), s obzirom da je usvojio prigovor tužitelja te je umanjio obvezu plaćanja tužitelja prosječne najamnine na visinu 25% ukupnih mjesečnih primanja zaštićenog najmoprimca i članova njegova kućanstva. Predlaže odbiti tužbu tužitelja kao neosnovanu.

4. Pozvana u smislu odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024., dalje: ZUS) da sudjeluje u sporu kao zainteresirana osoba, te se očituje na navode tužitelja iz tužbe, TFZ u odgovoru na tužbu u bitnom se poziva na navode tuženika iz odgovora na tužbu te ističe kako podatak o bankovnom računu nije podatak koji se upisuje u Registar. Nadalje, ističe kako joj je tužitelj do sada uplaćivao najamninu prema starim pravilima, pa mu broj računa nije bio nepoznat, na koju okolnost prilaže izvode stanja računa, pri čemu napominje kako joj tužitelj do 13. listopada 2025. nije izvršio uplatu jednokratnog iznosa, niti je nastavio uplaćivati mjesečne obroke prema osporenom rješenju.

5. U sporu je održana rasprava 22. listopada 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, koja je opravdala svoj izostanak, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika i zainteresirane osobe.

6. Opunomoćenik tužitelja popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023., dalje: Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 22. listopada 2025., svaka radnja 200,00 eura, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije sadržane u spisu upravnog spora, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora ocjena je zakonitosti točki VI. i VII. osporenog rješenja tuženika rješenja, kojima je utvrđena obveza tužitelja, kao zaštićenog najmoprimca, te Republike Hrvatske, isplata iznosa prosječne najamnine koji suvlasniku TFZ pripada za razdoblje siječnja, veljače, ožujka, travnja, svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza 2025., u ukupnom iznosu od 4.110,24 eura, pri čemu je među strankama sporan obračun iznosa prosječne najamnine. Tužitelj ujedno prigovora kako bi suvlasnica TFZ potrebnu dokumentaciju dostavila protekom roka propisanog odredbom članka 12. Zakona.

10. Odredbom članka 18. Zakona propisano je da ako je stan upisan u Registar sukladno članku 15. ovoga Zakona, od 1. siječnja 2025. odnosno od dana kada počinje provedba Programa mjera prestaju svi pravni odnosi zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50 % iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50 % (stavak 1.); da se visina prosječne mjesečne najamnine utvrđuje se množenjem početne visine najamnine (Pn) s koeficijentom položaja stana u zgradi (Kp) i koeficijentom geografske lokacije (Kg) (stavak 2.); da se početna visina prosječne najamnine propisuje Programom mjera, a iznosi najmanje 7,50 eura po četvornome metru površine stana te se svake godine usklađuje sa stopom inflacije koju objavljuje Državni zavod za statistiku. Odluku o usklađenju donosi nadležni ministar do kraja tekuće godine za sljedeću godinu (stavak 3.); da koeficijent položaja u zgradi (Kp) iznosi: 1 za tipske i etažne stanove, 0,80 za podrumske stanove i 0,90 za suterenske i tavanske stanove (stavak 4.); da koeficijent geografske lokacije (Kg) iznosi: 1,25 za stanove koji se nalaze u Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj županiji i jedinicama lokalne samouprave područja kojih graniče s obalom Jadranskog mora, 1,00 za stanove koji se nalaze u ostalim jedinicama lokalne samouprave (stavak 5.); da se sredstva za subvenciju najamnine iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju u državnom proračunu na poziciji nadležnog ministarstva. Plaćanja vezana uz subvenciju najamnine provode se putem nadležnog ministarstva (stavak 6.); da se mjerom iz stavka 1. ovoga članka pravni odnos zaštićenog najma sa zaštićenom najamninom pretvara se u pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma, a na zaštićenog najmoprimca prestaje se primjenjivati članak 8. podstavak 3. Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20) (stavak 7.); da pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma prestaje brisanjem stana iz Registra stanova, o čemu se donosi posebno rješenje (stavak 8.); da se na stanove iz članka 15. stavka 3. ovoga Zakona primjenjuje opća programska mjera subvencije najamnine, ali Republika Hrvatska će od najmoprimca regresno potraživati uplaćena sredstva ako se u sudskom postupku utvrdi da osoba kojoj je najamnina subvencionirana nije imala pravo na status zaštićenog najmoprimca.

