REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj P-690/2020-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja BH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik David Salaj, odvjetnik u Puli, protiv tuženika GH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Petra Catela Huseni, odvjetnica u Puli, radi utvrđenja nedostojnosti tuženika za nasljeđivanje, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 9. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja, tužiteljevog punomoćnika Davida Salaja, odvjetnika u Puli, tuženika, tuženikove punomoćnice Petre Catela Huseni, odvjetnice u Puli, 31. listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se tuženik GH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao zakonski nasljednik iza pokojnog oca BHK, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1931. u [adresa], a preminulog dana **.**.2019. u Puli nedostojan da naslijedi pokojnog oca u ostavinskom postupku pa mu se isključuju i prava na nužnom dijelu ostavštine iza pok. BHK, OIB [osobni identifikacijski broj].

2. Nalaže se tuženiku da snosi sve troškove ovog parničnog postupka."

II. Nalaže se tužitelju VH iz [adresa], u OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku GH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosa od 500,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu za daljnjih 500,00 eura zahtjev tuženika GH za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u ostavinskom postupku kao zakonski nasljednik svoga pokojnog oca upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđivanja nedostojnosti za nasljeđivanje nasljednika GH, a iza pokojnog BHK. Navodi da traži da sud proglasi zakonskog nasljednika GH nedostojnog za nasljedstvo iza pokojnog BHK. Smatra da njegov brat i zakonski nasljednik GH zbog izuzetno Iošeg odnosa s ocem za vrijeme dok je otac bio živ nije dostojan naslijediti imovinu ostalu nakon smrti oca iz više razloga. Tvrdi da ima saznanja da njegov brat GH, iako je živio u domaćinstvu s pokojnim ocem i svojom tadašnjom vanbračna suprugom DH i kćerkom JH, uopće nije doprinosio za život u zajedničkom domaćinstvu. U prilog tome govori činjenica da se pri Centru za socijalnu skrb u Puli vodio postupak u kojem je u srpnju 2017. pokojni otac izjavio da se GH uopće ne brine o njemu već da sve sam plaća pa čak i za potrebe unuke JH. Također ima saznanja da njegov brat GH, iako je živio u zajedničkom domaćinstvu s pokojnim ocem na adresi [adresa] u [adresa], nije doprinosio financijski i nije niti brinuo o zdravstvenom stanju oca. Osobno je jedne prigode naišao na oca kako teško bolestan i posve izgubljeno luta gradom i odmah shvatio da je otac izašao iz bolnice gdje je bio na liječenju i vratio ga u bolnicu. Otac je tada već bio potpuno gluh. Kada ga je vratio u bolnicu i potpisao neku dokumentaciju o tome, iz bolnice su mu rekli kako otac uopće nije imao čistu robu, a to se odvijalo tri do četiri mjeseca prije smrti oca. Sjeća se da je tuženikova vanbračna partnerica DH išla u stan [adresa] u namjeri da uzme neku njegovu robu, a njegov brat GH nije htio dati robu niti otvoriti vrata. Tada je samo dobio potvrdu da GH uopće ne skrbi o ocu već da ga samo iskorištava, jer je ostavio oca u situaciji kada mu najviše treba pomoć. Također je više puta u telefonskom kontaktu s pokojnom majkom dobio saznanja da se GH jako loše odnosi prema ocu i majci. Kao što su roditelji dužni uzdržavati maloljetnu djecu tako su i djeca dužna uzdržavati nemoćne roditelje, pogotovo u situaciji kada žive u istom domaćinstvu. Nasljednik GH osim što nije doprinosio već je živio na račun pokojnog oca pa se na taj način i teže ogriješio u obvezu uzdržavanja. GH je osoba koja ne radi, bavi se kamatarenjem i kao takav je osoba koja nije dostojna naslijediti pokojnog oca. Njegova tadašnja vanbračna partnerica DH je čak ukrala neke stvari iz stana pokojnih roditelja što je prijavio Centru za socijalnu skrb i to gospođi B i gospođi G što samo govori u prilog činjenici da pokojni CH uopće nije imao adekvatnu skrb i brigu već sve suprotno tome. GH je psihički maltretirao oca, vrijeđao ga i ponižavao govoreći jako ružne riječi pokojnom ocu koji je financirao kompletno školovanje i ostale potrebe za unuku JH, kćerku GH. Misli da je pok. otac zvao i policiju radi nekih prijava, ali pošto ja živio na drugoj adresi odvojen od roditelja, ne mogu to tvrditi. Osobno je platio usluge za ukop te za usluge velečasnog, dok GH nije platio ništa, zvali su ga s groblja u [adresa] da podmiri njegov dio. Ovo spominjem kao samo jedan detalj nebrige i zanemarivanja bilo kakvih obveza nasljednika GH. Želi reći i da je GH uz tadašnju vanbračnu partnericu DH vršio pritisak na pokojnog BHK da sastavi oporuku kojom sve ostavlja unuci JH, no otac je naknadno ipak povukao oporuku koju je već bio predao na čuvanje sudu. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da tuženik nije dostojan naslijediti svog pokojnog oca pa mu se isključuju prava na nužnom dijelu ostavštine iza pok. BHK. Potražuje troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i sve navode. Tvrdi da je u konkretnom slučaju riječ o izuzetnom lošem odnosu između njegovog brata i njega, koji traje od njihovog djetinjstva tako da zaključuje da mu brat želi osporiti nasljeđivanje zato što mu ne želi ništa dobroga, kao i inače želi stvarati probleme i sukobe. Njegov brat i on su s roditeljima živjeli u stanu na adresi [adresa] u [adresa] od 1955. Brat je iz stana odselio s nevjenčanom suprugom u drugi stan u istoj zgradi, a krajem 80-ih godina je odselio u [adresa]. Navodi da je on ostao živjeti s roditeljima. Otac je bio radnik Uljanika, kao i on te je nakon toga otišao u mirovinu. Imao je dovoljno sredstava za svoj život i potrebe. Kada je umrla majka Milka Pilar 2013., u stanu su ostali otac, on i njegova kćerka JH. Otac i on imali su svaki svoju sobu, živjeli su svaki „za sebe" jer su mimali različite životne navike i obaveze, kako je to oduvijek i bilo. Otac je sam radio oko parcele u Fažani koja je u njegovom vlasništvu. Stalno je odlazio po oca u Fažanu jer nije bilo autobusa. Nisu se u svemu slagali, ali nisu bili u svađi. Svake godine bi brao masline s parcele i zajedno su ih odvozili u Vodnjan da naprave ulje. Tako je bilo sve do 2017. kada je otac već bio lošijeg zdravlja. Otac je bio u Centru za socijalnu skrb u Puli (za što nije ni znao) zbog problema u njegovom odnosu s njegovom bivšom izvanbračnom suprugom s kojom se sporio oko odgoja zajedničke kćerke, mlt. JH. Ne odgovaraju istini navodi koje brat navodi da je psihički maltretirao oca, vrijeđao ga i ponižavao. Sam je uzdržavao te i dalje uzdržava svoju kćerku. Nikakav pritisak nije vršio da otac nasljedstvo ostavi njegovoj kćerki, ali zna da je njegova posljednja želja bila da ga naslijedi unuka, što bi htio da se ispoštuje. Otac je oporukom želio ostaviti, pored stana u [adresa], i novčani iznos za njegovu kćerku, a zna da je neki novčani iznos isplatio i unuku V, tužiteljevom sinu. lz toga zaključuje da je otac imao dosta svoje ušteđevine (u OTP banci), tako da nije oskudijevao u ničemu, a nikada ga nije ni pitao nikakav novac za svoje potrebe. Brat je svoj dio stana, naslijeđen od majke, opteretio ovrhom za iznos glavnice od 182.894,39 kn koju prema njemu vodi Republika Hrvatska, Ministarstvo financija Porezna uprava jer on uopće ne plaća nikakve poreze i doprinose, tako da kada i ako naslijedi dio stana od oca, i on će biti opterećen ovrhom. Podnio je tužbu 30.11.2020. protiv brata kojom traži da se oporuka oca utvrdi pravovaljanom na što ga je uputio sud pa predlažem da se taj spis priloži ovom spisu. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i tužitelja obvezati da mu naknadi trošak ovog postupka.

