REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-3296/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari Kronen d.o.o. OIB:90734609863, Živogošće, Mala Duba 50, zastupan po punomoćnici Mariji Božić, odvjetnici u Zagrebu, protiv I-tuženika PI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II-tuženika BI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], te III-tuženika OI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Vici Urliću, odvjetniku u Makarskoj, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČI iz [adresa], OIBB: 76665746161, oboje zastupani po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Zagrebu radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16.09.2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, te II-tuženika osobno i punomoćnika tuženika, 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/Utvrđuje se da je tužitelj Kronen d.o.o. stekao vlasništvo dosjelošću te postao isključivi vlasnik dijela nekretnine z.č.4490/13 oranica, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] u površini od 158 m2 i to u naravi onog dijela omeđenog točkama A-B-C-D- E-F-A prikazanog prema situacijskom nacrtu iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavice od 07.02.2025., a koji predstavlja sastavni dio ove presude pa je tužitelj ovlašteni nakon što se od navedenog fizički omeđenog dijela prijavnim listom formira novonastala čestica zemlje ukupne površine 158 m2 temeljem ove presude i tog prijavnog lista kod ovog suda zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novonastale čestice zemlje u površini od 158 m2 na svoje ime uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava vlasništva na novonastaloj čestici zemlje sa imena pravnog prednika tuženih, a što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnoj knjizi temeljem ove presude i opisanog prijavnog lista provede upis prava vlasništva novoformirane čestice na ime i u korist tužitelja u cijelosti.

II/Odbija se protutužbeni zahtjev III-tuženika OI koji glasi: „Nalaže se tužitelju isplatiti III-tuženiku iznos od 193.000,00 eura u roku od 15 dana sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je predmetnu nekretninu kupio od stvarne vlasnice GI. Kako tvrdi da ista nije bila uknjižena u zemljišne knjige kao vlasnica iako je stvarno bila vlasnica, navodi da je uračunavajući vrijeme svojih prednika i kvalitetama posjeda stekao vlasništvo dosjelošću.

1.1 Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom protiv tuženika kao pravnih sljednika upisanog vlasnika pokojnog KI pok. P, traže da se utvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavaju u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Navode da tužitelj ničim ne dokazuje da su se ispunili uvjeti stjecanja vlasništva dosjelošću, kao i da njihov prednik KI nikada nije prodao sporni dio nekretnine, pa ista nije niti mogla biti vlasništvo prednika tužitelja, pa tako ni tužitelja. Pored navedenog, III-tuženik OI ističe i protutužbeni zahtjev tražeći isplatu iznos od 193.000,00 eura od čega tvrdi da se iznos od 163.000,00 eura odnosi na neplaćeni dio kupoprodajne cijene za nekretninu koja je predmet ovog spora, a preostali iznos od 30.000,00 eura na „otkup bazena koji je bespravno građen“.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u popis podataka o česticama, presliku ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10.03.2000., presliku rješenja o izvedenom stanji i pripadajućeg rješenja o ispravku, presliku rješenja o utvrđivanju građevne čestice, presliku izvoda iz katastarskog plana, neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige, presliku kupoprodajnog ugovora od 03.07.1965., presliku kupoprodajnog ugovora od 29.11.1966., presliku zapisnika ovog suda od 07.08.1965., presliku rješenja tadašnje skupštine Općine Makarska od 21.06.1966., presliku izvještaja o izvršenom tehničkom pregledu, presliku ugovora o darovanju od 10.09.1968., a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Kukavici, te dokaz saslušanjem svjedoka SI, EI, AI, umješača FI te II-tuženika OI.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je kao predmet kupoprodaje u kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 10. ožujka 2000. između tužitelja kao kupca i GI kao prodavateljicom naznačen i dio nekretnine koja je predmet ovog spora (označen u površini od 163 m2), da je otac tuženika i njihov pravni prednik KI pok. P kupoprodajnim ugovorom od 03. lipnja 1965. godine prodao kupcima i ranijim vlasnicima II i ĐI nekretninu na tom lokalitetu navodeći površinu od 420 m2 koja se tek nakon ugovora točno trebala definirati.

6. Između stranaka je sporno je li tuženikov prednik navedenim kupoprodajnim ugovorom spomenutim kupcima prodao i dio nekretnine koja je predmet ovog spora, pa je li time kasniji stjecatelj koji je nekretninu prodao tužitelju bio vlasnik nekretnine koju prodaje, te u konačnici, je li tužitelj tim ugovorom mogao kupiti predmetnu nekretninu te tako steći vlasništvo dosjelošću u kontekstu potrebnog vremena i kvaliteta posjeda.

7. Iz dokaza uviđajem na licu mjesta, kao i nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavice, utvrđeno je da sporni dio nekretnine predstavlja u naravi bazen s pomoćnim objektom, a koji se nalaze uz kuću u vlasništvu tužitelja, pri čemu je cijeli posjed ograđen zidom i ogradom u odnosu na ostale nekretnine, a da je površina spornog dijela 158 m2.

8. Iz neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 16 spisa) označene kao zk č. br. 4490/13 utvrđeno je da ista ima površinu od 1165 m2, dok je iz preslike Zapisnika sastavljenog pred ovim sudom od 07. kolovoza 1965. pod brojem Z-746/65 utvrđeno da je površina predmetne čestice tada bila 1235 m2 (617 + 618)

8.1. Kada je 03. srpnja 1965. prednik tuženika prodavao ranijim vlasnicima II i ĐI nekretninu na tom lokalitetu navedeno je da je predmet kupoprodaje upravo ta čestica (ne navodeći da se radi o dijelu čestice) u površini od 420 m2, kao i da će se sravniti račun u pogledu kupoprodajne cijene ukoliko bi se mjerenjem utvrdilo da ista ima više ili eventualno manje kvadrata pošto je cijena ugovorena po m2 i to u iznosu od tadašnjih 300 dinara, pri čemu nije sporno da je prodavatelju isplaćena kupoprodajna cijena upravo za kvadraturu od 420 m2 (list 59 spisa).

9. Slijedom navedenog, iz navedenih pisanih isprava ne proizlazi da je prednik tuženika kupcima II i ĐI prodao samo 420 m2 predmetne čestice, osobito kada se uzme u obzir da je predmetni dio nekretnine u odnosu na ostale nekretnine bio cijelo vrijeme ograđen ogradom/zidom koja je cijelo vrijeme bila na istom mjestu.

9.1. Naime, iz iskaza umješača FI, EI i AI, a koji su vlasnici neposredno susjednih nekretnina utvrđeno je da je nekretnina koja je predmet ovog spora a koja se odnosi na bazen te pomoćni objekt uvijek bila ograđena ogradom/zidom koja se nalazila cijelo vrijeme na istom mjestu, kao i da nikoga od tuženika nisu viđali na predmetnom dijelu nekretnine niti da bi na tom lokalitetu bile sporne međe između susjeda u odnosu na ovu nekretninu.

9.2. Sud prihvaća njihove iskaze kao vjerodostojne budući da u bitnome iskazuju suglasno, a njihovi su iskazi logični i životni te se u bitnome nalaze u skladu s ispravama koje prileže spisu, posebno sa Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 10. ožujka 2000. (list 7 i 8 spisa).

9.3. Naime, iz navedenog ugovora proizlazi da je predmet kupnje bilo više čestica, ali koje u naravi predstavljaju jednu cjelinu odnosno jedan ograđeni posjed, u koji je obuhvaćena i nekretnina koja je predmet ovog spora, i to upravo kako to navedeni svjedoci i umješač iskazuju.

10. S druge strane, sud ne prihvaća iskaz III-tuženika OI kao vjerodostojan niti uopće navode tuženika tijekom postupka kao osnovane, budući da nije životno niti logično da isti polaže pravo na nekretninu koja je predmet ovog spora, a da nije inicirao niti jedan postupak radi zaštite svog prava vlasništva (kao npr. reivindikacijski zahtjev u smislu odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) niti prigovarao ili se protivio radovima koje je tužitelj izvodio (nesporno je da predmetnog bazena niti pomoćnog objekta kakav je danas nije bilo).

10.1. To posebno treba razmatrati u kontekstu činjenice da je iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. ožujka 2000. (list 7 i 8 spisa) utvrđeno da je tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine odmah po potpisivanju tog ugovora, a da nije sporno da je tužitelj duži vremenski period obavljao radove na predmetnoj nekretnini u vidu izgradnje bazena i dogradnje pomoćnog objekta (neovisno o tome što je između stranaka sporno kada je započeo s radovima), pa tuženicima nije moglo ostati nepoznato da su radovi izvođeni na predmetnoj nekretnini za koju tvrde da pripada njime te da se tužitelj nalazi u posjedu, te je time potpuno nelogično i neživotno da cijelo to vremensko razdoblje nisu poduzeli niti jednu pravnu radnju u vidu zaštite svog vlasništva ili na bilo koji način prigovorili radovima ili posjedu tužitelja uopće.

11. Sud nije uzeo u obzir iskaz svjedokinje SI jer ista nije iskazivala o činjenicama koje su bitne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a niti je uzeo u obzir dostavljene dokaze od stranaka nakon zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe članka 299. ZPP-a.

12. Odredbom članka 159. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

13. Slijedom navedenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik navedenih nekretnina jer je navedeni desetogodišnji rok neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, uzimajući u obzir utvrđenu činjenicu da je po potpisu kupoprodajnog ugovora od 10. ožujka 2000. isti stupio u posjed predmetne nekretnine, čak i ne uračunavajući razdoblje njegovih prednika u smislu odredbe čl. 160. stavak 2. ZV-a. Iz naprijed navedenih dokaza, razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

14. Navodi tuženika da je tužitelj stranac pa da prema važećim propisima nije mogao steći vlasništvo nekretnine bez posebne dozvole nisu osnovani jer je u konkretnom slučaju stjecatelj pravna osoba sa sjedištem u [adresa].

15. U pogledu protutužbe III-tuženika OI u kojem isti traži isplatu iznosa od 193.000,00 eura, valja reći da isti nije osnovan. Naime, iz navoda protutužbe proizlazi da tužitelj traži 163.000,00 eura s naslova navodno neplaćene kuporpodajne cijene za dodatna 163 m2 kupljena od njegovog oca, a preostalih 30.000,00 eura za „otkup bazena“.

15.1. što se tiče zahtjeva koji se odnosi na 163.000,00 eura, za ukazati je da, neovisno o ostalom, tužitelj nije pasivno legitimiran. Naime, III-tuženikov otac je sklopio kupoprodajni ugovor s II i UI, pa bi pasivno legitimirane osobe za ovakav obveznopravni zahtjev bile upravo te osobe, odnosno njihovi nasljednici.

15.2. Nadalje, III-tuženik OI nije dokazao da je s tužiteljem bio u bilo kakvom obveznopravnom odnosu niti je dokazao bilo kakav izvanugovorni odnos pa time nije razvidan niti osnov za traženje daljnjih 30.000,00 eura, pa je stoga neosnovan i taj dio zahtjeva te je slijedom navedenog u odnosu na protutužbu III-tuženika odlučeno kao u izreci pod točkom III.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Imotskom, 31. listopada 2024.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.