11. Odredbama članka 19. Zakona propisano je kako se za vrijeme trajanja prijelaznog razdoblja najma visina prosječne najamnine iz članka 18. stavak 1. ovoga Zakona određuje rješenjem nadležnog ministarstva, a odredbama članka 20. je određen način plaćanja prosječne najamnine.

12. Člankom 10. Programa mjera za izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (u daljnjem tekstu Program mjera) propisano je da se za stan koji je u suvlasništvu više osoba, rješenjem o prijelaznoj najamnini određuje da se svakom suvlasniku isplaćuje dio prijelazne najamnine razmjeran njegovom suvlasničkom udjelu.

13. Člankom 12. Programa mjera propisano je za slučaj da mjesečni iznos prijelazne zaštićene najamnine koji je dužan podmiriti zaštićeni najmoprimac prelazi 25% ukupnih mjesečnih prihoda njegova kućanstva, da je zaštićeni najmoprimac obvezan u roku od 30 dana od primitka rješenja uložiti prigovor na takvo rješenje (stavak 1.); da zaštićeni najmoprimac prihode dokazuje potvrdama o ukupnom dohotku u prethodnoj godini izdanom od nadležne ispostave Porezne uprave za sve članove kućanstva zaštićenog najmoprimca i izjavom pod materijalnom i kaznenom odgovornosti da on i članovi njegova kućanstva nemaju drugih primitaka niti imaju u vlasništvu drugu imovine veće vrijednosti (stavak 2.); da dokaze o tim okolnostima, zaštićeni je najmoprimac obvezan dostaviti uz prigovor na privremeno rješenje iz stavka 1. ovoga članka (stavak 3.); da se drugom imovinom veće vrijednosti smatraju nekretnine ukupne vrijednosti veće od 25.000,00 eura i pokretnine i druga imovinska prava, u što se ubraja i ušteđevina u novcu ili na računima, ukupne vrijednosti veće od 15.000,00 eura (stavak 4.).

14. Iz stanja spisa predmeta tuženika proizlazi kako je u konkretnoj upravnoj stvari privremenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-371-01/24-13/834, URBROJ: 531-01- 25-4 od 13. veljače 2025., a na temelju naprijed navedenih zakonskih odredbi, za UF, suvlasnika za ½ dijela stana u [adresa], izračunat iznos prosječne mjesečne najamnine kojeg isplaćuje tužitelj, kao zaštićeni najmoprimac, te koja za ½ dijela predmetnog stana iznosi 291,86 eura mjesečno, dok je ostali iznos prosječne najamnine u iznosu od 291,86 eura, dužna isplaćivati Republika Hrvatska. Tim istim rješenjem u točki IV. je riješeno kako će iznos najamnine koji pripada suvlasnicima stana koji nisu navedeni u tom rješenju, tužitelj i Republika Hrvatska isplatiti nakon što suvlasnici dostave podatke potrebne za isplatu. Iz privremenog rješenja proizlazi kako je visina prosječne najamnine izračunata prema formuli iz članka 18. stavak 2. Zakona, odnosno 7,50 eura (početna visina najamnine - PN) x 1,00 (koeficijent položaja stana u zgradi - Kp) x 1,25 koeficijent geografske lokacije – Kg) x 124,53 m2 (površina stana), a što iznosi 1.167,47 eura, a za ½ dijela stana iznosi 583,73 eura, te 50% iznosi 291,86 eura.

15. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je protiv privremenog rješenja tužitelj izjavo prigovor temeljem odredbe članka 12. Programa mjera, navodeći kako iznos prosječne najamnine koji je dužan plaćati suvlasnicima stana, prelazi 25 % ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca, a koji bi za tužitelja i njegovu majku u 2024. mjesečno iznosili 2.060,82 eura, pa bi 25% iznosilo 515,20 eura (privremenim rješenjem utvrđeni iznos za plaćanje je iznosio 583,72 eura). Tužitelj je predložio da se Republika Hrvatska obveže za razliku između odgovarajućeg iznosa najamnine i 25% prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca.

16. Osporenim rješenjem tuženika prihvaćen je prigovor tužitelja te je tužitelj obvezan plaćati iznos dijela zaštićene najamnine suvlasnicima UF i TFZ, svakome za po 256,89 eura, dok je razliku od po 34,97 eura navedenim suvlasnicima dužna plaćati Republika Hrvatska, pri čemu je pod točkom V. izreke osporenog rješenja utvrđen ukupni iznos razlike od po 279,76 eura (8 mjeseci x 34,97 eura), kojeg je Republika Hrvatska obvezana isplatiti jednokratno UF. Također, točkom IV. osporenog rješenja su određeni iznosi prosječne najamnine koje Republika Hrvatska isplaćuje suvlasnicima počevši od rujna 2025., koji iznos je za svakog suvlasnika odmah uvećan i za razliku iznosu od 34,97 eura, te iznosi 326,83 (291,86 + 34,97) eura za svakog suvlasnika, dok je tužitelj obvezan suvlasnicima isplaćivati na ime prosječne najamnine iznose od pod 256,89 eura, ukupno 513,78 eura, počevši od rujna 2025.

