REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-124/2020-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Sandri Matijević, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženice ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženice CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćnici Maruški Ujević, odvjetnici u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice te u prisutnosti I. -II. tuženica osobno i zamjenika punomoćnice I.-II. tuženice odvjetnika Dine Klisura Hrapović, radi sporova iz nasljeđivanja, 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. BI (kćeri K) rod. Dobrotnik iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ne ulazi 1/3 dijela nekretnine upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio pod rednim br. 3: jednosobni stan broj 2 u prizemlju zgrade, ukupne površine 55,27 m2, s pridruženim spremištem S2 u podrumu stambene zgrade i pridruženom drvarnicom D6 u prizemlju dvorišne zgrade - spremišta, kao sporednim dijelovima, suvlasnički dio 122/1000 etažno vlasništvo (E-2), u stambenoj zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada od 230 m2, spremište od 81 m2 i dvorište od 510 m2 u [adresa], ukupne površine 821 m2 i 1/3 dijela prava korištenja grobnog mjesta na groblju Rude, broj groba 148/1, polje 1, pa je tužena UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama.

II/ Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. BI (kćeri K) rod. Dobrotnik iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ne ulazi 1/3 dijela prava korištenja grobnog mjesta na groblju Rude, broj groba 148/1, polje 1.

IlI/ Nalaže se tuženoj DI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana pravomoćnosti presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem presječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici KI naknaditi I. tuženici ĐI i II. tuženici CI trošak parničnog postupka u iznosu od 1.925,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 16. listopada 2017. tužiteljica KI zatražila je donošenje presude kojom bi se utvrdilo da u ostavinsku imovinu iza pok. BI (kćeri K) rod. Dobrotnik iz [adresa], 018:00236235473 ne ulazi 1/3 dijela nekretnine upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio pod rednim br.3:jednosobni stan broj 2 u prizemlju zgrade, ukupne površine 55,27 m2, s pridruženim spremištem S2 u podrumu stambene zgrade i pridruženom drvarnicom D6 u prizemlju dvorišne zgrade - spremišta, kao sporednim dijelovima, suvlasnički dio 122/1000 etažno vlasništvo (E-2), u stambenoj zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada od 230 m2, spremište od 81 m2 i dvorište od 510 m2 u [adresa], ukupne površine 821 m2 i 1/3 dijela prava korištenja grobnog mjesta na groblju Rude broj groba 148/1, polje 1, pa je tužena UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama, kao i da u ostavinsku imovinu iza pok. BI (kćeri K) rod. Dobrotnik iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ne ulazi 1/3 dijela prava korištenja grobnog mjesta na groblju Rude, broj groba 148/1, polje 1. To iz razloga što tužiteljica navodi da je ista na ime kupoprodajne cijene za predmetni stan otplatila ukupan iznos od 12.136,71 kn, a koji iznos predstavlja 1/3 vrijednosti kupoprodajne cijene predmetnog stana, odnosno na ime grobne naknade uplatila iznos od 1.191,60 kn za grob 148/I, polje I, groblje Rude, i to za period od 8 godina, a koji iznos odgovara 1/3 prava korištenja grobnog mjesta. Traži i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu prednica I. i II. tuženica UI osporila je tužbu kao neosnovanu navodeći da je tužiteljica s ostaviteljicom BI živjela u zajednici i svojim primanjima nije doprinosila da se imovina poveća, već da je istu dovodila u stanje dugovanja za režije i otplatu stana. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

3. U provedenom postupku pročitani su obavijest od 30. studenog 2016. (list 5 spisa), opomena od 3. listopada 2016. (list 6 spisa), dopis Fonda za naknadu oduzete imovine od 9. prosinca 2016. (list 7 i 26 spisa), preslike uplatnica (list 8 i 24 spisa), preslika računa FINA-e (list 9 i 25 spisa), preslike priznanica (list 10 i 27 spisa), preslika odreska uplatnice (list 11 i 23 spisa), potvrda HEP-a od 21. veljače 2018. (list 22 i 32 spisa), preslika računa od 1. prosinca 2016. (list 33 spisa), ugovor o pružanju usluga izvan vlastite obitelji (smještaju) u Obiteljski dom za starije i nemoćne osobe "Šimić" od 1. prosinca 2016. (list 34-39 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 20. kolovoza 2018. (list 47-48 spisa), Ugovor o darovanju od 20. prosinca 2000. (list 68-70 i 83-85 spisa), Ugovor o prodaji stana od 29. travnja 1998. uz priloge (list 95-101 spisa), te su saslušani tužiteljica (list 61-62 i 113-114 spisa), I. tuženica (list 62-63 i 114-115 spisa),

