REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U JASTREBARSKOM

Šetalište braće Kazić 6

Poslovni broj: P-804/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, po sucu toga suda Silvani Godrijan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marti Šimrak Lukavski, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković u Zagrebu, protiv tuženika RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Edinu Muminagiću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha tuženika RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos od 177.658,00 DEM od 29.5.1995. do 7.5.1996. po stopi od 22%, od 8.5.1996. do 10.9.1996. po stopi od 24%, od 11.9.1996. do 28.2.2002. po stopi od 18% godišnje, a na iznos od 90.835,09 EUR-a počev od 1.3.2002. do 30.6.2002. po stopi od 18%. Od 1.7.2002. do 31.12.2007. po stopi 15 % a od 1.1.2008. po stopi od 14%, , a na iznos od 90.835,00 EUR-a počev od 01.03.2002. do 30.06.2002. po stopi od 18% od 01.07.2002. do 31.12.2007. po stopi od 15% a od 01.01.2008. po stopi od 15%, a u slučaju promjene zakonske kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od dospijeća pojedinih iznosa pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te troška ovršnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna određen rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, posl br. Ovr-573/14 od 13.01.2015., a koje rješenje je doneseno temeljem prijedloga za ovrhu tuženika RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika.

II. Nalaže se tuženiku RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 25.637,71 euro zajedno sa zakonskim zateznim kamatama određenim za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena tekućim od 31. listopada 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom navodeći da je ovrha određena radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos od 177.658,00 DEM od 29.05.1995. do 07.05.2996. po stopi od 28.02.2002. po stopi od 18% godišnje, a na iznos od 90.835,00 EUR-a počev od 01.03.12002. do 30.06.2002. po stopi od 18% od 01.07.2002. do 31.12.2007. po stopi od 15% a od 01.01.2008. po stopi od 15%, a u slučaju promjene zakonske kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od dospijeća pojedinih iznosa pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te troška ovršnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, posl br. Ovr- 573/14 od 13.01.2015., a koje rješenje je doneseno temeljem prijedloga za ovrhu tuženika RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika, da je predmetno potraživanje dospjelo 14. lipnja 1995., te je od dana dospijeća do dana podnošenja prijedloga za ovrhu 14. studeni 2014., proteklo više od 19 godina, te je potraživanje u zastari sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, obzirom je za tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zakonski zastarni rok deset godina. Tužitelj osporava cjelokupno potraživanje, obzirom da isti nikad nije potpisao bilo kakvu ispravu ili solemnizirani akt. Suvlasništvo u ½ dijela predmetne nekretnine stekao je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj P-77/97 od 23. lipnja 1997., i nikad nije potpisao nikakvu izjavu, niti drugi akt kojim bi svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine založio, a najmanje da bi isti založio u korist tuženika. Tuženik je glavnicu preračunao iz DEM-a u Eur, ali zakonsku zateznu kamatu i nadalje potražuje na valuti DEM-a, koja od 01.01.2002. više ne postoji u novčanom prometu. Između istih parničnih i ovršnih stranaka vodi se istih postupaka po istom dugu, temeljem iste ovršne isprave, koji postupci nisu dovršeni, pa ističe prigovor dvostruke litispedencije, i to za predmet posl. br. Ovr-284/2010 i P-77/1997 kod ovog suda.

Predlaže predmetnu ovrhu proglasiti nedopuštenom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. Gž Ovr-504/15- 2 od 08. lipnja 2016., odbijena žalba tužitelja, te je potvrđeno rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-573/14-6 od 13. siječnja 2015., te je isto u potvrđeno u dijelu u kojem je na temelju ovršen isprave –Sporazuma od 29.05.1995. postalo pravomoćno 08. veljače 2016., slijedom čega su navodi o zastari neosnovani. Prijedlog za ovrhu je prvi puta podnesen 2002., temeljem rješenja Ovr-761/02. Obzirom da je došlo do promjene vjerovnika, podnesen je novi prijedlog za ovrhu na temelju kojeg je donijeto rješenje posl. br. Ovr-248/09 od 05. svibnja 2009.. Poziva se na čl. 241. Zakona o obveznim odnosima navodeći da je zastara prekinuta 2002. i 2009. podnošenjem prijedloga za ovrhu. U odnosu na potraživanje poziva se i na čl. 240. Zakona o obveznim odnosima. Zastara u predmetnom prekidana je u više navrata, slijedom čega predmetno potraživanje nije u zastari, jer nije protekao zakonom propisani rok od deset godina. Navod tužitelja da nikad nije potpisao bilo kakvu ispravu ili drugi akt je neosnovan. Ovršenik je temeljem ugovora o kratkoročnom deviznom kreditu dopustio da se uknjiži hipoteka na nekretninama koje su tada bile u vlasništvu ČK, u korist vjerovnika, kao garancija vraćanja novčane tražbine koju vjerovnik ima prema glavnom dužniku, i to zasnivanjem založnog prava pod brojem I 229/95 od 29. svibnja 1995.. Nakon upisa zaloga na cijeloj nekretnini, ČK je priznao suvlasništvo u ½ dijela svojoj supruzi, ovdje tužitelju, te je i ona kao novi suvlasnik na založenoj nekretnini postala 2. ovršenik, sukladno čl. 77. Ovršnog zakona. Tuženik je s prijedlogom za ovrhu unatoč činjenici što je prethodno DEM preračunavao u Eur, zatezne kamate potraživao ponovno na iznos od 177.658,00 DEM od 29.05.1995. pa nadalje. Navodi da je za usklađenje ovršnog prijedloga sporna odluka o kamatnim stopama banke. Tuženik se obratio stečajnoj upraviteljici Županjske banke d.d. u stečaju, koja se očitovala da su odluke na mikrofilmovima predane u arhiv. Obratio se i Državnom arhivu u Vukovaru koji se očitovao da ne posjeduje navedenu dokumentaciju, a isto se tako očitovala i Hrvatska narodna banka. Revizor – kontrolor Županjske banke d.d. dostavio je potvrdu da se na sve dospjele kredite obračunavala zakonska zatezna kamata kako je stajalo u odluci o politici kamatnih stopa Županjske banke d.d.. Predložio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Presudom ovog suda, posl. br. P-1255/2017-26 od 20. prosinca 2022., usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja. Po žalbi tuženika, rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-257/2023-2 od 04. kolovoza 2023. ukinuta je presuda, posl. br. P-1255/2017-26 od 20. prosinca 2022., te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

4. U ponovnom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu.

5. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao spis Općinskog suda u Jastrebarskom, posl. br. P-77/97 i I-229/95; ovosudni spis Ovr- 4591/15; rješenje ovog suda Ovr-4591/15-15 od 30.11.2017., prijedlog za ovrhu br. Ovr-573/14 od 14.11.2014., rješenje o ovrsi Ovr-573/14-6 od 13.01.2015.,(10,11) Ugovor o prodaji potraživanja i ustupu sporednih prava između Županjske banke i RK od 31.10.2008., (12),ugovor o novčanom depozitu po viđenju bez namjene od 22.03.1995., (16), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. Gž Ovr-504/15-2 od 08.02.2016.,(18), knjigovodstvene kartice za tvrtku PRAKTIKAR d.o.o. za period za koji nisu predane uz odgovor na tužbu (deset listova),pregled potraživanja od tvrtke PRAKTIKAR d.o.o. Zagreb na dan 30.09.2001., iskaze svjedoka IK, te svjedoka JK i saslušao svjedoka ĆK, te dopunski saslušao parnične stranke.

