REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Povrv-62/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o. Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, OIB: 81530401884, kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 224, protiv tuženika CALISTO OTPREMNIŠTVO d.o.o. Rijeka, Jadranski trg 1, OIB: 13487877068, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri u Zagrebu, Boškovićeva 16, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maria Brajdića iz Delnica, poslovni broj Ovrv-3669/2024 od 11. travnja 2024. kojim je naloženo tuženiku CALISTO OTPREMNIŠTVO d.o.o. Rijeka, Jadranski trg 1, OIB: 13487877068, u roku od 8 dana platiti tužitelju LIND-GRAD d.o.o. Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, OIB: 81530401884, tražbinu u visini od 995,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 175,00 eura uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju LIND-GRAD d.o.o. Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, OIB: 81530401884, naknaditi tuženiku CALISTO OTPREMNIŠTVO d.o.o. Rijeka, Jadranski trg 1, OIB: 13487877068, trošak parničnog postupka u iznosu od 602,32 eura (šesto dva eura i trideset i dva centa) u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 39,82 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Maria Brajdića iz Delnica, poslovni broj Ovrv-3669/2024 od 11. travnja 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 995,43 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Istim rješenjem naloženo je tuženiku namiriti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 175,00 eura, također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor osporavajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Isticao je kako ne postoji dug prema tužitelju navodeći i kako tužitelj nije dostavio ni jedan dokaz iz kojeg bi bila razvidna eventualna veza između tuženika i računa kojeg je tužitelj naveo u izvatku iz poslovnih knjiga. Prigovorio je svojoj pasivnoj legitimaciji i predložio da sud stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukine provedene radnje i postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-37/2025-3 od 15. studenoga 2025. Općinski sud u Rijeci oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti navedenog rješenja predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Rijeci kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-62/2025-3 od 4. srpnja 2025. tužitelj je (među ostalim) pozvan da u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze radi utvrđivanja tih činjenica. Istim rješenjem tuženik je pozvan u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska također iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti odgovarajuće dokaze, sukladno odredbi čl. 461. a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP).

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je podneskom od 29. srpnja 2025. pojasnio kako njegova tražbina predstavlja tražbinu po osnovi neplaćene pričuve za nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi u [adresa], a koja u naravi predstavlja stan površine 52,25 m2 upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, katastarska općina: 335649, Trnje, broj zk uloška: [broj ZK uloška] i to 27. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-27). Ukazao je na to da podneseni prijedlog za ovrhu s prilozima sadržava sve potrebne podatke, a izvadak iz poslovnih knjiga na temelju kojeg je ovrha predložena predstavlja vjerodostojnu ispravu podobnu za ovrhu. Tužitelj je naveo kako su odredbama Međuvlasničkog ugovora te Ugovora o upravljanju zgradom ugovoreni svi elementi za izračun pričuve, a to su koeficijent i visina pričuve po m2, ali i datum dospijeća svakog pojedinog potraživanja mjesečno. Posebno je ukazao na ta da su predmetnim Međuvlasničkim ugovorom suvlasnici suglasno povjerili upravljanje zgradom ovdje tužitelju. Predložio je da sud održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi.

6. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka, podneskom od 11. rujna 2025., naveo kako tužitelj nije dostavio račun za predmetnu pričuvu za koju tereti tuženika. Istaknuo je prigovor zastare za sve tražbine, ukazujući na protek zastarnog roka iz članka 226. Zakona o obveznim odnosima. U cijelosti je osporio osnovanost potraživanja jer se radi o pričuvi za nekretninu u odnosu na koju je izvršen fiducijarni prijenos vlasništva radi osiguranja tuženikove novčane tražbine. Tuženik je u svojstvu fiducijarnog vjerovnika zaključio Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine s ranijim vlasnikom koji i dalje koristi predmetnu nekretninu i zajedničke dijelove zgrade te je zato isti obveznik plaćanja zajedničke pričuve, a ne tuženik koji je u zemljišnim knjigama zabilježio da se radi prijenosu vlasništva izvršenom radi osiguranja tražbine pod poslovnim brojem Z-56504/10. S obzirom na navedeno istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije i predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

7. Podneskom od 3. listopada 2025. tužitelj je ustrajao kod obrazloženja vezanog uz pravnu i činjeničnu osnovu svoje tražbine, osporavajući dodatno tuženikove tvrdnje prema kojima tuženik, kao fiducijarni vjerovnik, odnosno fiducijarni vlasnik, nije obveznik plaćanja zajedničke pričuve. Tuženik je vlasnik sporne nekretnine što je vidljivo iz samog zemljišnoknjižnog izvatka u kojemu je kao vlasnik naveden tužitelj, a ne treća osoba – fiducijant. Dakle, obveznik plaćanja zakonske obveze zajedničke pričuve, koja proizlazi upravo iz suvlasništva nekretnine, može biti samo zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine, a to je tužitelj. Osim toga, ovdje je jasno da je tuženik punopravni vlasnik, a time i obveznik plaćanja pričuve jer je iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine (Z-56504/10) na koji se tuženik poziva, jasno vidljivo da je tražbina vjerovnika, ovdje tuženika, dospjela prije više od trinaest godina. S obzirom na izjavljeni prigovor zastare, tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos od 221,89 eura, tražeći isplatu iznosa od 773,54 eura na ime glavnice, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

8. Na ročištu održanom 22. listopada 2025. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, isticao je da se protivi preinaci tužbe te je ustrajao kod prigovora zastare i promašene pasivne legitimacije.

9. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog postupka je tražbina po osnovi zajedničke pričuve koju je tuženik prema tužiteljevim navodima dužan plaćati kao fiducijarni vlasnik nekretnine – 27. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerima etažno vlasništvo na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

12. U ovoj pravnoj stvari nije sporno te proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu u odnosu na koju tužitelj potražuje plaćanje pričuve, da je tuženik fiducijarni vlasnik predmetne nekretnine jer je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine (stranica 63 spisa).

13. Fiducijarni vlasnik nije u obvezi plaćanja zajedničke pričuve u smislu odredbe čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVIDSP; dalje: ZVIDSP), osim ako nije drugačije ugovoreno sporazumom o osiguranju (na temelju kojeg je na fiducijarnog vjerovnika preneseno vlasništvo na nekretnini). Naime, obveza plaćanja zajedničke pričuve tereti fiducijarnog dužnika tj, potonjeg vlasnika nekretnine koji vrši vlasnička ovlaštenja na nekretnini (istu posjeduje, koristi, upotrebljava). Navedeni zaključak proizlazi i iz svrhe plaćanja zajedničke pričuve (pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, otplaćivanje zajma, pokriće troškova, kako je propisano odredbom čl. 90. st. 1. ZVIDSP-a). Fiducijarni vlasnik postaje obveznik plaćanja zajedničke pričuve tek s danom kada stekne punopravno vlasništvo nekretnine (u konkretnom slučaju posebnog dijela nekretnine). O tome je pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj Revt-258/16-2 od 24. siječnja 2018.

14. Tužitelj u ovom postupku nije osporio tuženikove navode prema kojima raniji vlasnik vrši vlasnička ovlaštenja na nekretnini, tj. nije dokazivao da je tuženik taj koji vrši ta ovlaštenja (istu posjeduje, koristi, upotrebljava). Iz isprava u spisu ne proizlazi da je tuženik postao punopravni vlasnik nekretnine, a na navedeni zaključak ne upućuje ni činjenica dospijeća tražbine radi čijeg je osiguranja osnovano fiducijarno vlasništvo (kako to ističe tužitelj). Ovdje se dodaje da ni iz popisa suvlasnika zgrade priloženog Ugovoru o upravljanju stambenom zgradom ne proizlazi da je jedan od (punopravnih) suvlasnika tuženik.

15. Slijedom navedenog, a kako iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik fiducijarni vlasnik nekretnine, a tužitelj nije dokazao (niti je predložio dokaze o tome) da je tuženik stekao punopravno vlasništvo na nekretnini, sud je ocijenio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovanim te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a, 221. a ZPP-a i čl. 89. st. 2. ZVIDSP-a odlučeno kao u izreci presude.

16. S obzirom na to da je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, sud nije ispitivao osnovanost ostalih navoda stranaka u ovom postupku jer isti ne bi mogli utjecati na odluku o tužbeno zahtjevu. Isto tako, sud nije provodio dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstvene struke, ocjenjujući taj dokaz suvišnim uslijed osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije (čl. 220. st. 2 ZPP-a).

17. Na kraju, dodaje se da je sud odlučivao o cjelokupnom tužbenom zahtjevu jer tuženik nije pristao na povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a već se djelomičnom povlačenju protivio na ročištu održanom 22. listopada 2025. Dodatno, napominje se i kako tužitelj podneskom od 3. listopada 2025. nije preinačio tužbu (kako je to isticao tuženik na održanom ročištu) već je smanjio svoj tužbeni zahtjev (čl. 191. st. 3. ZPP-a).

18. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. S obzirom na uspjeh u sporu tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od po 150,00 eura za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 7. t. 1. u vezi sa Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te za sastav podneska od 11. rujna 2025. (Tbr. 8. t .1. Tarife) i za pristup ročištu od 22. listopada 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), pripadajući PDV u visini od 112,50 eura (Tbr. 42. Tarife) te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi koji mu je odmjeren rješenjem ovog suda od 27. lipnja 2025. u visini od 39,82 eura kako je to zatražio na ročištu održanom 22. listopada 2025. Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 602,32 eura. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke. Ovdje se dodaje da tuženik nema pravo na naknadu troškova na ime sudske pristojbe na presudu jer mu taj trošak nije nastao te on nije obveznik plaćanja te pristojbe (čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama – „Narodne novine“ broj 118/18, 51/23). Zato je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci 31. listopada 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).