17. Nadalje, osporenim rješenjem tuženika obvezani su i tužitelj i Republika Hrvatska isplatiti jednokratno iznose prosječne najamnine koje suvlasnici TFZ pripadaju od 1. siječnja 2025., kada je sukladno odredbi članka 18. Zakona započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma, pa do mjeseca rujna 2025., dakle za osam mjeseci, te je tužitelj obvezan isplati ukupni iznos od 2.055,12 eura, a što predstavlja umnožak od 256,89 eura x 8 mjeseci, dakle, iznos prosječne najamnine koji je umanjen po prigovoru tužitelja, pa se prigovor tužitelja u pogledu obračuna iste ukazuje neosnovanim. Ujedno, u istom iznosu je obvezana i Republika Hrvatska (točka VII. izreke rješenja), međutim, takvim obračunom, koji je određen u manjem iznosu, nije povrijeđen pravni interes tužitelja.

18. Nadalje, prijava stana u Registar i dostava dokumentacije propisani su odredbom članka 12. Zakona prema kojoj nadležno ministarstvo objavljuje javni poziv za prijavu stanova u Registar u oglasnom dijelu »Narodnih novina«, na službenim mrežnim stranicama ministarstva i u najmanje dvama dnevnim novinama u roku od 15 dana od dana objave u »Narodnim novinama« pravilnika iz članka 11. ovoga Zakona, a najkasnije 25. travnja 2024. (u daljnjem tekstu: javni poziv) (stavak 1.); rok za prijavu stana u Registar istječe 15. srpnja 2024. (stavak 2.); u javnom pozivu moraju biti navedene pravne posljedice propuštanja roka prijave stana u Registar propisane člankom 13. ovoga Zakona.(stavak 3.); stranke su dužne odazvati se javnom pozivu te do isteka roka iz stavka 2. ovoga članka prijaviti stan u Registar popunjavanjem elektroničkim putem odnosno uručivanjem ili dostavljanjem preporučenom pošiljkom popunjenog obrasca za prijavu stana u Registar nadležnom ministarstvu radi unosa podataka o stanu u Registar (stavak 4.); stranke su dužne do isteka roka iz stavka 2. ovoga članka nadležnom ministarstvu dostaviti i dokumentaciju o stanu navedenu u javnom pozivu (stavak 5.).

