Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P-723/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Ivani Starčević u pravnoj stvari tužitelja CP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Krešimiru Golubiću odvj. iz Čakovca, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB 23057039320, zast. po pun. iz OD Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 16. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Matije Šikića odvj. iz Čakovca, te punomoćnika tuženika Marka Metelka odvj. vježbenika u OD Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, dana 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.336,10 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od

24,06 EUR od 01.02.2008 do isplate

24,05 EUR od 01.03.2008 do isplate

24,06 EUR od 01.04.2008 do isplate

24,05 EUR od 01.05.2008 do isplate

24,03 EUR od 01.06.2008 do isplate

24,03 EUR od 05.07.2008 do isplate

24,03 EUR od 01.08.2008 do isplate

24,02 EUR od 01.09.2008 do isplate

24,01 EUR od 01.10.2008 do isplate

24,00 EUR od 03.11.2008 do isplate

23,99 EUR od 04.12.2008 do isplate

23,99 EUR od 08.01.2009 do isplate

23,98 EUR od 05.02.2009 do isplate

23,97 EUR od 02.03.2009 do isplate

24,08 EUR od 02.04.2009 do isplate

40,54 EUR od 05.05.2009 do isplate

40,53 EUR od 04.06.2009 do isplate

40,52 EUR od 04.07.2009 do isplate

40,50 EUR od 03.08.2009 do isplate

40,49 EUR od 01.09.2009 do isplate

40,48 EUR od 02.10.2009 do isplate

40,47 EUR od 02.11.2009 do isplate

40,45 EUR od 10.12.2009 do isplate

40,43 EUR od 08.01.2010 do isplate

40,43 EUR od 16.02.2010 do isplate

40,40 EUR od 15.03.2010 do isplate

40,39 EUR od 19.04.2010 do isplate

40,38 EUR od 17.05.2010 do isplate

40,36 EUR od 17.06.2010 do isplate

40,35 EUR od 16.07.2010 do isplate

40,33 EUR od 18.08.2010 do isplate

40,31 EUR od 17.09.2010 do isplate

40,30 EUR od 12.10.2010 do isplate

28,67 EUR od 18.11.2010 do isplate

28,64 EUR od 27.12.2010 do isplate

28,63 EUR od 25.01.2011 do isplate

28,62 EUR od 26.02.2011 do isplate

28,60 EUR od 25.03.2011 do isplate

28,59 EUR od 21.04.2011 do isplate

28,57 EUR od 31.05.2011 do isplate

14,73 EUR od 27.06.2011 do isplate

29,42 EUR od 29.08.2011 do isplate

3,62 EUR od 27.09.2011 do isplate

po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 01. veljače 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II.1. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 7.877,24 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od