6. Sud je odbio dokaz tužitelja za saslušanjem svjedoka EK, predloženog na ročištu 21.02.2024., jer razloge koje tužitelj navodi sud smatra neosnovanim, posebno imajući u vidu vrijeme predmetnog događaja i trajanje ovog postupka.

6.1. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog posebno, tako i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, te je isti valjalo usvojiti na način kako je odlučeno u izreci.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, posl br. Ovr- 573/14 od 13.01.2015., (list spisa 10) a koje rješenje je doneseno temeljem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje tuženika VK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovrhovoditelja, protiv ovdje tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika na nekretninama, i to na ½ dijela nekretnine – kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], 825 m2, oranica, 364 m2, kuća i dvorište, 461 m2, kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], 38 m2, oranica, 38 m2, ukupno: 863 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos od 177.658,00 DEM, te troška ovršnog postupka, iz razloga iz čl 46 st. 1. tč. 9 i tč. 11 Oz iz razloga osporavanja osnove i visine potraživanja tuženika jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave i da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Uvidom u ovosudni spis, poslovni broj Ovr-4591/2015 (Ovr-284/10) utvrđeno je da je ovrhovoditelj Ž, ovdje tuženi, dana 03.05.2010., podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini 1. ovršenika ČK i 2. ovršenika ŽK. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj Ovr-284/10 od 23. rujna 2013. (list 65) određena ovrha na nekretnini 1. ovršenika (tada ČK) i 2. ovršenika radi naplate glavnice u iznosu od 90.835,09 EUR (što odgovara iznosu od 177.658,00 DEM) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, radi naplate zatezne kamate na glavnični iznos od 177.658,00 DEM od 29. svibnja 1995. do 28. veljače 2002., a na iznos od 90.835,09 EUR od 1. ožujka 2002. do isplate, te radi naplate troškova ovrhe s pripadajućom zateznom kamatom.

8.1. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-997/13 od 4. veljače 2014. potvrđeno je rješenje o ovrsi od 23. rujna 2013. u dijelu u kojem je određena ovrha na nekretnini radi naplate glavnice u iznosu od 90.835,09 EUR (što odgovara iznosu od 177.658,00 DEM) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, dok je rješenje o ovrsi od 23. rujna 2013. ukinuto u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zatezne kamate na glavnični iznos od 177.658,00 DEM od 29. svibnja 1995. do 28. veljače 2002., a na iznos od 90.835,09 EUR od 1. ožujka 2002. do isplate, te radi naplate troškova ovrhe s pripadajućom zateznom kamatom.

8.2. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj Ovr- 573/14 od 13. siječnja 2015., (list 10) određena je ovrha na nekretnini 1. ovršenika ČK i 2. ovršenika ŽK, radi naplate glavnice u iznosu od 90.835,09 EUR (što odgovara iznosu od 177.658,00 DEM) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, radi naplate zatezne kamata na iznos od 177.658,00 DEM od 29.5.1995. do 7.5.1996. po stopi od 22%, od 8.5.1996. do 10.9.1996. po stopi od 24%, od 11.9.1996. do 28.2.2002. po stopi od 18% godišnje, a na iznos od 90.835,09 EUR-a počev od 1.3.2002. do 30.6.2002. po stopi od 18%. Od 1.7.2002. do 31.12.2007. po stopi 15 % a od 1.1.2008. po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, te radi naplate trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna.

8.3. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Ovr-504/15 od 8. veljače 2016, potvrđeno je rješenje o ovrsi od 13. siječnja 2015. u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate zatezne kamate na glavnični iznos (po stopama zatezne kamate, iznosima i razdobljima kako je navedeno u prethodnom odlomku) te radi naplate troškova ovršnog postupka, dok je u odnosu na 2. ovršenika ŽK ukinuto rješenje o ovrsi od 13. siječnja 2015. radi naplate glavničnog iznosa od 90.835,09 EUR (što odgovara iznosu od 177.658,00 DEM) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate i za taj dio je prijedlog za ovrhu odbačen.

8.4. Protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj Ovr-573/14 od 13. siječnja 2015., 2. ovršenik je podnijela žalbu od 2. veljače 2015., između ostalog, iz razloga navedenih u čl. 46. st. 1. toč. 9. i 11. OZ, te je osporila osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja iz razloga nastupanja zastare potraživanja ovrhovoditelja iz ovršne isprave.

8.5. Rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-284/10 od 23. rujna 2013., kojim je određena ovrha na nekretnini 1. ovršenika ČK radi naplate glavnice u iznosu od 90.835,09 EUR (što odgovara iznosu od 177.658,00 DEM) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, temeljem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 29.5.1995. poslovni broj I-229/9 kao ovršne isprave je pravomoćno u odnosu na 1. ovršenika 04.02.2014..

8.6. Po prijedlogu ovrhovoditelja od 13.11.2014. (list 92) radi naplate istog glavničnog iznosa, na istoj nekretnini, na temelju iste ovršne isprave, i u odnosu na istog 1. ovršenika (tada ČK), ponovno je određena ovrha rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj Ovr-573/14 od 13. siječnja 2015., koje je postalo pravomoćno u odnosu na 1. ovršenika, obzirom se 1. ovršenik na isto nije žalio (list 101).

8.7. Tijekom postupka je 1. ovršenik ČK umro **.**.2015., te je doneseno rješenje o prekidu postupka. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Stjepana Volarića, poslovni broj O-3293/15, utvrđeno je da je univerzalni pravni slijednik ovršenika Grad Jastrebarsko, te je rješenjem, poslovni broj Ovr-4591/15-15 od 30. studenog 2017., nastavljen postupak prekinut u odnosu na 1. ovršenika ČK, i to protiv Grad Jastrebarsko, [adresa], kao novog 1. ovršenika i vlasnika ½ dijela nekretnine – kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], 825 m2, oranica, 364 m2, kuća i dvorište, 461 m2, kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], 38 m2, oranica, 38 m2, ukupno: 863 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], jer je prema podacima zemljišne knjige, Grad Jastrebarsko upisan kao suvlasnik u ½ dijela nekretnine na kojoj je određena ovrha u ovom predmetu.