3. U dokaznom postupku pročitani su rješenje o prekidu ostavinskog postupka, zapisnik CSS-a od 17. srpnja 2017., zapisnik u predmetu R2-748/2018, nepotpisane isprave (list 19-22 spisa), dopis i podaci OTP Banke d.d., izvršen je uvid u ovosudne spise posl.br. Ovr-208/2019 i O-1232/2019, dopis i podaci dostavljeni od strane Opće bolnice, CSS Pula, MUP-a, iskazi parničnih stranaka, svjedoka ZH, MH, IH i GHK, kazneni nalog K- 969/2015 te druga dokumentacija iz spisa.

3.1. Napominje se da u ovom postupku nisu korištene kao dokaz isprave koje je tuženik uložio u spis neposredno na ročištu za glavnu raspravu 4. listopada 2022. (list 59 do 65 spisa) s obzirom da je riječ o ispravama koje datiraju prije zaključenja prethodnog postupka, a tuženik nije iznio nikakve okolnosti koje su ga opravdano spriječile da predmetne isprave dostavi do zaključenja prethodnog postupka.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama ovog postupka nisu sporne sljedeće činjenice:

- da su parnične stranke VH i GH braća,

- da je njihov otac pok. VHK preminuo **.**.2019. u bolnici u [adresa],

- da je njihova majka pok. UH preminula prije oca i to 9. kolovoza 2013.,

- da su VH i GH jedini zakonski nasljednici svoga pokojnog oca,

- da je tuženik GH živio isprva s roditeljima, a nakon smrti majke s ocem u stanu na adresi [adresa] u [adresa],

- da tuženik GH s bivšom izvanbračnom suprugom DH ima zajedničku kćer JH te da su i one jedno vrijeme živjele u tom stanu s GH i njegovim roditeljima,

- da su parnične stranke u lošim odnosima te da tuženik nije bio u dobrim odnosima s pokojnim ocem DHK.

6. Međutim, sporno je je li GH nedostojan naslijediti pokojnog oca BHK, u smislu odredaba članka 125. Zakona o nasljeđivanju.

7. Odredbom članka 125. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) propisano je da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke: 1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;

2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;

3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku; 4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

7.1. Nadalje, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZN-a nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnoga i oni nasljeđuju kao da je on umro prije ostavitelja te sukladno odredbi stavka 3. istog članka, na nedostojnost se pazi po službenoj dužnosti, osim u slučaju ogrješenja o obvezu uzdržavanja, nepružanja nužne pomoći i napuštanja ostavitelja bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

8. U konkretnom slučaju, tužitelj ističe različite činjenične navode koje pri tom pravno ne kvalificira, ali je razvidno da upire na više razloga nedostojnosti tuženika za nasljeđivanje oca. Pa tako ističući da je tuženik zajedno s MH vršio pritisak na pokojnog oca da sastavi oporuku kojom sve ostavlja tuženikovoj kćerki JH, ističe razlog iz članka 125. točke 2. ZN-a na koji sud pazi i po službenoj dužnosti. Potom tužitelj navodi da tuženik nije financijski doprinosio zajedničkom domaćinstvu, da nije brinuo o zdravstvenom stanju oca, da ga je psihički maltretirao, vrijeđao i ponižavao, čime zapravo ističe razlog za nedostojnost iz točke 4. istog članka.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao svjedoke i to susjede ostavitelja IH, JHK i NH, bivšu izvanbračnu suprugu tuženika MH, saslušao je parnične stranke i izvršio uvid u ovosudni spis posl. br. O-1232/2019.

10. Uvidom u ovosudni spis posl.br. O-1232/19 utvrđeno je da je smrtovnica iza pok. BHK sastavljena po kazivanju tužitelja BH. U tom je postupku na ostavinskoj raspravi sačinjeno rodoslovlje iz kojeg je utvrđeno da su jedini zakonski nasljednici ostavitelja sinovi VH i GH. GH u spis je predao tri isprave navodeći da ih je pronašao na krevetu svoga pokojnog oca ispod jastuka tvrdeći da predstavljaju oporuke ostavitelja, a valjanost istih VH je osporio navodeći da iste nisu potpisane. Na toj je ostavinskoj raspravi (list 11 priloženog spisa psol.br. O-1232/19) GH izjavio da nije bio u dobrim odnosima s ocem jer se otac miješao u odnose njega i njegovog djeteta. U ostavinski je spis VH dostavio zapisnik koji je sačinjen u predmetu posl.br. R2-748/18 Općinskog suda u Puli-Pola iz kojeg proizlazi da je pokojni VHK pristupio na ročište radi pohrane oporuke, međutim naveo je da se u međuvremenu predomislio te da ne želi pohraniti oporuku pa je u konačnici povukao prijedlog. VH dostavio je i otpusnicu Opće bolnice Pula (list 19 ostavinskog spisa) iz kojeg proizlazi da je tamo ostavitelj boravio od 3. do 13. srpnja 2019. kada je preminuo uslijed cerebralnog infarkta. VH dostavio je u taj spis i rukom pisane poruke između tuženika GH i njihovog pokojnog oca (list 34 ostavinskog spisa).

10.1. Konačno je u tom spisu rješenjem ovoga suda od 28. rujna 2020. prekinut ostavinski postupak te je nasljednik GH upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđivanja da su nepotpisane isprave pravno valjane oporuke, dok je nasljednik VH upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđivanja da je GH nedostojan za nasljeđivanje iza svog pokojnog oca. Pokrenuta su oba parnična postupka, s time da je uvidom u ovosudno rješenje posl.br. P-748/20-14 od 1. srpnja 2021. utvrđeno da je u tom predmetu tužitelj GH povukao tužbu koju je bio podnio protiv BH radi utvrđivanja valjanosti oporuka. Valjda reći i to da je u taj ostavinski spis zaprimljena izjava 11. svibnja 2022. iz koje proizlazi da je potpisana po DH i JH, a u kojoj se iznose određeni navodi, između ostalog i da pok. VHK oporuku nije stigao pohraniti jer je završio u bolnici, a da je sve njegove papire pa i tu oporuku nakon njegove smrti preuzeo sin VH i istu uništio.

11. Iz iskaza tužitelja BH proizlazi da je pokojni otac posljednjih godina života živio u [adresa], s majkom UH. Majka je umrla prije oca, ne zna točno kada, ne zna niti koje godine, sve to ima u spisu. Otac je umro prije dvije, tri godine, ne znam kojeg datuma, i to ima u spisu kao i osmrtnicu. Navodi da nije smatrao da je te datume bitno znati, budući da sve podatke ima u spisu. Čitav život je s roditeljima živio i tuženik. On je doveo u stan i svoju partnericu MH, koja je tada još bila maloljetna te je s njim zatrudnjela i dobili su kćer JH, koja je također živjela s njegovim roditeljima. MH je iselila iz stana u [adresa] nešto malo prije očeve smrti, a JH je tamo stanovala sve do očeve smrti. Budući da tuženik nije plaćao uzdržavanje za kćer, MH ga je potkradala, krala mu je zlato pa ju je on potjerao iz svoje sobe i onda je boravila u sobi s mojim ocem i majkom. Navodi za sebe da je 25 godina, do unazad pet ili šest godina, stanovao u [adresa], a sada stanuje u [adresa]. Kao mali živio je s bakom u Raklju, nije živio s roditeljima, a s roditeljima je počeo stanovati kada je krenuo u školu AH u [adresa] (naselje u [adresa]). Gotovo svakodnevno bio je kontaktu s majkom, stalno ju je zvao na telefon, imali su jako dobar odnos, a s ocem nije mogao na taj način komunicirati jer je bio gluh, ništa nije čuo i tako najmanje 10 godina prije smrti. Otac je poslije mame živio još nekih četiri ili pet godina. Nakon majčine smrti s ocem je imao kontakt kad bi ga negdje sreo, ali ga nije posjećivao jer tuženik nije puštao da dolazi posjećivati roditelje, isključivao je i telefon, bio je strašno agresivan. Oca je znao viđati u Kauflandu, gdje je odlazio u nabavku namirnica, a znao ga je sresti i u gradu pa bi porazgovarali. Puno puta ga je angažirao da ga vozi. Otac je bio dobar s njegovim sinom V, često ga je posjećivao pa je tako dogovarao da ga prevezem. Sin V živi u [adresa] u [adresa]. Otac je bio radnik Uljanika, prije smrti bio je u mirovini barem 20 godina. Mirovina mu je bila oko 3.500,00 do 3.700,00 kuna, prosječna radnička mirovina. Otac je živio kao bijednik, jer je morao svih uzdržavati i pok. majku UH koja nikad nije radila, bila je domaćica, ona ga je „muzla“ strašno jer se voljela lijepo oblačiti, uzdržavao je i tuženika koji nikad ništa nije plaćao, ni hranu, vodu, niti struju, uzdržavao je i JH i MH. Nitko mu nije pomagao osim njega kada bi ga negdje sreo, a on sam pomagao mu je kako god je trebalo, takav je i inače pomaže ljudima. Iznos od 66.000,00 kuna koji je zatečen na očevom računu u trenutku njegove smrti valjda je čuvao da nekom da ili za pogreb, a to uostalom i nije neki veliki novac. Čovjek je čitav život radio, ribario je, svaki je dan išao na more jer je imao barku i to dok god je mogao. Ta riba se prodavala, od tuda je dolazio novac. Dok je otac bio u bolnici nitko mu nije dolazio u posjete osim povremeno JH s MH. Tuženik nikad nije bio u posjeti. Otac je odvajao 1.400,00 kuna mjesečno za MH da si plaća podstanarski stan negdje u blizini, da ga može posjećivati, ali ona to nije činila. Otac je imao karcinom prostate i kasnije je pretrpio moždani udar. Ne zna kada mu je dijagnosticiran karcinom prostate, ali ima u spisu. Karcinom prostate mu je dijagnosticiran nakon majčine smrti., odgovaram da Ne zna kada je pretrpio moždani udar, ne može to pamtiti, ima sve u spisu, ali zna da ga je on vozio u bolnicu da dobiva krv. Nakon majčine smrti otac je bio dosta dugo hospitaliziran jer su najavljivali da će biti bolje, ali nije mu bilo bolje. Hospitaliziran je bio u par navrata. Otac je bio zdravstveno osiguran i u bolnici je imao osiguranu zdravstvenu skrb, ali mu nitko nije dolazio u posjete. Prilikom svake očeve hospitalizacije, on je tamo bio gotovo svaki dan. Otac je pobjegao iz bolnice jer se uplašio operacije prostate, nije htio da ga operiraju, a on ga je slučajno sreo u gradu s onom torbicom za urin, imao je kateter, pitao ga je gdje ide pa je rekao da ide u banku, sav je bio konfuzan. Vratio je oca u bolnicu na interni odjel i to je u bolnici zabilježeno, morao je potpisati da ga prime. Tuženik je maltretirao oca i majku i to strašno, tako da mu je majka rekla da ne zna on što on njima radi. Otac je puno puta izlazio na stepenice i na terasu i vikao tražeći pomoć. To je bilo dok je trajala ta agonija njegove bolesti. To zna jer mu je otac pričao. U Centru za socijalnu skrb Pula-Pola je zabilježeno što je sve tuženik radio ocu, jer je otac otišao u Centar i to izjavio. Te papire ima njegov odvjetnik. Otac je u dva navrata pao u stanu, pao je i u Kauflandu, a jednom i na stepenicama dok je nosio televizor na popravak. Nikad nije bilo tuženika da mu pomogne. Jednom je pao i u kupaonici u stanu, našla ga je MH, već je bio skoro gotov. Tuženik je bio nezainteresiran i za oca i za majku. Tuženiku nikako nije išlo u glavu da roditelji više vole mene nego njega, zato im je to sve radio. I ocu i majci bilo je jako teško zbog postupanja tuženika i on je to znao. Navodi da nije mogao ništa poduzeti u vezi s tim jer nije živio s njima, što je mogao poduzeo je. Kada bi mama od njega nešto zatražila, to bi učinio. Primjerice, MH je s JH završila u Rovinju u sigurnoj kući zbog tuženikova postupanja pa ga je mama zamolila da ih posjeti i on je to učinio, odnio im je novac i hranu, čak i pelene za JH. JH će sada imati 15 ili 16 godina. Moj otac ju je jako volio, išao je svaki dan po nju u školu, plaćao joj je knjige, mjesečno joj je davao određenu svotu novaca. Dio troškova ukopa refundiran je iz očevih sredstava, dio je platio on, a dio je nedavno platio tuženik. Svi očevi papiri su kod njega. Smatra da otac nije isključio tuženika iz nasljedstva, jer nije imao snage to napraviti. Prilikom posjeta ocu u bolnici otac se žalio na odnose u obitelji. Otac je urinirao u bolnici po sebi, bio je gol, trebala mu je pidžama pa mu je donio svoju, jer nije mogao ući u stan zbog tuženika. Nije ni pokušavao ući u stan u [adresa] jer nije imao ni ključ tog stana. Iznos od 70.000,00 kuna nije isplaćen njegovom sinu i on ne zna gdje je taj novac. Bilo je govora da će otac dignuti taj novac, ali on nije znao da ga je otac i podignuo.

12. Tuženik GH u svom iskazu navodi da je s roditeljima živio čitav život. Majka mu je umrla **.**.2013., a otac 13. srpnja 2019. S njima je živjela i njegova kćer JH koja je rođena **.**.2005., napunila je 17 godina. Njegova bivša nevjenčana supruga MH počela je s njima stanovati u prosincu 2004. dok je bila trudna s JH te je stanovala do 2007., kada ju je njegov otac izbacio iz stana. Kasnije je dolazila samo posjećivati kćer. On se 2005. teško razbolio, negdje 1. rujna, i to je bio razlog zašto su se pogoršali odnosi između njega i MH. Međutim, MH iz stana izbacio već njegov otac. Ne bi mu toliko zamjerio što je izbacio MH, ali mu je zamjerio što je izbacio i njegovu kćer, zato su im se odnosi pogoršali. MH i JH su završile u sigurnoj kući Sunce u Rovinju, zatim je tamo bio neki problem radi čega je kuća zatvorena pa su prebačene u Poreč, a onda ih je on obje primio u stan, uz suglasnost oca. MH je bila u stanu još nekih godinu dana, najviše dvije, a JH je nastavila stanovati s nama. Kada je krenula u prvi razred osnovne škole, majka ju je uzela k sebi, odnosno majčinoj sestri u Zagreb, gdje je završila prvo polugodište, Osnovna škola Prečko. Međutim, njegova majka je to teško podnosila, dobila je i čir na želucu, tražila je od njega da odem po JH govoreći da će je izgubiti pa je tako ponovno doveo JH k njima u stan te je nastavila školovanje od drugog polugodišta prvog razreda u Osnovnoj školi Tone Peruško u [adresa], gdje je i završila osnovnu školu. S nama je stanovala do prosinca 2018., kada se očevo zdravstveno stanje jako pogoršalo, tako da je iskašljavao krv i dolje je bacao krv zbog prostate, a kako su njihov dvoje bili zajedno u sobi to joj je bilo neugodno. Nakon toga je JH nastavila stanovati s majkom. Tužitelj je samo telefonski kontaktirao s majkom, s ocem nikad. Prema njegovim saznanjima, tužitelj nije nikada niti nakon majčine smrti kontaktirao s ocem. No, kasnije je tužitelj nanjušio da je prilika da iskoristi situaciju i vjerojatno se tada približio ocu, moguće da je otac tražio prijevoz za bolnicu pa su se valjda zbližili. Viđao je tužitelja da je dovozio oca, a jednom je bio i u stanu. Odnosi između njega i oca su se bitno promijenili u lipnju 2016. kada je otac dobio dijagnozu raka prostate i trebao je ići na operaciju. Do tada je otac kuhao i za njega i za JH, a on je kupovao namirnice. Međutim, nakon dijagnoze otac je rekao da neće on bolestan čovjek hraniti dvije zdrave osobe i od tada su počeli odvojeno kuhati, on sam za sebe, a otac za sebe. Za JH je otac kuhao ručak, a on večeru. Htio bi još dodati nešto vezano za očev odnos s V, tužiteljevim sinom. Godine 2018. otac je angažirao Fabia da ga vozi u maslinik, jer su se odnosi između njega i oca bili promijenili, kao što je prethodno rekao. V je vozio oca kući i tada mu je otac rekao da će stan ostaviti JH, a njemu novac. Na to se V razljutio i izbacio oca iz auta pa ga je neki čovjek dovezao kući u 2,00 sata ujutro. Otac je imao oteklinu na licu, moguće da ga je V i udario. U to vrijeme je otac podignuo 70.000,00 kuna sa svog računa i dao ih je V i to nakon što je u međuvremenu intervenirao tužitelj i pomirio oca i D. Tim novcem je Fabio kupio motor. Tužitelj je rekao da je on isključivao telefon, a otac je imao mobitel pa ne zna kako bi mu on mogao isključiti mobitel. Ne znam u kakvom je financijskom stanju bio otac, znao je da mu ništa nije falilo. Otac je plaćao režijske troškove, nikad ga u vezi s tim ništa nije pitao. Na njegovoj je parceli u Fažani brao trešnje, po 200 kg, koje je prodavao, a taj novac mu nije davao. Masline s njegove parcele u Fažani su davale 200 kg ploda godišnje, otac ih je prerađivao u Vodnjanu i prodao bi ulje odmah u uljari, a njemu bi dao samo 50,00 kuna za benzin. Otac je bio hospitaliziran nekih pet ili šest puta, prije karcinoma prostate imao je dva infarkta. On je nekoliko puta pozivao hitnu pomoć, svaki put je on zvao hitnu pomoć. Moždani udar doživio je 2018. ili 2019. Našao ga je u kupaoni na podu i zvao je hitnu pomoć. Otac je ostajao u bolnici u pravilu tri do sedam dana. Nije ga posjećivao u bolnici jer nisu bili u dobrim odnosima, prvenstveno zbog toga što je njegovu kćer bio izbacio iz stana, a i kasnije što god da je napravio s JH prigovarao mu je da to nije dobro. Primjerice, odveo bi je u park i vratili bi se u 23,00 sata navečer u subotu, a otac bi poludio gdje su do tada. Troškove ukopa je on platio, tužitelj mu je ostavio uplatnicu u poštanskom sandučiću pa je otišao u Monte Giro i tamo mu je rečeno da nije ništa plaćeno, tako da je podmirio svoju polovicu tih troškova. Sve namirnice je on kupovao, otac nije nikud odlazio osim na parcelu u Fažanu. Napominje da otac nakon 1993. nije ribario, samo je sadio povrće na njegovoj parceli u Fažani.

13. Svjedokinja MH u svom iskazu navodi da nije u svađi s GH, ali je tražila zabranu prilaska sebi i djetetu i to je određeno prije godinu dana. Navodi da njihova zajednička kćer JH ima sada 20 godina. U stanu pok. BHK živjela je dok je bila trudna s JH pa do njenog prvog rođendana. Tada su u tom stanu bili pok. VHK, pok. UH, GH, JH i ona. Iz tog je stana pobjegla kada je JH imala godinu dana zbog problema u odnosu s GH, bojala ga se jer mu je našla oružje. Nakon par mjeseci izbivanja morala se vratiti jer nije imala gdje. Ponovno su izbili problemi u odnosu nje i GH pa je završila u sigurnoj kući. Nakon toga opet se vratila jer nije imala gdje. U jednom navratu ju je i pok. VHK izbacio iz stana s kćeri jer mu je smetalo malo dijete, odnosno smetalo mu je što GH s njima ne živi negdje drugdje. Na par mjeseci je čak JH pustila kod pok. UH i pok. BHK i oni su se o njoj brinuli, oni su imali jako dobar i prisan odnos s unukom. Nakon toga JH je otišla živjeti s njom, ali je uvijek obilazila noneta i nonu, jer ih je jako voljela. Sveukupno je ona u tom stanu živjela oko 2 i pol godine i nakon što je JH napunila 2 i po godine tamo više nije živjela. Pok. VHK je jako slabo čuo. Poslije joj GH nije više dozvoljavao da tamo dolazi. GH je tukao svoga oca. Nju bi na mobitel zvao pok. VHK i molio za pomoć i to da mu ide po lijekove, kupiti mu hranu kada je imao rak, da ga odvede na pogrebni da plati naknade za svoj pogreb, kada je trebalo platiti račune i u poštu. On bi ju zvao i žalio se na Erosovo ponašanje pa bi joj govorio da mu GH brani da jede u kuhinji, svađali su se oko frižidera, oko plaćanja računa, oko toga da bi GH trebao kupiti knjige JH umjesto djeda. GH danju spava, a noću je budan i onda mu smeta kada je JH tamo i kada se kuha, smetalo mu je kada bi pok. VHK radio sebi hranu, kupao se, svađali su se oko bojlera. Željela je svemu tome stati na kraj i molila je noneta da nešto riješe, predlagala mu je da dođe živjeti s njom i JH, da ide u dom, on to ništa nije htio, nije htio otići iz svog stana, a GH nije htio izbaciti jer je valjda smatrao da on nema gdje otići, a možda ga se i bojao. Kada je pok. BHK već bilo loše, GH nije zvao hitnu. Nju je pok. VHK nazvao na telefon jer je povratio i izgubio svijest, pitala ga je što da radi, a on joj je rekao da zove hitnu i ona je zvala. Nije mogla doći jer nije imala ključ, a GH ju ne bi pustio u stan. Uglavnom hitna pomoć našla je pok. BHK na podu u kupaoni, a ona je naknadno došla kod njega u bolnicu i tamo joj je pok. VHK dao ključ od stana kako bi mu donijela njegove stvari, nije htio da mu kupi nove stvari pa je otišla u taj stan iako ju je bilo strah, uzela je te stvari, pidžame, gaće, potkošulje, dokumente, on joj je točno rekao gdje te stvari stoje i donijela mu. Moguće da ga je tada posjetio VH, misli da su iz bolnice kontaktirali oba sina iako je kontakt broj za BHK bio njen broj telefona. Ona je razgovarala s njegovim liječnikom jer je on uglavnom pričao talijanski pa nije dobro razumio. Sjeća se da su liječnici sugerirali hitnu operaciju, ali on to nije htio pa su se liječnici ljutili. On je želio izaći iz bolnice kako bi pogledao neku utakmicu, ali liječnici su mu rekli da ne može jer je bio na infuziji pa im je pobjegao iz bolnice. Nju su zvali da je nestao, otišla je kod njega kući i našla ga da gleda utakmicu pa ga je vratila u bolnicu. Pretpostavila je da ga je VH posjetio jer se sjeća svježeg voća u bolnici, iako joj to pok. VHK nije rekao, ne zna je li ga GH posjetio u bolnici. Kada je pobjegao iz bolnice do kuće ga je odveo taksi, ne zna je li to bio VH. BH ne poznajem, par puta ga je vidjela svih ovih godina. VH i GH bili su u svađi i zbog toga VH nije dolazio, nije smio. Pok. VHK nikada nije htio zvati policiju zbog postupanja GH prema njemu, govorio je da mu je on sin i da ga ne može prijaviti. Ona sama bi zvala policiju kada bi bila kritična situacija o kojoj bi je izvijestila kćer ili pok. VHK. tako je zvala policiju i kada joj je kćer javila da je GH rekao da će je baciti kroz balkon i udario pok BHK. Ne zna kako ga je udario. To je bilo prije jedno 10 godina, a JH je tom prilikom pobjegla kod susjede, ona je došla po nju i uzela ju sa sobom. GH je maltretirao oba svoja roditelja, majku je verbalno maltretirao, a oca se tada još bojao dok je mama bila živa. Pljuvao bi u hranu koju bi mu majka pripremila, govorio bi ružne riječi, psovke i uvrede. Pok. VHK želio je oporukom JH ostaviti taj stan u [adresa] tako da je ona po kazivanju pok. BHK pisala ono što joj je on govorio i diktirao. To je pisala kod njega u stanu dok GH nije bio kod kuće. Ona bi i inače dolazila u stan kod pok. BHK kada god bi ju on zvao da mu nešto treba donijeti, a kada GH nije bio tamo. Možda je nekada GH bio i u sobi, par puta se i to desilo. Onda su im rekli kod javnog bilježnika da oporuku treba napisati sam pa je u konačnici on to sve prepisao, mučilo ga je je li to sve pravopisno točno jer on priča talijanski. Ne zna točno što je u oporuci napisao, on je nešto i mijenjao, ali je stan htio ostaviti JH, razmišljao je da li da zemlju u Raklju ostavi BH ili JH, a Brunovom sinu bio je dao neke novce. Odvela ga je u banku na Punti (kvart u [adresa]) kada je podigao 30.000,00 kuna koje je namjeravao dati unuku za auto. Dobili su termin na sudu radi pohrane oporuke, ali je on završio u bolnici i onda su na to sve zaboravili. Pok. VHK preminuo je u bolnici nakon što je drugi puta završio u bolnici. Ne zna kako je taj put završio u bolnici, dan prije su se vidjeli. JH i ona tada su bile u Zagrebu. Svaki dan su se pok. VHK i ona čuli na telefon, ili bi on zvao nju ili ona njega i ako joj se jedan dan ne bi javio, to bi joj već bilo čudno. Dok su bile u Zagrebu im je Tinina prijateljica koja živi u blizini PH javila da je nono umro. Ne zna zašto joj nisu javili iz bolnice to. Pregledala je osmrtnice i vidjela objavljenu osmrtnicu, ne zna tko ju je objavio, jedva su stigle na pogreb, a na pogrebu su bili i GH i VH, JH, ona, njen nećak-sestrin sin i PH. Ne zna točno kako je GH fizički maltretirao oca u smislu kako ga je i gdje udario, nije bila tamo, ali je pok. VHK govorio da ga je gurao, vrijeđao i nije mu dao da u kuhinji jede i kuha. VHK bi se žalio, ali joj nikada nije konkretno rekao da ga je baš udario, osim onog puta kada je zvala policiju jer je prijetio da će joj baciti kćer, tada su se baš potukli, zna da su se naguravali. Ne zna zašto se GH prema roditeljima ponašao na taj način jer su njegovi roditelji bili stvarno divni ljudi i s njima je imala lijep odnos. Misli da je GH mislio da JH više voli noneta nego njega. BH ne poznaje dobro, ali znao je nju i JH posjetiti u sigurnoj kući. Dok je ona živjela u stanu u [adresa] sa svima njima, odnos GH s roditeljima nije bio narušen. Tada je GH podmirivao sve troškove, vezano za dijete, vezano za život, kada bi mu majka primjerice rekla da nešto plati, on bi to platio. Misli da se odnos GH i njegovih roditelja narušio nakon što sam je ona otišla jer misli da je GH krivio svoga oca za njen odlazak, vezano za ono kada ju je VHK kao izbacio, ali nije VHK bio za to kriv. JH je imala 10ak godina kada je ona zvala policiju onom prilikom kada su se GH i otac potukli. Prije i poslije toga nije ništa prijavljivala policiji jer je poštivala želju noneta, jer ne može ona prijavljivati nešto ako pok. VHK to ne želi. Odlazila je kod pok. BHK i pok. UH i s njima se čula od kada se odselila 2007., gotovo svakodnevno. Svakoga dana se s njima čula na telefon i svakoga dana bi tamo odlazila osim kada je bila u Zagrebu. Pok. UH zvala bi je s kućnog telefona, ali je GH isključio taj telefon jer joj je branio da ju zove pa je odvela noneta BHK u glavnu poštu da on sebi kupi mobitel. Svaki dan je tamo odlazila jer je JH nakon škole dolazila kod noneta na ručak, za nju su kuhali ili nono ili nona, a ona bi je nakon toga pokupila. Najčešće bi je čekala dolje ispred zgrade, ali je znala doći i u stan ako GH nije bi bilo, čak bi s njima i ručala. JH je s nonićima živjela u ljetnom razdoblju dok je ona radila u Poreču, kada je imala 2 ili 3 godine, tada je bila tamo bez nje. Nakon toga je JH uglavnom bila s njom, ali je ona često odlazila u Zagreb kod svoje sestre koja je bila teško bolesna, gotovo slijepa, pa bi primjerice bila 3 dana u [adresa], a 3 dana u Zagrebu. Kada bi bila u [adresa], JH bi bila kod nje, a kada bi bila u Zagrebu, bila bi kod noneta jer je tada nona već bila umrla. Kazneno je zato što je GH uzela zlatni lančić, a to je učinila jer je ona njoj uzeo osobne stvari nje i djeteta, sve osobne dokumente, jer joj je razbio telefon i zadržao laptop. To djelo je priznala. Pok. VHK ju je pitao je li to ukrala i ona je njemu potvrdila pa pretpostavlja da je on to u kaznenom postupku rekao, jer taj čovjek nije nikada lagao. Pok. VHK želio je biti i formalni skrbnik JH jer bi joj mogao pružiti siguran krov nad glavom, a ona se seljakala i zbog toga su njih dvoje i bili na Centru za socijalnu skrb, ali to nije bilo moguće jer su rekli da je prestar, gluh i problem je bio što ne zna hrvatski. Problem je bio i to što u stanu nije imao posebnu sobu za nju iako je on rekao da bi to nekako napravio. Pok. VHK bio je smješten u nekadašnjoj vojnoj (mornaričkoj) bolnici, teško joj se sjetiti odjela, nešto vezano za prostatu. Razgovarala je s doktorom preko telefona i osobno jer im je služila kao prevoditelj za razgovor koji je doktor vodio s pok. BHK. Razgovarala je i sa sestrama o stanju pok. BHK, njima je u bolnici u papirima pisalo da je pok. VHK u lošim odnosima sa sinom GH s kojim živi, a rekli su joj da se čuju i sa sinom BH.

14. Iskaze saslušanih svjedoka i stranaka sud je cijenio posebno analizirajući svaki iskaz zasebno, ali i dovodeći ih u međusobnu vezu te u vezu s drugim dokazima pa je na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud utvrdio sljedeće relevantne, a sporne činjenice u ovom predmetu.

15. Iskazi parničnih stranaka su iscrpni, ali subjektivni jer stranke iskazuju na način da nalaze opravdanja za svoja postupanja odnosno propuštanja, sve u svrhu probitaka u ovom postupku, a osim toga utvrđeno je da parnične stranke nisu upućene u sve okolnosti vezane za život pok. BHK već iskazuju na način da neke stvari pretpostavljaju. Tako primjerice tužitelj VH pokušava uvjeriti sud da je uobičajeno da ne zna datume i godine smrti svojih roditelja navodima da sve ima u svom spisu. S druge strane tuženik GH svoj iskaz započinje navođenjem točnih datuma smrti roditelja želeći prikazati navedeno kao bitnu okolnost, pri tom relativizirajući svoja postupanja spram oca (primjerice nedolazak u bolnicu u posjet). Valja reći i to da se sud neposredno prilikom rasprava imao prilike uvjeriti u postojanje međusobnog animoziteta i netrpeljivosti između parničnih stranaka, koje stranke nisu mogle obuzdati i susprezati, već su to jasno izražavale međusobno si dobacujući psovke i uvrede, što je i zapisnički konstatirano.

15.1. Od svih saslušanih svjedoka najviše saznanja o relevantnim činjenicama imala je bivša izvanbračna supruga tuženika MH koja je u ovom postupku, također, iscrpno iskazivala. Prilikom iznošenja iskaza doimala se vrlo sigurno te je njen iskaz obilovao detaljima, pri tom je svjedokinja iznijela određene navode smatrajući ih istinitima, a za koje se, i to na temelju materijalnih dokaza, ispostavilo da ne odgovaraju stvarnosti (u nastavku o pohrani oporuke) iz čega se zaključuje da je pok. VHK i sinovima i svjedokinji govorio ono što je htio, a što u konačnici ne znači da je bilo istinito. Sve navedeno je bitno jer zapravo i stranke i svjedokinja MH iskazuju o sadržaju svojih razgovora s pok. DHK, dakle navode ono o čemu im je on pričao, jer nitko od njih nije nazočio određenim događajima koji se spominju. Ostali svjedoci i to susjedi iz zgrade na adresi [adresa] u [adresa] IH, GHK i NH iskazivali su kratko i vjerodostojno.

16. Iz iskaza parničnih stranaka, a što potvrđuje i svjedokinja MH utvrđeno je da su parnične stranke kao rođena braća imali loš odnos od malena te da u odrasloj dobi nisu imali međusobnih kontakata. Osim toga, utvrđeno je da niti jedan od njih nije imao prisan odnos s pokojnim ocem. Temeljna razlika u odnosu braće spram oca ogleda se u tome što je tuženik živio u stanu s roditeljima, a nakon smrti majke s ocem cijeli život, dok se tužitelj ranije odselio i zapravo živio distancirano od oca. Tužitelj, naime, želi prikazati da je održavao odnos s ocem pa čak navodi da mu je on jedini pomagao, ali priznaje da oca nije posjećivao navodeći da mu je tuženik to branio. Kada navodi da je on jedini pomagao oca, tužitelj iskazuje vrlo subjektivno i bez imalo samokritike s obzirom da zanemaruje doprinos MH iako i nju spominje u svom iskazu navodeći da je ocu donijela određene stvari u bolnicu, što znači da je bio svjestan njihovih kontakata. Također navodi da je znao da tuženik oba roditelja maltretira, ali da ništa nije po tom pitanju mogao poduzeti. I odnosu na te navode tužitelj iskazuje subjektivno pravdajući se, međutim takve navode ničime ne potkrjepljujući. Naime, određene tvrdnje koje je tužitelj iznio o životu svoga oca ne odgovaraju istini iz čega se zaključuje da tužitelj nije bio upućen u svakodnevni život svoga oca u uobičajenoj mjeri za taj odnos. Pa tako tužitelj u svom iskazu navodi da njegovom ocu nitko nije pomagao osim njega, a tvrdi da je on to činio kada bi ga negdje slučajno sreo te bi mu došao u posjet kada bi otac završio u bolnici. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj učinio povremeno nešto za oca kada je to od njega i bilo za očekivati, ali u njihovom je odnosu izostala kontinuirano učestala komunikacija i prisutnost. Tuženik potvrđuje da je vidio tužitelja da vozi oca negdje u nekoliko navrata, a tužitelj navodi da je otac s njim komunicirao preko tužiteljevog sina, svoga unuka što nije uobičajeno i poželjno u odnosu oca i sina. Osim toga, tužitelj pogrešno navodi da je MH iz stana njegova oca odselila malo prije očeve smrti, a da je JH tamo živjela do njegove smrti. Naime, iz iskaza tuženika i svjedokinje MH utvrđeno je da je MH davno odselila iz tog stana i to dok je JH bila malo dijete (u dobi od oko 2,5 godine), a JH je odselila prije smrti svoga djeda. Iz navedenog se zaključuje da tužitelj nije bio upoznat s time tko je i do kada s njegovim ocem živio niti je bio upućen u zbivanja koja su se odvijala između članova njegove obitelji. Da je tužitelj živio otuđeno u odnosu na roditelje proizlazi i iz okolnosti da nije obilazio oca, navedeno niti ne osporava, a potvrđuju i saslušani svjedoci susjedi IH, GHK i NH. Tužitelj nije čak niti pokušao oca obilaziti. Osim toga, tužitelj ne zna datume pa čak niti godine njihove smrti, a to pokušava opravdati navodeći da ima sve u svom spisu. Nadalje, iz zapisnika sačinjenog pri Centru za socijalnu skrb Pula-Pola od 12. srpnja 2019. (list 86 spisa) proizlazi da je tužitelj VH bio pozvan kako bi se utvrdilo tko može pružiti brigu pok. DHK po izlasku iz bolnice te je VH izjavio da on oca ne može uzeti k sebi niti da to želi, da nema prostorne uvjete jer živi na petom katu bez lifta. Iako odnos tužitelja i njegova pokojnog oca nije predmet tužbenog zahtjeva, ipak ukazuje na međusobne odnose članova obitelji i druge okolnosti koje su od značaja za donošenje odluke u ovom predmetu. U konačnici bitno je osvrnuti se o navedenom radi ocjene vjerodostojnosti iskaza, a ocjena je ovoga suda da tužitelj subjektivno iskazuje kada govori o svom odnosu i postupanju spram oca.

17. Nije sporno da je tuženik GH s ocem imao loš odnos. Predmetno navodi i sam tuženik i to kako u svom iskazu u ovom predmetu, tako i na ostavinskoj raspravi pred javnim bilježnikom. O razlogu lošeg odnosa tuženika i pokojnog oca iskazivali su tuženik i MH. Naime, iz njihovih je iskaza utvrđeno da je isprva, dok su MH i mlt. JH živjele s njima u stanu, GH s roditeljima imao korektan odnos, međutim njihov se odnos promijenio odlaskom MH i mlt. JH za što oboje navode da je GH jako zamjerio ocu. Tuženik GH je na ostavinskoj raspravi naveo da mu je smetalo što se otac petlja u njegov odnos s kćerkom, dok je svjedokinja MH navela da misli da je GH bio ljubomoran na lijep odnos kojeg je njegov otac imao s JH. Naime, uvidom u zapisnik Centra za socijalnu skrb Pula- Pola od 17. srpnja 2017. utvrđeno je da se VHK za života obratio Centru želeći ostvariti skrb nad svojom unukom navodeći da njegov sin GH niti na koji način ne skrbi o kćerki niti pridonosi kućanstvu (list 7 i 8 spisa). Dakle, nije sporno da su GH i pokojni otac, nakon smrti majke, živjeli odvojenim životima, svatko u svojoj sobi te da je njihov odnos bio loš.

18. Međutim, tužitelj u ovom postupku tvrdi da je postupanje tuženika nadišlo samo loš odnos s ocem odnosno da se tuženik svojim postupanjem i propuštanjem teže ogriješio o zakonske obveze koje je spram oca s kojim živi imao. Tako tužitelj navodi da tuženik oca nije uzdržavao i nije doprinosio kućanstvu, da nije brinuo o njegovom zdravstvenom stanju, da ga je psihički maltretirao, vrijeđao i ponižavao, kao i da je vršio pritisak na oca da sastavi oporuku kojom sve ostavlja unuci JH, Erosovoj kćeri, smatrajući da je zbog svega toga nedostojan naslijediti oca. Predmetni navodi tužitelja nisu naročito konkretizirani već su uglavnom opisani uopćeno.

19. Vezano za navode o tome da je tuženik vršio pritisak na oca da sastavi oporuku u korist tuženikove kćeri, tužitelj niti ne ističe otkud mu je to poznato. U ovom je postupku utvrđeno da je o sastavljanju oporuke i pohrani iste s ostaviteljem intenzivno razgovarala MH koja navodi da je ona čak po kazivanju ostavitelja pisala oporuku, potom s njim radi pohrane oporuke otišla kod bilježnika, a onda i na sud. Svjedokinja MH tako navodi da je pok. VHK predao zahtjev sudu za pohranu oporuke te da je bio pozvan, ali nije mogao pristupiti jer je završio u bolnici. Sud je vezano za pohranu oporuke izvršio uvid u dio dokumentacije iz toga spisa posl.br.R2-748/2018 koji su stranke dostavile u ostavinskom postupku (list 18 ostavinskog spisa) te utvrdio da je takav zahtjev ostavitelj podnio u 2018. Uzimajući u obzir da je iz medicinske dokumentacije Opće bolnice Pula (list 77 do 83 spisa) utvrđeno da je tužitelj prvi puta hospitaliziran u razdoblju od 12. studenog 2018. do 5. prosinca 2018. moguće je da je upravo o tome svjedokinja iskazivala. Međutim, svjedokinja nije bila upoznata s time da je u konačnici **.**.2019. VHK pristupio sudu i da je naveo da se predomislio i da oporuku ne želi pohraniti. Iz navedenog se zaključuje da VHK nije bio u potpunosti iskren vezano za svoje namjere prema svjedokinji MH. Tuženik pak u svom iskazu navodi da nije niti na koji način pokojnog oca prisiljavao na sastavljanje oporuke te je u tom dijelu njegov iskaz ocijenjen vjerodostojnim. Naime, utvrđeno je da tuženik s ocem nije uopće želio komunicirati stoga ništa ne govori u prilog tužiteljevim navodima da je tuženik bio taj koji je vršio pritisak na oca. Da nisu komunicirali proizlazi i iz pisanih poruka koje su razmijenili (list 34 priloženog spisa posl.br.O-1232/2019) iz kojih proizlazi da je pokojni otac želio s GH razgovarati o unuci JH, ali GH je odbijao komunikaciju. Okolnost da je tuženik predao tri isprave navodeći da su oporuke pokojnog oca, ne govore u prilog tužiteljevim navodima kraj činjenice da je tuženik u konačnici povukao tužbu radi utvrđenja valjanosti tih oporuka.

19.1. Odredbom članka 26. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju zajamčena je sloboda oporučnog raspolaganja te je time i oporučitelju i nasljednicima dana sigurnost da je oporuka doista rezultat slobodno izražene volje i odluke oporučitelja. Upravo zbog toga je predviđen kao jedan od razloga nedostojnosti (i to onaj na koji sud pazi po službenoj dužnosti) nedopušteni utjecaj nasljednika na ostavitelja vezan za oporučivanje. Pri tom se zahtijeva da je nedozvoljeni pritisak ili utjecaj stvarno doveo do sačinjavanja oporuke koja ne odgovara oporučiteljevoj stvarnoj volji ili je doveo do sprječavanja slobodnog oporučivanja (tako u Komentaru Zakona o nasljeđivanju Kreč-Pavić, Narodne novine 1964.). U konkretnom je slučaju, uzimajući u obzir da je pok. VHK u konačnici odustao od pohrane oporuke te cijeneći okolnost da je tuženik povukao tužbu radi utvrđenja valjanosti oporuka svjestan činjenice da su isprave nepotpisane, razvidno da je, sve da je i bilo pritisaka od strane tuženika na ostavitelja, rezultat pritisaka izostao. Naime, neuspješno prisiljavanje ostavitelja da sačini oporuku ne predstavlja razlog nedostojnosti za nasljeđivanje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1090/2018-2 od 14. lipnja 2022.). Iz svega navedenog, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao svoje navode o tome da bi tuženik vršio pritisak na pokojnog oca da sastavi oporuku u korist njegove kćeri, a posebice kraj činjenice da takva oporuka u konačnici ne postoji.

20. U odnosu na razlog nedostojnosti iz članka 125. točke 4. ZN-a valja istaknuti da je pitanje postoji li slučaj težeg ogrješenja o zakonsku obvezu uzdržavanja odnosno postoji li bezrazložno nepružanje pomoći, pitanje quaestio facti i ovisi o nizu okolnosti kako na strani ostavitelja, tako i na strani nasljednika.

20.1. U ovom je postupku utvrđeno da tuženik zaista nije doprinosio za uzdržavanje oca, ali je također utvrđeno da se time nije teže ogriješio o zakonsku obvezu uzdržavanje oca i to iz razloga jer njihov otac nije imao potrebu za uzdržavanjem. Tuženik niti ne osporava to da financijski nije doprinosio kućanstvu, u svom iskazu navodi da nije nikada plaćao režije jer ga otac to nije tražio te ističe da ocu nije nikada ništa falilo. Iako sud može životno i s moralnog aspekta razumjeti navode tužitelja o tome da bi bilo za očekivati da osoba koja živi u kućanstvu pridonosi istom kućanstvu, a posebice kada živi u kućanstvu oca koji je poznije životne dobi, međutim razlog za nedostojnost postoji samo ako se nasljednik teže ogriješio u obvezu uzdržavanja prema ostavitelju. U konkretnom slučaju to se nije dogodilo s obzirom da je utvrđeno da je pokojni otac stranaka imao i više nego dovoljno sredstava za život. Naime, uvidom u dokumentaciju OTP banke d.d. utvrđeno je da je pok. VHK primao mirovinu višu od 4.000,00 kuna te da je u trenutku smrti na računu imao više od 66.000,00 kuna (list 39 spisa), a živio je u stanu kojeg je bio većinski suvlasnik. Navodi tužitelja o tome da je njegov otac živio kao bijednik su subjektivni, jer ne odgovaraju pravom stanju stvari nego dojmu tužitelja. Iz svega navedenog proizlazi da na strani ostavitelja nije postojala potreba za uzdržavanjem u financijskom smislu jer njegova egzistencija nije bila niti na koji način ugrožena niti otežana pa u tim okolnostima ne može se reći da se nepružanjem uzdržavanja tuženik teže ogriješio o tu svoju zakonsku obvezu. Stoga nije ostvarena pretpostavka za nedostojnost za nasljeđivanje iz članka 125. točke 4. ZN-a koja se odnosi na uzdržavanje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2312/2007 te Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž 671/2019-2 od 22. travnja 2020.).

21. U odnosu na preostale razloge za nedostojnost na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, ovaj je sud utvrdio sljedeće. Utvrđeno je da se tuženik prema svom pokojnom ocu ponašao grubo, a navedeno je utvrđeno prije svega iz iskaza svjedokinje MH koja vrlo vjerno i detaljno opisuje da je tuženik bio verbalno agresivan spram ostavitelja, a o navedenom se imala priliku uvjeriti kada se jedno kratko vrijeme vratila tamo živjeti. Iz kazivanja svoje kćeri saznala je da je jednom tuženik i fizički nasrnuo na oca, ali da ga otac nije nikada htio za to prijaviti niti iseliti iz stana. Iako tuženik navedeno osporava, ovaj je sud ocijenio istinitim iskaz svjedokinje vezano za navedeno jer je svjedokinja iskazivala detaljno i uvjerljivo pri tom ne upadajući u kontradikcije. Iskaz svjedokinje nije bio uopćen poput iskaza tužitelja koji očito nema konkretnih saznanja o odnosu tuženika i njihova pokojnog oca. Svjedokinja MH je navela da je tuženik bio grub prema ocu, da mu je smetalo da otac kuha jer je on danju spavao, da mu je isključio telefon i slično. O vjerodostojnosti iskaza svjedokinje MH sud zaključuje s obzirom da je iste navode svjedokinja iznijela i pred djelatnicima Centra za socijalnu skrb Pula 5. lipnja 2018. (list 89 spisa) navodeći da se pok. VHK boji svoga sina GH. Da je tuženik bio grub na riječima prema ocu proizlazi iz rukom pisane poruke (list 34 ostavinskog spisa) u kojem oca vrijeđa nazivajući ga "specijalcem" i govoreći da ima "usranu familiju", a potom "govna jedna retardirana". Upravo se u toj poruci tuženik referira na dozivanje policije i zvanje upomoć, o kojem je događaju svjedokinja iskazivala. Da mu tuženik nije pružao osobitu njegu primjerice brinući o očevoj higijeni proizlazi i iz iskaza svjedokinje GHK koja navodi da je nekoliko dana prije smrti vidjela pok. BHK i da je djelovao kao da ne brine naročito o higijeni, zapušteno i neuredno.

21.1. Takvo ponašanje tuženika predstavljalo bi povredu moralnih obveza koje proizlaze iz tuženikovog obiteljskog odnosa s ostaviteljem i navedeno bi eventualno moglo predstavljati razlog za isključenje iz nasljedstva u smislu odredbe članka 85. stavka 1. točke 1. ZN-a, koje međutim ovisi isključivo o oporučnoj volji ostavitelja, a u konkretnom slučaju takva volja nije izražena. O tome da pokojni otac to nije htio, svjedoči i svjedokinja MH koja u svom iskazu navodi da pok. VHK nikada nije htio prijaviti svoga sina GH, nije ga htio izbaciti iz stana niti je on sam htio napustiti stan u [adresa], unatoč tome što mu je MH to nudila. Osim toga, i sam tužitelj u svom iskazu navodi da smatra da otac nije imao snage njegovog brata isključiti iz nasljeđivanja. Iz svega navedenog, zaključuje se, da su odnosi tuženika i pokojnog oca bili narušeni, da je postupanje tuženika spram oca bilo grubo i nedolično, međutim neovisno o tome otac nije po tom pitanju htio ništa poduzeti, nije htio svog sina GH isključiti iz nasljeđivanja, on naime nije htio niti pohraniti oporuku koja GH ne bi išla u prilog. Da je tome tako proizlazi iz okolnosti da je od strane MUP-a potvrđeno da nemaju zabilježene prijave BHK protiv tuženika GH (list 76 spisa). Također je iz iskaza svjedoka IH, susjeda, utvrđeno da je s pok. TH bio u jako dobrim odnosima te da mu se nikada nije požalio vezano za odnos s tuženikom, s time da je svjedok naveo da misli da bi mu se bio požalio da je trebao jer su si bili jako dobri. Iz svega iznijetog, zaključuje se da je otac stranaka o obiteljskim odnosima pričao samo članovima obitelji i MH i birajući što će kome reći, a ništa od toga nije htio prijavljivati.

21.2. Razlozi nedostojnosti za nasljeđivanje iz članka 125. ZN-a taksativno su navedeni, a među tim razlozima nisu nedolično ponašanje nasljednika koje se ogleda u guranju, vrijeđanju, svađanju, neposjećivanju u bolnici, nezainteresiranosti i nebrizi za zdravstveno stanje ostavitelja. Odredbom članka 125. točke 4. ZN-a kao razlog nedostojnosti propisano je nepružanje pomoći za život i zdravlje, odnosno ostavljanje ostavitelja u prilikama opasnim po život i zdravlje, što se u teoriji povezuje s definicijom kaznenog djela nepružanja pomoći, a ti elementi u konkretnom slučaju nisu utvrđeni. Dio iskaza svjedokinje MH o tome da tuženik nije pozvao hitnu pomoć kada je jednom prilikom VHK izgubio svijest i povraćao je nedorečen. Naime, svjedokinja ne iznosi detalje o tome o kakvoj je situaciji točno bila riječ, je li GH bio kod kuće, gdje se nalazio, je li uopće vidio pok. oca i što se između njih zbilo, nego navodi da je nju pok. VHK nazvao za pomoć, što znači da je pokojni VHK mogao i sam nazvati hitnu pomoć. Uostalom u svom iskazu tuženik navodi da je u nekoliko navrata zvao hitnu pomoć navodeći da je otac prije dijagnoze karcinoma prostate imao i dva infarkta, a konačno i moždani udar. Osim toga, iz iskaza stranaka i svjedokinje proizlazi da niti VH niti MH ne znaju na koji je način pok. VHK hospitaliziran kada je posljednji put 3. srpnja 2019. završio u bolnici uslijed moždanog ureda, a iz iskaza tuženika GH utvrđeno je da je on zvao hitnu pomoć,nakon što ga je našao u kupaoni na podu. Uzimajući u obzir da je iz svjedokinje susjede GHK utvrđeno da je pok. BHK vidjela nekoliko dana prije njegove smrti, zaključuje se da je gotovo do kraja života bio pokretan i ipak samostalan. Iz svega navedenog, ovaj je sud utvrdio da tuženik nije svoga oca ostavio u prilikama opasnim po život i zdravlje ne pružajući mu pomoć.

22. Tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje o tome da je tuženik nedostojan naslijediti njihova pokojnog oca, stoga je odlučeno kao u izreci ove presude na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

23. Valja ukazati tužitelju na odredbu članka 126. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju kojom je propisano da nedostojnost nasljednika ne smeta potomcima nedostojnog, što u konkretnom slučaju znači da, sve i da bude utvrđena tuženikova nedostojnost za nasljeđivanje svoga pokojnog oca, bi umjesto tuženika ostavitelja naslijedila tuženikova kćer JH kao da je njen otac (ovdje tuženik) umro prije ostavitelja.

24. Preostale dokaze koji su provedeni u ovom predmetu sud nije posebno cijenio jer isti nisu bili od značaja za utvrđenje relevantnih, a spornih činjenica u ovom predmetu i to osobito iskaz svjedoka ZH te spis Ovr-208/2019. Iz istog su razloga odbijeni drugi dokazni prijedlozi stranaka. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanje svjedokinje JH, s obzirom da je njeno saslušanje predložio tuženik, a naknadno je tuženik od tog dokaznog prijedloga odustao.

25. Odbijen je i prijedlog tuženika za odgodom posljednjeg ročišta za glavnu raspravu jer za to nisu postojali zakonski uvjeti posebice uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka i provođenja istog sa što manje troškova, a o iskazu saslušane svjedokinje tuženik se mogao očitovati na istom ročištu prije zaključenja glavne rasprave, što je uostalom šturo i učinio.

26. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredaba članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženik je u konačnici bio zastupan po punomoćnici odvjetnici pa mu za zastupanje na raspravi 9. rujna 2025. pripada 250 bodova na temelju Tbr.9.t.1. u vezi s Tbr.1. i Tbr.54. Tarife o nagradama i naknadi troškova (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025) odnosno 500,00 eura.

27. U preostalom dijelu, za daljnjih 500,00 eura, odbijen je zahtjev tuženika s obzirom da je tuženik neosnovano zatražio priznanje nagrade za zastupanje na predmetnom ročištu u visini od 500 bodova. Naime, vrijednost predmeta spora u ovom predmetu je 250.000,00 kuna odnosno 33.180,70 eura, stoga sukladno Tbr.1. Tarife stranci pripada pravo po radnji na 250 bodova.

28. Posljedično predmetnoj odluci o troškovima postupka, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (sadržan u petitu izreke presude) u cijelosti.

U Puli 31. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun. uz R/pristojba na presudu samo 40% iznosa - oslobođenje list 91, uz točku II

2. Tuženiku po pun.