II. tužiteljica (list 63 i 115 spisa), svjedok RI (list 108-109 spisa), svjedokinja HI (list 109-110 spisa), svjedokinja ŽI (list 110-111 spisa), svjedokinja ČI (list 111 spisa) i svjedokinja SI (list 111-112 spisa) te je izvršen uvid u presliku ovosudnog spisa poslovni broj O-44/2018.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tužiteljica KI je rješenjem ostavinskog suda posl. br. O-3146/16-8 od 27. travnja 2017. upućena na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da u ostavinsku masu iza pok. BI ne ulazi 1/3 dijela nekretnine upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio pod rednim br. 3, jednosobni stan broj 2 u prizemlju zgrade, ukupne površine 55,27 m2, s pridruženim spremištem S2 u podrumu stambene zgrade i pridruženom drvarnicom D6 u prizemlju dvorišne zgrade

- spremišta, kao sporednim dijelovima, suvlasnički dio 122/1000 etažno vlasništvo (E- 2), u stambenoj zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada od 230 m2, spremište od 81 m2 i dvorište od 510 m2 u [adresa], ukupne površine 821 m2 i 1/3 dijela prava korištenja grobnog mjesta na groblju Rude broj groba 148/1, polje 1. te je stoga predmet parnice utvrđenje da sastav ostavinske mase iza pok. BI ne ulazi gore navedena imovina kao i zahtjev tužiteljice da je prednica I. i II. tuženice UI dužna trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice KI na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama.

6. Nije sporno da je ostaviteljica BI preminula **.**.2016. te da su iza nje kao zakonski nasljednici ostala njezina djeca - tužiteljica KI te prednica I. i II. tuženica UI. Nije sporno ni da je tužiteljica živjela u zajednici ostaviteljicom.

7. Sporno je je li tužiteljica podmirivanjem dugova ostaviteljice pridonijela da se imovina ostaviteljice poveća.

8. Odredbom čl. 253. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) propisano je da će se prava stranaka u svezi s nasljeđivanjem prosuđivati po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva.

9. Sukladno odredbi čl. 75. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 – dalje: ZN) neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici (st. 1.) te je određeno da se tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio (st. 2.).

10. Ovaj sud je utvrdio da spisu prileži ugovor o prodaji stana br. SU-015901/98 od 29. travnja 1998. sklopljen između Grada Samobora kao prodavatelja i BI kao kupca (dalje u tekstu: Ugovor o prodaji) kojeg je predmet predmetni stan, te da je kao cijena stana naveden iznos od 38.333,00 HRK (čl. 2.), a da je kupac dužan kupoprodajnu cijenu otplaćivati u 240 mjesečnih obroka, s tim da je iznos prvog obroka 3.833 HRK (čl. 3). Spisu jednako tako prileži i preslika dvije priznanice s podacima o BI kao uplatitelju, odnosno Gradu Samoboru-stambeni odjel kao primatelju od 30. travnja 1998., a na kojima su ispisani iznosi od 3.833,00 HRK koji odgovara iznosu prve rate na ime otplate predmetnog stana, odnosno od 158,66 HRK. Spisu prileži i preslika obavijesti o stanju otplate na dan 30. studenog 2016. prema kojem je preostali iznos za platiti na dan izračuna 8.133,57 HRK, kao i preslika tri uplatnice s podacima o KI kao uplatitelju na iznos od 8.140,05 HRK s opisom plaćanja „uplata cjelokupnog iznosa“ primatelju Fond za naknadu oduzete imovine od 6. prosinca 2016., zatim na iznos od 237,50 HRK s opisom plaćanja „troškovi naknade brisovnog učitovanje“ primatelju Fond za naknadu oduzete imovine od 6. prosinca 2016. te na iznos od 487,50 HRK s opisom plaćanja „troškovi ovršnog postupka“ primatelju Fond za naknadu oduzete imovine od 6. prosinca 2016.

