REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-504/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 14. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 84397956623, da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 iznos od 14.561,70 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.08.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te plati trošak parničnog postupka sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da se dana 05.11.2009. na dionici državne cesta D44 Buzet- Lupoglav dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik tužitelja NF zadobio teške tjelesne ozljede. Navodi da se imenovani u trenutku prometne nesreće nalazio kao putnik u osobnom automobila reg. oznake [registarska oznaka] koji je u tom trenutku sa tuženikom imao zaključenu policu automobilskog osiguranja broj: 011607296420. Tužitelj nadalje navodi kako je njegovim rješenjem od 07.02.2014. osiguraniku NF kod kojeg je zbog ozljede na radu u ovom slučaju predmetne prometne nesreće, nastala opća radna nesposobnost pa mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu po kojem osnovu tužitelj osiguraniku još uvijek isplaćuje uredno invalidske mirovine. Nadalje navodi kako mu je šteta nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku NF u razdoblju od 01.10.2021. do 30.06.2024. u ukupnom iznosu od 14.561,70 EUR koji iznos u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu sukladno članku 161. ZOMO potražuje od tuženika zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju te nastanak štetnog događaja ne osporavajući da se osiguranik tužitelja NF u toj prometnoj nezgodi teško povrijedio kao putnik. Tuženik nadalje navodi da je u trenutku prometne nezgode vozilo bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 011607296420 na svotu osiguranja od 3.500.000,00 kuna za štetu na osobama. Tuženik navodi kako nije sporno da se FF zbog nastale opće nesposobnosti za rad isplaćuje invalidska mirovina od strane tužitelja počevši od 25.11.2023. Tuženik ističe prigovor limita osigurane svote obzirom da je svim oštećenicima povodom ovog štetnog događaja do sada izvršenim isplatama izvršio isplatu osigurane svote u cijelosti, a kako to proizlazi iz pravomoćnog spisa Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj: P-291/2022 i P-271/2019. Tuženik također ističe i prigovor zastare za sva potraživanja tužitelja koja su starije od 13.08.2021. obzirom da je tužba podnijeta 13.08.2024. pa smatra da su sva potraživanja starija od tri godine od dana utuženja zastarjela. Osim navedenog tuženik navodi kako je između stranaka sporno pitanje primjene materijalnog prava, sporno je da li treba primijeniti odredbe ZOMO kako to tvrdi tužitelj ili valja primijeniti odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kako to tvrdi tuženik. Tuženik smatra da tužitelj u ovom slučaju ne trpi štetu jer mu pripada samo razmjerni iznos mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tuženik smatra kako je temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj: P-1410/2015 tuženiku isplatio 89.215,76 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama čime je isplatio osiguranu svotu u cijelosti. Dakle smatra da je iscrpljen limit osiguranja u cijelosti. Tuženik smatra da bez obzira na navedene prigovore tužitelj nema pravo na daljnju isplatu prema ZOMO već eventualno ukoliko je došlo razlike prema odredbama ZOOP članak 27. Kako tužitelj svom osiguraniku FF isplaćuje invalidsku mirovinu zbog povrede na radu tuženik tvrdi kako u konkretnom slučaju tu nema nikakve razlike te da mu nije ništa dužan. Stoga predlaže da se zahtjev tužitelja u cijelosti odbije.

3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u zapisnik o očevidu, rješenje tužitelja od 07.04.2014., prijava o ozljedi na radu, podaci o ukupno isplaćenoj invalidskoj mirovini u razdoblju od 01.10.2021. do 30.06.2024., izvršen je uvid u banku podataka doznačenih mirovinskih primanja, pročitani su uvjeti za obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti, pročitan je vansudski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Meden Zdenka izrađen u okviru postupka P-1410/2015 Trgovačkog suda u Pazinu. Pročitana je presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj: P-138/2023, pročitana je presuda Visokog trgovačkog suda, poslovni broj: Pž- 214/2024 i Pž-2896/2017, izvršen je uvid u naloge za isplatu, pročitana je presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj: P-1034/2015, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije GALPROM d.o.o.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Između parničnih stranaka nije sporno:

- da se dana 05.11.2009. dogodila prometna nezgoda na dionici državne ceste D44 Buzet-Lupoglav,

- da je u toj prometnoj nezgodi sudjelovao osiguranik tužitelja NF kao putnik u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka],

- da je osiguranik tužitelja u trenutku nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom,

- da je osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] upravljao ĆF kao vozač te je uslijed zadobivenih ozljeda preminuo,

- da je pok. ĆF u trenutku prometne nezgode sa tuženikom imao zaključenu policu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 011607296420,

- da je osiguraniku tužitelja NF rješenjem tužitelja od 07.04.2014. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu koja je prouzrokovala njegovu opću nesposobnost za rad, a to pravo priznato mu je od 25.11.2023. te mu se ta invalidska mirovina i danas uredno isplaćuje,

- da je u ovom postupku predmet naknade štete za obračunsko razdoblje od 01.10.2021. do 30.06.2024. za koje razdoblje tuženik potražuje naknadu štete po osnovi isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku FF.

6.Sporno je između stranka da li je potraživanje tužitelja zastarjelo, da li je iscrpljen limit osigurane svote. Osim toga, između stranaka je sporno da li u konkretnom slučaju na utuženo potraživanje valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji zakoni su bili na snazi u vrijeme kada je šteta nastala.

7.Istaknuti prigovor zastare od strane tuženika nije osnovan. Naime, štetni događaj je nastao 05.11.2009. Prema mišljenju suda u ovom postupku se radi o sporu radi naknade štete a ne o regresnom potraživanju kako to tuženik tvrdi u odgovoru na tužbu. Naime, tuženik smatra da potraživanje tužitelja ne zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina već kako se radi o regresnom potraživanju da zastarijeva u roku od tri godine od trenutka svake pojedinačne mjesečne isplate. Kako se isplata traži u razdoblju od 01.10.2021. do 30.06.2024.. a tužba je podnijeta 13.08.2024. tuženik smatra da su sva potraživanja koja su starija od 13.08.2021. zastarjela.

Naime, u konkretnom slučaju valja primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju kao lex specialis koji propisuje da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih ZOO odnosno kao što je navedeno u čl. 165. st. 1. i čl. 170. ZOMO. Ovdje se ne radi o regresnom potraživanju jer tuženik nije pretrpio štetu direktno od tuženika i ta šteta koja je sukcesivna i izvjesna da će nastajati i u budućnosti valja primijeniti odredbe općeg zastarnog roka propisano odredbom čl. 225. ZOO-a, prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare; i to računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine. Osim toga, i regresna potraživanja također zastarijevaju u općem zastarnom roku a ne u trogodišnjem roku kako to tvrdi tuženik pa stoga prigovor zastare nije osnovan jer je utuženo potraživanje utuženo unutar općeg zastarnog roka od pet godina.

8.Tuženik je tijekom postupka istaknuo i prigovor iscrpljenosti limita osigurane svote. U pravcu utvrđenja osnovanosti tog prigovora sud je u uz suglasnost parničnih stranaka kao dokaz koristio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijske struke Zdenke Meden koji je nalaz izrađen u okviru postupka koji se vodio između istih stranaka kod Trgovačkog suda u Pazinu pod poslovnim brojem P-1410/2015, au istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

9.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Zdenka Meden koji prileži strani 78 spisa sud je utvrdio da je polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u vrijeme štetnog događaja imala svotu osiguranja od 3.500.000,00 kuna za štetu na osobama. NF kao osiguranik tužitelja koji je u svezi liječenja platio troškove zdravstvenih i drugih usluga te iznose novčanih naknada i drugih davanja iznose 653.138,42 kune. U izvansudskom postupku tuženik je izvršio djelomičnu isplatu nakon koje je tužitelj potraživao daljnji iznos od 487.377,25 kuna.

Iz svote osiguranja koja po predmetnoj polici iznosi 3.500.000,00 kuna podmiruju se svi oštećenici iz predmetnog štetnog događaja a ne samo tužitelj. Međutim ukupna šteta premašuje osiguranu svotu, pa prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje se razmjerno smanjuju.

10. Pregledom svih oštećenih iz opisanog štetnog događaja na dan 12.06.2014. ukupna šteta iznosila je 5.899.668,15 kuna. Od toga je FF priznato 4.362.340,73 kune, a ostalim oštećenicima 1.537.327,42 kuna. Dakle ukupno priznata šteta iznosi 5.899.668,15 kuna, a limit osigurane svote osoba iznosi 3.500.000,00 kuna, dok razmjerni dio priznatih šteta iznosi 59,33%.

Slijedom svega navedenog s time što treba imati u vidu da je nalaz izrađen 17.08.2017. proizlazi da je tuženik platio manje od razmjernog dijela štete iznos od 123.377,19 kuna, dakle prigovor iscrpljenosti limita osigurane svote u odnosu na ovog tužitelja ne bi bio osnovan.

No bez obzira na istaknuti prigovor iscrpljenosti limita osigurane svote zbog primjene propisa zahtjev tužitelja nije osnovan.

11.Osim navedenog kao što je naprijed već rečeno između stranaka je sporno pitanje primjene mjerodavnog prava odnosno da li u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe ZOMO kao to navodi tužitelj u tužbi ili valja primijeniti čl. 27. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu kako to tvrdi tuženik.

O tom pravnom pitanju sudovi su tijekom godina donosili različite odluke. Po mišljenju ovoga suda na sporni odnos stranaka imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 dalje ZOOP).

12.Člankom 27. navedenog zakona propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz st.1 ovog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obavezno zdravstveno osiguranje.“

13.Prema ocjeni ovoga suda, a prema čl.27.st.1. ZOOP tuženik je obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika

– stvarnog štetnika.

No kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je to određeno stavkom 2 i 3. članka 27. ZOOP-a obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosi koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

Na isti način odlučio je i Vrhovni sud u odlukama Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Revd-1227/2021 od 12.04.2021., Rev 909/2021 od 08.09.2021., Revd 949/2021 od 16.03.2021., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev- 2320/2015 od 21.05.2019., Revd-1148/2021 od 24.03.2021.

14.U pravcu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bojani Galinac - Galprom d.o.o.. Tužitelj prihvaća matematičke izračune vještaka no smatra da treba primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik je nalaz i mišljenje prihvatio bez primjedbi.

15.Sud je nalaz vještaka prihvatio kao stručan i objektivan izrađen u cijelosti po pravilima struke. U nalazu nema kontradiktornosti ili nedostataka koji bi kod suda dovele do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja.

16.Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Galprom d.o.o. sud je utvrdio razmjerni dio isplaćenog mirovinskog davanja u skladu s odredbom iz čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Izračun razmjernog dijela isplaćenih mirovinskih davanja za razdoblje od 01.10.2021. do 30.06.2024. u skladu s odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a sud utvrđuje slijedeće pravno relevantne okolnosti.

17. Invalidska mirovina kao posljedica ozljede na radu za NF na dan 01.10.2021. iznosi najpovoljniji prosječni vrijednosni bo (od 2006. do 2012.) u iznosu od 0,3908, mirovinski staž od 40 godina, polazni faktor 1,00, osnovni bodovi iznose 15,6320 prema izračunu: 0,3908 x 40 x 1,00, mirovinski faktor (opća nesposobnost za rad) 1,00, aktualna vrijednost mirovine na dan 01.10.2010. iznosi 71,53 kune.

Iz svega navedenog proizlazi visina invalidske mirovine kojoj je uzrok ozljeda na radu = osobni bodovi x mirovinski faktor x aktualna vrijednost mirovine = 15,6320 x 1,0 x 71,53 = 1.118,16 kuna i uvećanja za dodatak po stopi od 27% ukupno iznosi 1.420,06 kuna/188,47 EUR.

18. Obzirom da je gore utvrđena mirovina niža od najniže mirovine za isplatu se određuje najniža a koja prema odlukama za jednu godinu staža mjesečno iznosi kako je to prikazano u tabeli broj 2 strana 4 nalaza. Invalidska mirovina na koju je ostvario pravo rješenjem tužitelja NF je posljedica ozljede na radu uslijed čega razmjerni iznos isplaćene mirovine za razdoblje 01.10.2021. do 30.06.2024. u skladu sa člankom 27. st.3. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu iznosi 0,00 kuna a kako je to prikazano u tabeli broj 3. vještačkog nalaza strana 5.

Slijedom svega navedenog kako razmjerni iznos mirovine iznosi 0,00 EUR što znači da primjenom odredbe članka 27. st.3. ZOOP za tužitelja u konkretnom slučaju nema štete pa je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan u cijelosti.

19. Tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška jer je ovaj postupak izgubio u cijelosti. Tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troškova jer niti nije imao posebnih troškova ovog postupka.

U Puli, 31. listopad 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju osobno

2. tuženiku osobno