0,21 EUR od 01.11.2007 do isplate

3,14 EUR od 01.12.2007 do isplate

2,85 EUR od 01.01.2008 do isplate

9,12 EUR od 01.02.2008 do isplate

13,15 EUR od 01.03.2008 do isplate

17,13 EUR od 01.04.2008 do isplate

7,79 EUR od 01.05.2008 do isplate

5,20 EUR od 01.06.2008 do isplate

1,21 EUR od 01.07.2008 do isplate

6,84 EUR od 05.07.2008 do isplate

2,38 EUR od 01.08.2008 do isplate

3,65 EUR od 01.09.2008 do isplate

9,23 EUR od 01.10.2008 do isplate

5,49 EUR od 01.11.2008 do isplate

30,16 EUR od 03.11.2008 do isplate

2,44 EUR od 01.12.2008 do isplate

17,77 EUR od 04.12.2008 do isplate

6,18 EUR od 01.01.2009 do isplate

28,78 EUR od 08.01.2009 do isplate

0,01 EUR od 01.02.2009 do isplate

41,55 EUR od 05.02.2009 do isplate

0,03 EUR od 01.03.2009 do isplate

42,35 EUR od 02.03.2009 do isplate

0,12 EUR od 01.04.2009 do isplate

38,08 EUR od 02.04.2009 do isplate

0,14 EUR od 01.05.2009 do isplate

38,77 EUR od 05.05.2009 do isplate

0,04 EUR od 01.06.2009 do isplate

33,60 EUR od 04.06.2009 do isplate

0,03 EUR od 01.07.2009 do isplate

31,77 EUR od 04.07.2009 do isplate

0,12 EUR od 01.08.2009 do isplate

30,31 EUR od 03.08.2009 do isplate

34,83 EUR od 01.09.2009 do isplate

0,01 EUR od 01.10.2009 do isplate

29,52 EUR od 02.10.2009 do isplate

0,04 EUR od 01.11.2009 do isplate

30,08 EUR od 02.11.2009 do isplate

0,05 EUR od 01.12.2009 do isplate

31,72 EUR od 10.12.2009 do isplate

0,08 EUR od 01.01.2010 do isplate

38,85 EUR od 08.01.2010 do isplate

0,02 EUR od 01.02.2010 do isplate

44,44 EUR od 16.02.2010 do isplate

0,04 EUR od 01.03.2010 do isplate

44,03 EUR od 15.03.2010 do isplate

0,02 EUR od 01.04.2010 do isplate

50,39 EUR od 19.04.2010 do isplate

0,01 EUR od 01.05.2010 do isplate

58,37 EUR od 17.05.2010 do isplate

60,46 EUR od 17.06.2010 do isplate

0,03 EUR od 01.07.2010 do isplate

73,99 EUR od 16.07.2010 do isplate

75,00 EUR od 18.08.2010 do isplate

0,01 EUR od 01.09.2010 do isplate

85,02 EUR od 17.09.2010 do isplate

0,02 EUR od 01.10.2010 do isplate

78,94 EUR od 12.10.2010 do isplate

0,01 EUR od 01.11.2010 do isplate

80,71 EUR od 18.11.2010 do isplate

0,03 EUR od 01.12.2010 do isplate

104,86 EUR od 27.12.2010 do isplate

93,14 EUR od 25.01.2011 do isplate

100,66 EUR od 26.02.2011 do isplate

98,74 EUR od 25.03.2011 do isplate

94,20 EUR od 21.04.2011 do isplate

124,49 EUR od 31.05.2011 do isplate

124,57 EUR od 27.06.2011 do isplate

146,93 EUR od 01.08.2011 do isplate

148,33 EUR od 29.08.2011 do isplate

120,00 EUR od 27.09.2011 do isplate

0,16 EUR od 01.10.2011 do isplate

118,88 EUR od 28.10.2011 do isplate

114,14 EUR od 26.11.2011 do isplate

118,25 EUR od 30.12.2011 do isplate

125,92 EUR od 03.02.2012 do isplate

125,72 EUR od 02.03.2012 do isplate

121,74 EUR od 10.04.2012 do isplate

246,84 EUR od 02.05.2012 do isplate

0,06 EUR od 01.06.2012 do isplate

126,12 EUR od 11.06.2012 do isplate

0,02 EUR od 01.07.2012 do isplate

122,64 EUR od 09.07.2012 do isplate

0,01 EUR od 01.08.2012 do isplate

121,01 EUR od 18.08.2012 do isplate

0,05 EUR od 01.09.2012 do isplate

115,94 EUR od 02.10.2012 do isplate

120,65 EUR od 15.10.2012 do isplate

0,08 EUR od 01.11.2012 do isplate

123,41 EUR od 12.11.2012 do isplate

0,13 EUR od 01.12.2012 do isplate

122,40 EUR od 18.12.2012 do isplate

0,04 EUR od 01.01.2013 do isplate

121,56 EUR od 12.01.2013 do isplate

0,02 EUR od 01.02.2013 do isplate

118,60 EUR od 23.02.2013 do isplate

120,69 EUR od 21.03.2013 do isplate

124,07 EUR od 16.04.2013 do isplate

0,02 EUR od 01.05.2013 do isplate

113,04 EUR od 17.05.2013 do isplate

112,25 EUR od 01.06.2013 do isplate

109,29 EUR od 01.07.2013 do isplate

112,98 EUR od 01.08.2013 do isplate

115,53 EUR od 01.09.2013 do isplate

1,19 EUR od 01.10.2013 do isplate

115,90 EUR od 16.10.2013 do isplate

0,15 EUR od 01.11.2013 do isplate

121,08 EUR od 25.11.2013 do isplate

122,45 EUR od 09.12.2013 do isplate

0,01 EUR od 01.01.2014 do isplate

120,40 EUR od 07.01.2014 do isplate

0,15 EUR od 01.02.2014 do isplate

101,68 EUR od 10.02.2014 do isplate

0,02 EUR od 01.03.2014 do isplate

103,65 EUR od 24.03.2014 do isplate

101,57 EUR od 22.04.2014 do isplate

1,92 EUR od 06.06.2014 do isplate

99,89 EUR od 09.06.2014 do isplate

0,20 EUR od 11.06.2014 do isplate

98,23 EUR od 16.06.2014 do isplate

100,93 EUR od 02.07.2014 do isplate

102,87 EUR od 06.08.2014 do isplate

0,03 EUR od 01.09.2014 do isplate

104,35 EUR od 04.09.2014 do isplate

105,35 EUR od 06.10.2014 do isplate

108,62 EUR od 15.11.2014 do isplate

108,72 EUR od 10.12.2014 do isplate

0,08 EUR od 01.01.2015 do isplate

109,18 EUR od 27.01.2015 do isplate

109,26 EUR od 17.02.2015 do isplate

109,26 EUR od 06.03.2015 do isplate

109,26 EUR od 07.04.2015 do isplate

109,26 EUR od 16.05.2015 do isplate

109,26 EUR od 05.06.2015 do isplate

109,26 EUR od 04.07.2015 do isplate

109,26 EUR od 06.08.2015 do isplate

109,26 EUR od 12.09.2015 do isplate

po stopi od 15% godišnje u razdoblju od 01. studenog 2007. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II.2. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.452,45 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 23. veljače 2024. pa do isplate na iznos od

0,21 eura

3,14 eura

2,85 eura

9,12 eura

13,15 eura

17,13 eura

7,79 eura

5,2 eura

1,21 eura

6,84 eura

2,38 eura

3,65 eura

9,23 eura

5,49 eura

30,16 eura

2,44 eura

17,77 eura

6,18 eura

28,78 eura

0,01 eura

41,55 eura

0,03 eura

42,35 eura

0,12 eura

38,08 eura

0,14 eura

38,77 eura

0,04 eura

33,6 eura

0,03 eura

31,77 eura

0,12 eura

30,31 eura

34,83 eura

0,01 eura

29,52 eura

0,04 eura

30,08 eura

0,05 eura

31,72 eura

0,08 eura

38,85 eura

0,02 eura

44,44 eura

0,04 eura

44,03 eura

0,02 eura

50,39 eura

0,01 eura

58,37 eura

60,46 eura

0,03 eura

73,99 eura

75 eura

0,01 eura

85,02 eura

0,02 eura

78,94 eura

0,01 eura

80,71 eura

0,03 eura

104,86 eura

93,14 eura

8,09 eura

po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 23. veljače 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II.3. Uzajamna potraživanja stranaka iz toč. II.1. i II.2. se prebijaju te se odbija zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.452,45 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 23. veljače 2024. pa do isplate na iznos od 0,21 eura

3,14 eura

2,85 eura

9,12 eura

13,15 eura

17,13 eura

7,79 eura

5,2 eura

1,21 eura

6,84 eura

2,38 eura

3,65 eura

9,23 eura

5,49 eura

30,16 eura

2,44 eura

17,77 eura

6,18 eura

28,78 eura

0,01 eura

41,55 eura

0,03 eura

42,35 eura

0,12 eura

38,08 eura

0,14 eura

38,77 eura

0,04 eura

33,6 eura

0,03 eura

31,77 eura

0,12 eura

30,31 eura

34,83 eura

0,01 eura

29,52 eura

0,04 eura

30,08 eura

0,05 eura

31,72 eura

0,08 eura

38,85 eura

0,02 eura

44,44 eura

0,04 eura

44,03 eura

0,02 eura

50,39 eura

0,01 eura

58,37 eura

60,46 eura

0,03 eura

73,99 eura

75,00 eura

0,01 eura

85,02 eura

0,02 eura

78,94 eura

0,01 eura

80,71 eura

0,03 eura

104,86 eura

93,14 eura

8,09 eura

po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 23. veljače 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II.4. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.424,79 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od

