REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-422/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Konforta, odvjetnik u Zagrebu, Hruševečka 1, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu - Studentski centar u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 25, OIB: 22597784145, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Šunić, odvjetnik u Zagrebu, Donje Svetice 99 a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Tomislava Konforte, odvjetnika, i zamjenice punomoćnika tuženika, Andreje Pejnović, odvjetnice, dana 31. listopada 2025., objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu - Studentski centar u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 25, OIB: 22597784145, da tužiteljici ŠN iz [adresa], Turopoljsko [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.049,81 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje kamate teku od:

- 15.02.2018.g. na iznos od 59,49 eura do isplate,

- 15.03.2018.g. na iznos od 52,58 eura do isplate,

- 15.04.2018.g. na iznos od 58,83 eura do isplate,

- 15.05.2018.g. na iznos od 75,09 eura do isplate,

- 15.06.2018.g. na iznos od 59,49 eura do isplate,

- 15.07.2018.g. na iznos od 77,33 eura do isplate,

- 15.08.2018.g. na iznos od 30,89 eura do isplate,

- 15.09.2018.g. na iznos od 7,23 eura do isplate,

- 15.10.2018.g. na iznos od 54,23 eura do isplate,

- 15.11.2018.g. na iznos od 104,61 eura do isplate,

- 15.12.2018.g. na iznos od 100,57 eura do isplate,

- 15.01.2019.g. na iznos od 88,75 eura do isplate,

- 15.02.2019.g. na iznos od 27,14 eura do isplate,

- 15.03.2019.g. na iznos od 46,54 eura do isplate,

- 15.04.2019.g. na iznos od 49,84 eura do isplate,

- 15.05.2019.g. na iznos od 57,43 eura do isplate,

- 15.06.2019.g. na iznos od 57,43 eura do isplate,

- 15.07.2019.g. na iznos od 54,46 eura do isplate,

- 15.08.2019.g. na iznos od 29,86 eura do isplate,

- 15.09.2019.g. na iznos od 33,96 eura do isplate,

- 15.11.2020.g. na iznos od 192,14 eura do isplate,

- 15.12.2020.g. na iznos od 247,24 eura do isplate,

- 15.01.2021.g. na iznos od 354,42 eura do isplate,

- 15.02.2021.g. na iznos od 241,04 eura do isplate,

- 15.03.2021.g. na iznos od 188,91 eura do isplate,

- 15.04.2021.g. na iznos od 358,54 eura do isplate,

- 15.05.2021.g. na iznos od 286,51 eura do isplate,

- 15.06.2021.g. na iznos od 286,04 eura do isplate,

- 15.07.2021.g. na iznos od 204,86 eura do isplate,

- 15.11.2021.g. na iznos od 38,16 eura do isplate,

- 15.12.2021.g. na iznos od 157,09 eura do isplate,

- 15.01.2022.g. na iznos od 369,11 eura do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu - Studentski centar u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 25, OIB: 22597784145, naknaditi tužiteljici ŠN iz [adresa], Turopoljsko [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.390,44 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.125,00 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 31. listopada 2025. do isplate.