19. Pravne posljedice propuštanja jedne stranke ili obiju stranaka (vlasnika stana i/ili zaštićenog najmoprimca tog istog stana) da se u roku odazovu javnom pozivu te prijave stan u Registar propisane su odredbom članka 13. Zakona, te se prema stavku 1. te zakonske odredbe razlikuju tri pravne situacije: 1. ako i vlasnik i zaštićeni najmoprimac istog stana propuste rok za prijavu stana u Registar, ali je stan naveden u popisu stanova po jedinicama lokalne samouprave i/ili u bazi podataka Agencije; 2. ako i vlasnik i zaštićeni najmoprimac istog stana propuste rok za prijavu stana u Registar, a stan nije naveden ni u popisu stanova po jedinicama lokalne samouprave ni u bazi podataka Agencije; 3. ako jedna stranka, odnosno ili vlasnik ili zaštićeni najmoprimac istog stana propusti rok za prijavu stana u Registar. Prema stavku 2. u slučaju iz stavka 1. točke 1. ovoga članka nadležni upravni odjel, na zahtjev nadležnog ministarstva, bez odgode provjerava činjenice vezane uz status stana na licu mjesta i o utvrđenim činjenicama obavještava službenu osobu, a prema stavku 3. u slučaju iz stavka 2. ovoga članka, ako se utvrdi da u stanu stanuje zaštićeni najmoprimac, a stan je u vlasništvu fizičke ili pravne osobe, službena osoba bez odgode upozorava stranke na posljedice propuštanja roka te im određuje dopunski rok za podnošenje prijave najkasnije do 31. kolovoza 2024. Ako i vlasnik i zaštićeni najmoprimac istog stana propuste prijaviti stan u Registar i u dopunskom roku, primjenjuju se pravila propisana stavcima 5. i 6. ovoga članka. Stavkom 4. je propisano da ako se propusti i dopunski rok iz stavka 3. ovoga članka, pravni odnos zaštićenog najma sa zaštićenom najamninom po sili ovoga Zakona pretvara se u pravni odnos najma na neodređeno vrijeme, s prosječnom slobodno ugovorenom najamninom koju je zaštićeni najmoprimac dužan plaćati vlasniku stana. Podatak o visini prosječne slobodno ugovorene najamnine za pojedini stan dužno je, na zahtjev stranke, dati nadležno tijelo porezne uprave. Vlasnik stana gubi pravo na solidarnu naknadu ako je na nju bio ovlašten. Prema stavku 5. u slučaju iz stavka 1. točke 1. ovoga članka te u slučaju iz stavka 1. točke 2. ovoga članka ako i kada za to sazna, nadležno ministarstvo po službenoj dužnosti pokreće postupak radi donošenja rješenja kojim se utvrđuju činjenice i okolnosti mjerodavne za utvrđenje da su ispunjene pretpostavke za nastup zakonskih posljedica iz stavka 4. ovoga članka, uključujući činjenicu da se na takav stan ne primjenjuje Program mjera, a prema stavku 6. u slučaju iz stavka 1. točke 2. ovoga članka primjenjuju se pravila propisana stavcima 4. i 5. ovoga članka. Stavkom 7. je propisano da u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka, ako jedna stranka propusti rok za prijavu stana u Registar, u odnosu na tu stranku odgovarajuće se primjenjuju pravila o upozorenju te dopunskom roku iz stavka 3. ovoga članka. Ako stranka propusti prijaviti stan u Registar i u dopunskom roku do 31. kolovoza 2024., u Registar se unose podaci i dokumentacija koju je dostavila druga stranka te se smatra da se stranka koja je propustila i dopunski rok odrekla prava na ispravke, dopune ili bilo kakve prigovore vezane uz podatke unesene u Registar, kao i prava na dostavu vlastite dokumentacije ili dokumentacije različite od one koju je dostavila druga stranka.

20. U konkretnom slučaju radi se o trećoj pravnoj situaciji, koja je regulirana stavkom 7. odredbe članka 12. Zakona, prema kojoj propuštanje prijave od strane jedne stranke nema posljedicu da se na takav stan ne primjenjuje Program mjera, kao što je to slučaj za prvu i drugu pravnu situaciju, već se posljedica propuštanja prijave odnosi isključivo na podatke unesene u Registar.

21. Nadalje, odredbom članka 9. Pravilnika propisao je kako se u Registar unose sljedeći podaci o vlasniku stana: 1. Ime i prezime, odnosno naziv ako se radi o pravnoj osobi, 2. OIB, [osobni identifikacijski broj]. Datum i mjesto rođenja, 4. Prebivalište, odnosno sjedište vlasnika stana, 5. Podatak je li stan u kojem vlasnik ima prijavljeno prebivalište na području [adresa] u njegovom vlasništvu te posebna zabilježba ako vlasnik nema u vlasništvu drugih useljivih nekretnina na području Republike Hrvatske.

22. U konkretnom slučaju, iz Obrazaca za unos stana u Registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, te istima priložene dokumentacije, koje su dostavili i suvlasnik UF i tužitelj, nesporno proizlazi kako se radi o stanu koji je smješten u [adresa], u [adresa], površine 124,53 m2, koji se nalazi na 3. katu, te se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisanog vlasništva UF i TFZ, svakog za po ½ dijela.

23. Slijedom iznijetog, imajuću u vidu naprijed citiranu odredbu članka 12. stavak 7. Zakona, naknada dostava podatka o bankovnom računu od strane suvlasnice TFZ, ne znači gubitak prava na prosječnu najamninu, tim više što je već i privremenim rješenjem bilo određeno kako će iznos najamnine koji pripada suvlasnicima predmetnog stana, koji nisu navedeni u tom rješenju, isplatiti zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska nakon što ti suvlasnici dostave podatke potrebne za isplatu.

24. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda kako točkama VI. i VII. osporenog rješenja tuženika nije povrijeđen zakon na štetu točitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nemaju utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

25. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 31. listopada 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. TF iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Blažević, odvjetnik u Split, Klaićeva poljana 1

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14

3. TFZ iz [adresa]

4. u spis