0,21 EUR od 01.11.2007 do 22.02.2024

3,14 EUR od 01.12.2007 do 22.02.2024

2,85 EUR od 01.01.2008 do 22.02.2024

9,12 EUR od 01.02.2008 do 22.02.2024

13,15 EUR od 01.03.2008 do 22.02.2024

17,13 EUR od 01.04.2008 do 22.02.2024

7,79 EUR od 01.05.2008 do 22.02.2024

5,20 EUR od 01.06.2008 do 22.02.2024

1,21 EUR od 01.07.2008 do 22.02.2024

6,84 EUR od 05.07.2008 do 22.02.2024

2,38 EUR od 01.08.2008 do 22.02.2024

3,65 EUR od 01.09.2008 do 22.02.2024

9,23 EUR od 01.10.2008 do 22.02.2024

5,49 EUR od 01.11.2008 do 22.02.2024

30,16 EUR od 03.11.2008 do 22.02.2024

2,44 EUR od 01.12.2008 do 22.02.2024

17,77 EUR od 04.12.2008 do 22.02.2024

6,18 EUR od 01.01.2009 do 22.02.2024

28,78 EUR od 08.01.2009 do 22.02.2024

0,01 EUR od 01.02.2009 do 22.02.2024

41,55 EUR od 05.02.2009 do 22.02.2024

0,03 EUR od 01.03.2009 do 22.02.2024

42,35 EUR od 02.03.2009 do 22.02.2024

0,12 EUR od 01.04.2009 do 22.02.2024

38,08 EUR od 02.04.2009 do 22.02.2024

0,14 EUR od 01.05.2009 do 22.02.2024

38,77 EUR od 05.05.2009 do 22.02.2024

0,04 EUR od 01.06.2009 do 22.02.2024

33,60 EUR od 04.06.2009 do 22.02.2024

0,03 EUR od 01.07.2009 do 22.02.2024

31,77 EUR od 04.07.2009 do 22.02.2024

0,12 EUR od 01.08.2009 do 22.02.2024

30,31 EUR od 03.08.2009 do 22.02.2024

34,83 EUR od 01.09.2009 do 22.02.2024

0,01 EUR od 01.10.2009 do 22.02.2024

29,52 EUR od 02.10.2009 do 22.02.2024

0,04 EUR od 01.11.2009 do 22.02.2024

30,08 EUR od 02.11.2009 do 22.02.2024

0,05 EUR od 01.12.2009 do 22.02.2024

31,72 EUR od 10.12.2009 do 22.02.2024

0,08 EUR od 01.01.2010 do 22.02.2024

38,85 EUR od 08.01.2010 do 22.02.2024

0,02 EUR od 01.02.2010 do 22.02.2024

44,44 EUR od 16.02.2010 do 22.02.2024

0,04 EUR od 01.03.2010 do 22.02.2024

44,03 EUR od 15.03.2010 do 22.02.2024

0,02 EUR od 01.04.2010 do 22.02.2024

50,39 EUR od 19.04.2010 do 22.02.2024

0,01 EUR od 01.05.2010 do 22.02.2024

58,37 EUR od 17.05.2010 do 22.02.2024

60,46 EUR od 17.06.2010 do 22.02.2024

0,03 EUR od 01.07.2010 do 22.02.2024

73,99 EUR od 16.07.2010 do 22.02.2024

75,00 EUR od 18.08.2010 do 22.02.2024

0,01 EUR od 01.09.2010 do 22.02.2024

85,02 EUR od 17.09.2010 do 22.02.2024

0,02 EUR od 01.10.2010 do 22.02.2024

78,94 EUR od 12.10.2010 do 22.02.2024

0,01 EUR od 01.11.2010 do 22.02.2024

80,71 EUR od 18.11.2010 do 22.02.2024

0,03 EUR od 01.12.2010 do 22.02.2024

104,86 EUR od 27.12.2010 do 22.02.2024

93,14 EUR od 25.01.2011 do 22.02.2024

8,09 EUR od 26.02.2011. do 22.02.2024

92,57 EUR od 26.02.2011 do isplate

98,74 EUR od 25.03.2011 do isplate

94,20 EUR od 21.04.2011 do isplate

124,49 EUR od 31.05.2011 do isplate

124,57 EUR od 27.06.2011 do isplate

146,93 EUR od 01.08.2011 do isplate

148,33 EUR od 29.08.2011 do isplate

120,00 EUR od 27.09.2011 do isplate

0,16 EUR od 01.10.2011 do isplate

118,88 EUR od 28.10.2011 do isplate

114,14 EUR od 26.11.2011 do isplate

118,25 EUR od 30.12.2011 do isplate

125,92 EUR od 03.02.2012 do isplate

125,72 EUR od 02.03.2012 do isplate

121,74 EUR od 10.04.2012 do isplate

246,84 EUR od 02.05.2012 do isplate

0,06 EUR od 01.06.2012 do isplate

126,12 EUR od 11.06.2012 do isplate

0,02 EUR od 01.07.2012 do isplate

122,64 EUR od 09.07.2012 do isplate

0,01 EUR od 01.08.2012 do isplate

121,01 EUR od 18.08.2012 do isplate

0,05 EUR od 01.09.2012 do isplate

115,94 EUR od 02.10.2012 do isplate

120,65 EUR od 15.10.2012 do isplate

0,08 EUR od 01.11.2012 do isplate

123,41 EUR od 12.11.2012 do isplate

0,13 EUR od 01.12.2012 do isplate

122,40 EUR od 18.12.2012 do isplate

0,04 EUR od 01.01.2013 do isplate

121,56 EUR od 12.01.2013 do isplate

0,02 EUR od 01.02.2013 do isplate

118,60 EUR od 23.02.2013 do isplate

120,69 EUR od 21.03.2013 do isplate

124,07 EUR od 16.04.2013 do isplate

0,02 EUR od 01.05.2013 do isplate

113,04 EUR od 17.05.2013 do isplate

112,25 EUR od 01.06.2013 do isplate

109,29 EUR od 01.07.2013 do isplate

112,98 EUR od 01.08.2013 do isplate

115,53 EUR od 01.09.2013 do isplate

1,19 EUR od 01.10.2013 do isplate

115,90 EUR od 16.10.2013 do isplate

0,15 EUR od 01.11.2013 do isplate

121,08 EUR od 25.11.2013 do isplate

122,45 EUR od 09.12.2013 do isplate

0,01 EUR od 01.01.2014 do isplate

120,40 EUR od 07.01.2014 do isplate

0,15 EUR od 01.02.2014 do isplate

101,68 EUR od 10.02.2014 do isplate

0,02 EUR od 01.03.2014 do isplate

103,65 EUR od 24.03.2014 do isplate

101,57 EUR od 22.04.2014 do isplate

1,92 EUR od 06.06.2014 do isplate

99,89 EUR od 09.06.2014 do isplate

0,20 EUR od 11.06.2014 do isplate

98,23 EUR od 16.06.2014 do isplate

100,93 EUR od 02.07.2014 do isplate

102,87 EUR od 06.08.2014 do isplate

0,03 EUR od 01.09.2014 do isplate

104,35 EUR od 04.09.2014 do isplate

105,35 EUR od 06.10.2014 do isplate

108,62 EUR od 15.11.2014 do isplate

108,72 EUR od 10.12.2014 do isplate

0,08 EUR od 01.01.2015 do isplate

109,18 EUR od 27.01.2015 do isplate

109,26 EUR od 17.02.2015 do isplate

109,26 EUR od 06.03.2015 do isplate

109,26 EUR od 07.04.2015 do isplate

109,26 EUR od 16.05.2015 do isplate

109,26 EUR od 05.06.2015 do isplate

109,26 EUR od 04.07.2015 do isplate

109,26 EUR od 06.08.2015 do isplate

109,26 EUR od 12.09.2015 do isplate

po stopi od 15% godišnje u razdoblju od 01. studenog 2007. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 1.946,78 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

EUR 1,90 od 02.11.2011. pa do isplate,

EUR 1,89 od 02.12.2011. pa do isplate,

EUR 1,91 od 02.01.2012. pa do isplate,

EUR 1,94 od 02.02.2012. pa do isplate,

EUR 1,94 od 02.03.2012. pa do isplate,

EUR 1,94 od 02.04.2012. pa do isplate,

EUR 1,93 od 02.05.2012. pa do isplate,

EUR 1,94 od 02.06.2012. pa do isplate,

EUR 1,95 od 02.07.2012. pa do isplate,

EUR 1,94 od 02.08.2012. pa do isplate,

EUR 1,94 od 02.09.2012. pa do isplate,

EUR 1,94 od 02.10.2012. pa do isplate,

EUR 1,91 od 02.11.2012. pa do isplate,

EUR 1,95 od 02.12.2012. pa do isplate,

EUR 1,95 od 02.01.2013. pa do isplate,

EUR 1,92 od 02.02.2013. pa do isplate,

EUR 1,94 od 02.03.2013. pa do isplate,

EUR 1,94 od 02.04.2013. pa do isplate,

EUR 1,93 od 02.05.2013. pa do isplate,

EUR 1,90 od 02.06.2013. pa do isplate,

EUR 1,88 od 02.07.2013. pa do isplate,

EUR 1,90 od 02.08.2013. pa do isplate,

EUR 1,91 od 02.09.2013. pa do isplate,

EUR 1,95 od 02.10.2013. pa do isplate,

EUR 1,93 od 02.11.2013. pa do isplate,

EUR 1,94 od 02.12.2013. pa do isplate,

EUR 1,94 od 02.01.2014. pa do isplate,

EUR 94,50 od 02.02.2014. pa do isplate,

EUR 95,00 od 02.03.2014. pa do isplate,

EUR 94,61 od 02.04.2014. pa do isplate,

EUR 93,92 od 02.05.2014. pa do isplate,

EUR 93,56 od 02.06.2014. pa do isplate,

EUR 93,59 od 02.07.2014. pa do isplate,

EUR 94,24 od 02.08.2014. pa do isplate,

EUR 94,91 od 02.09.2014. pa do isplate,

EUR 94,74 od 02.10.2014. pa do isplate,

EUR 95,02 od 02.11.2014. pa do isplate,

EUR 95,48 od 02.12.2014. pa do isplate,

EUR 95,15 od 02.01.2015. pa do isplate,

EUR 95,36 od 02.02.2015. pa do isplate,

EUR 95,26 od 02.03.2015. pa do isplate,

EUR 95,16 od 02.04.2015. pa do isplate,

EUR 95,05 od 02.05.2015. pa do isplate,

EUR 94,94 od 02.06.2015. pa do isplate,

EUR 94,83 od 02.07.2015. pa do isplate,

EUR 94,72 od 02.08.2015. pa do isplate,

EUR 94,62 od 02.09.2015. pa do isplate

i to do dana 31.07.2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 622,48 EUR, sa zateznom kamatom po stopi od 5,15% godišnje od 31. listopada 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.737,39 EUR, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda koji je tuženik istaknuo, kao neosnovan.

II. Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 3.015,87 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 1. listopada 2015. do isplate po kamatnoj stopi

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2024. do isplate pod stopi od 7,25% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III. Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 573,44 EUR eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 15. listopada 2007. do isplate po kamatnoj stopi

- za razdoblje od 15. listopada 2007. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2024. do isplate pod stopi od 7,25% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate preplaćenih iznosa s osnove stečenog bez pravne osnove uslijed ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103697035 (dalje u tekstu Ugovor).

2. Nesporno je među strankama:

- da su dana 09. listopada 2007. sklopile Ugovor kojim je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 99.546,00 CHF, obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom otplate od 300 mjeseci

- prema Ugovoru tužitelj otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima od 498,13 CHF obračunatim na dio glavnice od 59.727,60 CHF, a ostatak glavnice od 39.818,40 CHF uvećan za kamatu od 4,750 % tužitelj isplaćuje zajedno s zadnjim anuitetom, a anuiteti dospijevaju prvog dana u mjesecu

- u članku 8. predmetnog Ugovora stoji da je kamatna stopa promjenjiva, te da se za vrijeme trajanja Ugovora kamatna stopa može mijenjati jednostranom odlukom tuženika

- ugovorena je početna kamatna stopa od 4,750 % godišnje

- u članku 7. predmetnog Ugovora ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika

- u čl. 7. ujedno stoji da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja i da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja

- da su tužitelj i tuženik dana 5. siječnja 2016. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15) koji ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

3. Tužitelj u tužbi i daljnjim podnescima navodi:

- odredbe predmetnog Ugovora kojima je određena promjenjivost kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženika su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora oslobođenog učinaka promjenjivosti kamatne stope

- odredbe predmetnog Ugovora kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu

- u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., presuđeno je da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna

- nadalje je u istom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 01. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07,75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

- objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacija o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima

- stoga je tuženik namjerno i svjesno, te apsolutno nepošteno i nesavjesno, ugovorio s tužiteljem baš takav kredit, jer je smatrao da će CHF možda narasti manje, možda više, a da će tužitelj unatoč većim anuitetima bespogovorno izvršavati svoje obveze

- tužitelj na temelju sklopljenog ugovora, a niti na temelju informacija dobivenih od tuženika nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja valutne klauzule u CHF koja zajedno sa odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi utječe na ukupan trošak kredita, a koje su u trenutku sklapanja kredita bile poznate tuženiku

- Ugovor o kreditu tužitelj i tuženik su sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj

- prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), navedene presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku

- imajući u vidu sve naprijed navedeno, tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana 01. siječnja 2014.g. za cijelo vrijeme primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,75 %, a nakon 01. siječnja 2014.g. do dana 30. rujna 2019. zakonski određena kamatna stopa od 3,23%

- naime dana 01. siječnja 2014.g. je zakonodavac za tužiteljev Ugovor o kreditu člankom 11.b Zakona o potrošačkom kreditiranju prisilno uveo fiksiranu kamatnu stopu od 3,23%

- obzirom se radi o zakonskoj intervenciji koja se stoga mora primijeniti na ugovorni odnos i u slučaju primjene Ugovora o kreditu oslobođenog ništetnih odredbi, jasno je da se navedena snižena kamatna stopa mora uzeti u obzir i u slučaju kada se gleda da bi se do njenog uvođenja primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa

- isto tako, imajući u vidu sve naprijed navedeno, tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti da se od početka otplate do dana 30. rujna 2015. za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule

- to nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku do dana 30. rujna 2015. prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franka na dan isplate kredita

- budući je tuženik nesavjesni stjecatelj jer je temeljem ništetnih – nepoštenih ugovornih odredbi naplaćivao od tužitelja iznose koji mu nisu pripadali, to tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa, koliko je tuženik bez osnove od tužitelja naplatio, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od svake pojedine uplate do povrata

- tužitelj u podnesku od 05 lipnja 2023. ističe da ugovor o kreditu sadrži ništetnu odredbu o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, prema kojoj je tužitelj tuženiku za obradu kredita dužan platiti naknadu u iznosu od 1,000 % iznosa kredita, da je takva odredba ništetna i nepoštena, a temeljem iste je tuženik od tužitelja naplatio naknadu u iznosu 4.320,59 kn, te traži naplaćenu naknadu za obradu kredita ne navodeći iznos koji traži u važećoj valuti, već je zatražio vještačenje na navedenu okolnost visine plaćenog iznosa za obradu kredita, a konačan iznos postavio tek u podnesku od 13. lipnja 2025., nakon zaključenja prethodnog postupka

- tužitelj u istom podnesku navodi da je glavnica iz konverzije veća nego glavnica po početnom otplatnom planu koja je jedina glavnica koja vrijedi na temelju pravomoćne kolektivne presude, te s te osnove potražuje iznos od 4.053,81 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 1. listopada 2015.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjim podnescima navodi:

- prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti, budući da je odredbom čl. 16. Ugovora za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, a to je Općinski sud u Rijeci, pa su time ugovorne strane, ovdje parnične stranke, ugovorom potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika, i to odredbe čl. 46. i 48. Zakona o parničnom postupku, ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP)

- nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari, jer da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakon o zaštiti potrošača (2014) ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22.; dalje u tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO), misleći pri tome na to da je čl. 118. ZPP-a propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, pa da stoga potraživanje ovdje tužitelja može biti samo potraživanje s osnova naknade štete, te u tom smislu valja primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a na naknadu štete

- slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 12. lipnja 2019. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari

- da je Aneks stvorio novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je tužitelj vezano za kredit koji je bio denominiran u CHF izjednačen u položaju s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR-e

- da stoga nisu osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita (prvenstveno zahtjevi za isplatu) nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, jer oni imaju pravni interes za vođenje ovakvih postupaka samo pod uvjetom da ističu one razloge ili okolnosti eventualne ništetnosti koji se tiču same konverzije, bilo zbog razloga iz općeg obveznog prava bilo zbog toga što konverzija nije eventualno provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15

- dakle, u svim drugim slučajevima, kao što je to i u ovom pojedinačnom predmetu, korisnici kredita koji su konvertirali svoj kredit po ZIDZPK/15 nemaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja koja bi mogla proizlaziti iz odnosa između Banke i korisnika kredita, a koji odnos je naknadno uređen sporazumom o konverziji kao novom pravnom osnovom među strankama

- da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak

- da su potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita (glavnica, kamate, naknada…) u kunama

- da je odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznao da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama

- da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima

- da se odredba čl.11.a st. 5 ZIDZPK NN 143/13 kojom je zakonski fiksirana kamatna stopa na visinu od 3,23% godišnje do daljnjega odnosi isključivo na ugovore u kojima je inicijalno ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a što tužitelj osporava ovom tužbom jer istom traži da se kamatna stopa utvrdi fiksnom u visini stope koja je inicijalno navedena u Ugovoru o kreditu (4,75%)

- slijedom navedenog, podnošenjem ove tužbe, tužitelj se odrekao uživati blagodat odredbe čl 11.st.5 ZPK. i stope koja je određena tom odredbom u visini 3,23% kroz razdoblje kroz koje se ona stvarno primjenjivala tijekom otplate ovog kredita

- deklaratornom pravnom zaštitom suda koja djeluje ex tunc tužitelj bi izašao iz režima pravne zaštite ustanovljenim odredbom čl. 11.a ZPK i imalo bi se smatrati kako je korisnik kredita s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom, pa prema tome i nema pravo na povlašteni anuitet u smislu cit. zakonske odredbe

- s obzirom na navedeno tuženik predlaže naslovnom sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju s osnove razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se od 1. studenog 2011. do 30. rujna 2015. primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama, te ističe prigovor radi prebijanja s te osnove u iznosu od 1.946,78 EUR sa zateznim kamatama

- također 23. veljače 2024., a tijekom prethodnog postupka, tuženik je izjavio i prigovor radi prebijanja preplate tužitelja iz konverzije u iznosu od 10.943,48 kn/ 1.452,45 EUR

- navodi da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa kao razlike između početnih parametara (tečaj odobrenja kredita i početno ugovorena kamatna stopa) i stvarne otplate bez da je umanjio taj iznos za iznos preplate koji mu je tuženik priznao u konverziji, te bi usvajanje tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj dovelo do nepripadajuće imovinske koristi za tužitelja, i to u visini dvostrukog iznosa koji je tužitelju kao preplata već priznat konverzijom

- da tužitelj nije potrošač.

5. Sud nalazi da je prije nego se upusti u određivanje i utvrđivanje spornih činjenica u ovom predmetu, potrebno da prvenstveno odluči o svojoj mjesnoj nadležnosti, budući da je tuženik istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, a također i o preinakama tužbe koje je tužitelj podnio sudu 5. lipnja 2023. i 14. listopada 2024.

6. Odredbom članka 59. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP) propisano je da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica. Uvidom u predmetni Ugovor sud je utvrdio da je isti zaključen u poslovnici tuženika u Čakovcu (uvod Ugovora), prema tome radi se svakako o poslovnoj jedinici tuženika izvan njegovog sjedišta, budući da tuženik ima sjedište u [adresa]. U konkretnom slučaju iz same činjenice da je predmetni Ugovor zaključen u Čakovcu nedvojbeno proizlazi da je u vrijeme odobrenja kredita iz navedenog Ugovora tuženik svoju poslovnu djelatnost kreditiranja građana obavljao i izvan svog registriranog sjedišta, a povodom te djelatnosti poslovne jedinice tuženika u Čakovcu nastao je i ovaj spor između parničnih stranaka. Odredbama članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno prigovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Identične odredbe sadržavao je i članak 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19; dalje: ZZP/14), koji je bio na snazi do 28. svibnja 2022., a sadrži ih i čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22., 59/23.) koji je trenutno na snazi, a navedeni zakoni su usklađeni s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva). Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03, odnosno članka 55. st. 1. ZZP/14, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020., Posl. br. Su IV – 308/2020, vezano uz pitanje smatra li se nepoštenom odredba Ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (članak 49. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19), usvojen je zaključak da prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti. Sud smatra da odredba predmetnog Ugovora kojom je ugovorena nadležnost suda prema sjedištu tuženika, uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi tužitelj, koji ima prebivalište na području [adresa], radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Rijeci bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što zasigurno djeluje odvraćajuće na tužitelja u smislu prava na pristup sudu. Dakle, radi se o nepoštenoj, a time i ništetnoj odredbi Ugovora o kreditu, a slijedom čega stranke nisu ugovorile valjanu prorogacijsku klauzulu. S obzirom na navedeno, sud utvrđuje da je ugovorna odredba čl. 16. Ugovora, prema kojoj je u slučaju spora, nadležan sud u mjestu sjedišta Banke, ništetna odredba, te je ovaj sud mjesno nadležan za odlučivanje o predmetu spora.

7. U odnosu na preinake tužbe kao pod toč. II. i III. rješenja valja reći da se tuženik protivio navedenoj preinaci, s time da je tužitelj u odnosu na toč. II. izreke rješenja preinačio tužbu nakon dostave tužbe tuženiku, pa je za preinaku tužbe potreban i pristanak tuženika. S obzirom da se tuženik protivio preinaci, sud je nije dopustio, pri čemu valja reći da sukladno ovlaštenju iz čl. 190. st. 3. ZPP-a, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, ali to nije i njegova dužnost. Stoga sud preinaku u ovoj konkretnoj situaciji nije dopustio. Što se tiče preinake iz toč. III. izreke rješenja, ovu je preinaku tužbe tužitelj dostavio sudu nakon zaključenja prethodnog postupka, a ne radi se o slučaju iz čl. 190. st. 2 ZPP-a, u kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime iznos koji potražuje od tuženika po osnovi naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita jasno proizlazi iz Ugovora o kreditu, pa se ne radi o slučaju kada bi preinaka bila moguća nakon zaključenja prethodnog postupka, jer da ju tužitelj prije toga nije mogao preinačiti bez svoje krivnje, odnosno u opisanim konkretnim okolnostima, ona je apsolutno nedopuštena.

8. Sporne su u ovom postupku, po stavu ovog suda, slijedeće bitne činjenice:

- je li tužitelj potrošač

- je li potraživanje tužitelja u zastari

- je li Aneks takva pravna osnova koja negira daljnji pravni interes tužitelja za vođenje ove kondemnatorne parnice

- je li tužitelj izvršenom konverzijom u potpunosti namiren odnosno je li stvorena nova pravna osnova koja uspostavlja ravnotežu između stranaka

- je li konverzija provedena sukladno odredbama ZIDZPK/15

- da li su u konkretnom slučaju ništetne odredbe Ugovora kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika i kojima je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju je vezana glavnica (valutna klauzula), kao i otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti mjesečnih iznosa izraženih u CHF-u prema srednjem tečaju banke za CHF, budući da tuženik tvrdi da je u svemu postupao sukladno zakonu

- ima li tuženik potraživanja radi kojih ističe prigovore radi prebijanja.

9. U dokaznom je postupku sud proveo uvid u isprave u spisu (list 1-538), saslušao je tužitelja, te proveo dokaz vještačenjem po financijsko-knjigovodstvenom vještaku Slađani Srnec, na sve okolnosti koje su predložile stranke. Odgovorna osoba tuženika nije saslušana jer se na ročište, iako uredno pozvana, nije odazvala. Sud nije saslušao stalnu sudsku vještakinju obzirom su stranke iskazale da nema potrebe da se vještakinja na ročištu neposredno sasluša. Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Naime, tužitelj je ukupno zatražio iznos od 12.802,65 EUR sa zakonskim kamatama, a njegovo je potraživanje osnovano u iznosu od 7.760,89 EUR.

10. Vezano za prigovor da tužitelj nije potrošač, valja reći da je za ocjenu je li ili nije tužitelj potrošač, relevantna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 984/2023-2 od 3. srpnja 2024. Prema toj odluci status potrošača u smislu posebnog pravnog uređenja ZZP-a i ZPK-a valja cijeniti prema sadržaju ugovora s trenutkom njegova sklapanja, te da pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima (ugovora koji je sklopljen kao potrošački) ostaju neizmijenjene i u okolnostima kada su sredstva ostvarena kreditom naknadno korištena za poslovne ili poduzetničke djelatnosti. Budući da je namjena kredita koji je tužitelj po Ugovoru uzeo bila: "stambeni kredit građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, kredit za izgradnju stambenog prostora", to sud utvrđuje da je tužitelj potrošač.

11. Vezano za prigovor zastare potraživanja tužitelja, valja reći da brojna sudska praksa potvrđuje da je stjecanje bez osnove oblik štete za potrošača. Da se radi o šteti koja nastaje za potrošača proizlazi i iz samih pretpostavaka potrebnih za izvanugovorni odnos stjecanje bez osnove a koje su: povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje na drugoj, uzročna veza, nepostojanje pravnog osnova i da ne smije biti riječ o štetnoj radnji jer tada postoji odgovornost za štetu. Osim toga odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Time se implicitno potvrđuje da stjecanje bez osnove predstavlja štetu za osiromašenog, odnosno potrošača.

12. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare valja razlučiti iznos dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preplatu anuiteta s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te visinu preplate anuiteta s osnove otplate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita veže uz tečaj CHF (švicarski franak). Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

13. Građanski odjel Vrhovnog suda Republika Hrvatske je dana 30. siječnja 2020.god. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Naime, odredbom čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

14. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. između ostaloga potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu vezanom za ništetnost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 04. travnja 2012. god., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014. god., te bi se navršila 14. lipnja 2019. Stoga u odnosu na potraživanje po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zastara u vrijeme podnošenja tužbe (12. lipnja 2019.) nije nastupila. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zastara je također prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 04. travnja 2012. god., te je počela ponovno teći od kada je donijeta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba otplate kredita vezanih uz valutnu klauzulu za tečaj CHF, odnosno kojom je u tom dijelu potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Dakle zastara je ponovno počela teći 15. lipnja 2018., te bi se navršila 15. lipnja 2023. Stoga ni u odnosu na potraživanje po osnovi ništetnosti valutne klauzule nije nastupila zastara potraživanja tužitelja u vrijeme podnošenja tužbe sudu.

15. Što se tiče pravnog značaja Aneksa, valja reći da iz same odluke Vrhovnog suda Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020., a na koju se tuženik poziva kada tvrdi da tužitelj nema pravni interes za ovakvu tužbu, proizlazi da se u svakom slučaju ne bi moglo isključiti postojanje pravnog interesa korisnika kredita na podnošenje kondemnatornih tužbi kod onih razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK (npr. poslovna nesposobnost) ili u slučaju onih konverzija koje nisu provedene suglasno strogim odredbama tog Zakona. Pri tome s obzirom da je takvo tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske dano prilikom objašnjenja ovlaštenja korisnika kredita da traže ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima, sud utvrđuje je netočna tvrdnja tuženika da iz odluke Gos 1/2019 Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da korisnici kredita imaju pravni interes za vođenje ovakvih postupaka samo pod uvjetom da ističu one razloge ili okolnosti eventualne ništetnosti koji se tiču same konverzije, i to bilo zbog razloga iz općeg obveznog prava bilo zbog toga što konverzija nije eventualno provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15. Naprotiv ovaj sud utvrđuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u toj svojoj odluci potvrdio pravo korisnika kredita na podnošenje kondemnatornih tužbi kod onih razloga eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK, misleći pri tome na osnovne ugovore o kreditu. Budući da institut stjecanja bez osnove svakako proizlazi iz općeg obveznog uređenja i neovisan je o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK, nedvojben je pravni interes tužitelja odnosno korisnika kredita za vođenje ovog postupka. Osim toga stav je ovog suda da Aneks djeluje pro futuro i da je intencija same konverzije bila trajno rješenje problema nastalog znatnom promjenom tečaja CHF u odnosu na kunu, u situaciji kad je u svim ugovorima o kreditu vezanim uz CHF rizik promjene tečaja u cijelosti bio prebačen na potrošače, a nije cilj i svrha ZID ZPK/15 bilo uklanjanje ništetnih odredaba ugovora o kreditima u CHF, niti obeštećenje potrošača zbog primjene ništetnih odredaba o jednostranoj promjeni kamatne stope. Provođenje konverzije je odredbom čl. 19.b. uređeno na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF i denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR odnosno kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, tekst ZID ZPK/15, nije kao cilj i svrhu zakona proklamirao potpuno uravnoteženje prava i obveza stranaka, niti potpuno obeštećenje korisnika kredita zbog ništetnih odredaba ugovora. Nema nikakve sumnje kako okolnost što je potrošač pristao na uvjete iz Aneksa Ugovora u skladu s odredbom čl. 1. ZID ZPK (19.c.), sama po sebi ne znači da se potrošač odrekao prava na puno obeštećenje. Kad je u pitanju restitucija u korist potrošača kao posljedica ništetnosti već je više puta od strane Suda EU rečeno da ona mora u cijelosti ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. U tom je odnosu izuzetno važna i potreba za djelotvornom sudskom zaštitom u kolektivnim i pojedinačnim sporovima bez koje će sve spomenute odredbe i pravila o zaštiti potrošača biti bez stvarnog učinka. Potpuna i pravedna restitucija je neupitni cilj i logična svrha svake druge ili bilo koje ništetnosti iz obveznopravnih odredbi domaćeg zakonodavstva, ali i iz prava EU. Tužitelj je konverzijom izbjegao po njega štetne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope, ali nije obeštećen u odnosu na potraživanja koja je imao po osnovi preplaćenih redovnih kamata prije konverzije i po osnovni preplaćenog tečaja prije konverzije. Ovdje nije riječ o tome je li ukupna uplata po svim osnovama (glavnica i kamate) uvrštena u obračun, nego je li kod obračuna i otplatnog plana vođeno računa o potraživanju tužitelja za iznos kojeg je tuženik stekao po osnovi ništetnih odredaba. Ukoliko bi bilo riječi samo o tome je li ukupna uplata po svim osnovama (glavnica i kamate) uvrštena u obračun, tada bi konverzija bila provedena u skladu sa ZID ZPK/15 kako je to i vještakinja utvrdila u ovom postupku.

16. Što se tiče ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, i konkretnom predmetu, valja reći da se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi, uz pretpostavku da se u svakom restitucijskom postupku utvrdi činjenično stanje vezano za konkretnog potrošača o njegovoj obaviještenosti o pravnim i ekonomskim posljedicama sklapanja ugovora radi donošenja informirane odluke. U ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

17. Tužitelj je u svom iskazu naveo da on u vrijeme kada je ugovarao kredit nije znao ništa o valutnom riziku koji za njega predstavlja konkretna ugovorena valuta CHF, da mu prilikom potpisivanja ugovora u banci a ni kod javnog bilježnika ništa nije rečeno o tome da bi valuta švicarski franak bila rizična osobito u trenucima krize niti to da je to valuta utočišta, niti pak da HNB ne štiti tečaj CHF-a prema kuni kao što je bio slučaj za euro. Naveo je da je prilikom uzimanja kredita prvenstveno tražio kredit vezan uz valutu euro. Tada je kamata na euro bila 8% a na kune je tada kamatna stopa bila još više te iznosila 12%. Kad je prikupio svu potrebnu dokumentaciju za sklapanje ugovora u banci mu je rečeno da nije kreditno sposoban za sklapanje ugovora u valuti euro te mu je ponuđen kredit sa valutom CHF a koji se nalazi u ovom postupku. Ugovorili su promjenjivu kamatnu stopu no u banci mu nitko ništa nije rekao a ni kod javnog bilježnika po kojim će se kriterijima metodi i kada mijenjati promjenjiva kamatna stopa. Također, u banci nije bio u mogućnosti pregovarati, diktirati ili mijenjati bilo koju ugovornu odredbu osobito vezanu uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu.

18. Valja reći da se kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14, 110/15, 14/19 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba) voditi će se i dovršiti po odredbama tog Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu ZZP). Stoga se primjenjuje i odredba čl. 118. ZZP-a koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošak osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.

20. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

21. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

22. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

23. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

24. Analizirajući iskaz tužitelja, sud isti ocjenjuje vjerodostojnim jer je iskren, logičan, životno uvjerljiv i sukladan dokumentaciji iz spisa. Sud iz istog utvrđuje da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, kao i o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ga je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu.

25. Sud smatra da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica kao i parametara temeljem kojih će se i na koji način mijenjati promjenjiva kamatna stopa sukladno odredbama kreditora.

26. Prema članku 49. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Prema odredbi čl. 52. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

27. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.

28. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

29. Predmetni ugovor ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope dok s druge strane tuženik nije dokazao da bi to bilo sadržano u Općim uvjetima tuženika.

30. Po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, ovo, uz već navedeno da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo općenito, paušalno i neprecizno.

31. Naime, očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužitelja, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd., i da jasno definirana odnosno određena odrediva kamatna stopa, odnosno promjena iste, nisu precizirane ni u aktima tuženika na koje se tuženik poziva. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, dok je tuženik tužitelja tek obavještavao da je došlo do promjene anuiteta zbog promjene kamatna stope i tečaja CHF, ne nudeći tužitelju, bilo kakvu drugu mogućnost, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.

32. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja to ne proizlazi. Navedeno se posebno odnosi na upozorenje koje tuženik morao dati tužitelju glede slijedećih činjenica: opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo je veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika HNB-a temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a, što proizlazi iz potvrde HNB-a od 7. lipnja 2013.), rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo je potpuno izvjestan, te povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Navedeno je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je došlo do situacije da tužitelj nije mogao predvidjeti visinu svoje obveze.

33. Slijedom navedenoga utvrđena je nepoštenost, a time i ništetnost navedenih odredbi Ugovora koji Ugovor je sastavljen od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljem, te je stoga u skladu sa čl. 323. ZOO-a, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Rezultat navedene ništetnosti je stjecanje bez osnove na strani jedne ili obiju strana, a sukladno čl. 1116. ZOO-a stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nepošten, pripada mu naknada samo za nužne troškove.

34. Što se tiče provedenog vještačenja, ono je provedeno na slijedeće okolnosti:

- kolike je iznose anuiteta, izražene u kunama, tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu do 30.9.2015., u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana 01.01.2014.g. primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa, a od 01.01.2014.g. do dana konverzije zakonski određena kamatna stopa

3,23% (točka 1. tužbenog zahtjeva)

- kolike je iznose tužitelj preplatio na ime dužnih kunskih iznosa anuiteta do 30.9.2015. u odnosu na kunske iznose koje bi bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita

- koliki je iznos kunski preostale glavnice na dan konverzije 30.9.2015. tužitelju od strane tuženika više obračunat u odnosu na kunski iznos preostale glavnice prema ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita te kolika preostaje razlika kada se od navedenog više obračunatog iznosa oduzme iznos otpisa glavnice u kunama koji je tuženik priznao prilikom izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015)

- koliko je tužitelj tuženiku platio nakon 30.9.2015. zbog previše obračunate glavnice iz prethodne točke

- koliki je iznos tuženik naplatio od tužitelja na ime naknade za obradu kredita.

- kolika bi bila visina pojedinih anuiteta po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR- ima s kamatnom stopom od 5,99 % godišnje za razdoblje do 30.9.2015., te koliko iznosi razlika između tako utvrđenih anuiteta i anuiteta koje je tuženik obračunao prilikom konverzije, te koliko bi iznosila glavnica na dan 30.9.2015. uz primjenu kamatne stope od 5,99 %.

35. Uvidom u vještački nalaz vještakinje Slađane Srnec, sud je utvrdio da je isti dan gleda spornih bitnih činjenica dan stručno i objektivno u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenju, te je stoga isti sud i prihvatio u dijelovima koje je smatrao relevantnim za svoju odluku. Naime, obujam zadataka vještaka je po stavu sudu bio širi od utvrđivanja spornih bitnih činjenica, kako su one već navedene, te stoga u tom dijelovima vještački nalaz sud nije analizirao. Tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještakinje iz vještačkog nalaza. Vještakinja je utvrdila preplatu po tečaju CHF u iznosu od 7.877,24 eura i to kao pozitivnu tečajnu razliku, dok negativne tečajne razlike (kada je tečaj bio manji od početnog) nije bilo, te je utvrdila neto preplatu po osnovu promjenjive kamatne stope (dakle u izračun su uzete i manje plaćene kamate u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, s time da je izračun baziran na početnoj stopi od 4,75% sve do 31. prosinca 2013., a od 1. siječnja 2014. na stopi od 3,23% kako je već obrazloženo) u iznosu od 1.336,10 euro.

36. Primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje se u suštini odnose na pravno pitanje, a što je već prethodno obrazloženo i odlučeno u pravomoćnim sudskim odlukama, te one nisu utjecale na neprihvaćanje nalaza i mišljenja vještakinje od strane suda.

37. Zbog svega sud je odlučio kao u izreci presude pod toč. I., te je ujedno utvrdio da postoji tražbina tužitelja iz toč. II. izreke presude, koja se odnosi na tečajnu preplatu.

38. Vezano za prigovor radi prebijanja preplate u konverziji, koju preplatu je tužitelju priznao tuženik, sud je utvrdio da je isti osnovan. Naime, u konverziji je utvrđena preplata u iznosu od 10.943,48 HRK odnosno 1.433,88 EUR ili 1.452,45 EUR po fiksnom tečaju konverzije što je i vještakinja utvrdila u svom nalazu i mišljenju. Sud nije utvrdio da bi tužitelj umanjio svoje potraživanje za preplatu koju mu je tuženik priznao u konverziji a tuženik je pravovremeno za navedeni iznos istaknuo prigovor radi prebijanja, što je po utvrđenju ovog suda osnovano. Naime, tužitelj bi, da se iznos preplate iz konverzije ne oduzme od iznosa koji on potražuje u ovom postupku, stekao nepripadajuću imovinsku korist. Stoga se radi o zahtjevu tuženika zbog stjecanja bez osnove od strane tužitelja navedenog novčanog iznosa, budući da sud zauzima stav da Aneks nije nova pravna osnova koja retroaktivno, sveobuhvatno i apsolutno regulira odnos stranaka kako to tuženik tvrdi, dakle valja primijeniti odredbu čl. 1111. st. 3. ZOO-a, prema kojoj obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Pri tome je dakle kasnije otpala osnova proizašla iz Aneksa i Aneksom utvrđena preplata, budući da se tužiteljevo potraživanje temelji na ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

39. Stoga je sud prebio uzajamna potraživanja stranaka za koja je našao da postoje i odlučio kao pod toč. II. izreke, sukladno čl. 288.a ZPP-a.

40. Tuženik traži preplatu po osnovi kamatne stope od 1. studenog 2011. baziranu na tome da je tada tužitelj plaćao manju kamatnu stopu od ugovorene, odnosno kamatnu stopu od 4,70 %, dok je početno ugovorena kamatna stopa bila 4,75 % i preplatu po osnovi kamatne stope od 1. siječnja 2014. baziranu na tome da je tužitelj od 1. siječnja 2014. plaćao zaštitnu kamatnu stopu od 3,23% koja je bila donesena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 156/2013) koji je stupio na snagu 01. siječnja 2014. kao zaštita potrošača koji su uzeli kredit u francima, dok je početno ugovorena kamatna stopa bila 4,75%, budući da navodi da ukoliko se utvrdi ništetnom promjenjiva kamatna stopa odlukom banke, ugovorna kamatna stopa kao početna kamatna stopa iz osnovnog ugovora postaje fiksna. Fiksnu kamatnu stopu od 3,23% za kredite u švicarskim francima uvela je izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014. godine. Ova mjera, poznata kao "Linićev zakon", regulirala je kamatnu stopu na kredite denominirane u CHF kako bi olakšala otplatu potrošačima, a primjenjivala se na kredite kod kojih je švicarski franak ojačao za više od 20% u odnosu na tečaj prilikom sklapanja ugovora. Zakon je usvojen u svrhu zaštite potrošača i otplate kredita s fiksnom zateznom kamatnom stopom od 3,23%., te sud nalazi da je uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatnih stopa a koji se odnosi samo na dio da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke, nužno primijeniti jedino poznatu i ugovorenu kamatnu stopu od 4,75 % do 31. prosinca 2013. s obzirom na to da je to jedini odredivi postotak kamatne stope koje je bilo moguće primijeniti, a od 1. siječnja 2014. do konačne otplate stopu od 3,23%, jer je samim zakonskim propisom fiksirana kamata na 3,23%. Budući da je negativna razlika (kada je kamatna stopa bila niža od ugovorene u razdoblju od 1. studenog 2011. do 31. prosinca 2013.) već uračunata tuženiku kod samog potraživanja tužitelja vezano za preplatu temeljem ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te budući da sud smatra da se kamatna stopa od 3,23 % valjano primjenjivala dalje na tužitelja od 1. siječnja 2014., kako je već navedeno, sud je utvrdio da prigovor radi prebijanja koji je istaknuo tuženik s te osnove ne postoji, o čemu je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, prema kojem ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

42. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Odluka o trošku je osim toga utemeljena na čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018, 51/2023; dalje u tekstu: ZSP), te na Tar. br. 2. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019, 92/2021; dalje u tekstu: Uredba). Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe od 12.6.2019. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1.), sastav podneska od 16.10.2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1.), sastav podneska od 2.6.2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1.), zastupanje na ročištu 4.3.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), sastav podneska od 15.4.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1.), zastupanje na ročištu 14.10.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), zastupanje na ročištu 9.12.2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), sastav podneska od 13.6.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1.), zastupanje na ročištu 16.9.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3.), pripadajući PDV 25% u iznosu od 475,00 eura, predujam za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 420,00 eura, suska pristojba na tužbu u iznosu od 141,22 eura, odnosno ukupno 2.936,22 EUR. Sukladno postotku za izračun troška (60,6% uspjeh tužitelja – 39,4% uspjeh tuženika = 21,2%), tužitelju pripada 21,2% priznatog troška odnosno trošak u iznosu od 622,48 EUR, na koji trošak ima pravo na zatezne kamate od 31. listopada 2025., kao dana donošenja presude. Tužitelju nije priznata sudska pristojba na presudu u iznosu od 423,65 EUR, budući da se radi o tužitelju kao potrošaču u postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa (Zakon o sudskim pristojbama 51/23), odnosno ukupno nije osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška u iznosu od 2.737,39 EUR. O trošku je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.

43. Temeljem svega, sud je odlučio kao u izreci.

U Čakovcu, 31. listopada 2025.

Sutkinja

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.