8.8. Rješenjem Ovr-4591/15-15 od 30. studenog 2017. pod tč. IV. obustavljena je ovrha protiv 1. ovršenika Grada Jastrebarskog, prije 1. ovršenika ČK radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 90.835,09 EUR u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, na nekretnini opisanoj u toč. II. izreke, određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj Ovr-573/14 od 13. siječnja 2015., na temelju prijedloga za ovrhu od 13. studenog 2014., zaprimljenog 14. studenog 2014., jer je za objektivno (ista glavnica, isti predmet ovrhe, ista ovršna isprava) i subjektivno (istovjetnost stranaka) isti predmet egzistiraju dva istovjetna rješenja o ovrsi što posljedično dovodi do vođenja dva postupka o istoj stvari zbog čega postoji razlog koji čini nedopuštenim provedbu ovrhe temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj Ovr-573/14 od 13. siječnja 2015., u odnosu na 1. ovršenika, i to u dijelu koji se tiče prisilne naplate glavničnog iznosa ovrhom na nekretnini 1. ovršenika, te se radi o razlogu zbog kojeg se u tom dijelu ne može provesti ovrha u smislu čl. 67. st. 2. OZ.

9. Nije sporno da je u ovršnom predmetu, poslovni broj Ovr-4591/15, ovršenica, ovdje tužitelj, protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj Ovr-573/14 od 13. siječnja 2015., podnijela žalbu od 2. veljače 2015..

9.1. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Ovr-504/15 od 8. veljače 2016., potvrđeno je citirano rješenje o ovrsi od 13. siječnja 2015., u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate zatezne kamate na glavnični iznos (po stopama zatezne kamate, iznosima i razdobljima kako je navedeno u prethodnom odlomku) te radi naplate troškova ovršnog postupka, dok je u odnosu na II ovršenicu ukinuto citirano rješenje o ovrsi od 13. siječnja 2015. radi naplate glavničnog iznosa od 90.835,09 EUR (što odgovara iznosu od 177.658,00 DEM) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate i za taj dio je prijedlog za ovrhu odbačen.

10. Ovršenica je u žalbi navela razloge iz čl. 46. st. 1. toč. 9. i 11. OZ, te je osporila osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja iz razloga nastupanja zastare potraživanja ovrhovoditelja iz ovršne isprave te je upućena u ovu parnicu.

11. Tužitelj navodi da je predmetno potraživanje dospjelo 14. lipnja 1995., te je od dana dospijeća do dana podnošenja prijedloga za ovrhu 14. studeni 2014., proteklo više od 19 godina, te je potraživanje u zastari sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, obzirom je za tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zakonski zastarni rok deset godina.

12. Tuženi navodi da je prijedlog za ovrhu prvi puta podnesen 2002., temeljem rješenja Ovr-761/02. Obzirom da je došlo do promjene vjerovnika, podnesen je novi prijedlog za ovrhu na temelju kojeg je donijeto rješenje, poslovni broj Ovr-248/09 od 05. svibnja 2009.. Poziva se na čl. 241. Zakona o obveznim odnosima navodeći da je zastara prekinuta 2002. i 2009. podnošenjem prijedloga za ovrhu. U odnosu na potraživanje poziva se i na čl. 240. Zakona o obveznim odnosima. Zastara u predmetnom prekidana je u više navrata, slijedom čega predmetno potraživanje nije u zastari, jer nije protekao zakonom propisani rok od deset godina.

13. Uvidom u spis Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj I-229/95, utvrđeno je da je Županjska banka, kao vjerovnik, podnijela prijedlog za osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] na temelju sporazuma stranaka, a protiv dužnika poduzeća "Praktikar" d.o.o., [adresa].

14. Uvidom u spis, poslovni broj P-77/97, utvrđeno je da je tužiteljica ŽK podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja vlasništva nekretnine, odnosno suvlasništva, te je donijeta presuda na temelju priznanja, poslovni broj P-77/97 od 23. lipnja 1997., kojom je utvrđeno da su stranke suvlasnici svaka u ½ dijela stambene kuće u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] sa 856 m2, te je naložen upis u zemljišnu knjigu.

15. Tužiteljica u svom iskazu navodi da nije bila informirana, da nije znala, suprug joj nije rekao niti za hipoteku, niti za postupak sve dok nije stigla tužba na njeno ime. Nije joj bilo poznato da je suprug založio kuću u kojoj žive. To je saznala kad je stigla tužba, odnosno nekoliko godina prije nego što je umro. Nikada nije založila svoj suvlasnički dio te nekretnine niti je bila u sa suprugom u Županjskoj banci radi kredita. Suprug joj nije davao informacije o svom poslovanju, niti o kreditu, hipoteci; nisu razgovarali o njegovom poslovanju. Nikada nije upoznala niti vidjela g. VK, ovdje tuženika. Sa ČK se vjenčala 08.11.1980., u braku su nastale nesuglasice i odlučila je nakon nekog vremena da tražiti podjelu stečene imovine, i tako je podnijela tužbu, odnosno zahtjev, da se ta stečena imovina podijeli. Živjeli su pod istim krovom, ali odvojeno. Nije imala gdje živjeti, imala je maloljetno dijete, i imali su potpuno odvojeni život. Službeno se nisu nikada razveli. Suprug je umro 2015.. Za hipoteku je saznala kad je stigla tužba protiv nje. Misli da je to bilo prije smrti supruga, ali nije sigurna. Tražila je pomoć odvjetnice za tužbu 1997..koja ju je tražila podatak na koju se to nekretninu odnosi, i rekla joj je da na kuću. Imala je gruntovni izvadak gdje su vidljivi svi njeni krediti koje je podizala i otplatila za ulaganja u kuću. Ti krediti su bili upisani kao hipoteka na nekretnini za banke. Hipoteka je bila upisana u njegovu korist. Kad kaže u njegovu korist misli "kad smo se vjenčali građevinska dozvola je glasila na njegovo ime". Te hipoteke su bile u korist Zagrebačke banke, o čemu postoji u gruntovni i kompletan uvid. U sporu za bračnu stečevinu, ok. suprug, nije se protivio tužbi. Na pitanje, da ako se on nije protivio, zašto je tužila i išla sudskim putem da joj prizna pola, iskazala je da zato što su imali nesuglasica u braku, živjeli su odvojeno, imala je maloljetno dijete i tražila je sigurnost. Kad je dobila presudu, odvjetnica joj je rekla da je stekla suvlasnički dio nekretnine, u ½ dijela, i da je to upisala 1997.. Kasnije, ne može se vremenski orijentirati, je vidjela da je upisana u gruntovni. Vidjela je da su hipoteke upisane od prije. Nije bila informirana o tome upisu, niti je imala informacije, niti za jedan upis. Nikada nije dala suglasnost niti usmeno, niti pismeno. Odvjetnica ju nije upozorila na hipoteke i druge stvari nakon završetka poslovnog odnosa. Nije samo formalno tražila razvod braka. Poremećeni odnosi trajali su par godina prije nego što je tražila podjelu imovine i to kuće u kojoj i sada žive. To je kuća katnica. Suprug je imao izdvojeni dio izvan kuće kao poslovni prostor i ona tu nije ulazila. Radila je cijelo vrijeme u KBC Sestre milosrdnice, i ujutro bi otišla na posao i navečer se vraćala.

16. Dopunski saslušana tužiteljica je iskazala da u cijelosti ostaje kod svog iskaza kojeg je dala, da su sa pokojnim suprugom zajednički gradili kuću, da je radila u KBC Sestre milosrdnice; oboje su radili i dizali su stambene kredite koji su upisani u zk, i sve kredite je otplatila. Imala je četiri kredita. Suprug je imao tri kredita. I on je svoje kredite otplatio. Suprug je radio u Elektroprivredi. 90-tih je osnovao privatnu tvrtku za prodaje drvene građe. Često je izbivao iz kuće; bio je i u pritvoru. Došlo je do čestih svađa; konzultirala se sa odvjetnicom radi podjele bračne stečevine i kao dokaz je dala vjenčani list i podatke o otplatama kredita, te izvod iz gruntovnice iz 1986. gdje su vidljivi svi upisani stambeni krediti. Suprug se protivio podjeli bračne stečevine, manipulirao je tada malodobnim djetetom; nije htio potpisati razvod. Odvjetnica je sročila tužbu, i nakon toga je dobila pravomoćnu i ovršnu presudu za pola dijela nekretnine. 1998. odvjetnica joj je poštom poslala uplatnicu na iznos od 600,00 kuna radi upisa u gruntovnicu. Tu uplatu je izvršila i predala joj uplatnicu. Rješenje o pravomoćnoj presudi nije dobila. Dalje više nije imala informacija niti o ovrhama niti o ičemu. Suprug joj nije ništa govorio. Ujutro u 5.40 odlazila je na autobus na posao u Zagreb, a vraćala se u 18,00 sati. Nije vidjela njegovu poštu, jer je on radio od kuće a podizala je samo svoju poštu. Suprug je radio u prostoru izvan kuće, tamo nije ulazila. Nije sudjelovala u njegovom poslu, i nije odgovorna za to. Suprug je radio u dograđenom prostoru uz kuću, koji je bi u funkciji poslovnog prostora. Imala je odgovoran posao, radila je na odgovornim pozicijama, bila je aktivna i izvan posla, i u Komori primalja. Dobivala je mnoga priznanja. Nikada nije bila sa pokojnim suprugom u Županjskoj banci radi dizanja kredita. Nije joj bilo poznato da je suprug dizao bilo kakav kredit u Županjskoj banci. Nikada joj to nije rekao, niti joj je to bilo poznato, niti ju je ikada itko kontaktirao u vezi toga. Nikada nije vidjela niti upoznala tuženika. Nije imala saznanja o bilo kakvim dugovanjima pok. supruga. Tek kad je suprug završio u pritvoru, saznala je da se protiv njega vodio kazneni postupak. Suprug joj nije rekao da diže kredit, niti ju je pitao za suglasnost. Nije potpisala dokument, niti akt, kojim bi dala suglasnost da se hipoteka upiše na njenu polovicu kuće. Nikada se nije osobno zaduživala, nije bila predmet istrage, niti svjedok, niti je osuđivana. Za presudu protiv supruga saznala je u ovom postupku. Nije dobila rješenje. Za 1999. je saznala u ovom postupku. Nema rješenje o pravomoćnoj presudi. Ne zna kako se 1998. trebala upisati, a 1999. je postalo pravomoćno. Odvjetnica joj je dala uplatnicu, odnosno poslala poštom, da se upiše, i uplatila je kako joj je rekla odvjetnica. Ima podatke i dokumentaciju za ovo što je rekla. U opisanim odnosima su bili nekoliko godina. Problemi su počeli kad je bilo vrijeme Domovinskog rata, često je izbivao iz kuće. Misli da je vremenski to moglo biti od 1992. kada je osnovao privatnu tvrtku. Loši odnosi su trajali do smrti. Nastavili su živjeti pod istim krovom, komunicirali su preko malodobnog djeteta. Ona je plaćala sve režije. Suprug nije htio potpisati rastavu; rekao je da ne želi potpisati, bili su u svađi i bio je izričit u tome. Razgovarali su o rastavi, i on je rekao da neće potpisati rastavu braka. Nisu pokrenuli tužbu za rastavu braka, niti mirenje. Izvadak iz 1986. Dala je svojoj odvjetnici tada kad ju je tražila, i to taj jedini gdje su upisani svi stambeni krediti, i to 1987.. Odvjetnica ju nije savjetovala da pokrene brisovno očitovanje. Ne zna je li suprug htio podjelu imovine. Odvjetnica joj je savjetovala da pokrene tužbu. Osobno nije bila na raspravi, pa ne zna jel on to htio ili ne. Ne zna kakva su saznanja i stav supruga bila glede podjele imovine niti zna kako je kako je tekao tijek rasprave. No, on nije mogao osporavati jer je uložila više u izgradnju te kuće, pa je logično da nije mogao osporavati. Suprugu je rekla da ide kod odvjetnice radi podjele imovine, i on nije ništa na to rekao. Ne zna kakav je bio njegov stav o podjeli imovine prije suda. Temeljem pravomoćne i ovršne presude upisana je 1997. .

17. Tuženik je prigovorio istinitosti iskaza, naročito u dijelu da li je zaista bila prekinuta bračna zajednica, da njihova namjera bila stvarna podjela imovine, da ona nije znala za hipoteke iz razloga jer su iste upisane 1995., a koje su predmet ovog spora, a 1997. je vodila postupak, imala uvid u zk izvadak, kao i u činjenicu da nije znala za suprugove poslove, jer je posljedica istih također bila vidljiva u teretovnici zk izvatka te da je cijeli iskaz usmjeren na izbjegavanje plateži.

18. Sud je iskaz tužiteljice u cijelosti prihvatio, unatoč prigovoru tuženika, jer je njezin iskaz jasan, logičan, uvjerljiv i životan posebno na okolnost poremećenih bračnih odnosa i činjenice da nije imala saznanja o poslovanju pok. supruga jer je jasno i uvjerljivo iskazala o svim bitnim okolnostima koje su od bitnog značaja za utvrđenje činjenice o postojanju dugova, i činjenice da pokojnom suprugu nikada nije dala suglasnost na upis zaloga na kuću. Tužiteljica je laik koji ne poznaje pravne propise te je iskazivala o njezinim osobnim saznanja vezano za poslove koje je za nju vodio odvjetnik te o tome kada je o nečemu imala saznanja prema vlastitom sjećanju.