11. Dakle, predmetnom tužbom tužiteljica traži od suda da se utvrdi da u ostavinsku masu iza smrti njezine majke pok. BI ne ulazi 1/3 dijela predmetnog stana, odnosno 1/3 dijela prava korištenja spornog grobnog mjesta. Naime, tužiteljica smatra da je otplatom dugova ostaviteljice s naslova dijela otkupne cijene iz predmetnog ugovora o prodaji stana u iznosu od 3.883,00 HRK, odnosno odnosno ovršnog duga iz pravomoćnog rješenja o ovrsi broj Ovr-455/14 u iznosu od 8.140,05 HRK stekla pravo pravo tražiti da u ostavinsku masu ne ulazi 1/3 dijela predmetne nekretnine. Na isti način tužiteljica obrazlaže dio zahtjeva kojim traži da 1/3 prava korištenja spornog grobnog mjesta ne uđe u ostavinsku masu jer da je tužiteljica podmirila dugovanje ostaviteljice u isnosu od 1.191,60 HRK, a koje se odnosilo na neplaćenu naknadu za grobno mjesto za vrijeme od 8 godina.

12. Što se tiče sastava ostavine, isti nije sporan. Naime, imovinu ostaviteljice u trenutku njezine smrti sačinjavala su i ovdje predmetna prava, pri čemu je ostaviteljica u trenutku smrti bila vlasnica predmetnog stana koji je stekla uknjižbom u zemljišnu knjigu te je bila korisnica prava korištenja grobnog mjesta koje se pravo stječe smrću prijašnjeg korisnika tog prava.

13. Prema stavu ovog suda podmirenje obveza ostavitelja za njegova života, konkretno plaćanje njegovih dugova ne predstavlja povećanje njegove imovine u smislu čl. 75. ZN-a, već predstavlja sprečavanje njezina umanjenja. Naime, pod povećanjem imovine u smislu citiranog članka smatraju se ulaganja nasljednika kojima se povećava vrijednost stvari i prava koja ulaze u ostavinu (za nekretninu to je adaptacija, dogradnja, ulaganja kojima se povećava vrijednost nekretnine i sl.) dok se od toga razlikuje sprečavanje umanjenja imovine (npr. plaćanje poreza, režija, popravaka, otplaćivanje kredita kako bi se spriječio gubitak nekretnine). Konkretno, time što bi tužiteljica, kako navodi, platila obroke na ime kupoprodajne cijene za stan koji je već bio u vlasništvu pok. BI kao ostaviteljice, odnosno platila dospjele iznose grobne naknade za pravo korištenja grobnog mjesta kojeg je pok. BI već bila korisnica, imovina potonje se nije povećala, već se na taj način spriječio gubitak stana kroz ovrhu, odnosno gubitak prava korištenja grobnog mjesta zbog neplaćanja grobne naknade. Drugim riječima, takva plaćanja nisu dovela do povećanja vrijednosti imovine, već bi isključivo služila očuvanju već postojeće imovine i sprečavanju njezina umanjenja. Riječ je, dakle, o poduzimanju radnji usmjerenih na održavanje imovine, a ne na njezino povećanje. U sudskoj se praksi pronalazi shvaćanje (odluka Vrhovnog suda RH Gž-733/59 od 30. travnja 1959.) koje bi se po stavu ovog suda trebalo primijeniti i na predmetne činjenične navode tužiteljice, a iz kojeg stava proizlazi da povećanje vrijednosti imovine ne znači otpadanje pasivne stavke, što je u konkretnom slučaju plaćanje obveza ostavitelja za njegova života.

14. Dakle, iako je sud, na temelju preslika uplatnica (list 8 spisa), čija vjerodostojnost tijekom postupka nije dovedena u pitanje, utvrdio da je tužiteljica uplatila iznos od 8.140,05 HRK radi podmirenja ovršnog duga iz rješenja Ovr-455/14, koji se odnosio na neplaćene obroke otplate predmetnog stana, tim se činom tužiteljice imovina pok. BI, kako je već obrazloženo, nije povećala, već je samo spriječeno njezino umanjenje. Isto tako, iako je sud na temelju suglasnih i uvjerljivih iskaza svjedoka HI i RI utvrdio da je tužiteljica platila grobnu naknadu u iznosu od 1.191,60 HRK, navedeni čin tužiteljice isto tako nije doveo do povećanja imovine ostaviteljice.

15. Međutim, čak i kada bi se plaćanje dugova ostavitelja za njegova života smatralo povećanjem njegove imovine, ovaj sud smatra da se sudjelovanje u plaćanju obveza ostaviteljice, koje je bilo jednokratno, i to učinjeno tri dana prije njezine smrti, ne može podvesti pod „davanja“ u smislu čl. 75. st. 1. ZN-a koja podrazumijevaju određeni kontinuitet i ponavljanje. Naime, prema praksi Vrhovnog suda RH navedena odredba pretpostavlja svestranu manifestaciju životne zajednice, a ne samo ostvarivanje pojedinog odnosa u zajednici bez doprinosa (odluka Gž-1169/64 od 18. lipnja 1964.). Da nije bilo svestrane manifestacije životne zajednice, odnosno doprinosa tužiteljice imovini ostaviteljice za života potonje u smislu „davanja“ iz citiranog članka proizlazi iz uvjerljivih i suglasnih iskaza svjedoka RI, HI, ČI i SI, koji podupiru iskaze I. i II. tuženice, nasuprot iskazu tužiteljice, a prema kojima tužiteljica, iako su ona i njezina majka ostaviteljica živjele u istom kućanstvu, nije učestvovala u zajedničkim životnim troškovima poput režija i hrane, niti potpomagala svoju majku ostaviteljicu koja bi za podmirivanje tih troškova pa tako i za otplaćivanje obroka za predmetni stan redovito dizala kredite ili se oslanjala na pomoć, kako novčanu tako i naturi, trećih osoba, među kojima je bila i prednica I. i II. tuženice UI. Dodaje se, a u svezi plaćanja prvog obroka otplate predmetnog stana u iznosu od 3.833,00 HRK, da tužiteljica nije dokazala da je ona dala pok. BI navedeni novčani iznos da bi potonja njime uplatila prvu ratu, a to iz razloga jer je na priznanici na listu 10 spisa kao uplatitelj navedena pok. BI, a niti jedan saslušani svjedok nije iskazivao u smjeru koji bi potvrdio tužiteljičine navode da je ista dala pok. BI navedeni novčani iznos na ime plaćanja prve rate, pa niti svjedok ŽI iz čijeg iskaza proizlazi da nije upoznata s okolnostima plaćanja rata na ime otplate predmetnog stana te da ista, iako je jednom prilikom srela pok. BI i tužiteljicu u gradu pri čemu su joj iste rekle da su išle uplatiti ratu za stan, ne zna tko je točno uplatio tu ratu.

16. Konačno, valja napomenuti i da pravo zahtijevati alikvotni dio iz ostavine na temelju članka 75. ZN-a ne predstavlja pravo na određenu stvar (tako i VSRH u odluci br. Rev 810/2019-2 od 12. travnja 2022.), kako to zahtijeva tužiteljica, a dodaje se da ista tijekom postupka nije isticala niti dokazala postojanje opravdane potrebe da joj se pojedine stvari iz ostavinske mase ostave u smislu čl. 143. st. 1. ZN-a.

17. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da jednokratno plaćanje ovršnog duga na ime obroka kupoprodajne cijene stana, kao i jednokratno podmirivanje dospjelih iznosa grobne naknade za određeno razdoblje, ne predstavlja povećanje imovine u smislu članka 75. ZN-a te je shodno tome odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. I. i II. tuženica su u cijelosti uspjele u sporu stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj – 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023, 107/2025 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

18.1. Tako je I. i II. tuženicama zastupanima po odvjetniku priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, sastava podnesaka od 21. ožujka 2023. (Tbr. 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 22. rujna 2022., 3. ožujka 2023., 23. ožujka 2023., 12. lipnja 2025. i 18. rujna 2025. što ukupno iznosi 1.400,00 EUR, a primjenjujući Tbr. 40. toč. 1. OT dolazi se do iznosa od 1.540,00 EUR, što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.925,00 EUR.

18.2. I. i II. tuženicama su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 31. listopada 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 31. listopada 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjera, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- I-II. tuženicama po pun.