REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-1545/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja SUNTURIST d.o.o., [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti, cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, Zagreb, Prisavlje 14, radi privremenog isključenja vozila iz prometa, 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti, cestovnog prometa i cesta, , KLASA: UP/I-340-06/25-04/, URBROJ: 530-8- 3-1-5-25-1 od 17. srpnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, a u kojem ponovljenom postupku je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (slovima: dvijetisućepetsto eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu do iznosa od 2.553,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto pedeset i tri eura) odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti, cestovnog prometa i cesta, o privremenom isključenju vozila iz prometa, KLASA: UP/I-340-06/25-04/, URBROJ: 530-8-3-1-5-25-1 od 17. srpnja 2025 u točki 1. izreke, isključeno je privremeno iz prometa vučno osobni automobil (<9 sjedala) registarskih oznaka [registarska oznaka], marke Opel tipa Vivaro B, u točki 2. izreke određeno je, da se vozilo isključuje iz razloga što pri obavljanju prijevoza vozač nije mogao predočiti potvrdu o ispunjavanju posebnih uvjeta za vozilo kojim se obavlja javni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, a čime je postupljeno u suprotnosti s člankom 13. stavka 1. i 7., jer je uvidom u CVH utvrđeno da prijevoznik nije ishodio navedenu potvrdu. U točki 3. izreke rješenja privremeno je oduzeta prometna dozvola broj: [broj prometne dozvole] i registarske pločice GS994CD izdane od STP H096 PAAG te je određeno da se iste mogu preuzeti u službenim prostorijama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, Poljana, Naatka Nodila 3, Zadar, dana 23. srpnja 2025., od 9-13 sati, a navedeno može preuzeti odgovorna osoba u pravnoj osobi prijevoznika ili osoba ovlaštena od prijevoznika za preuzimanje pismena. U točki 4. izreke rješenja određeno je, da ukoliko se prometna dozvola i registarske pločice od strane prijevoznika ne podignu u roku od 8 (osam) dana od isteka roka isključenja, iste će biti predane tijelu koje ih je izdalo, a u točki 5. izreke rješenja određeno je, da će se vozilo nalaziti do isteka roka privremenog isključenja na adresi [adresa].

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti, cestovnog prometa i cesta od 17. srpnja 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 18. kolovoza 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjena povreda odredbe članka 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21, u nastavku teksta: ZUP), jer uvod osporavanog rješenja ne sadrži OIB i naziv osoba ovlaštenih za zastupanje tužitelja kao stranke u upravnom postupku, što je suprotno stavku 2. citiranog članka ZUP-a, a također da ne sadrži niti rok na koji se predmetno vozilo isključuje iz prometa, a što je suprotno stavku 3. citiranog članka ZUP-a. Također, u točci 2. izreke osporavanog rješenja je navedeno da vozilo ne ispunjava posebne uvjete iz članka 13. stavka 1 i 7., a da pritom nije naveden propis koji je povrijeđen opisanim postupanjem te je u izreci rješenja navedena i pogrešna registarska oznaka vozilo u GS994CD umjesto GS994CO, a što osporavano rješenje tuženika čini nerazumljivim i nezakonitim i iz već navedenih razloga bi se trebalo poništiti.

3. Nastavno, tužitelj je naveo kako ne spori činjenicu da se u trenutku provođenja nadzora u vozilu nije nalazila odgovarajuća potvrda o ispunjavanju posebnih uvjeta za vozilo kojim se obavlja prijevoz za vlastite potrebe, međutim smatra da je u konkretnom slučaju materijalno pravo sadržano u odredbama Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta („Narodne novine“ 22/14 98/19 114/22) primijenjeno suprotno načelu razmjernosti. Tvrdi, da isto ne znači da je inspektor prilikom donošenja mjere, odmah morao primijeniti najstrožu kaznu. Također, tužitelj smatra da je mjera izricanja privremenog isključenja iz prometa u konkretnom slučaju nerazmjerna činjeničnom stanju i suprotna cilju si vrsi Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta, jer činjenica da prijevoznik nije ishodio odgovarajuću potvrdu o ispunjavanju uvjeta koju je ishodio odmah idući dan nakon što su mu vraćene registarske pločice, nije mogla uzrokovati povredu javnog poretka, koje bi za posljedicu mogle imati isključenje vozila iz prometa na 7 (sedam) dana.

4. Ukazuje, da je i mjera privremenog isključenja vozila iz prometa suprotna članku 26. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta, pa tužitelj zaključuje kako izricanje navedene mjere nije bilo nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju kojeg treba postići pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 17. srpnja 2025., uz nadoknadu troška upravnoga spora tužitelju.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 23. rujna 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja navodeći da je 17. srpnja 2025. službena osoba tuženika izvršila inspekcijski pregled nad autobusom registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim se obavljao prijevoz putnika za vlastite potrebe, a vozilo da je uočeno na parkiralištu ispred kluba NOA te je mobilno praćeno do hostela Zrče gdje su putnici iskrcani, a vozilo je prepraćeno do mjesta nadzora. Na prednjem vjetrobranskom staklu vozilo je imalo istaknut natpis „PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE“ te je na bočnim stranama označeno podacima s nazivom i nastanom prijevoznika te na zahtjev inspektora rada da predoči dokumentaciju, vozač nije mogao predočiti potvrdu o ispunjavanju posebnih uvjeta za vozilo kojim se obavlja javni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe. Uvidom u sustav CVH inspektor je utvrdio da prijevoznik nije ishodio navedenu potvrdu, pa zbog činjenice da vozilo ne ispunjava posebne uvjete, vozilo je privremeno isključeno iz prometa ovdje osporavanim rješenjem, a o inspekcijskom nadzoru službena osoba tuženika je sastavila zapisnik te je po službenoj dužnosti donijela rješenje o zabrani.

6. Nastavno, tuženik je odgovarajući na tužbene navode tužitelja naveo da je točno da rješenje ne sadrži podatke koje je tužitelj naveo u tužbi, jer u vrijeme izdavanja rješenja podaci o osobama ovlaštenima nisu bili poznati izdavatelju rješenja, jer je isto izdano na mjestu nadzora, a čekanje na podatke o osobnim osobama ovlaštenim za zastupanje onemogućilo bi izvršenje rješenja. Također, tuženik je potvrdio da pobijano rješenje ne sadrži rok za izvršenje rješenja, međutim da je u točki 3. izreke rješenja tuženik naveo da prijevoznik može registarske pločice i prometnu dozvolu preuzet 23. srpnja 2025, a. iz čega je vidljiv rok na koji se predmetno vozilo privremeno isključuje iz prometa, dok vezano za navode tužitelja da je pogrešno navedena registarska oznaka vozila koje se privremeno isključuje iz prometa, tuženik ističe da je rješenje tuženika izdano oko 3 sata u noći te zbog slabije rasvjete potkrala se omaška u čitanju dokumenata, međutim da unatoč toj činjenici navedeno rješenje nije nerazumljivo te je isto suprotno navodima tužitelja iz tužbe doneseno sukladno članku 15. stavku 1. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta i članku 15. stavku 1. alineji 6 istog zakona pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. U ovom upravnom sporu 30. listopada 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavak 3. u svezi članka 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) pa je opunomoćeniku tužitelja u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, opunomoćenik tužitelja je u cijelosti ostao kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

8. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je 17. srpnja 2025. službena osoba tuženika izvršila inspekcijski pregled nad osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], marke Opel, tipa Vivaro B kojim se obavljao prijevoz putnika za vlastite potrebe, da je vozilo uočeno na parkiralištu ispred kluba NOA te je mobilno praćeno do hostela Zrče gdje su putnici iskrcani i vozilo je prepraćeno do mjesta nadzora, a na prednjem vjetrobranskom staklu vozilo je imalo istaknut natpis „PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE“ te na bočnim stranama označeno podacima s nazivom i nastanom prijevoznika. Utvrđeno je, da na zahtjev inspektora da predoči dokumentaciju, vozač nije mogao predočiti potvrdu o ispunjavanju posebnih uvjeta za vozilo kojim se obavlja javni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe, a uvidom u sustav CVH tuženik je utvrdio da prijevoznik nije ishodio navedenu potvrdu, pa budući da vozilo nije ispunjavalo posebne uvjete, vozilo je privremeno isključeno iz prometa o čemu je sastavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru i nakon obavljenog pregleda, po službenoj je dužnosti doneseno ovdje osporavano rješenje tuženika od 17. srpnja 2025. koje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, iz niže obrazloženih razloga.

10. Naime, osnovano tužitelj u tužbi navodi da je u postupku koji je prethodio ovom sporu počinjena povreda odredba iz članka 98. ZUP-a, jer rješenje nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a te ne sadrži sve propisane dijelove iz citirane odredbe zakona. Tako je u izreci rješenja, kao i u obrazloženju osporavanog rješenja, pogrešno navedena registarska oznaka vozila koje se isključuje privremeno iz prometa, što je bitan sastojak navedenog osporavanog rješenja, jer se točno određeno vozilo isključuje iz prometa zbog neispunjavanja posebnih uvjeta, a kako je to tuženik utvrdio u osporavanom rješenju. Naime, u izreci rješenja, kao i u obrazloženju tog osporavanog rješenja od 17. srpnja 2025. spominje se vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], međutim ispravno treba bit navedeno da se privremeno iz prometa isključuje vozilo registarske oznake [registarska oznaka], a također u točki 1. izreke osporavanog rješenja nije naveden rok na koji se predmetno vozilo isključuje iz prometa, što je suprotno odredbi članka 98. stavaka 3. ZUP-a, dok u točki 2. izreke rješenja nije naveden propis koji je povrijeđen postupanjem koje je tuženik opisao u istoj toj točki 2. izreke rješenja, a što osporavano rješenje tuženika čini nerazumljivim i nezakonitim i što je dovoljan razlog da se poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.

11. Imajući u vidu navedeno, valjalo je poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak pa će tuženik u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, donijeti novo i zakonito rješenje na način da će otkloniti propuste koje je sud ukazao u ovoj presudi, kao i tužitelj u tužbi, a koji se odnose na povredu odredbu članka 98. ZUP-a, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. ZUP-a., a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom čl. 98. stavak 5. ZUP-a. U novo donesenom rješenju tuženik će imati u vidu te odgovoriti tužitelju na njegove navode sa održanog ročišta kojima ističe da sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture („Narodne novine“ br. 97/2020, 2/2021, 6/2023, 22/2024), Služba inspekcije cestovnog prijevoza je ovlaštena poduzeti mjeru, a ne Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa koji je donio osporavani upravni akt.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

13. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa su tužitelju priznati troškovi zastupanja putem njegovog opunomoćenika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) i to sukladno Tbr. 27., 46. i 52. Tarife, slijedom čega je tužitelju valjalo priznat trošak sastava tužbe, te pristupa na ročište održano kod ovoga Suda 8. svibnja 2025., za svaku radnju iznos od 1.250,00 eura, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, kojeg je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju, u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora zajedno s zakonskom zateznom kamatom, a kako je to specificirano u točki II. izreke rješenja, dok se u preostalom dijelu do iznosa od 2.553,00 EUR odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora. Naime, tužitelju nije priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, kao ni na presudu u iznosu od 66,36 eura, jer se pristojbe u upravnom sporu plaćaju sukladno članku 22. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) samo ukoliko sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

U Rijeci 31. listopada 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

- Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a).

- Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dostaviti:

- Opunomoćeniku tužitelja, Ivanu Tomuliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22,

- Tuženom Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektoru inspekcije sigurnosti, cestovnog prometa i cesta, Službi inspekcije cestovnog prijevoza, Zagreb, Prisavlje 14