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŠN (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 23. veljače 2022. navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelj slastičarnice u prehrani temeljem ugovora o radu od 7. srpnja 2014. Tužiteljica je ujedno glavni povjerenik Samostalnog sindikata zaposlenika Studentskih centara RH. Tužiteljica tužbom potražuje isplatu razlike plaće po dvije osnove, i to za razdoblje od 26. srpnja 2019. do 31. prosinca 2021. potražuje isplatu razlike plaće zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, pošto je tužiteljica prihvatila ugovor o radu za slabije plaćeno radno mjesto od radnog mjesta na kojem je radila prije nezakonitog otkaza, a sud je naknado ukinuo odluku o otkazu kao nezakonitu i uspostavio neprekinuto važenje prethodnog i ujedno povoljnijeg ugovora o radu, te za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2021. potražuje isplatu razlike plaće zbog nezakonitog obračuna naknade za smjenski rad i za rad u drugoj smjeni. Tužiteljica navodi da je u namjeri da suzbije sindikalnu djelatnost, ravnatelj tuženika dana 15. srpnja 2019. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, nakon čega je tužiteljica potpisala ponuđeni ugovor o radu broj 4971 od 15. srpnja 2019. za slabije plaćeno radno mjesto ''Slastičar I u prehrani''. Naknadno je radi usklađivanja s tuženikovim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu, sklopljen Ugovor o radu od 17. veljače 2021. istovjetan Ugovoru o radu od 15. srpnja 2019. za koji smatra da nije relevantan jer je Županijski sud u Rijeci presudom broj Gž R- 472/2021 od 28. listopada 2021. ukinuo odluku o otkazu ugovora o radu, te utvrdio da radni odnos tužiteljice kod tuženika, zasnovan Ugovorom o radu broj 3084 od 7. srpnja 2014. za radno mjesto ''Voditelj slastičarnice u prehrani'' nije prestao i ujedno je naredio vraćanje tužiteljice na rad prema ugovoru radu od 7. srpnja 2014. Tužiteljica navodi da je na radnom mjestu slastičar u prehrani ostvarivala znatno nižu plaću od plaće za radno mjesto voditelj slastičarnice u prehrani. Tako se plaća za radno mjesto voditelj slastičarnice u prehrani obračunavala po 1800 bodova a za radno mjesto slastičar u prehrani po 1450 bodova, a od 26. srpnja 2019. tužiteljici je obračunavana plaća po 1450 bodova, i takav je obračun trajao do 31. prosinca 2021. jer je tuženik vratio tužiteljicu na radno mjesto voditelj slastičarnice u prehrani o čemu je zbog promjena sistematizacije radnih mjesta sklopljen novi Ugovor o radu od 29. prosinca 2021. Nadalje kod tuženika kao poslodavca su u primjeni: - Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu (pročišćeni tekst od 19. studenog 2015. - dalje Pravilnik o plaćama), i Kolektivni ugovor za Studentski centar u Zagrebu od 9. prosinca 2016. koji se po čl. 93. primjenjuje od 1. siječnja 2017. (dalje Kolektivni ugovor). Kolektivni ugovor u čl. 44. st. 3. al. 2. propisuje uvećanje plaće za rad u smjenama od 5%, a Pravilnik o plaćama u čl.16. dodatno propisuje uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni od 10%. Ugovor o radu tužiteljice u čl. 6. propisuje da se rad tužiteljice obavlja u smjenama. Suprotno obvezi iz Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama, poslodavac je u utuženom razdoblju obračunavao samo dodatak za sate rada u drugoj smjeni i to za 5%. Prema tome, tužiteljici je u utuženom razdoblju uskraćeno pravo na povećanje ukupne plaće za 5% zbog rada u režimu smjenskog rada i daljnje povećanje plaće od 10% za sate rada u drugoj smjeni. Navedeno je vidljivo iz obračuna plaća (u prilogu) gdje se smjenski rad evidentira kao „redovan rad“ te se na njega uopće nije isplatio propisani dodatak od 5% dok se rad u drugoj smjeni evidentira kao „smjenski rad“ uz uvećanje od 5% umjesto uz propisano uvećanje od 10%. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 4. listopada 2023. konačno uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Danice Smojver, te od tuženika po utuženim osnovama konačno potražuje iznos od

zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 7. travnja 2022. tuženik Sveučilište u Zagrebu - Studentski centar u Zagrebu (dalje u tekstu: tuženik) u bitnome navodi da se u cijelosti protivi postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik napominje kako tužiteljica nema pravo na naknadu razlike plaće za razdoblje od 26. srpnja 2019. god. do 31. prosinca 2021. zbog nezakonitog otkaza ugovoru o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, s obzirom na to kako je ista prihvatila navedene uvjete rada. Tužiteljici se u razdoblju od 26. srpnja 2019. do 31. prosinca 2021. obračunavala plaća za radno mjesto „Slastičar I u prehrani“ u iznosu od 1450 bodova, a koja prema složenosti i opsegu odgovornosti odgovara djelokrugu poslova koje je tuženica obavljala u navedenom periodu. Tuženik naglašava kako je tužiteljici obračunao i isplatio plaću sukladno važećim propisima, a sve u skladu s čl. 90. st. 1. Zakona o radu( "NN" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu: ZR) kao što je i dostavio obračune plaća radniku sukladno obvezi normiranoj čl. 93. istoga Zakona, stoga tuženik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl. 186. b. ZPP-a. Tuženik ističe kako tužitelj pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama kada smatra da mu pripada pravo na uvećanje plaće u iznosu od 5% u svakom slučaju, a onda i od 10% za rad u drugoj smjeni. Naime, iz čl. 44. Kolektivnog ugovora jasno proizlazi kako radniku pripada povećanje plaće za rad u specificiranim uvjetima, ali samo i isključivo za smjenski rad, a ne na cijeli iznos osnovne plaće. Slijedom toga, radniku za rad u popodnevnoj smjeni (koja nije redovna) pripada pravo na povećanje plaće od 5%, dok se obveza 10%-otnog povećanja iz Pravilnika odnosi samo na radnike koji ne rade u smjenama, već isključivo rade popodne. Tuženik navodi da je nesporno da tužiteljica u okviru radnog mjesta na koje je raspoređena ne obavlja rad u trećoj smjeni, već samo povremeno u drugoj smjeni, te tužiteljica ne uzima u obzir da iz Kolektivnog ugovora i Pravilnika o plaćama proizlazi kako je treća smjena konstitutivna sastavnica smjenskog rada. Slijedom toga, radnicima koji ne rade u trećoj smjeni ne pripada niti povećanje plaće po osnovi smjenskog rada općenito već samo povećanje plaće po osnovi rada u popodnevnoj smjeni. Tuženik dalje navodi da je tužiteljica od siječnja 2021. godine provela 510 sati u pripravnosti, a za koje vrijeme joj je tuženik uredno isplatio puni iznos osnovice plaće kao naknadu za pripravnost. S obzirom na to kako se prema čl. 60. st. 2. ZR razdoblje pripravnosti ne smatra radnim vremenom, to je razvidno kako tužiteljica, ukoliko bi se njezin tužbeni zahtjev prihvatio, ne može ni na koji način ostvariti pravo na dodatak po osnovi smjenskog rada za sate u pripravnosti. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužiteljica je u tužbi vrijednost predmeta spora odnosno visinu potraživanja paušalno odredila u visini od 20.000,00 kn / 2.654,46 eura, te je podnijela stupnjevitu tužbu sukladno čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), kojom traži da se tuženiku naloži dostava izračuna potraživanja, odnosno da mu se naloži da isplati iznos koji će se utvrditi nakon što tuženik dade potrebne podatke odnosno nakon što se provede vještačenje. Tužiteljica pojašnjava da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem da bi mogla precizno postaviti tužbeni zahtjev, te da isti može specificirati tek po dostavi izračuna tuženika ili po provedenom vještačenju. Prema ocjeni suda u ovom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl. 186 b ZPP-a, jer ne postoji tražbina čija visina tužiteljici nije poznata, obzirom da visina potraživanja proizlazi iz visine plaće koja tužiteljici nije mogla ostati nepoznata, a tužiteljica raspolaže obračunskim listama plaće. Međutim, s obzirom da je tužiteljica odredila visinu potraživanja odnosno vrijednost predmeta spora, i dostavila dokaze, nije bilo potrebno vraćati tužbu na ispravak sukladno čl. 109. ZPP-a te je postupak nastavljen. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 4. listopada 2023., konačno uredila tužbeni zahtjev uskladivši ga sa izračunom sudskog vještaka, na način da konačno potražuje 4.049,81 eura, čime je povisila tužbeni zahtjev i preinačila tužbu. Sud je ocijenio da je ovakva preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama jer je uslijedila po provedenom financijskom vještačenju po odluci suda, stoga je navedena preinaka tužbe, unatoč protivljenju tuženika, na temelju čl. 190. st. 3.

ZPP-a dopuštena.

4. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u ugovor o radu br. 3084 na neodređeno vrijeme od 7. srpnja 2014. (str. 6 – 7 spisa), u ugovor o radu br. 4971 na neodređeno vrijeme od 15. srpnja 2019. (str. 8 – 9 spisa), u ugovor o radu 5896 na neodređeno vrijeme od 17. veljače 2021. (str. 10 – 11 spisa), u ugovor o radu br. 6284 na neodređeno vrijeme od 29. prosinca 2021. (str. 12 – 13 spisa), u presudu Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-472/2021-3 od 28. listopada 2021. (str. 14-18 spisa), u Pravilnik o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu, pročišćeni tekst (str. 19 – 27 spisa), u Kolektivni ugovor za Studentski centar u Zagrebu (str. 28 – 36 spisa), u platne liste tužiteljice (str. 37 – 90 spisa), u Nalaz i mišljenje sudskog vještaka za ekonomiju, financije i računovodstvo Danice Smojver od 2. srpnja 2023. (str. 161 – 169 spisa), na ročištu održanom 21. listopada 2024. saslušan je sudski vještak za financije i računovodstvo Danica Smojver (str. 186 spisa), te je izvršen uvid u sudsku praksu koja prileži spisu i u ostalu priležeću dokumentaciju.

5. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike bruto plaće za razdoblje od 26. srpnja 2019. do 31. prosinca 2021. zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, te zahtjev tužiteljice za isplatom razlike bruto plaće po osnovi neisplaćenih dodataka za smjenski rad i za rad u drugoj smjeni sukladno odredbama Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika Studentskog centra u Zagrebu (pročišćeni tekst od 19. studenog 2015. - dalje Pravilnik o plaćama), i Kolektivnog ugovora za Studentski centar u Zagrebu od 9. prosinca 2016. (dalje u tekstu KU). za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2021.

7. U postupku nije sporno da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju zaposlenica tuženika, da je kod tuženika radila na radnom mjestu ''Voditelj slastičarnice u prehrani'' temeljem ugovora o radu od 7. srpnja 2014., da je tuženik 15. srpnja 2019. donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, nakon čega je tužiteljica potpisala ponuđeni ugovor o radu 15. srpnja 2019. za radno mjesto ''Slastičar I u prehrani''. Nije sporno da je presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-472/2021-3 od 28. listopada 2021. Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora utvrđena nedopuštenom, nije sporno da je tuženik potom s tužiteljicom 29. prosinca 2021. zaključio novi ugovor o radu za radno mjesto ''Voditelj slastičarnice u prehrani'', te nije sporno da je u razdoblju od 26. srpnja 2019. do 31. prosinca 2021. tuženik tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću po 1450 bodova za radno mjesto ''slastičar I u prehrani'', a u ostalom utuženom razdoblju po 1800 bodova za radno mjesto ''Voditelj slastičarnice u prehrani''.

8. U postupku je sporno ima li tužiteljica u razdoblju od 26. srpnja 2019. do 31. prosinca 2021. pravo na isplatu plaće u visini određenoj za radno mjesto ''Voditelj slastičarnice u prehrani'', te je li tuženik tužiteljici pravilno i u cijelosti obračunao i isplatio dodatak za smjenski rad i dodatak za rad u drugoj smjeni sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o plaćama tuženika.

9. Uvidom u ugovor o radu br. 3084 od 7. srpnja 2014. koji prileži spisu (str. 6 – 7 spisa), utvrđeno je da je isti zaključen na neodređeno vrijeme između tužiteljice i tuženika za obavljanje poslova na radnom mjestu ''Voditelj slastičarnice u prehrani (čl. 3.). Prema čl. 4. predmetnog ugovora poslodavac radniku za obavljeni rad u redovitom radnom vremenu isplaćuje mjesečnu ugovorenu plaću (osnovnu plaću) u vrijednosti od 1800 bodova, a osim ugovorene plaće radniku ima pravo i na dodatak na plaću, naknadu plaće i nagradu sukladno odredbama Pravilnika o plaćama. Nadalje, prema čl. 6. predmetnog ugovora rad radnika organiziran je u šest radnih dana u tjednu, u punom radnom vremenu 40 sati tjedno i obavlja se u smjenama.

9.1. Uvidom u ugovor o radu br. 4971 od 15. srpnja 2019. (str. 8 – 9 spisa), utvrđeno je da je isti zaključen između stranaka na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova na radnom mjestu ''Slastičar I u prehrani'' (čl. 3.), a prema čl. 4. predmetnog ugovora tužiteljici se plaća obračunava i isplaćuje u vrijednosti 1450 bodova. Dok je uvidom u ugovor o radu br. 6284 na neodređeno vrijeme od 29. prosinca 2021. (str. 12 – 13 spisa) utvrđeno isti zaključen za radno mjesto ''Voditelj slastičarnice u sektoru studentske prehrane'', te da se ugovorena plaća obračunava i isplaćuje u vrijednosti 1800 bodova, kao u ranije zaključenom ugovoru o radu od 7. srpnja 2014.

10. Uvidom u presudu Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-472/2021- 3 od 28. listopada 2021. koja prileži spisu (str. 14 - 18 spisa) utvrđeno je da je istom preinačena prvostupanjska presuda ovog suda poslovni broj Pr-2456/19 od 11. veljače 2021. donesena u postupku radi nedopuštenosti otkaza između istih stranaka, te da je citiranom drugostupanjskom presudom utvrđeno da je tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15. srpnja 2019. godine nedopuštena i da je Ugovor o radu broj 4971 od 15. srpnja 2019. godine za radno mjesto ''slastičar I u prehrani'' bez pravnog učinka, te da radni odnos između tužiteljice i tuženika zasnovan Ugovorom o radu broj 3084 od 7. srpnja 2014. godine za radno mjesto ''voditelj slastičarnice u prehrani'' nije prestao. Istom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljicu ŠN vrati na radno mjesto ''voditelj slastičarnice u prehrani'' s pravima i obvezama sukladno Ugovoru o radu broj 3084 od 7. srpnja 2014.

11. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je izveo dokaz financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo Danici Smojver koja je 2. srpnja 2023. podnijela svoj pisani nalaz i mišljenje od 27. lipnja 2023. koji prileži spisu (str. 161 – 169 spisa). Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da se potraživanje tužiteljice odnosi na isplatu razlike bruto plaće u razdoblju od 26. srpnja 2019. do 31. prosinca 2021. zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, te na isplatu razlike bruto plaće na ime dodataka za smjenski rad i rad u drugoj smjeni u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2021. Sudski vještak na temelju zadatka suda i ugovora o radu tužiteljice navodi da su elementi za obračun: visina mjesečne plaće u visini od 1800 bodova, iznos boda od 4,14 kn, te vrijednost sata od 42,84 kn, te da je u nalazu i mišljenju izračun sačinjen uvećanjem plaće na način da je dodatak za smjenski rad od 5% dodan na osnovnu plaću, dok je uvećanje za „rad u drugoj smjeni“ obračunato prema broju radnih sati odrađenih u drugoj smjeni prema uvećanju od 10%, slijedom čega nije došlo do kumulacije sati od 15%. Sudski vještak zaključuje da sukladno izradi obračuna plaće za razdoblje od siječnja 2018. do prosinca 2021. po 1800 bodova razlika bruto plaće tužiteljice sa uvećanjem za rad u smjenama od 5% prema čl. 44. st. 3. KU-a, i uvećanjem plaće za 10% za rad u drugoj smjeni po čl. 16. Pravilnika o plaćama tuženika iznosi 4.049,81 eura.

12. Tužiteljica je u podnesku od 4. listopada 2023 izjavila da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te je sukladno nalazu i mišljenju uredila tužbeni zahtjev na način da po utuženim osnovama potražuje iznos od 4.049,81 eura bruto, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike plaće pa do isplate.

13. Tuženik je u podnesku od 12. listopada 2023. iznio svoje primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Danice Smojver navodeći da vještakinja nije uzela u obzir broj sati koje je tužitelj proveo na bolovanju i godišnjem odmoru, odnosno da prilikom izračuna nisu uzete u obzir nastale razlike u naknadama plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, pa je time ukupan rezultat pogrešan. Tuženik također ističe da se razdoblje pripravnosti ne smatra radnim vremenom te se na isto ne primjenjuju uvećanja plaće.

13.1. Tuženik nadalje ističe da je vještakinja izradila nalaz pogrešno tumačeći članak 44. stavak 2. i stavak 3. KU jer ukoliko nema određenog broja sati u smjenskom radu, nema niti osnove za isplatu dodatka na plaću za smjenski rad. Tuženik smatra da se dodatak od 5% za smjenski rad temeljem čl. 44. KU treba primjenjivati samo za odrađeni smjenski rad, a ne za cijeli iznos osnovne plaće. Nadalje tuženik smatra da je dodatnim obračunavanjem dodatka od 10% za rad u drugoj smjeni na temelju čl. 16. Pravilnika o plaćama, došlo do kumulacije uvećanja, stoga da matematički izračun nije ispravan. Tuženik se također protivi eventualnoj preinaci tužbe tužiteljice nakon provedenog vještačenja.

13.2. Na ročištu održanom 21. listopada 2024. (str. 186 spisa) sudski vještak Danica Smojver, usmeno se očitovala na primjedbe tuženika iz podneska od 12. listopada 2023., navodeći da je nalaz i mišljenje izradila u skladu sa zadatkom suda od 15. ožujka 2023. odnosno da je izračun bruto plaće tužiteljice izvršen prema odredbama čl. 44. st. 3. KU i čl. 16. Pravilnika o plaćama, i to uvećanjem plaće na način da je dodatak na smjenski rad od 5% dodan na osnovnu plaću sukladno odredbi kolektivnog ugovora, a dodatak za rad u drugoj smjeni od 10% obračunat prema broju radnih sati odrađenih u drugoj smjeni sukladno Pravilniku o plaćama. Istom metodologijom obračunato je cijelo utuženo razdoblje od 1. siječnja 2018. do prosinca 2021. Na prigovor tuženika vezano uz godišnji odmor i bolovanje, sudski vještak navodi da je iznos jednak iznosima isplate što je i vidljivo u obračunu plaća, dakle sukladno internim aktima tuženika. Prigovor tuženika koji se odnosi na razdoblje pripravnosti vještakinja smatra suvišnim s obzirom da je u navedenom razdoblju bilo 469 sati pripravnosti koji nisu uključeni u izračun i na njih nije primijenjeno uvećanje.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Danice Smojver od 27. lipnja 2023., te njeno usmeno očitovanje i iskaz, kao vjerodostojne, s obzirom da su dani stručno, objektivno i argumentirano. Vještakinja je na ročištu 21. listopada 2024. logično, argumentirano i uvjerljivo odgovorila na sve primjedbe tuženika. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka i njenog usmenog očitovanja proizlazi da je dodatak za smjenski rad od 5% sukladno čl. 44. KU obračunat na osnovnu plaću, a dodatak za rad u drugoj smjeni od 10% obračunat je zasebno samo na sate odrađene u drugoj smjeni i to prema vrijednosti sata rada od 42,83 kn. Međutim ovakvim je obračunom došlo do djelomičnog preklapanja ova dva dodatka, i to samo u odnosu na sate odrađene u drugoj smjeni, jer se prema ovakvom izračunu na redovne sate u drugoj smjeni obračunava posebno dodatak za smjenski rad od 5%, a zatim posebno još dodatak za rad u drugoj smjeni od 10%.

14.1. To proizlazi i iz tabličnih prikaza u nalazu i mišljenju (str. 166-167 spisa), pa je primjerice u nalazu i mišljenju sudskog vještaka za listopad 2020. evidentirano da je tužiteljica imala 8 sati smjenskog rada tj. rada u drugoj smjeni (str. 166 spisa), a izračun dodatka za smjenski rad od 5% izvršen je na osnovnu plaću za ukupan redovni rad od 104 sata u tom mjesecu (5% od 4.796,96 kn što iznosi 239,85 kn), dok je dodatak za rad u drugoj smjeni od 10% obračunat samo na 8 sati odrađenih u drugoj smjeni prije obračuna dodatka za smjenski rad od 5% (8 radnih sati po cijeni sata od 42,83 ukupno 342,64 kn, od čega 10% iznosi 34,26 kn). Stoga, kada se zbroje iznosi osnovne plaće od 4.796,96 kn, naknade plaće za godišnji odmor od 3.106.62 kn, dodatka za smjenski rad od 239,85 kn i dodatka od 10% za rad u drugoj smjeni od 34,26 kn, ukupna bi plaća tužiteljice za listopad 2020. uz uvećanje za minuli rad (1.390,21 kn) trebala iznositi 9.567,90 kn bruto, a isplaćeno joj je 8.120,22 kn bruto (str. 72 spisa), pa je razlika neisplaćene plaće za listopad 2020. 1.447,68 kn odnosno 192,14 eura bruto kako je navedeno u nalazu i mišljenju (str. 168 spisa).

15. Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine: br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu: ZR) temeljna je obveza poslodavca u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću.

16. Prema odredbi čl. 90. st. 2. ZR-a poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

17. S obzirom da je citiranom presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž R-472/2021-3 od 28. listopada 2021. (str. 14 - 18 spisa) utvrđeno, da je tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15. srpnja 2019. godine nedopuštena, da je Ugovor o radu broj 4971 od 15. srpnja 2019. godine za radno mjesto ''slastičar I u prehrani'' bez pravnog učinka, te da radni odnos između tužiteljice i tuženika zasnovan Ugovorom o radu broj 3084 od 7. srpnja 2014. godine za radno mjesto ''voditelj slastičarnice u prehrani'' nije prestao, tuženik je dužan tužiteljici i za razdoblje od 26. srpnja 2019. do 31. prosinca 2021. isplatiti plaću za radno mjesto ''voditelj slastičarnice u prehrani'' prema čl. 4. ugovora o radu broj 3084 od 7. srpnja 2014., koji se prema odluci suda primjenjuje u tom razdoblju, u vrijednosti od 1800 bodova. S obzirom da je nesporno da je tuženik u predmetnom razdoblju tužiteljici plaću obračunavao i isplaćivao sukladno ugovoru o radu od 15. srpnja 2019. za radno mjesto ''slastičar I u prehrani'' u manjem iznosu, u vrijednosti od 1450 bodova, a da je taj ugovor o radu prema odluci suda bez pravnog učinka, dužan je tuženik sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 90. st. 2. ZR-a tužiteljici isplatiti razliku bruto plaće do punog iznosa plaće sukladno odredbi ugovora o radu od 7. srpnja 2014. koji se odlukom suda primjenjuje, stoga je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

18. Prema odredbi čl. 16. st. 4. Pravilnika o plaćama tuženika (str. 21-22 spisa) i sukladno članku 71. ZR-a radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovan rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu tuženika što radnici obavljaju naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevna (druga smjena) ili noćnom (treća smjena) dijelu dana, a smjenski radnik je radnik koji, kod poslodavca kod kojeg je rad organiziran u smjenama, tijekom jednog tjedna ili jednog mjeseca na temelju rasporeda radnog vremena, posao obavlja u različitim smjenama.

19. Nadalje člankom 16. Pravilnika o plaćama tuženika određeno je da rad u prvoj smjeni traje od 6,00 do 14,00 sati, u drugoj smjeni od 14,00 do 22,00 sati i u trećoj smjeni od 22,00 do 6,00 sati. Iz načina na koji je definiran smjenski rad Pravilnikom o plaćama te sukladno obvezi tužiteljice koju je preuzela ugovorom o radu da rad obavlja u smjenama, uzevši u obzir činjenicu da je iz isplatnih lista tužiteljice vidljivo da je u cijelom utuženom razdoblju radila u smjenama, proizlazi da je svoj rad obavljala u cijelosti u smjenama, odnosno i kad je radila od 6,00 do 14,00 sati radila je u prvoj smjeni, a kad je radila od 14,00 do 22,00 sata radila je u drugoj smjeni, što je u skladu sa definicijom smjenskog rada iz članka 16. Pravilnika o plaćama tuženika. Činjenica da tužiteljica nije radila u trećoj smjeni ne oduzima radnom odnosu tužiteljice karakter rada u smjenama, kako to smatra tuženik, jer kako iz ugovora o radu, tako i iz platnih lista proizlazi da je tužiteljica radila u prvoj i u drugoj smjeni.

20. Prema odredbi čl. 44. st. 3. al. 2. Kolektivnog ugovora za Studentski centar u Zagrebu od 9. prosinca 2016. (KU) osnovna plaća radnika za smjenski rad povećava se za 5%, s tim da se dodaci na plaću definirani ovom odredbom međusobno ne isključuju.

21. Prema zaključku Povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje primjene KU-a od 7. veljače 2017. utvrđeno je da je člankom 44. st. 3. alinejom 2. KU-a propisano da za smjenski rad radniku pripada pravo na uvećanje osnovne plaće svim radnicima u prehrani koji u ugovoru o radu imaju propisanu obvezu smjenskog rada, a taj zaključak prema odredbi čl. 101. st. 5. KU ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora

22. Prema stavu ovog suda tužiteljica ima pravo na dodatak za smjenski rad od 5% na osnovnu plaću, kako to proizlazi iz čl. 44. st. 3. KU jer je tužiteljica smjenski radnik i radi u smjenama, a prema odredbi čl. 16. Pravilnika o plaćama tuženika na sate odrađene u drugoj smjeni tužiteljica ima pravo na veći dodatak koji iznosi 10%.

23. Tuženik je tijekom postupka i nakon usmenog očitovanja vještaka isticao da tužiteljica ima pravo na dodatak za smjenski rad samo za sate kada je radila u drugoj smjeni, te da se za radnika treba primijeniti povoljniji propis pa da je u ovom slučaju trebalo primijeniti jedan propis koji je za radnika povoljniji, a ne oba propisa. Takav stav tuženika ne prihvaća ovaj sud jer se odredbe Pravilnika o plaćama i Kolektivnog ugovora međusobno ne isključuju, nego se nadopunjuju, jer je pravo na dodatak za rad u drugoj smjeni povoljnije propisano internim aktom tuženika tj. Pravilnikom o plaćama u odnosu na Kolektivni ugovor.

24. Nadalje iako se dodatak za smjenski rad od 5% iz čl. 44. KU i dodatak za rad u drugoj smjeni od 10% iz čl. 16. Pravilnika o plaćama djelomično preklapaju i to u dijelu koji se odnosi na radne sate odrađene u drugoj smjeni, to ne znači da se navedeni dodaci međusobno isključuju kako to smatra tuženik, s obzirom da je volja tuženika, kao poslodavca tužiteljice prilikom sklapanja Kolektivnog ugovora, odnosno donošenja Pravilnika o plaćama očito bila da se materijalna prava radnika ugovore, odnosno odrede na način koji će za radnike biti što povoljniji. Takav je pravni stav zauzeo i Županijski sud u Osijeku u svojoj odluci poslovni broj Gž R 251/2024-2 od 19. studenoga 2024. i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj Gž R 642/2024-2 od 23. srpnja 2024.

25. Slijedom navedenoga na temelju čl. 44. KU tužiteljica ima pravo na dodatak za smjenski rad u visini od 5% na osnovnu plaću, te na temelju čl. 16. Pravilnika o plaćama pravo na dodatak za rad u drugoj smjeni od 10%, pri čemu se navedeni dodaci međusobno ne isključuju, odnosno tužiteljica ima pravo na dodatak na osnovnu plaću od 5% sukladno KU, jer je u utuženom razdoblju rad obavljala u smjenama, a isto tako sukladno čl. 16. Pravilnika o plaćama ima pravo na dodatak za rad u drugoj smjeni od 10% na sate odrađene u drugoj smjeni, pri čemu se navedeni dodaci ne isključuju. Stoga osnovano tužiteljica potražuje isplatu neisplaćenih dodataka za smjenski rad od 5% i za rad u drugoj smjeni od 10% u utuženom razdoblju sukladno čl. 44. KU i čl. 16. Pravilnika o plaćama.

26. Slijedom navedenoga, s obzirom da tužiteljica ima pravo na isplatu razlike bruto plaće u razdoblju od 26. srpnja 2019. do 31. prosinca 2021. prema vrijednosti plaće od 1800 bodova prema ugovoru o radu od 7. srpnja 2014. zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, te da u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2021. ima pravo na isplatu dodatka za smjenski rad od 5% prema čl. 44. KU i dodatka za rad u drugoj smjeni od 10% prema čl. 16. Pravilnika o plaćama, a da je tužbeni zahtjev u cijelosti usklađen sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Danice Smojver kojega je sud ocijenio vjerodostojnim, valjalo je sukladno čl. 7. st. 1. ZR-a i čl. 90. st. 2. ZR-a tužbeni zahtjev usvojiti i naložiti tuženiku da isplati tužiteljici razliku bruto plaće u iznosu od 4.049,81 eura bruto, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

27. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

28. Odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva glede čega nisu nastali posebni troškovi (za dio zatezne kamate) dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

30. S obzirom da je vrijednost predmeta spora određena između 1.327,00 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena u visini od 100 bodova, odnosno sukladno Tbr. 54 OT u iznosu od 200,00 eura. Tužiteljici je u cijelosti priznat trošak za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podnesaka od 19. travnja 2022., 15. prosinca 2024., i 27. svibnja 2025. za svaki u visini od po 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 29. ožujka 2023., 21. listopada 2024., 25. ožujka 2025., i 23. rujna 2025. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT), dok joj je djelomično priznat trošak pristupa na ročište od 6. veljače 2024. I to u visini od 50,00 eura sukladno Tbr 9/5 OT s obzirom da je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja, te joj je djelomično priznat trošak sastava podneska od 4. listopada 2023. i to kao neobrazloženog podneska u visini od 50,00 eura (Tbr 8/4 OT), s obzirom da istim samo specificira tužbeni zahtjev u skladu a nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, stoga se ne radi o obrazloženom podnesku. Na temelju čl. 155. ZPP-a tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 20. prosinca 2022. s obzirom da istim samo dostavlja sudsku praksu koju je mogla dostaviti i na ročištu 29. ožujka 2023. za koje joj je priznat trošak, zatim nije joj priznat trošak sastava podneska od 12. travnja 2023., s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, a uplate sud provjerava službenim putem, te trošak sastava podneska od 21. siječnja 2025. (pogrešno navodi 2024. godinu) s obzirom da istim samo dostavlja sudsku praksu koju je mogla dostaviti i u podnesku od 15. prosinca 2025. Ili na ročištu za koje joj je priznat trošak, stoga navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

31. Slijedom navedenoga tužiteljici je priznat ukupni parnični trošak u visini od 1.700,00 eura, odnosno uvećano za iznos PDV-a po stopi od 25% sukladno Tbr. 46 OT u iznosu od 425,00 eura, te za trošak sudskog vještačenja koji je predujmila tužiteljica u iznosu od 265,44 eura, sveukupno 2.390,44 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici, dok je u preostalom zatraženom iznosu od ukupno 1.125,00 eura, zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbijen, te je sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

32. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

33. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 31. listopada 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku