REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. Povrv-281/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB 38922958547, Martićeva 73, 10000 Zagreb, zastupanog po OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Biserki Radolović odvjetnici iz [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 02. listopada 2025. godine, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na temelju članka 335 ZPP-a, dana 31. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, posl. br. Ovrv- 220/2016 javnog bilježnika Alide Crljenice iz Pule od dana 04.03.2016.g. i to kako glede primarno postavljenog tužbenog zahtjeva tako i glede eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (podnesak tužitelja od 7.2.2025.godine listovi 201 do 203 spisa) , koji glase:

Primarno postavljeni tužbeni zahtjev

"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, posl. br. Ovrv- 220/2016 javnog bilježnika Alide Crljenica iz Pule od dana 04.03.2016.g. a kojim se nalaže tuženiku ČB, [adresa], 52100 Pula, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, isplati iznos od 20.922,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

− 40,81 EUR teku od 28.05.2011.g.

− 40,81 EUR teku od 11.01.2012.g.

− 81,62 EUR teku od 11.01.2012.g.

− 40,81 EUR teku od 25.02.2012.g.

− 82,95 EUR teku od 23.03.2012.g.

− 20,74 EUR teku od 07.07.2012.g.

− 82,95 EUR teku od 05.10.2012.g.

− 82,95 EUR teku od 23.11.2012.g.

− 82,95 EUR teku od 13.04.2013.g.

− 82,95 EUR teku od 28.06.2013.g.

− 59,73 EUR teku od 17.07.2013.g.

− 17,25 EUR teku od 30.11.2013.g.

− 82,95 EUR teku od 14.12.2013.g.

− 82,95 EUR teku od 08.02.2014.g.

− 9.168,28 EUR teku od 15.03.2014.g.

− 2.244,66 EUR teku od 15.03.2014.g.

− 103,69 EUR teku od 22.03.2014.g.

− 92,91 EUR teku od 29.03.2014.g.

− 348,16 EUR teku od 10.04.2014.g.

− 348,16 EUR teku od 03.07.2014.g.

− 348,16 EUR teku od 04.10.2014.g.

− 348,16 EUR teku od 06.01.2015.g.

− 7,15 EUR teku od 14.02.2015.g.

− 427,46 EUR teku od 14.02.2015.g.

− 1.195,89 EUR teku od 14.02.2015.g.

− 2.657,11 EUR teku od 14.02.2015.g.

− 62,21 EUR teku od 14.03.2015.g.

− 435,76 EUR teku od 04.04.2015.g.

− 1.327,23 EUR teku od 25.04.2015.g.

− 53,54 EUR teku od 25.04.2015.g.

− 435,76 EUR teku od 04.07.2015.g.

− 435,76 EUR teku od 03.10.2015.g.

do 31.07.2015.g. po stopi određenoj sukladno čl.29. ZOO-a i Odlukom HNB-a o visini eskontne stope, odnosno zakonskoj zateznoj kamati određenoj čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, po referentnoj stopi uvećanoj za 5%- tnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 324,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 05.03.2016.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ČB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, isplati iznos od 20.922,47 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 40,81 EUR teku od 28.05.2011.g.

- 40,81 EUR teku od 11.01.2012.g.

- 81,62 EUR teku od 11.01.2012.g.

- 40,81 EUR teku od 25.02.2012.g.

- 82,95 EUR teku od 23.03.2012.g.

- 20,74 EUR teku od 07.07.2012.g.

- 82,95 EUR teku od 05.10.2012.g.

- 82,95 EUR teku od 23.11.2012.g.

- 82,95 EUR teku od 13.04.2013.g.

- 82,95 EUR teku od 28.06.2013.g.

- 59,73 EUR teku od 17.07.2013.g.

- 17,25 EUR teku od 30.11.2013.g.

- 82,95 EUR teku od 14.12.2013.g.

- 82,95 EUR teku od 08.02.2014.g.

- 9.168,28 EUR teku od 15.03.2014.g.

- 2.244,66 EUR teku od 15.03.2014.g.

- 103,69 EUR teku od 22.03.2014.g.

- 92,91 EUR teku od 29.03.2014.g.

- 348,16 EUR teku od 10.04.2014.g.

- 348,16 EUR teku od 03.07.2014.g.

- 348,16 EUR teku od 04.10.2014.g.

- 348,16 EUR teku od 06.01.2015.g.

- 7,15 EUR teku od 14.02.2015.g.

- 427,46 EUR teku od 14.02.2015.g.

- 1.195,89 EUR teku od 14.02.2015.g.

- 2.657,11 EUR teku od 14.02.2015.g.

- 62,21 EUR teku od 14.03.2015.g.

- 435,76 EUR teku od 04.04.2015.g.

- 1.327,23 EUR teku od 25.04.2015.g.

- 53,54 EUR teku od 25.04.2015.g.

- 435,76 EUR teku od 04.07.2015.g.

- 435,76 EUR teku od 03.10.2015.g.

do 31.07.2015.g. po stopi određenoj sukladno čl.29. ZOO-a i Odlukom HNB-a o visini eskontne stope, odnosno zakonskoj zateznoj kamati određenoj čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, po referentnoj stopi uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 324,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 05.03.2016.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.",

te se odbijaju u cijelosti prethodno navedeni primarno i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužitelja prema tuženiku kao neosnovani.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 6.818,12 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 31.10.2025.godien pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbijaju se tužitelj prema tuženiku u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti, te tuženik prema tužitelju preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke ove presude, kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika da nisu postojali uvjeti za izdavanjem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-220/16 od 4.3.2016.godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 02.03.2016. godine podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, poradi isplate iznosa glavnice od 157.640,59 kuna, zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u stavku I izreke ove presude. Temeljem navedenog prijedloga javni bilježnik Alida Crljenica iz [adresa] je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod Ovrv-220/2016 dana 04.03.2016. godine. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ranije ovršenik, sada tuženik je pravodobno podnio prigovor, pa je temeljem istog rješenjem ovoga suda posl. br. Povrv-664/2016- 3 (raniji poslovni broj predmeta) od 09.05.2016. godine stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika temeljem čl. 58 st. 2 Ovršnog zakona, u dijelu u kojem je bila određena ovrha, te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem dokumentacije: 5-7, 13, podneska tužitelja na listovima 22-25 spisa, dokumentacije na listu 26- 88 spisa, podneska tužitelja na listu 91-92 spisa, odluke Gž 1888/19, podneska tužitelja na listu 140-141 spisa, nalaza i mišljenje vještaka 134-137 spisa, specificiranog tužbenog zahtjeva 201-203 spisa od 7.5.2025. godine, zapisnika na listu 204-205 spisa, dokumentacije na listu 209-221 spisa, te predmeta P-327/11, P-762/16, Povrv-102/13 i P-1485/08 uz uvid u priloženu dokumentaciju u spisu.

3. Primarno i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi tužitelja prema tuženiku neosnovani su u cijelosti.

4. U ovoj pravnoj stvari nije sporna činjenica da se dana 24.07.2004. na kupalištu Lungomare u Puli dogodila nezgoda na način da je tuženik upravljalo skuterom marke Yamaha F40 reg. oznake [registarska oznaka] prilikom je stradao tada maloljetni TB kad mu je skuterom priklještena lijeva noga uslijed kojeg događaja je oštećeni TB zadobio teške povrede potkoljenice lijeve noge te mu je istih naposljetku morala biti amputirana potkoljenica lijeve noge.

5. Nije sporna činjenica da na listovima 26-30 prileži rješenje ODO Pula poslovni broj KDO-523/04 od 6.6.2005. koji rješenjem je odbačena kaznena prijava protiv ovdje tuženika vezano za opisani događaj od 24.07.2004. iz razloga koji se navode u tom rješenju a vezao za tehničku neispravnost skutera mehanizma za pokret vožnje unaprijed i unazad koji mehanizam nije bio u funkciji.

6. Nije sporna činjenica da na listovima 31-39 spisa prileži prvostupanjska presuda P-1485/08 koja je vođena između tužitelja TB protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje (dalje u tekstu HUO) koji je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku upravo vezano za štetni događaj od 24.7.2004. a kojom prvostupanjskom presudu je u tom predmetu tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 210.000,00 kuna na ime štete kao i na ime mjesečne rente tj. imovinske štete iznos od 400,00 kuna počevši od 1.9.2007. pa ubuduće uz naknadu parničnog troška od 27.537,50 kuna list 31 spisa.

7. Nije sporna činjenica da na listovima 40-46 spisa prileži drugostupanjska odluka Županijskog suda Pula Gž-2758/10 od 21.2.2011.g. kojom presudom je djelomično prihvaćena žalba HUO-a te je istom naloženo da tuženik tužitelju u tom predmetu TB isplati iznos od 159.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate dok je u stavku II preinačen prvostupanjska presuda P-1485/08 u dijelu koji se odnosio na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 11.000,00 kuna na ime potrebe za tuđom pomoći i njegom te je određena stavkom II izreke propisana zakonska zatezna kamata. Rješenjem u istoj odluci je ukinuta presuda prvostupanjskog suda u stavku I izreke a s osnova isplate mjesečne rente u iznosu od 400,00 kuna počevši od 01.9.2007. pa do isplate te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja odluke Županijskog suda Gž-2758/10 list 6 spisa proizlazi da je prvostupanjski sud izvršio dosuđivanje po dugoj činjeničnoj osnovi budući je tužitelj potraživao novčanu rentu s osnova da mu je stalno potrebna tuđa pomoć i njega pa je imao potrebu za pomoći roditelja ili brata dok je prvostupanjski sud tu rentu dosudio po drugoj činjeničnoj osnovi koju tužitelj u to postupku nije niti tražio list 45 spisa.

8. Nije sporna činjenica da je povodom navedene drugostupanjske odluke sud u postupku koji se vodio pod novim poslovnim brojem P-327/11 dana 3.3.2014. donio presudu kojim je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja TB prema HUO te je naložio da tužitelju isplaćuje mjesečnu rentu u iznosu od 1.458,41 kunu za razdoblje od 1.9.2007. do 31.12.2012.g,a od 1.1.2013. pa nadalje mjesečnu rentu u iznosu od 1.374,41 kunu uz naknadu parničnog troška od 34.440,37 kuna list 47 spisa.

9. Nije sporna činjenica da je povodom žalbe tuženika HUO donesena presuda Gž-1519/14 dana 22.12.2014. od strane Županijskog suda Pula na listovima 56 do 61 spisa kojim je djelomični prihvaćena žalba tuženika te je prvostupanjska presuda P- 327/11 od 3.3.2014.g. preinačena i to na način da je obvezan HUO da plaća TB mjesečnu rentu u iznosu od 1.094,41 kunu za razdoblje od 1.9.2007. pa nadlaje dok je u preostalom dijelu u iznosu od 364,00 kn za rentu do 31.12.2012. i u iznosu od 280,00 kn za rentu od 1.1.2013. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku. Istom odlukom naloženo je tuženiku da tužitelju TB naknadi parnični troška u iznosu od od 31.969,88 kn list 57 spisa.

10. Nije sporna činjenica da je sam tužitelj s obzirom da je prvotno podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave koja prileži na listu 6 spisa tijekom postupka u podnesku od 24.05.2016. listovi 22-25 spisa odnosno u podnesku od 11.7.2016.g. listovi 91-92 spisa objasnio činjenični osnov temeljem kojeg zasniva sada svoju tužbu pa je u podnesku od 24.5.2016. naveo da je on isplatio dana 14.1.2008.g. na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Mladena Pavičevića iznos od 237.039,20 kn koji iznos se odnosio na nesporni dio naknade neimovinske štete od 165.00,00 kn kao i nesporni dio naknade materijalne štete od 62.039,20 kn te odvjetnički trošak u iznosu od 10.000,00 kn list 23 spisa. Nadalje tužitelj je svoj činjenični osnov bazirao list 23 spisa i na presudi P-1485/08 koja je prethodno i spomenuta a kojom mu je bilo naloženo isplatu oštećenom TB iznosa od 210.00,00 kn s kamatom od presuđenja pa do isplate, mjesečne rente od 400,00 kn počevši od 01.09.2007. pa do isplate te parničnog troška iz te presude od 27.537,50 kn. Tužitelj je nadalje naveo činjenično list 23 spisa da je on isplatio na račun punomoćnika tužitelja odvj. Mladena Pavičevića dana 23.4.2010. iznos od 31.356,71 kn i to na ime nesporne glavice od 31.000,00 kn te zakonske zatezne kamate na tu glavnicu za razdoblje od 17.3.2010. pa do 15.4.2010. od 356,71 kn. Nadalje tužitelj činjenično list 23 spisa objašnjava da je povodom ukidbene odluke Gž-2758/10 (koja prileži na listovima 40-46 spisa) a vezano za preinačenu prvostupanjsku presudu ista dijelom ukinuta i vraćena na ponovni postupak pa se tužitelj činjenično poziva na presudu P-327/11 koja prileži na listovima 47-54 spisa kao i drugostupanjsku presudu Gž-1519/14 koja prileži na listovima 56-61 spisa uz navod tužitelja da je temeljem gore navedenih presuda TB isplatio 4 iznosa od po 2.623,23 kn na ime rente, 3 iznosa od 3.283,23 kn na ime rente, 16.912,41 kn na ime parničnog troška, zatim iznos od 69.078,39 kn na ime rente, 32.305,06 kn na od čega 2.020,00 kn na ime razlike rente , 9.010,46 kn na ime zatezne kamate, 3.220,72 kn na ime parničnog troška, 10.403,37 kn na ime rente, list 24 spisa. Tužitelj činjenično nadalje u podnesku od 24.5.2016. list 24 spisa ukazuje da je vezano za podmirenje troškova punomoćniku Tizianu Sošiću morao izvršiti pojedinačne isplate počevši s iznosom od 307,50 kn sa datumom 27.5.2011. pa do iznosa od 468,75 kn s datumom 13.3.2015. list 24 spisa te da je na ime sudskih pristojbi odnosno "na ime zastupanja" platio 450,00 kn 16.7.2013.g., 130,00 29.11.2013.g. i 28.3.2014.g. 700,00 kn list 24 spisa.

11. Nije sporna činjenica da tuženik stoga svoj činjenični osnov bazira na izvanugovornom traženju isplate regresa prema tuženiku

12. Nije sporna činjenica da je tužitelj protiv istog tuženika vodio i regresnu parnicu u P-762/16 te da je donesena presuda dana 9.3.2017.g. kojim je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku a vezano za isplatu ukupnog iznosa od 203.125,23 kn.

13. Nije sporna činjenica da je navedena prvostupanjska odluka P-762/16 potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru od 11.4.2019. Gž-444/17 na način da je u bitnom tom presudom Županijskog suda u Zadru ukazano da je i Županijski sud u Puli u već spomenutom rješenju Gž-2758/10 od 21.2.2011.g. ukinuo tužitelju u tom predmetu dosuđenu rentu u iznosu od 400,00 kn počevši od 1.9.2007. pa nadalje iz obrazloženja što tužitelj u tužbi je tražio mjesečnu rentu koja mu je dosuđena s činjenog osnova koji tužitelj nikad nije potraživao tijekom postupka već je to učinio tek podneskom od 17.5.2011.g. dakle nakon donošenja odluke Gž-2758/10 u predmetu P-327/11 gdje je postavio svoj tužbeni zahtjev za isplatom mjesečne rente od 1.096,32 kn i to s činjeničnog osnova trajno povećanih potreba zbog korištenja potkoljenične proteze jer mora mjesečno kupovati jednu do dvije navlake, tromjesečno jednu koljenicu a jednom godišnje mora mijenjati ležište za protezu. U toj odluci Županijsku sud u Zadru je nesporno ukazao da kad je riječ o objektivnom preinaci sukladno čl. 191 ZPP-a i odlukama VSRH Rev 440/2004, Rev 2183/1992, Rev 2673/1992 da objektivna preinaka tužbe postoji i kad se generički određeni tužbeni zahtjev zasniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju kompleksa činjenica. Viši sud nadalje ispravno ukazuje da bi izvršene preinake tužitelj je svoj rentni zahtjev bazirao na činjeničnoj tvrdnji da mu je stalno potrebna tuđa pomoć roditelja i brata te da je tek podneskom od 17.5.2011. izmijenio činjenični osnov i visinu tužbenog zahtjeva tražeći rentu na ime trajno povećanih potreba zbog troškova održavanja i korištenja potkoljenične proteze zbog čega je viši sud list 5 obrazloženja odluke Gž-444/17 utvrdio da se radi o iznošenju novog činjeničnog kompleksa odgovornosti za štetu te novog pravnog odnosa uz navođenje da kod takve objektivne preinake činjenične osnove od trenutka kad je preinaka izvršena teče nova parnica sa svim procesno pravnim i građansko pravnim posljedicama. Viši sud je vezano za prigovor zastare ukazao da je oštećenik za troškove ortopedskih pomagala znao već u vrijeme njihova nastanka dakle 2007.g. te u spis dostavio i račune iz 2006.g. koji se odnose na predmetne izdatke uz poziv na odredbu čl. 376 ZOO-a (starog ZOO-a glede kojeg potraživanje imovinske rente zastarijeva za tri godine otkada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila a u svakom slučaju u 5 godina od nastanka štete. Viši sud iznosi zaključak da se štetni događaj dogodio u srpnju 2004.g., da je oštećenik saznao za trajne potrebe i opskrbom bataljkama najkasnije kad je te izdatke imao tj. najkasnije 1.9.2007. otkada počinje teći subjektivni zastarni rok iz čl. 376 ZOO-a pa je zastara nastupila 1.9.2020.g. S obzirom je oštećenik postavio rentni zahtjev po toj osnovi tek u podnesku od 17.5.2011. nakon isteka zastarnog roka a HUO nije istaknuo prigovor zastare koji bi da je bio istaknut rezultirao povoljnijim ishodom parnice za njega to je HUO naloženo da isplati iznos koji je bio u zatari čime je svojim ne postupanjem doveo do obveze plaćanja oštećeniku. Stoga viši sud zaključuje u odluci Gž-444/11 da je HUO oštećeniku isplatio iznos koji po zakonu nije trebao isplatiti zbog nastupa zastare oštećenikove tražbine zbog čega isti ne može osnovano tražiti regres isplaćenog iznosa od osobe koja je odgovorna za štetu (list 6 obrazloženja odluke Županijskog suda Zadar Gž-444/11-2 od 11.4.2019. godine).

14. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

15. Ono što je sporno jest osnovanost osnove kao i visina tužbenog zahtjeva. U svezi s tim sporan je istaknuti prigovor vezano za promašenu pasivnu legitimaciju, zatim prigovor zastare kao i da li se intervencijski efekt iz navedenih odluka odnosi na tuženika.

16. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva kao i vezano za navode tužene da je tužitelj promijenio metodu obračuna provedeno je financijsko vještačenje po vještaku financijske struke iz tvrtke RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. od 17.7.2023.godine. Iz nalaza i mišljenja od 17.07.2023. godine u bitnom proizlazi da je iz Tabele 1 vidljivo da je tužitelj u razdoblju od 27. svibnja 2011. do 2. listopada 2015. ukupno isplatio iznos od 157.640,59 kn, odnosno 20.922,47 eura1, odnosno kako slijedi: na ime isplaćene rente iznos od 20.342,61 kn, odnosno 2.699,92 EUR-a, na ime troškova sudske pristojbe iznos od 700,00 kn, odnosno 92,91 EUR-a, na temelju Presude Općinskog suda u Puli broj P-327/11, iznos od 118.295,86 kn, odnosno 15.700,56 EUR-a, na temelju Presude Županijskog suda u Puli broj Gž-1519/14, iznos od 10.403,37 kn, odnosno 1.380,76 EUR-a, na ime troškova vještačenja, iznos od 580,00 kn, odnosno 76,98 EUR-a te na ime troškova zastupanja, iznos od 7.318,75 kn, odnosno 971,34 EUR-a. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju pregledane dokumentacije, vještak je mišljenja da je tužitelj isplatio sve iznose iskazane u podnesku tužitelja od 7. ožujka 2023., koji iznosi i datumi plaćanja su razvidni u Tabeli 1 iz nalaza, a radi se o ukupno 157.640,59 kn tj. 20.922,47 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) listovi 134-136 spisa. Tužitelj nije imao prigovore na nalaz vještaka list 190 spisa podnesak od 23.8.2023.godine. Međutim potrebito je ukazati da je vještak, sa čijim se nalazom tužitelj suglasio utvrdio da su primjerice iznosi od 450,00 kn plaćen 16.7.2013. godine i iznos od 130,00 kn plaćen 29.11.2013.godine plaćeni na ime vještačenja dok je tužitelj prvo iste podvodio pod troškove sudskih pristojbi i zastupanja, list 24 spisa, odnosno kasnijim ispravcima list 131 spisa) na ime troškova sudskih pristojbi.

17. U odnosu na meritum spora već u odnosu na istaknuti prigovor od strane tuženika a vezano za nepostojanje intervencijskog efekta prema njemu isti je bio u cijelosti osnovan. Naime, u teoriji procesnog prava usvojeno je shvaćanje da presuda koje je donesena u parnici u kojoj je sudjelovao treći u svojstvu umješača proizvodi prema njemu specifični procesni efekt koji se obično naziva intervencijskim efektom. Opisano se svodi na to da umješač ne može poricati ni činjeničnu ni pravu ocjenu stvari u donesenoj presudi pri reguliranju svojih donosa sa strankom kojoj se pridružio. Pravomoćna presuda ne djeluje u izloženom smislu apsolutno prema umješaču. Relativnost učinka sastoji se u tome što se umješač pred određenim pretpostavkama može oprijeti tom učinku presude. Primjerice ako stranka poduzima procesne radnje kojima pogoršava svoj pravni položaj unatoč nastojanju umješača da je svojim radnjama pomogne ili ako je stranka poduzimala takve radnje protivno svom znanju da bi te radnje bile korisne opisano dovodi do situacije u kojoj se donesenoj presudi može osporiti intervencijski efekt. Umješač je tada ovlašten da u naknadnoj parnici protiv stranke kojoj se prije bio pridružio istakne prigovor exceptio male gesti vel conducti processus zasnovan na tvrdnji da protivnik ne bi izgubio prijašnju parnicu da ga je je o istoj pravodobno obavijestio, te da ju je vodio onako kako bi je vodio sam umješač s obzirom na svoje znanje i mogućnosti. Da bi se prema umješaču mogao isticati intervencijski efekt neophodno je postojanje kumulativno ispunjenih pretpostavki a to je da je umješaču bilo omogućeno da u parnici poduzima sve radnje da pobjedi stranka kojoj se pridružio te da je ta stranka lojalno vodila parnicu. U konkretnom slučaju tuženik ispravno ukazuje kako on ne samo da nije bio sudionikom postupka i to kako P-1485/08 tako i povodom ukinutog dijela presude iz tog predmeta vezanog za rentu list 41 spisa niti postupka P-327/11, kao i da o istim postupcima nije bio niti obaviješten, list 94 spisa, zbog čega tuženik ispravno zaključuje da onda ne može biti opstojan niti intervencijski efekt iz tih postupaka prema njemu.

18. Identitet tužbenog zahtjeva sukladno postojećoj sudskoj praksi (primjerice rješenje Vrhovnog suda RH Revr -2094/2015 od 19.5.2021.godine) određuje identitet stranaka-subjektivni identitet, identitet tužbenog zahtjeva- objektivni identitet te identitet činjenične osnove budući za pravu osnovu sud nije vezan argument iz čl. 186 st 3 ZPP-a. Kako je već navedeno u odluci P-1485/08 rentni zahtjev tamo tužitelja TB protiv HUO-a bio je zasnovan na činjeničnoj osnovi A dakle na drugačijem kompleksu činjenica tj. traženju da mu je potrebita tuđa pomoć roditelja i brata par sati dnevno u visini od 400,00 kn mjesečno da bi tek nakon ukidbene odluke Gž-2758/10 vezano za dio presude koji se odnosio na rentu tužitelj u toj parnici pod brojem P-327/11 podneskom od 17.5.2011.g. ( odnosno u podnesku od 25.6.2013.godine gdje je konačno specificirao tražbinu list 48 spis) izvršio preinaku tužbe po novoj činjeničnoj osnovi koja se odnosila na tražbinu mjesečne rente ali sada na ime povećanih potreba zbog korištenja potkoljenične proteze, kupovine dvije navlake, tromjesečno jedne koljenice uz jedan put godišnje mijenjanja ležišta za protezu. Dakle istaknut je potpuno novi činjenični osnov-činjenični osnov B glede kojeg činjeničnog osnova ovdje tužitelja a u predmetu P-327/11 tuženik zastupan po punomoćniku odvjetniku nije istaknuo glede tog potpuno novog činjeničnog osnova prigovor zastare. Stoga ovdje tuženik opravdano ukazuje da je cijeneći i utvrđenje sudova u ranijim parnicama primjerice P-762/16 gdje je utvrđeno da je oštećenik saznao za trajno povećane potrebe za ortopedskim pomagalima 1.9.2007.zbog čega mu je subjektivni zastarni rok iz čl. 376 starog ZOO-a počeo teći najkasnije 1.9.2007.g. jer je i sam oštećenik dostavio račune za to još iz 2006.g. pa je sukladno navedenom zastara nastupila 1.9.2010. (obrazloženje Županijskog suda u Zadru Gž-444/17) zbog čega je tuženik u tom predmetu P-327/11 mogao ishoditi povoljniji uspjeh u postupku da je po punomoćniku profesionalcu istaknuo prigovor zastare slijedom čega je zbog neisticanja tog prigovora ovdje tužitelj, a u tom predmetu tuženik, isplatio oštećeniku nešto što nije bio dužan isplatiti jer se radilo o zastarjeloj tražbini. Isto tako uvidom u spis P-327/11 razvidno je, a što proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude od 3.3.2014. list 48 spisa, da je u tom predmetu tužitelj TB zastupan po punomoćniku tek nakon donošenja odluke Županijskog suda Pula Gž-2758/10 od 21.2.2011.g. svojim podneskom od 25.6.2013. konačno specificirao svoj tužbeni zahtjev po novom činjeničnom osnovu vezano za rentu zbog trajne potrebe za ortopedskim pomagalima i troškovima vezanim za isti što znači cijeneći obrazloženje presude ŽS Zadar Gž-444/17 u kontekstu kada je sam tužitelj u tom predmetu VB dostavio račune iz 2006.g. da je u 2007.g. tj. najkasnije 1.9.2007. znao da trpi takvu vrstu štete na ime rente za potrebe za ortopedskim pomagalima a tužbeni zahtjev je glede toga specificirao u podnesku od 25.6.2013. iz čega proizlazi da je protekao i objektivni zastarni rok od 5 godina računajući od 1.9.2007. pa do 25.6.2013.g. sukladno čl. 376 st. 2 starog ZOO-a pa je u tom predmetu tuženik a ovdje tužitelj mogao istaknuti i prigovor zastare vezano i za protek objektivnog zastarnog roka čime bi ishodio povoljniju presudu u spisu P-327/11. Stoga tuženik opravdano ukazuje da je tužitelj u biti izvršio isplatu nečega što da je istaknuo prigovor zastare ne bi morao platiti, to tim više što tom predmetu P-327/11 bio zastupan po punomoćniku odvjetniku profesionalcu. Opisano pravno stajalište potvrđeno je i u presudi Vrhovnog suda Rh Rev-3664/2019 od 21.6.2024.godine

19. Vezano za vrstu tražbina u ovom predmetu sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice presuda Županijskog suda u Dubrovniku Gž-896/15 od 30.9.2015. sud temeljem čl. 451 st. 3 ZPP-a u odluci glavnoj stvari odlučuje da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te se u tom slučaju odbija tužbeni zahtjev. Opisano znači da sud odlučuje o održavanju platnog naloga na snazi s obzirom na utvrđenje da li postoji tražbina navedena u vjerodostojnoj ispravi temeljem koje je platni nalog donesen a ne neka druga tražbina pa makar ona poticala iz istog odnosa kao i tražbina iz vjerodostojne isprave. Vjerodostojna isprava prileži na listu 6 spisa te kao takva prenesena i u rješenje o ovrsi na listu 2 spisa te je sud mogao odlučivati samo u okviru tih činjeničnih osnova vezano za tražbinu iz vjerodostojne isprave.

20. U konkretnom slučaju kako je već i prethodno obrazloženo sam tužitelj je u podnesku od 24.5.2016. činjenično detaljno objasnio temeljem kojeg činjeničnog i pravnog osnova potiču tražbine iz vjerodostojne isprave iako se u tom podnesku (nepotrebno) navode i iznosi koji se uopće ne spominju u vjerodostojnoj ispravi a isplaćeni su još ranije tj. 14.1.2008., 30.4.2008., 23.4.2010. a što nema veze sa specificiranim isplatama iz vjerodostojne isprave koje isplate datiraju prva počev od 27.5.2011. te zadnja 2.10.2051.g. list 6 spisa. Isto tako u tom podnesku se iznosi od 130,00 kn i 450,00 kn podvode pod trošak sudskih pristojbi, zatim trošak zastupanja, (list 24 spisa) da bi iz nalaza vještaka na koji tužitelj nije imao primjedbi bilo utvrđeno da se ipak radi o trošku vještačenja, list 135 spisa. Stoga je sukladno čl. 451 ZPP-a sud mogao utvrđivati upravo tražbine navedene u samoj vjerodostojnoj ispravi te u odnosu na njih cijeniti prigovor zastare. Najviše isplaćeni iznosi iz vjerodostojne isprave su 69.078,39 kn što bi sada predstavljalo primjenom fiksnog koeficijenta 1 eura = 7,53450 kn iznos od 9.168,28 eura koji iznos u kunama je isplaćen 14.3.2014. a po tvrdnji tužitelja list 24 spisa odnosi se na isplatu na ime rente. Cijeneći datum isplate razvidno je da je ta isplata izvršena nakon što je donesena presuda P-327/11 od 3.3.2014. te je dakle time isplaćena renta koja je bila zastarjela i koja nije trebala biti isplaćena. Nadalje iznos od 16.912,41 kn list 6 spisa vjerodostojna isprva odnosno sada sukladno navedenom tečaju 2.244,66 eura po tvrdnji tužitelja list 24 spisa odnosila se na naknadu parničnog troška pa cijeneći datum isplate 14.3.2014. razvidno je da je isti isplaćen vezano za presudu P-327/11 koja je donesena 3.3.2014. dakle da je i taj trošak neosnovano isplaćen zbog neiznošenja prigovora zastare od strane ovdje tužitelja, a u tom predmetu tuženika. Vještak financijske struke je oba iznosa zbrojio u kunama i dobio iznos od 85,990,80 kn list 135 spisa redak 15. Nadalje, list 24 spisa tužitelj se poziva na isplaćene iznose temeljem rente od 2.623,23 kune tj. 4 iznosa počev od 9.4.2014. pa do 5.1.2015. koji su prikazani i na str. 6 spisa u vjerodostojnoj ispravi kao i u nalazu vještaka na str. 135 spisa 18 do 21 redak, koji iznosi su također isplaćeni na ime rente nakon donošenja presude P-327/11 od 3.3.2014.g. pa i za njih vrijedi no što je prethodno navedeno vezano za prigovor zastare. Nadalje, u podnesku na listu 23 spisa tužitelj po istoj osnovi tj. renti dodaje daljnja 3 iznosa od 3.283,23 kn iako je temeljem vjerodostojne isprave naveo samo dva takva iznosa koje je platio 3.7.2015. i 2.10.2015. a što je utvrdio i vještak na str. 135 spisa redak 26. i 27. s osnova rente pa i za te iznose vrijedi ono što je prethodno navedeno a to je da je platio zastarjelu tražbinu. Nadalje u svom podnesku list 24 spisa (kao i u podnesku na str. 131 spisa od 7.3.2023.godnie) tužitelj govori o iznosi do 32.305,06 kn koji je platio 13.2.2015. (na vjerodostojnoj ispravi na listu 6 spisa radi se o 4 iznosa koji su tada plaćeni a to su 53,58 kn + 3.220,72 kn + 9.010,46 kn +20.020,00 kn što daje iznos od 32.305,06 kn ) a koji se po tvrdnji tužitelja list 24 spisa odnose na slijedeće: iznos od 2.020,00 na ime razlike rente, iznos do 9.010,46 na ime zatezne kamate, iznos od 3.220,72 na ime parničnog troška te 10.403,37 na ime rente cijeneći i datum uplate opet se radi o iznosima plaćenim s osnova P-327/11 što je potvrđeno i nalazom vještaka list 135 spisa redak 22., koji nisu morali biti plaćeni. Nadalje, list 24 spisa tužitelj potražuje sukladno vjerodostojnoj ispravi na listu 6 spisa počevši od prvog plaćanja 27.5.2011. iznos od 307,50 kuna zaključno do iznosa od 468,75 kn plaćen 13.3.2015.godine. Konkretno radi se o trima iznosima od 307,50 kn, iznosu od 615,00 kn, iznosu od 156,25 kn, sedam iznosa od 625,00 kn, iznosu od 781,25 kn i 468,75 kn koji su plaćeni na ime troškova zastupanja, što je potvrđeno i nalazom vještaka na str. 135 spisa redni brojevi 1. do 10., 13.,14., 16., i 23., list 135 spisa. Sva ta plaćanja tužitelj podvodi po plaćanje troškova zastupanja punomoćniku sada tužitelja u postupku P-327/11 punomoćniku tuženika odvj. Tizianu Sošiću (list 131 spisa). Ukazuje se da je isti odvjetnik zastupao ovdje tužitelja a u predmetu P-1485/08 tuženika te je u P-1485/08 presudom Županijskog suda Pula Gž-2758/10 od 21.2.2011.g. ukinut dio prvostupanjske presude P-1485/08 ne samo glede rente nego i glede odluke o parničnom trošku list 41 spisa te predmet vraćen na u tom dijelu ponovno odlučivanje i vodio se kako je već rečeno pod novim poslovnim brojem P- 327/11 u kojem je prvostupanjska presuda donesena 3.3.2014.g. Po ocjeni ovog suda nakon ukidbene odluke Gž-2758/10 od 21.2.2011. tužitelj je svom odvjetniku vršio pojedinačna navedena plaćanja opisana na listu 6 vjerodostojna isprave što je potvrđeno nalazom vještaka list 135 spisa, koja plaćanja nije morao vršiti već je ista mogao naplatiti kroz parnični trošak u P-327/11 u kojem je presuda donesena 3.3.2011. da je upravo po istom odvjetniku bio istaknut prigovor zastare jer bi mu isti bio priznat cijeneći uspjeh u sporu. Konačno tužitelj je i u podnesku od 24.5.2016. odnosno 7.3.2023.godine list 131 spisa naveo da se iznosi iz vjerodostojne isprave koji su plaćeni 16.7.2013.-450,00 kn, iznos od 130,00 kn 29.11.2013., odnose na plaćene sudske pristojbe (ne navodi u kojim predmetima pa je za pretpostaviti da se radi o P-1485/10 i P-327/11), međutim iz nalaza vještaka list 135 spisa točke 11. i 12., je razvidno da se radilo o trošku za vještačenje, koje je moglo biti izbjegnuto da je bio istaknut prigovor zastare. Iznos od 700,00 kn koji je plaćen 28.3.2014.godine doista se odnosio na trošak sudske pristojbe za žalbu točka 17. nalaza vještaka koji trošak nije morao nastati da je ovdje tužitelj istaknuo prigovor zastare jer se ne bi morao žaliti. Dakle tužitelj je mogao i taj trošak naplatiti da je istaknuo prigovor zastare u predmetu P-327/11 jer bi se sukladno čl. 154 ZPP-a u odluci o parničnom trošku i trošak zastupanja i trošak sudske pristojbe priznao njegovom punomoćniku odvjetniku cijeneći i ukupan uspjeh u sporu. Sukladno svemu prethodno obrazloženom razvidno je da zbog svog propusta kao tuženika u parnici P-327/11 tužitelj je morao platiti sve navedene troškove kako one koje nije morao platiti tako i one koje je kao primjerice odvjetničke troškove mogao naplatiti od suprotne strane dok troškove koji se odnose na rentu nije ni morao platiti zbog zastarjelosti tužbenog zahtjeva zbog čega po ocjeni ovog suda ne može uslijed vlastitih propusta takve troškove potraživati od tužitelja.

21. Sukladno svemu prethodno obrazloženom temelje čl. 451 st. 3 ZPP-a valjalo ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, posl. br. Ovrv-220/2016 javnog bilježnika Alide Crljenica iz [adresa] od dana 04.03.2016.g. glede primarno postavljenog tužbenog i eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva te u cijelosti odbiti primarno postavljeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku i odlučiti sadržajno kao u stavku I izreke ove presude da se sve ne ponavlja.

22. U odnosu na postupovni dio ove parnice tuženik je u svom prigovoru od 21.4.2016. godine naveo između ostalog i da nije bilo uvjeta za izdavanjem rješenja o ovrsi, list 10 spis. Po ocjeni ovog suda rješenje o ovrsi je izdano temeljem vjerodostojne isprave na str. 6 spisa sukladno odredbama Ovršnog zakona, pa je valjalo temeljem članka 452 st. 3 ZPP-a rješenjem odbiti taj prigovor tuženika. Nadalje na ročištu od 2.10.2025.godine sud je odlučio da neće provoditi daljnje dokaze u skladu s načelom ekonomičnosti postupka, cijeneći prethodno izneseno pravno stajalište. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 6.11.2025.godine ali je isto uslijed spriječenosti prezakazano rješenjem ranije za dan 31.10.2025.godine.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154 st. 1 ZPP-a.

24. Tuženik je bio zastupan po punomoćnici odvjetnici, te je u cijelosti uspio u ovoj parnici pa mu je valjalo priznati parnični trošak i to: nagrada za sastav prigovora na rješenje o ovrsi sukladno vrijednosti predmeta spora od 250 bodova tbr. 8/1, nagrada za sastav obrazloženih podnesaka od 18.7.2016., 22.8.2022. i 31.8.2023.godine po 250 bodova za svaki taj podnesak tbr. 8/1, a za podnesak od 5.12.2023. 25% ili 62,5 bodova tbr. 8/3, za zastupanje na ročištima od 3.10.2016., 10.2.2017., 14.2.2018., 23.2.2023., 12.2.2025. i 2.10.2025.godine po 250 bodova za svako to ročište po tbr. 9/1, za zastupanje na ročištu od 11.7.2016.godine 25% ili 62,5 bodova tbr. 9/5 ili ukupno 2625 bodova ili 5.250,00 eura (tbr. 48/3 u svezi s tbr. 50 vrijednost boda =2 eura ) uz PDV od daljnjih 25% ili daljnjih 1.312,50 eura zbrojeno po toj osnovi 6.562,50 eura, uz trošak plaćene sudske pristojbe list 21 spisa od 255,62 eura zbrojeno 6.818,12 eura koji iznos parničnog troška je tužitelj dužan isplatiti tuženiku, stav II izreke ove presude.

25. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelja prema tuženiku u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti, te tuženika prema tužitelju preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke ove presude, kao neosnovane, stav III izreke ove presude.

26. Sukladno članku 155 ZPP-a tuženiku ne pripada trošak zastupana na ročištu od 11.7.2016.godine koje je bilo odgođeno po tbr. 9/1 već po tbr. 9/5 odnosno 25%. Isto se odnosi glede podneska od 5.12.2023.godine za koji mu ne pripada nagrada po tbr. 8/1 već pod tbr. 8/3 Tarife.

U Puli, 31. listopada 2025. godine

S u d a c

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.