19. Tuženik RK iskazao je da je, 2008. kupio potraživanje od Županjske banke u stečaju, i krenuo u realizaciju toga i nastavio ovrhu 2009. ili 2010.. Jednom prilikom je došao do kuće sa svojim savjetnikom, ing. građevine. Bili su tamo i vidjeli tu kuću, gledali i od odjednom se pojavio gospodin iz kuće i oni su se predstavili, on je bio malo nervozan i rekao je da bi on i supruga njemu otplatili. Rekao mu je da je došao da mu pokaže dobru volju i on mu rekao da sačeka, da će se dogovoriti. Na upit zašto se tuži rekao je da se sa suprugom dogovorio da se ne bi išlo na iseljenje. Suma je bila puno manja nego što je njegov dug prema Županjskoj banci. Lijepo su se pozdravili i više nije dolazio, ali su dolazili neki ljudi iz njegove firme. On im je rekao da ne dolaze dok se postupak ne riješi, da će zvati policiju, da ih ne uznemiravaju. Ovrha nije dovršena, u međuvremenu je gospodin umro i sada njega tuže. Ne sumnja da je Županjska banka sve isplatila, nikad se nije desilo da bi oni radili nešto fiktivno. Kupio je u dobroj vjeri. Gospođa je morala biti informirana, jer su zajedno živjeli, uložili i gradili. Razgovarao je sa Županjskom bankom. Oni su provjerili papire i ČK je kreditno ispunjavao sve uvjete, te da su mu zato dali kredit. U Županjskoj banci bi mu sigurno rekli da je u trenutku davanja kredita gospođa imala nešto protiv jer bi to oni sigurno znali. Kod njih se nije moglo desiti da netko bude protivan, a da oni daju kredit. Sve strane su bile suglasne. Pitao ga je da li je u svađi sa ženom ili nije i on je rekao da živi sa suprugom, i da ih je savjetovao odvjetnik, da se ona žali, da traži svoju polovicu kuće da je ne bi iselili, i da će to skupa riješiti, a njega isplatiti. To je razgovarao negdje 2009. ili 2010., kad je nastavio ovrhu. Ispitivao ga je o tužbama vezano za odnose sa ženom, jer je bilo da žena ima polovicu. Za tužbe sam čuo preko stečajne upraviteljice. Stečajna upraviteljica i odvjetnica u Zagrebu rekle su mu da ima problem, neki spor, da će se to riješiti, da žena traži polovicu. Da je spor, ali da će to biti brzo riješeno. U firmi ima pravnu službu, g. R sve gleda, on je i sastavio ugovor. Stečajna upraviteljica mu je pokazala dokumentaciju i izvadak. Sa g. ŽK nije razgovarao o drugim temama osim stanja braka g. ŽK i ovdje tužiteljice jer ga je samo zanimalo kako će doći do nekretnine i njihov razgovor je trajao nekih 7-8 minuta. Sa njim kod kuće g. ŽK bio g. HK. Sa gđom. ŽK nije bio nikada u kontaktu. Na pitanje kada je prvi puta pokrenuo postupak ovrhe protiv gđe. ŽK, iskazao je da ima u firmi pravnu službu a on potpisuje.

20. Dopunski saslušan tuženik je iskazao da je kupio potraživanje i onda je više puta dolazio kod kuće ČK. Kuća je bila na licitaciji. Nije znao da tamo ljudi žive.1995. dignuli su kredit i nisu plaćali. Kupio je potraživanje, jer je bilo oglašavano na licitaciji, i dao je dosta novaca. Pasalo mu je da tu bude neko skladište. Sa g. ČK se često viđao, kao i njegovi zaposlenici. Pričao je prazne priče da će platiti. Kad ga je pitao gdje je potrošio novce,on je rekao da nije on nego njegova gospođa. Nije istina da ga gospođa nije vidjela; dva puta ju je čekao da dođe iz posla, ali ona nije bila zainteresirana za razgovor. Gospođa je cijelo vrijeme znala za to, i iznenađuju ga ovakve njezine izjave. To je ispravno kupio, i gospoda su, i jedno i drugo, to znali. Ništa se nije rješavalo, nije bilo priče o rastavi niti kod gospođe niti kod gospodina. O djeci nije nitko pričao, niti je ikada vidio dijete, ili djecu. Č je najprije rekao da će oni to vratiti, ali kasnije da neće, da to neće tako završiti. Kad je rekao "oni", mislio je da misli na gospođu i njega, da je ona potrošila pa da će i vratiti, da ona ima novaca. Ne zna za neku tužbu. Za to je saznao kad je došao da preuzme nekretninu, vlasništvo. Nikad nije spomenuo da se rastavlja, samo je rekao da ona ode rano i dođe kasno, pa su je čekali. Županjska banka mu niti u jednom trenutku nije rekla da ima neki problem sa dokumentacijom. Županjska banka je njemu sigurno isplatila, jer su oni oko toga precizni. I njih su upisali na svoje mjesto, da preuzima potraživanja. Ne može se sjetiti svog iskaza kojeg je dao 12.10.2022.. Svaki put istinito iskazuje. Tada sam rekao da nikad nisam kontaktirao s gđom. Č, zato što ona nije htjela biti u kontaktu. Kad je iskazao da da nikad s njom nije bio u kontaktu, iskazao je zato što gospođa nije htjela. Oni su čekali, a ona je samo prošla. U cijelosti ostaje kod iskaza kojega je već dao u ovom postupku. Kad mu se predočava dio iskaza na stranici 4 zapisnika o kakvim točno tužbama ga je ispitivao, iskazao je da o odnosu sa ženom, jer je bilo da žena ima polovicu. Za tužbu je čuo preko stečajne upraviteljice… brzo riješeno", iskazao je da je to čuo od ĆK. Imao je pravnika koji je to vodio. Ima pravnu službu. To je vjerojatno bilo u ugovoru da je dobio da su oboje suvlasnici. Kupio je potraživanje bez obzira tko je.

21. Punomoćnik tužitelja je istaknuo prigovor istinitosti iskaza, jer je iz iskaza tuženika jasno da je iskazivao neistinito u bitnom dijelu, te da je iskaz iskonstruiran s netočnim činjenicama da bi se dokazalo da je tužiteljica pokušala dokazati da je znala za navedeno potraživanje.

22. Sud je iskaz tuženika djelomično prihvatio, i to u dijelu o kojem ima neposrednih saznanja, a o bitnim činjenicama nema neposrednih saznanja već je o istima iskazivao na način da je prepričao razgovor sa pok. ČK, te je taj dio iskaza neuvjerljiv i nepotpun, a dio iskaza je kontradiktoran posebno u odnosu na poznavanje i kontaktiranje sa tužiteljicom.

23. U odnosu na prigovore tuženika vezano za postupak utvrđenja bračne stečevine nesporno je da su postupak podjele bračne stečevine i postupak razvoda braka, s razlogom dva odvojena postupka, jer se u jednom raspravlja o imovinskim pravima bračnih drugovima, a u drugom o osjetljivim statusnim pitanjima koji se tiču ne osobnih odnosa bračnih drugova i skrbi nad maloljetnom djecom, te i o tome s kim će maloljetna djeca živjeti nakon razvoda braka.

24. Svjedok BK je iskazao da su mu poznate stranke ČK, RK, IK, te da je g. ČK bio korisnik kredita u Filijali Zagreb. Bio je direktor Filijale Županjske banke, te nema nikakvih saznanja da bi Ž i IK bili u međusobnom odnosom sa g. ČK. Gospodin ČK se pojavio u Filijali 1995. radi sklapanja kredita, jer je njihova banka kreditirala gospodarstvo. Prikupio je potrebnu dokumentaciju, te mu je kreditni odbor odobrio kratkoročni hipotekarni kredit u iznosu od preko 100.000 DEM-a. Gospodin ČK je forsirao realizaciju kredita, te je osobno otišao pogledati kuću u [adresa], i uvjerio se da višestruko premašuje iznos kredita. Nakon proteka roka vraćanja kredita, dug nije plaćen, te je putem odvjetničkog ureda ĆK dao nalog za prisilnu naplatu. Odvjetnica ga je obavijestila da su utvrdili da je vlasnički list krivotvoren u dijelu teretovnice, te je nekretnina višestruko opterećena, te je pokrenut kazneni postupak. Filijalu je napustio 1998., a nedavno je saznao da je gospodin ČK preminuo. Osobno nije provjeravao sredstva osiguranja već su za to bile zadužene stručne osobe, a u predmetnom je bio slučaj da je g. ČK forsirao realizaciju kredita, i zbog toga je osobno provjeravao sredstva osiguranja. Ne sjeća se da bi upoznao gđu. Veru ČK. U to vrijeme nije se provjeravalo pravo bračnog druga iz bračne stečevine. Da je na vlasničkom listu bio upisan teret, predmetni kredit ne bi bio odobren.

25. Sud je iskaz svjedoka BK u cijelosti prihvatio, jer je iskazivao jasno i po sjećanju u svezi predmetnog kredita sa pokojnim ČK.

26. Svjedok IK iskazao je da RK poznaje jer su iz istog mjesta, ali gđu. ČK ne poznaje. Ništa ne zna o njihovom odnosu. To je, ako je dobro informiran, ugovor sklopljen 1995., i ne sjeća se. Bio je predsjednik uprave Županjske banke, koja je predmet ovog spora. Podružnica Zagreb, ili Filijala, je imala sve ovlasti poslovne politike banke i ovlast sklapanja ugovora. Imali su svoj kreditni odbor i u tom Odboru je to vjerojatno odobreno i potpisano. To je mogao vidjeti samo u nekom zbiru, a ne pojedinačno. Ovlaštena osoba ispred zagrebačkog ogranka bio je BK. Politika je banke da se procedura odobravanja kredita mora poštivati. Kreditni referent koji zaprimi zahtjev od stranke, obrađuje zahtjev, i daje prijedlog kreditnom odboru. Kreditni odbor razmatra i zahtjev i prijedlog kreditnog referenta i donosi odluku o odobravanju ili neodobravanju kredita. Nakon toga se sklapa ugovor sa klijentom, i uzimaju instrumenti osiguranja i izvrši plasman sredstava. To je tzv. faza odobravanja. Onda je druga faza – faza korištenja koja traje koliki je i rok kredita. I treća faza, je faza naplate kredita. O provjeri dokumentacije kod upisa hipoteke, kreditni referent daje prijedlog, i kreditni odbor odlučuje o tome, može provjeravati ali ne mora, može se prihvatiti i stav referenta. Kad bi se saznalo da nekretnina nije "čista", odnosno da na njoj postoje prava nekih trećih osoba,u tom slučaju se ne bi odobrio kredit. Ovisi tko je na prvom mjestu i na kojem iznosu u hipoteci. U slučaju kad bi saznao da na nekretnini imaju prava i druge osobe od onih koje su upisane, onda bi se ponovno provjerilo da li je dovoljno ono njegovo vlasništvo za jamstvo za kredit. Isto tako, jamstvo za kredit može dati i treća osoba koja nije korisnik kredita. Na pitanje da li je 1995. provjeravao kad je neka nekretnina davana kao zalog banci, da li se provjeravalo da li je ona bračna stečevina, iskazao je da to ovisi o slučaju; uglavnom se vjeruje katastru odnosno gruntovnici, osim ako je nešto problematično i to ukoliko bi došli do nekih spoznaja, onda bi provjeravali. Na predočeni ugovor o od 22.03.1995. (list 16 spisa), iskazao je da u rubrici "banka" uz štambilj, nije njegov potpis, a on i ne može ni potpisati nešto od filijale. To potpisuje šef Filijale ili netko još pored njega ovlašten. Ne zna tko bi to bio u to vrijeme. Kreditni referent, kreditni odbor, ili pravnik u Županjskoj banci provjeravao je dokumentaciju vezanu iz zk, posjedovnog lista, nekretnina koje su išle u zalog. Nema pojma da li je gđa. ŽK dala suglasnost da se nekretnina koja je bila na njezinog supruga da u zalog. Na predočeni Aneks ugovora o kratkoročnom deviznom kreditu od 14.04.1995., iskazao je da nije potpisao taj Aneks. Filijala je bila samostalna u potpisivanju kredita i aneksa ugovora.

27. Iskaz svjedoka IK sud je u cijelosti prihvatio, ali isti nema saznanja o predmetnom već je iskazivao općenito o načinu i uvjetima odobravanja kredita.

28. Svjedok ĆK zamolno saslušana (list 260) iskazala je da ne poznaje parnične stranke odnosno gospodina IK je samo jednom vidjela na jednom sastanku jer je kao odvjetnik zastupala banku. Poznato joj je ime ČK iz [adresa] jer je protiv njega u ime banke vodila ovrhu. Bila je na sudu u [adresa] puno puta obzirom da je radila kao odvjetnik. Još uvijek je odvjetnik i sada će ići u mirovinu. Od 1994. godine radi kao odvjetnik, a prije toga je u mladosti bila direktor pravne sIužbe i radila je na Vrhovnom sudu kao stručni savjetnik. Zastupala je banku kao odvjetnik koja mi je pripremila ispis osoba koje ne podmiruju svoje obveze i dokumentaciju vezanu uz isto pa sam protiv njih pokretala ovrhe. Samo joj je poznato ime ČK kao predmeta. Kada se krajem 1990. odnosno 2000. išIo u postupak zasnivanja zaIožnog prava provjeravala je zemIjišno knjižni izvadak koji joj je bio dostavljen od strane banke. U to vrijeme nije se istraživaIo izvanknjižno stanje, a niti je izvanknjižno stanje moglo biti dokaz za zasnivanje zaIožnog prava. U to vrijeme nitko nije istraživao izvanknjižno stanje odnosno sud je tražio isključivo zemIjinoknjižni izvadak. Nisu provjeravali da Ii je nešto bračna stečevina nego su postupali isključivo po povjerenju u zemIjišne knjige. Zastupala je Županjsku banku kao odvjetnik u pravnim postupcima pred sudom najčešće ovrhe. Nisam sudjelovala u poslovima u radu banke koji su radili njihovi zaposlenici uglavnom ekonomisti. Nije vidjela tužiteIjicu ŽK.

29. Iskaz svjedoka ĆK sud je u cijelosti prihvatio, jer je iskazivala po sjećanju o radu na poslovima koje je obavljala za banku.

30. Uvidom u knjigovodstvene kartice (list 75-85), i to pregled potraživanja od tvrtke PRAKTIKAR d.o.o. Zagreb, utvrđeno je da Županjska banka ima potraživanje prema tvrtki PRAKTIKAR d.o.o..

31. Odlučujući o prigovoru zastare sud je nesporno utvrdio da je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja Županjske banke protiv ovršenika ČK podnesen 01.08.2002., temeljem kojeg je donijeto rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-761/02 od 27.01.2003., na nekretnini u vlasništvu ovršenika ČK, oranica u [adresa], kućište i dvorište na čkbr. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (42-44 spisa), da je Županjska banka protiv ovršenika ČK podnijela prijedlog za ovrhu 09.01.2009., i to na ½ dijela nekretnine u vlasništvu zalogadavatelja - ovršenika ČK na čestici u naravi kuća u [adresa] sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 46). Uvidom zaključak, poslovni broj Ovr-248/09 od 24.02.2010., utvrđeno je da je utvrđivana vrijednost ½ dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica], kuće u [adresa] sa 856 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo ovršenika u ½ (list 57).

32. Nije sporno da je 2009. došlo do promjene vjerovnika te je podnesen novi prijedlog za ovrhu na temelju kojeg je donijeto rješenje, poslovni broj Ovr-248/09 od 05. svibnja 2009..

33. Nije sporno da se vodio postupak, poslovni broj Ovr-248/09, temeljem iste ovršne isprave i istog predmeta ovrhe protiv ovršenika ČK a ne protiv ovdje tužitelja.

34. U ovršnom postupku, poslovni broj Ovr 4591/15, je obustavljena ovrha u odnosu na rješenje Općinskog suda u Jastrebarskom, poslovni broj Ovr-573/14 od 13. siječnja 2015., na temelju prijedloga za ovrhu od 13. studenog 2014., zaprimljenog 14. studenog 2014., jer su za objektivno (ista glavnica, isti predmet ovrhe, ista ovršna isprava) i subjektivno (istovjetnost stranaka) isti predmet egzistirala dva istovjetna rješenja o ovrsi zbog čega je postojao razlog koji čini nedopuštenim provedbu ovrhe temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Jastrebarskom broj Ovr- 573/14 od 13. siječnja 2015. u odnosu na 1. ovršenika Grad Jastrebarsko, prije ČK, i to u dijelu koji se tiče prisilne naplate glavničnog iznosa ovrhom na nekretnini 1. ovršenika Grad Jastrebarsko, prije ČK, te se radilo o razlogu zbog kojeg se u tom dijelu ne može provesti ovrha u smislu čl. 67. st. 2. OZ.

35. Članak 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga, te da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo založno pravo ili ga bespravno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava da navedeno pravo ima svaki pojedini od više ovlaštenika istoga založnoga prava te da navedeno pravo iz ne zastarijeva.

36. Slijedom navedenog, predmetno potraživanje nije u zastari, te prigovor zastare nije osnovan.

37. Analizom i ocjenom navedenih prijedloga, rješenja o ovrsi i zaključka, utvrđeno je da je ovrhovoditelju Županjskoj banci bila poznata činjenica suvlasništva ovdje tužitelja ŽK i tamo ovršenika odnosno ČK.

38. Nije sporno da je dana 31.10.2008. zaključen ugovor o prodaji potraživanja i ustupu sporednih prava između Županjske banke i RK (list 52).

39. Temeljem navedenog utvrđeno je da je Županjskoj banci bila poznata činjenica suvlasništva ovdje tužitelja i ČK, pa ugovorom o prodaji potraživanja i ustupu, Županjska banka nije mogla na ovdje tuženika prenijeti veća prava od onih koje je imala.

40. Uvidom u presudu P-77/97 (62) i ocjenom iskaza tužitelja utvrđeno je da ista suvlasnik predmetne nekretnine, te da nikada nije dala suglasnost za opterećenjem svog suvlasnog dijela kuće.

41. Tuženi osporava navod tužitelja da nikad nije potpisao bilo kakvu ispravu ili drugi akt, te navodi da je je temeljem ugovora o kratkoročnom deviznom kreditu dopustio da se uknjiži hipoteka na nekretninama koje su tada bile u vlasništvu ČK, u korist vjerovnika, kao garancija vraćanja novčane tražbine koju vjerovnik ima prema glavnom dužniku, i to zasnivanjem založnog prava pod brojem I 229/95 od 29. svibnja 1995., da je nakon upisa zaloga na cijeloj nekretnini, ČK priznao suvlasništvo u ½ dijela svojoj supruzi, ovdje tužitelju, te je i ona kao novi suvlasnik na založenoj nekretnini postala 2. ovršenik, sukladno čl. 77. Ovršnog zakona, te je tuženik je s prijedlogom za ovrhu unatoč činjenici što je prethodno DEM preračunavao u Eur, zatezne kamate potraživao ponovno na iznos od 177.658,00 DEM od 29.05.1995. pa nadalje.

42. Temeljem provedenih dokaza i saslušanjem svjedoka BK i ĆK sud je utvrdio da je tuženik mogao i morao znati za nedostatke kod osnivanja založnog prava, jer je imao zaposlenu pravnu službu za provjeru dokumentacije, i vanjskog konzultanta, odvjetnicu Mezanu Mekić i banka je bila profesionalni vjerovnik pa stoga ima i povećanu dužnost provjere dokumentacije.

43. Provedenim dokazima tužiteljica je dokazala da nije znala za postupanje pok. supruga niti za predmetni zalog, da nije dala suglasnost sada pok. suprugu da zasnuje založno pravo na bračnoj stečevini, da je i sama je bila prevarena od strane supruga. Tužiteljici je povrijeđeno njezino vlasničko pravo, a svaki pravni posao sklopljen bez suglasnosti je ništavan.

44. Nije sporno da su tijekom trajanja braka tužiteljica i pok. suprug zajednički stekli predmetnu nekretninu te je ista savjestan i pošten suvlasnik.

45. Tužiteljica je dokazala da je pok. suprug bez njezinog znanja sklopio i zaključio predmetni Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava,te da ona nikada nije primila novac navedene novčane tražbine.

46. Tek kad je suprug završio u zatvoru saznala je za kazneni postupak i njegova dugovanja. Za predmetnu hipoteku saznala je kad je stigla tužba na njeno ime, i tada je zatražila pomoć odvjetnice.

47. Tužiteljica je pravno neuka osoba kojoj je založno pravo i fiducijarni prijenos vlasništva nije nepoznat pojam a tuženika nije poznavala niti ga je upoznala, pa nije niti mogla imati saznanja o vezi supruga i tuženika koji su u pogledu nekretnine postupali nesavjesno prema njezinom suvlasničkom dijelu.

48. Nije sporno da tuženik nije postupio savjesno i nije zatražio suglasnost tužiteljice na zaključenje Sporazuma o osiguranju jer bi mogao pretpostaviti da se tužiteljica ne bi složila s time jer njoj niti nije nikada isplaćen nikakav novčani iznos a niti je imala saznanja da bi bio isplaćen suprugu.

49. Tužiteljica se do prijedloga i donošena rješenja o ovrsi Ovr-573/14-6 od 13.01.2015., nigdje ne spominje niti se ne navodi niti u jednom dokumentu.

50. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice da nije znala za zaključenje predmetnih Ugovora i Sporazuma jer je životno, da je znala, da sigurno ne bi zajedničku kuću odnosno svoj suvlasnički dio založila u vrijeme kad sa suprugom nije bila u dobrim odnosima jer su bračni odnosi bili poremećeni. Činjenica da je i sama imala kredite koje je uredno plaćala pokazuje njezinu brigu za svoje obveze i imovinu koju je i zaštitila na način da se upisala kao suvlasnik kuće koju je stekla sa suprugom te je cijelo vrijeme bila savjestan i pošteni suvlasnik.

51. S obzirom na sve gore navedeno, činjenicu da tužiteljica nije znala za poslovanje i postojanje odnosa između supruga i tuženika, jasno je da je nije bila u mogućnosti spriječiti i ranije zaštititi svoje pravo suvlasništva predmetne nekretnine.

52. Obiteljski zakon u čl. 37. st. 2. koji uređuje upravljanje bračnom stečevinom, propisuje da za izvanredne poslove na nekretninama koje predstavljaju bračnu stečevinu kao što je osnivanje hipoteke na cijeloj stvari i sl., potrebno zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugog bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika. Takva suglasnost u ovom slučaju nije postojala, niti je zatražena od tužiteljice, što dokazuje da je tuženik predmetni Ugovor i Sporazum zaključio bez znanja i privole tužiteljice.

53. Budući da je predmetna nekretnina predstavljala zajedničku imovinu tužiteljice i njenog supruga, isti nije imao pravo slobodno raspolagati cijelom nekretninom bez njezine suglasnosti odnosno nije mogao raspolagati njenim suvlasničkim dijelom.

54. U odnosu na zaštitu bračne stečevine govori i sudska praksa: (presuda Županijskog suda u Varaždinu Gž Ovr-236/17 od 27.05.2017. godine: „Ništetnost pravnog posla kojim se raspolaže bračnom stečevinom utvrđuje se u svakom pojedinom slučaju uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, te ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa, te bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa.“. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-441/2008 od06.11.2012. iznosi sentencu: „Ništavi su sporazumi radi osiguranja založnog prava na nekretnini ako je jedan bračni drug njima samostalno opteretio zajedničku imovinu.“ Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj je odluci broj U-III/103/2008 od 14.06.2011. izrazio stav: „Naime, nesporno je da je opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koja spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu čije se poštovanje očekuje od svih sudionika u određenom pravnom odnosu. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa. Svako drugačije postupanje protivno je načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka.„ „u svakom pojedinačnom slučaju valjanost pravnog posla procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika,uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog posla (ovdje tužitelja).“ Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2121/2019-2 od 17.06.2020. u kojoj sud iznosi sljedeće mišljenje: „... zakonom zajamčenazaštita trećih osoba u skladu s načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige nije apsolutna, već je uvjetovana savjesnošću i dobrom vjerom svih sudionika određenog pravnog posla (uključujući i bračnog druga koji eventualno nije sudjelovao u njemu) kojima se štiti drugo načelo – ravnopravnosti bračnih drugova u pogledu stjecanja i raspolaganja zajedničkom imovinom.“ Presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-980/2017-2 od 20.09.2017. u kojoj sud navodi: „Dakle, bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže dalje tom nekretninom u korist treće osobe, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno pa u korist treće osobe, ako su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost,a ne u istinitost zemljišnih knjiga...Na prosudbu o valjanosti ugovora kojim se raspolagalo zajedničkom imovinom u odnosu na treću osobu odlučno je postojanje savjesnosti i poštenja

55. Prema čl. 283. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima p zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

56. U postupku je, provedenim dokazima posebno iskazom tužiteljice koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio, nesporno utvrđeno da je predmetna nekretnina bračna stečevina , da je tužiteljica suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela, da nikada nije dala nikakvu suglasnost suprugu ČK za raspolaganje na način da se osnuje založno pravo, da je ČK bez ikakve njene suglasnosti raspolagao njezinim suvlasnim dijelom temeljem čega tužitelj osnovano smatra da je odredba o založnom pravu njezine polovice nekretnine ništava u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, te čl. 306. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

57. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je tužitelj zemljišno knjižna suvlasnik predmetne nekretnine, pa se stoga ne može voditi ovrha na ½ dijela nekretnine koje je u njegovom suvlasništvu jer isti nema nikakvog dugovanja prema tuženiku.

58. Slijedom svega naprijed navedenog, osnovan je tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe u navedenom ovršnom predmetu ovrhovoditelja ovdje tuženika protiv ovršenika ovdje tužiteljice ŽK jer je tužiteljica dokazala da je ovrha posl. br. Ovr 4591/2015 određena rješenjem o ovrsi, posl. br. Ovr-573/14 od 31.01.2015. nedopuštena, te je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

59. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te su tužitelju, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, priznati i dosuđeni troškovi za zastupanje po punomoćniku, i to za sastav tužbe, sastav podneska od 27.04.2018. i 23.12.2019., odgovor na žalbu 26.01.2023., te pristup ročištu 13.12.2019., 06.03.2020., 13.10.2020., 26.05.2021., 12.10.2022., 21.02.2024.,12.12.2024., 24.02.2025., 22.05.2025., 16.09.2025., 14 x 1379,69 eura što ukupno iznosi 19.315,66 eura, uvećano za pdv 25% u iznosu od 4.828,91 euro, što ukupno iznosi 24.144,57 eura, i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,62 eura, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 663,62 eura, pristojbu na odgovor na žalbu 165,90 eura, što sveukupno iznosi 25.637,71 euro.

60. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Jastrebarskom, 31. listopada 2025.

S u d a c:

Silvana Godrijan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Dostaviti:

punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika