REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj P-8/2024-31
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja 1) SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2) UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obojica zastupani po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025., te nakon objave presude 31. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj 1) ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi drinje, pašnjak, šuma, sveukupne površine 73653 m2 i to dijela nekretnine koji je na Skici sudskog očevida i dopuni Skice sudskog očevida od dana 27.svibnja 2025.godine izrađen od GEO LESI j.d.o.o. označen likom i točkama P-B-C- D-E-F-G-J-R-P površine 58 861 m2 u udjelu od 8/9 dijela, koja skica i dopuna skice su sastavni dio ove presude, što je tužena Republika Hrvatska, OIB:52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelj ad. 1. temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice, sve u roku 15 dana.
II. Utvrđuje se da je tužitelj 2) UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi drinje, pašnjak, šuma, sveukupne površine 73653 m2 i to dijela nekretnine koji je na Skici sudskog očevida i dopuni Skice sudskog očevida od dana 27.svibnja 2025.godine izrađen od GEO LESI j.d.o.o. označen likom i točkama P-B-C- D-E-F-G-J-R-P površine 58 861 m2 u udjelu od 1/9 dijela i koja skica i dopuna skice su sastavni dio ove presude, što je tužena Republika Hrvatska, OIB:52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelj ad.2. temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 5.293,33 eura, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 2. siječnja 2024. navode da je u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru, upisana nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi drinje, pašnjak, šuma, ukupne površine 73653 m2, a Republika Hrvatska je upisana kao vlasnik i posjednik u suvlasničkom udjelu od 72953/73653 dijela. Međutim, navedeno zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Tužitelji su se prije podnošenja ove tužbe obratili tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno članku 186. Zakona o parničnom postupku, a o kojem zahtjevu nije odlučeno u zakonom propisanom roku. Tužitelj ad 1. ZO je stvarni vlasnik i posjednik u udjelu od 8/9 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi drinje, pašnjak, šuma, sveukupne površine 73653 m2 u suvlasničkom udjelu od 72953/73653 dijela. Tužitelj ad.2. UO je stvarni vlasnik i posjednik u udjelu od 1/9 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi drinje, pašnjak, šuma, sveukupne površine 73653 m2 u suvlasničkom udjelu od 72953/73653 dijela. Tužitelj ad. 1. je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog sa HO u udjelu od 1/3 dijela. Tužitelj ad.1. i ad.2. su pravo vlasništva preostalog udjela na nekretnini(2/3) dijela stekli nasljeđivanjem svoje majke pok. OO i to tužitelj ad.1. u udjelu od 5/6 dijela, a tužitelj ad.2. u udjelu od 1/6 dijela. Slijedom navedenog, tužitelj ad.1. je stvarni vlasnik u suvlasničkom udjelu od 8/9 dijela, a tužitelj ad.2.je vlasnik u udjelu od 1/9 dijela. Pok. OO je pravo vlasništva stekla nasljeđivanjem svoga supruga KO pok. S po rješenju o nasljeđivanju, poslovni broj O-715/07, dok je suvlasnički udio od 1/3 dijela tužitelj ad.1. stekao kupoprodajom od svoga strica HO pok. KO. Prednik tužitelja, KO predmetne dijelove kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere naslijedio je od svojega oca SOČ temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-470/77 od dana 8.veljače 1978.godine, a UOČ nasljeđivanjem svojega oca NO pok.U rođ. početkom 19.st.,dok je Batur IO naslijedio BO pok.NO,a KO nasljedio je zajedničkog prednika-pradjeda VO pok.U. Predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je vlasništvo obitelji tužitelja i njihovih pravnih prednika 200 godina, te je ista nekretnina ograđena suhozidom starim preko 100 godina. Predmetnu nekretninu su pravni prednici tužitelja koristili za ispašu, orali za sadnju i sjekli drva, a danas se koristi kao pašnjak. Tužiteljima i njihovim prednicima nitko nikada nije smetao vlasništvo ni posjed predmetnih nekretnina. Sukladno pravnoj praksi Europskog suda za ljudska prava u brojnim odlukama, kao u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske, a koju praksu je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, posl.broj Rev-291/14 od 17.travnja 2018.godine, a koja odluka glasi: Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08.listopada 1991.godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti uračunati i vrijem prije 08.listopada 1991.godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja su ta prava stekli na temelju odredbe članka 388.st.4.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Isti stavovi su izrečeni i potvrđeni presudama Europskog suda za ljudska prava u predmetima ESLJP, u predmetima Z protiv [adresa] i H protiv RH. Slijedom svega navedenog, nesporno je kako su ispunjene pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te se predlaže da naslovni sud donese presudu.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 2. travnja 2024. (l.s. 37-55) u prvom redu ističe kako su OO i ZO tužili Republiku Hrvatsku 2012. te je predmet zaveden kod Općinskog suda u Zadru pod oznakom P-2067/2012, u kojem predmetu je donesena presuda u odnosu na predmetu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 20. siječnja 2017. pod novim posl.br. P-851/2016 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja- SO kao neosnovan, kojim je tražio da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva dijela predmetne nekretnine oznake 195 k. o. [katastarska općina] površine 14792 m2 koja je označena točkama A-J-K-D-E-F-G-H-A, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-462/2017 od 30. kolovoza 2017., čime je presuda Općinskog suda u Zadru stekla svojstvo pravomoćnosti. Prema tome, ističe se prigovor dvostruke litispendencije, budući među istim strankama već teće druga parnica o istom zahtjevu, slijedom čega se predlaže odbaciti predmetnu tužbu. Republika Hrvatska se protivi tužbi, postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja i osporava navode tužitelja kao neosnovane u cijelosti. Tužitelji tužbom traži utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 73653 m2, tužitelj ZO u udjelu od 8/9 dijela suvlasničkog udjela od 72953/73653 dijela, a tužitelj UO u djelu od 1/9 dijela suvlasničkog udjela od 72953/73653 dijela. Tužitelji tvrde da su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem od svojih pravnih prednika, te da su u posjedu iste 200 godina, a da je ista ograđena starim suhozidom preko 100 godina. Da su predmetnu nekretninu koristili za ispašu, orali za sadnju i sječu drva a ista da se danas koristi za ispašu. Uvidom u zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel broj Z-11239/2007/1120 od 16. srpnja 2010. vidljivo je kako je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sudjelovao tužitelj UO kao punomoćnik OO, njegove majke, pa su tužitelji prvo trebali izjaviti prigovor nakon završetka postupka obnove zemljišne knjige, što je OOmajka tužitelja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] i učinila. Rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, Komisija za ispravni postupak za k. o. [katastarska općina] je dana 21. svibnja 2015. donijela rješenje Z-2244/2014 kojim se odbija kao neosnovan prigovor predlagateljice. Slijedom navedenoga budući je predlagateljica prigovorom odbijena, trebala je podnijeti tužbu za ispravak, jer sukladno pravnom stajalištu Vrhovnog suda ukoliko su stranke sudjelovale u postupku obnove zemljišne knjige ne bi mogle podnijeti ovu tužbu za utvrđenje, te bi tužbeni zahtjev trebao biti odbijen u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje iz cjelokupne dokumentacije uz tužbu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelji nisu dostavili dokumentaciju kojom bi dokazali svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, kao niti slijed stjecanja prava vlasništva od pravnih prednika. Iz potvrde Hrvatskih šuma, KLASA: DIR/23-01/6035, URBROJ: 15- 00-05/02-23-02 od 30. listopada 2023. proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čest. zem. koja je formirana u postupku obnove zemljišne knjige, ali iz prethodno označenog zapisnika iz obnove zemljišne knjige vidljivo je kako je čest. zem. [katastarska čestica] formirana od čest. zem. [katastarska čestica] u naravi šuma i čest. zem. [katastarska čestica] u naravi oranica. Uvidom u Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991. godine (odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama), vidljivo je kako je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti uključena u šumsko gospodarsku osnovu, a od iste je sukladno potvrdi Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar KLASA: 938-07/23-02/564, URBROJ: 541-24-02/16-23-2 nastala predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere parcelacijom 1986. godine. Nadalje uvidom u prethodno označenu potvrdu Hrvatskih šuma vidljivo je kako je novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 72953 m2 obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Sukošan" za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2024. Dakle, predmetna nekretnina nedvojbeno predstavlja šumsko zemljište u cijelosti pa se ističe da tužitelji nisu mogli dosjelošću steći pravo vlasništva na takvoj nekretnini. Ističe se da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo je teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000. godine, dakle jasno je da dosjelošću tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu. U vremenu od 6. travnja 1941.g do 12. siječnja 2000. godine na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio je zastoj dosjedanja. Nadalje ističe se da bi tijekom postupka bilo potrebno utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prije 6. travnja 1941. po pravilima OGZ-a. Predmetna činjenica je odlučna za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Potrebno je utvrditi i da je između pravnih slijednika i njihovih prednika postojala neprekinuta sukcesija u posjedu, odnosno da je posjed na osnovu valjanog pravnog posla ili nasljeđivanjem prešao s jednih na druge, te na koji način su se prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetne nekretnine kroz navedeni niz godina, a kako to tvrde tužitelji, odnosno koja je bila kvaliteta tog posjeda. Tužitelji dakle nisu stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sijedom svega navedenoga, predlaže se tužbu odbaciti. Ukoliko sud ne odbaci tužbu, tužena ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan u cijelosti uz obvezu naknade tuženici prouzročenih troškova parničnog postupka.
3. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 6), zahtjev za mirno rješenje spora od 28. lipnja 2023. te priloge istom
– ugovor o prodaji sklopljen između ČO pok. KO i ovdje tužitelja, ovjeren 1996. godine, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-834/21 od 19. siječnja 2022. (l.s. 14-15), u povijest promjena na kat. čest. kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 16-17), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-470/77 iza smrti SOČ pok. NO od 8. veljače 1978. (l.s. 20-21), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-715/07 iza pok. BO pok. PO (l.s. 22-24), u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te zapisnik s ročišta održanog povodom prigovora (l.s. 40-44), presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P-851/16 od 20. siječnja 2017. (l.s. 45-49), presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-462/2017 od 30. kolovoza 2017. (l.s. 50-51), uvjerenje DGU PUK Zadar od 5. listopada 2023. (l.s. 52-53), program gospodarenja šuma i šumskim zemljištima za razdoblje od 1982- . 1991. (l.s. 54-55), održao ročište na licu mjesta dana 27. srpnja 2025., uz sudjelovanje vještaka mjernika (l.s. 77-84), dopunu skice sudskom očevidu od 14. srpnja 2025. (l.s. 94), na ročištu održanom pred ovim sudom dana 3. rujna 2025. izveo dokaz saslušanjem tužitelja SO i UO te svjedoka RO i EO.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja pod 1) SO i 2) UO uređen podneskom od 2. rujna 2025. (l.s. 95-96) na utvrđenje da su stekli pravo vlasništva na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem dosjelosti, osobno i po svojim pravnim prednicima, posjedujući ih u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužitelji su tužbeni zahtjev uredili imajući u vidu činjenicu da je u odnosu na dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru P-851/16 od 20. siječnja 2017. (l.s. 45- 49), pravomoćno odlučeno na način da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja SO pok. KO na utvrđenje da je stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su uređenim tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tužitelji zatražili utvrđenje da su vlasnici na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koji se ne odnosi gore citirana pravomoćna presuda OSZD P-851/16, a vlasništvo da su stekli temeljem dosjelosti, posjedujući istu nekretninu osobno i po svojim prednicima.
5. Na temelju uvida u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O- 834/21 od 19. siječnja 2022. (l.s. 14-15) donesenog iza smrti OO pok. O, majke ovdje tužitelja, ovaj sud utvrdio je rodoslovlje obitelji tužitelja. OO i KO bili su roditelji ovdje tužitelja, a osim tužitelja pod 1) SO i 2) UO, imali su još kćeri ĐO, DO i GO, kao i sina sada pok. LO kojega su po načelu predstavljanja naslijedili njegovo troje djece. Sestre tužitelja te nećaci, djeca pok. LO, svoje nasljedne dijelove ustupili su ovdje tužitelju pod 1) SO, pa su tako ovdje tužitelji nasljeđivanjem majke OO, stekli tužitelj 2) UO 1/6 dijela, a tužitelj pod 1) Pere Batur 5/6 dijela imovine pok. OO. Djed tužitelja, SOČ, pok. NO, kako to slijedi iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju O-470/77 koje je donio Općinski sud u Zadru 8. veljače 1978. (l.s. 20-21) bio je otac BO, oca ovdje tužitelja, osim kojega je imao još i četiri kćeri koje su svoje nasljedne dijelove ustupile bratu, pa je tako otac ovdje tužitelja KO pok. TO utvrđen nasljednikom za cijelo na imovini svoga oca.
6. Kako to slijedi iz povijesti promjena na katastarskim česticama (l.s. 16-19), ovdje sporna nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu 485/1 k. o. [katastarska općina]. Kao posjednik na navedenim nekretninama evidentiran je još prvom revizijom ove kat. općine, 1957. godine ŠO pok. NO, djed ovdje tužitelja. Iza oca tužitelja BO pok. PO, doneseno je rješenje o nasljeđivanju po Općinskom sudu u Zadru dana 22. siječnja 2008. posl. br. O-715/07 (l.s. 22-24) te je njegova supruga, majka ovdje tužitelja, OO proglašena nasljednicom za cijelo, temeljem zakona i ustupa ostalih sunasljednika. Navesti je i to da iz sadržaja citiranog rješenja o nasljeđivanju, slijedi utvrđenje ovoga suda da je kao ostavinska imovina utvrđena i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 8125 m2, ali i čest. 484/35 i 484/36 k. o. [katastarska općina]. Temeljem diobe zajednice iz 1979. dolazi do promjene te se evidentirana HO pok. KO, a 1996. ZO pok. KO.
7. Na temelju uvida u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. [adresa] 16. srpnja 2010. (l.s. 42-44), utvrđeno je da je predmetom rasprave bila čest. oznake 195 k. o. [katastarska općina] u površini od 73653 m2 nastala od dijela čest. stare izmjere oznake 484/41 u naravi šuma površine 688485 m2 te čest. stare izmjere 485/1 površine 8125 m2. U odnosu na navedenu nekretninu povjerenik ĆO potvrdio je da je ista u posjedu evidentirane posjednice OO, majke tužitelja, da je ranije bila u posjedu njezinog supruga pok. BO, koji da je istu kupio od Marinovića 80-tih godina te da ista predstavlja starinu obitelji K još od prije II. svjetskog rata. Majka tužitelja pozvala se na nasljeđivanje iza smrti svog supruga te navodi da se radi o posjedu obitelji BO još od 18. stoljeća te da je isto poznato po nazivu "Baturova drinja". U navedenom postupku upisano je suvlasništvo majke tužitelja i ovdje tužene te je, a kako to slijedi iz sadržaja zapisnika s ročišta održanog povodom prigovora dana 21. svibnja 2015., u predmetu posl. br. Z-2244/14, prigovor majke tužitelja OO odbijen kao neosnovan te je ostala neizmijenjena uknjižba prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 40-41).
8. S tim u vezi tužena je istakla prigovor da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan iz razloga što da su tužitelji, kod činjenice da su sudjelovali u postupku obnove zemljišne knjige, trebali podnijeti tužbu za ispravak uređenu odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, a ne tužbu na utvrđenje, o čemu je svoje pravno stajalište donio Vrhovni sud RH. U odnosu na istaknuti prigovor tuženice, navesti je da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a kako to slijedi iz sadržaja zapisnika sastavljenog u postupku obnove (l.s. 42-44), sudjelovala prednica ovdje tužitelja, koja je kao osnovu stjecanja označila nasljeđivanje, dok su u ovoj pravnoj stvari tužitelji zatražili utvrđenje da su vlasništvo utužene nekretnine stekli dosjelošću, slijedom čega ovaj sud istaknuti prigovor tuženice nalazi neosnovanim te je valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja ispitujući jesu li se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti.
9. Na ročištu održanom pred ovim sudom 3. rujna 2025. (l.s. 97-102), ovaj sud saslušao je tužitelje te svjedoke RO te EO.
10. Na temelju iskaza saslušanog tužitelja SO pok. KO, ovaj sud utvrdio je da se tužiteljev pradjed zvao NO. NO imao je sinove S (djeda tužitelja) i BO te kćer N. Navodi da su se Barini sinovi, tužiteljev djed S i brat mu KO podijelili te da su i u toj diobi uživali upravo spornu nekretninu, koju da su s obzirom da se radi o velikoj površini, u jednom njezinom dijelu obrađivali, a drugi njezin dio koristili su za ispašu blaga koje su držali. Tužitelj navodi da je njegov otac KO bio rođen 1924., a tužiteljev djed PO bio je rođen 1888. Tužitelj je pojasnio da je kupoprodajni ugovor sklopio u odnosu na čest. 485/1 stare izmjere sa HO pok. KO, a da je prodavatelj iz tog ugovora, HO pok. KO, sin brata njihovog djeda PO, koji da mu je prodao 1/3 od ukupne čestice. Dalje je tužitelj naveo da je nakon smrti AO, koja je bila udovica Franinog oca KO (brata tužiteljevog djeda) zapravo provedena dioba, u kojoj da su se dijelili Ikin i Andrijin sin IO te tužiteljev otac KO. Tada da su tek podijelili imovinu naslijeđenu još iza pradjeda NO, koju su naslijedili Barini sinovi KO i PO (tužiteljev djed). Tužitelj da je u Australiju otišao 1970. godine, a spornu nekretninu da su nastavili posjedovati tužiteljev otac i svi članovi njihove obitelji te da im nikada nitko nije osporavao pravo na toj nekretnini. Nikada da se na toj nekretnini nije pojavljivao I ili netko treći tko bi im tu nekretninu branio držati kao svoju. Navodi da je nekretnina poznata pod nazivom Drinja, a da je suhozid koji je zatečen i opisan na licu mjesta tamo otkad ovaj tužitelj (rođen 1949. godine) zna za sebe. Međaši da su im B, djeljenici, a sa sjeverne strane sporne nekretnine da se nalazi cesta koja da dijeli privatne posjede koji se nalaze južno od ceste gdje je i sporna nekretnina, od općinskih koji da se nalaze sjeverno od ceste. Na svim okolnim nekretninama vlasnici da su fizičke osobe i nikada nije bila država. Sve nekretnine da su se obrađivale, a dio držale za ispašu blaga. Tako navodi da je njegov djed PO imao čak 500 ovaca, a poljoprivredom i stočarstvom da se nastavio baviti i tužiteljev otac KO, iako da je imao manje ovaca, ali da je imao volove, konje, krave i sl. Sporna nekretnina da je i unutar svoje površine bila omeđena dračom i suhozidom te da je isto predstavljalo razgraničenje dijela iste nekretnine na kojem se napasalo blago od onoga koje se obrađivalo. Tužiteljev otac PO da je do smrti držao ovce, a da je umro 2007. godine. Upitan za lugara navodi da mu je poznato da je u selu bio lugar MO, koji da je išao po selu, ali ne preko ovog predjela jer da je to sve bilo privatno, navodi da je išao preko ceste i sjeverno od sporne nekretnine.
11. Navode ovog tužitelja u cijelosti je potvrdio i njegov brat, tužitelj pod 2) UO koji je naveo da su se podijelili njihov otac KO i njegov bratić HO pok. KO, a da im se djedovi nisu dijelili. Ovaj rođak HO pok. KO (brata njihovog djeda PO) da im je prodao ono što je u diobi dobio. Navodi da su se podijelili i on i brat tužitelj pod 1) ZO na način da su podijelili sve osim ove nekretnine koja da je ostala nepodijeljena. Nakon odlaska tužitelja pod 1) SO u [adresa], ovaj tužitelj da je bio dječak od 15 godina i poznato mu je da su njegovi roditelji nastavili obrađivati i koristiti upravo spornu nekretninu na način kako je to već opisao tužitelj pod 1). Inače tužitelj pod 2) UO po struci je dipl. ing. agronomije, bavio se stočarstvom, te navodi da je i sam držao stado od 200 koza baš na ovoj spornoj nekretnini, koja da nije nastala krčenjem šume. Sporna nekretnina da je poznata kao Baturova drinja.
12. Na istom ročištu saslušan je svjedok RO (l.s. 100) koji je opisao položaj sporne nekretnine za koju mu je poznato da je zovu Drinja koju da je držao otac ovdje tužitelja kojega su zvali V, a prije njega da je držao tužiteljev djed. Svjedok navodi da se radi o velikoj nekretnini što mu je jako dobro poznato jer je lovac, pa tako zna da je sporna nekretnina ograđena sa svih strana. Samo jedan dio da je neograđen pri čemu navodi da u neograđenom dijelu nema suhozida, ali je ograđena plotom niskom raslinjem i sl. Nekretnina da je sa svih strana ograđena bilo suhozidom bilo plotom te da se na nju može ući jedino dijelom ograđenim dračom koji predstavlja "lazu" (ulaz zagrađen pomičnim vratašcima od drače i sl.). Takav ulaz tzv. laza da postoji na još jednom dijelu nekretnine. Navodi da mu je poznato da je u selu postojao lugar Č koji da nije prolazio preko sporne nekretnine jer da tu nije imao što tražiti jer da nije gledao ono što nije od Šumarije. Navodi da i on sam ima nekretnina s donje strane ceste.
13. Saslušan je i svjedok EO, bratić tužitelja, koji je u rodu s njima s majčine strane (njegov otac P bio je brat majke tužitelja). Ovaj svjedok navodi da je svakako od 1965. godine gonio ovce preko sporne parcele, koju da su zvali Drinja i za koju da im je poznato da je pripadala Baturima. Nikada da nisu tražili dozvolu da bi tuda napasali blago jer da su bili zajedno tu i njihov otac da je bio dobar sa tetom OO. Sporna nekretnina da je ograđena kamenom i dračom sa svih strana te da se radi o nekretnini površine veće od 2-3 hektara unutar koje postoje oranice i ostale zemlje koje su se obrađivale, a unutar kojih se napasalo blago koje je potpuno bilo ograđeno unutar ove nekretnine. Također je naveo da prednicima tužitelja nikada nitko nije osporavao pravo vlasništva na ovoj nekretnini, kao i da lugar nije imao razloga dolaziti na spornu nekretninu, ali da je osporavao da se koriste nekretnine preko ceste koji da su mještani zvali Osik i tamo da se nije smjelo goniti blago. Na spornoj nekretnini da nije viđao obilježena stabla, zna kako ona izgledaju, ali da na spornoj nekretnini nije bilo obilježenih stabala.
14. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka čije iskaze ovaj sud u cijelosti prihvaća istinitima jer su svjedoci iskazivali o činjenicama koje su im osobno poznate, a koje su k tome u suglasju s ostalim dokazima provedenima u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud utvrdio je da je sporna nekretnina od vremena o kojem su saslušani svjedoci iskazivali svakako bila u nespornom posjedu obitelji UO, pa je tako i poznata pod nazivom Baturova drinja. Utvrđeno je na koji način su pripadnici obitelji tužitelja spornu nekretninu koristili, kao i to da lugar nije branio R koristiti ovu nekretninu. Ovo je u skladu i sa podacima pribavljenima od Hrvatskih šuma d.o.o. (l.s. 53-55) iz kojih slijedi utvrđenje da sporna nekretnina nije predstavljala šumsko zemljište u razdoblju od 1982. – 1991., dakle ni na dan 16. listopada 1990. kada je na snagu stupio Zakon o šumama. Iz potvrde Hrvatskih šuma izdane 30. listopada 2023. (l.s. 53) slijedi da je dio čest. 195 k. o. [katastarska općina] obuhvaćen programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Sukošan u razdoblju od 2015. -2024., ali s obzirom na izgled sporne nekretnine u što se ovaj sud uvjerio neposrednim opažanjem na licu mjesta, ovaj sud smatra da sporna nekretnina ni jednim svojim dijelom ne predstavlja ni šumu niti šumsko zemljište te da se na sporni dio utužene nekretnine ova potvrda ne odnosi.
15. Na temelju iskaza tužitelja ovaj sud utvrdio je rodoslovlje obitelji UO, pa je tako utvrđeno i da je tužiteljev otac bio rođen 1924., a djed Šime – Tome 1888. godine. Kada se navedeno utvrđenje dovede u vezu s navodima tužitelja da je sporna nekretnina u njihovoj obitelji još nasljedstvo iza njegovog pradjeda NO, koji je morao biti rođen sredinom 19. stoljeća, a i sa podacima iz povijesti posjedovanja prema kojima su na navedenoj nekretnini upisani članovi obitelji NO, ovaj sud nalazi utvrđenom činjenicu da se ista nekretnina nalazi u nesmetanom posjedu prednika tužitelja svakako od vremena prije Drugog svjetskog rata, ali i puno ranije.
16. Ocjenjujući izvedene dokaze, ovaj sud nalazi da su tužitelji u konkretnom slučaju dokazali da se nalaze u samostalnom, poštenom, neprekidnom posjedu utuženih nekretnina kakav posjed ovih nekretnina su ranije imali njihovi prednici – djed ŽO pok. NO, svakako od početka 20. stoljeća, jer je i on, kako to slijedi iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, zajedno sa svojim bratom KO naslijedio svog oca NO koji je, kako je to već rečeno, morao biti rođen najranije 1870. godine.
17. Nadalje je istaći da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „ E“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima Z i dr. protiv [adresa] i Đ protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba, osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetnog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV.
18. U ovom predmetu na temelju provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji osobno i preko svojih prednika bili u isključivom i neprekidnom posjedu najkasnije još od prije II. svjetskog rata, ovo s obzirom da je tužiteljev otac KO koji je bio rođen 1924. godine, predmetnu nekretninu naslijedio iza svog oca PO rođenog 1888. godine, koji ju je naslijedio zajedno sa svojim bratom KO iza njihovog oca NO. Predmetnu nekretninu posjedovali su članovi obitelji NO od tog vremena pa do danas te su se, istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZV, ispunile zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga se po ocjeni ovoga suda može zaključiti da su tužiteljevi prednici na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96.), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, postali vlasnicima predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog zakona, jer su u tom trenutku bili u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava, nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ili ju je podnio kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, može se zaključiti da je tužiteljev prednik temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV nitko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka, osim tužiteljeva prednika ikada potraživala kakva prava nad tim zemljištem. Stoga u ovom slučaju ne postoje razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, zbog čega je u takvim okolnostima na temelju važećih zakonskih propisa tužiteljev prednik stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama dosjelošću.
19. Dakle, iz izvedenih dokaza slijedi da su tužitelji dokazali neprekinuti valjani pravni slijed načina stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa je, temeljem citiranih odredbi, valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu u ovoj pravnoj stvari.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 dalje: Tarifa) te traženju tužitelja, pa je tužiteljima kod označene vrijednosti predmeta spora od 13.400,00 eura, valjalo priznati trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 250 bodova (Tbr. 7. toč. 8. Tarife), za pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi na dane 4. veljače 2025., 27. svibnja 2025. i 3. rujna 2025. po 250 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 25. lipnja 2025. i 2. rujna 2025. po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 1750 bodova, odnosno 3.500,00 eura. Kada se na taj iznos obračuna PDV od 25% dođe se do iznosa od 4.375,00 eura na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika. Tužiteljima je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 193,72 eura te trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura što sveukupno iznosi 5.293,33 eura.
U Zadru, 31. listopada 2025. godine
Sutkinja
Ivana Klišmanić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužiteljima po punomoćniku
2. Tuženici po ODO u Zadru, GUO
NAKON PRAVOMOĆNOSTI:
Ministarstvo financija, Porezna uprava Zadar, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar
