Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-68/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženika EuroWest d.d., OIB: 20922732186, Požega, Dubrovačka 65/A, kojeg zastupa Domagoj Miličević, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Požegi, Sv. Florijana 8/II, p.p. 726, radi isplate 23.394,29 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EuroWest d.d., OIB: 20922732186, Požega, Dubrovačka 65/A, isplatiti tužitelju Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, ukupan iznos od 22.662,10 EUR (dvadesetdvijetisućešestošezdesetdvaeurai desetcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku na iznos od:

- 61,46 EUR od 30. siječnja 2016. do isplate,

- 633,24 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 627,76 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 619,66 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- 620,34 EUR od 17. svibnja 2016. do isplate,

- 620,64 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 620,82 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 620,27 EUR od 17. kolovoza 2016. do isplate,

- 620,46 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- 622,72 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- 622,23 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- 624,20 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 625,76 EUR od 17. siječnja 2017. do isplate,

- 494,34 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

- 492,79 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate,

- 493,12 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,

- 492,47 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,

- 491,40 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,

- 491,12 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,

- 490,62 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- 491,48 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,

- 497,52 EUR od 17. listopada 2017. do isplate,

- 498,62 EUR od 17. studenog 2017. do isplate,

- 500,48 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,

- 498,61 EUR od 17. siječnja 2018. do isplate,

- 492,09 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,

- 494,11 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,

- 493,20 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,

- 492,09 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,

- 489,95 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,

- 489,72 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,

- 490,22 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- 443,61 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,

- 442,52 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,

- 443,04 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,

- 441,42 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,

- 442,53 EUR od 17. siječnja 2019. do isplate,

- 442,17 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,

- 442,93 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,

- 443,46 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,

- 442,13 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,

- 442,56 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,

- 441,42 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,

- 440,38 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- 440,42 EUR od 17. rujna 2019. do isplate,

, u roku od 15 dana.

II. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 997,63 EUR (devetstodevedesetsedameura i šezdesettricenta), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.000,00 EUR (pettisućaeura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR (petstoeura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je vlasnik 2. suvlasnički dio 546/10000 (E-2) poslovni prostor u [adresa], u prizemlju zgrade NKP 113 m2, koji se nalazi u zgradi na kč. br. [katastarska čestica], SM – [adresa] S, ukupne površine 1104 m2, dvorište površine 329 m2, zgrada mješovite uporabe kbr. 30 i 32, kbr. 2 A površine 775 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a vlasništvo predmetnog prostora stekao je na temelju rješenja Općinskog suda u Požegi, Zemljišnoknjižnog odjela Požega poslovni broj Z-2873/2014 od 29. siječnja 2016., koje je potvrđeno rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj Z-1359/2016 od 7. rujna 2018. Dalje navodi kako predmetnim poslovnim prostorom u ime tužitelja upravljaju Državne nekretnine d.o.o. na temelju Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji zaključenog između Ministarstvo državne imovine i Državne nekretnine d.o.o. od 21. svibnja 2018. te Odluke o prijenosu upravljanja nekretninama Ministarstva državne imovine br. 4/2019 od 26. lipnja 2019., a Požeška dolina d.d. (sada EuroWest d.d.), odnosno ovdje tuženik, navedeni poslovni prostor od uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske 29. siječnja 2016. koristio je bez valjane pravne osnove te na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između Požeška dolina d.d. i Luks Commerce d.o.o. od 24. srpnja 2013. i Aneksa Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 30. siječnja 2017. te Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 24. kolovoza 2018., neosnovano primio na ime zakupnine za razdoblje od 29. siječnja 2016. do 30. rujna 2019. ukupan iznos od 23.659,73 EUR. Tužitelj navodi kako je Luks Commerce d.o.o. u cijelosti podmirilo obveze na temelju sklopljenih ugovora o zakupu sa ovdje tuženikom te kako su Državne nekretnine d.o.o. 1. listopada 2019. zadužile Luks Commerce d.o.o. za korištenje predmetne nekretnine, a Luks Commerce d.o.o. predalo je poslovni prostor 13. siječnja 2020. Državne nekretnine d.o.o., koje je upravljalo istim u ime i za račun Republike Hrvatske. Nadalje, tužitelj se poziva na čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno navodi kako je tuženik postao nepošteni posjednik od uknjižbe prava vlasništva tužitelja 29. siječnja 2016., tj. kako je bez valjane pravne osnove koristio nekretninu tužitelja u razdoblju od 29. siječnja 2016. do 30. rujna 2019. za koje vrijeme je ostvario korist u visini naplaćene zakupnine na temelju sklopljenih ugovora o zakupu sa Luks Commerce d.o.o. u ukupnom iznosu od 23.659,73 EUR te je isti iznos dužan isplatiti tužitelju s pripadajućim zakonskim kamatama, a visina naknade je obračunata prema navedenim ugovorima o zakupu koji su sklopili Luks Commerce d.o.o. i Požeška dolina d.d. Također, tužitelj navodi kako je trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. porezni obveznik te se na iznos naknade obračunava PDV po stopi od 25 %, a tužitelj ističe i kako se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako osporava navod tužitelja kako je isti vlasnik predmetnog poslovnog prostora, iz razloga što je protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj Z-2873/2014 od 29. siječnja 2016., koje je potvrđeno rješenjem Općinskog suda u Požegi poslovni broj Z-1359/2016 od 7. rujna 2018., u tijeku parnični postupak povodom podnesene brisovne tužbe tuženika protiv tužitelja u odnosu na ovdje spornu nekretninu, odnosno iz razloga što je tužitelj tuženiku izdao ispravu kojom je tuženiku priznao pravo vlasništva (tabularnu ispravu) i to na temelju suinvestiranja u izgradnji zgrade u kojoj se poslovni prostori nalaze.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-231/2022-9 od 17. veljače 2023. određen je prekid postupka do pravomoćnog završetka postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalnoj službi u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem P-389/2020, u kojem postupku je ovdje tuženik podnio brisovnu tužbu protiv ovdje tužitelja u odnosu na istu nekretninu koja je u vezi sa predmetom ovog postupka.

4. Dana 20. travnja 2023. rješenjem ovog suda poslovni broj P-121/2023- 11 nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari i zakazano je pripremno ročište, iz razloga što je postupak koji se vodi kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalnoj službi u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem P-389/2020 pravomoćno završen, odnosno ovdje tuženik je povukao brisovnu tužbu.

5. Nadalje, rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-121/2023- 14 od 24. svibnja 2023. određen je prekid postupka do pravomoćnog završetka postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P- 148/2023, iz razloga što je ovdje tuženik u navedenom predmetu podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva dosjelošću na ovdje spornom poslovnom prostoru.

6. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-68/2025-17 od 31. siječnja 2025. sud je nastavio postupak i zakazao pripremno ročište, iz razloga što je izvršio uvid u e-Spis te utvrdio kako je postupak koji se vodi kod Trgovačkog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-148/2023 pravomoćno završen. Također je sud utvrdio i kako je presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-148/2023-12 od 13. veljače 2024. odbijen tužbeni zahtjev, a predmetna presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1264/2024-2 od 25. rujna 2024.

7. Podneskom od 12. ožujka 2025. tuženik je naveo kako osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, s obzirom na činjenicu kako se ne može primijeniti institut neosnovanog bogaćenja, već isključivo institut uporabe tuđe stvari u svoju korist, pri čemu se može potraživati samo stvarna korist, a ne ukupno naplaćene zakupnine. Dalje tuženik ističe prigovor zastare i to općeg petogodišnjeg zastarnog roka za potraživanja starija od 8. lipnja 2017. te trogodišnjeg zastarnog roka za iznose naplaćene prije 8. lipnja 2019. Također, tuženik osporava i obračun PDV-a jer su ti iznosi već plaćeni državi kroz redovne porezne obveze, a tužitelj ih potražuje dvostruko, odnosno iznos potraživanja koji uključuje PDV ne predstavlja iznos koji je tuženik stvarno naplatio niti proizlazi iz pravnog odnosa tužitelja i tuženika, već iz statusa trećeg subjekta koji u ovom sporu nije stranka. Tuženik ističe kako tužitelj može svoj tužbeni zahtjev temeljiti samo na institutu naknade koristi iz uporabe tuđe stvari iz čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, odnosno kako tužitelj ne može potraživati ukupno naplaćene zakupnine već samo neto korist koju je tuženik imao iz tog prihoda, a ta korist je značajno umanjena izdvajanjem obveznih poreznih davanja koja su tuženiku bila propisana zakonom i koja su već uplaćena u državni proračun. Nadalje, tuženik je predložio pribavljanje podataka od Grada Požege o zaduženjima i uplatama komunalne naknade i naknade za uređenje voda te pribavljanje podataka od Komunalac Požega d.o.o. o uplatama na ime pričuve, iz razloga što navedene obveze predstavljaju obvezu vlasnika nekretnine, a ne korisnika prostora, odnosno te obveze nisu teretile tužitelja već su ih podmirivali treći subjekti te iz razloga što su navedeni podaci ključni za pravilno utvrđenje neto koristi koju je tuženik eventualno ostvario te radi mogućeg prijeboja ili umanjenja tužbenog zahtjeva za iznose koji su već podmireni u korist tužitelja.

8. Podneskom od 12. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na prethodno navedeni podnesak tuženika te u bitnom naveo kako je tuženik bio nepošteni posredni posjednik predmetnog poslovnog prostora i to za vrijeme trajanja zakupnog odnosa sa trgovačkim društvom Luks Commerce d.o.o. te kako je kasnije u posredan, ali i neposredan posjed nekretnine došao tužitelj. Također tužitelj ističe kako nije nastupila zastara.

9. Podneskom od 21. svibnja 2025. tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što je zaprimio opomenu trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. kojom isto od tuženika potražuje iznos od 17.255,87 EUR na temelju tražbine označene kao "naknada za stjecanje bez osnova" za nekretninu na adresi [adresa], odnosno tuženik navodi kako navedena tražbina u cijelosti odgovara iznosu i pravnoj osnovi tražbine koja je predmet ovog postupka te kako Republika Hrvatska više nije aktivno legitimirana za potraživanje iste tražbine u ovom postupku jer je tražbinu očito ustupila ili prenijela na Državne nekretnine d.o.o.

10. Na prethodno navedeni podnesak tuženika tužitelj se očitovao podneskom od 13. lipnja 2025. te u bitnom naveo kako Državne nekretnine d.o.o. obavljaju naplatu zakupnine u mirnom postupku, ali ne i u slučaju sudskog spora, odnosno kako predmetno trgovačko društvo nema aktivnu legitimaciju samostalno zastupati Republiku Hrvatsku.

11. Zaključno, tuženik se očitovao na tužiteljev podnesak i u bitnom naveo kako je tvrdnja o postojanju obveze PDV-a pravno neutemeljena jer tražbina ne proizlazi iz ugovornog odnosa zakupa.

12. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (str. 7 spisa), rješenje Općinskog suda u Požegi, Zemljišnoknjižnog odjela Požega poslovni broj Z-2873/2014 od 29. siječnja 2016. (str. 9-26 spisa), rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj Z-1359/2016 od 7. rujna 2018. (str. 27-30 spisa), Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji sklopljen između Republike Hrvatske, Ministarstvo državne imovine i Državne nekretnine d.o.o. od 21. svibnja 2018. (str. 31- 36, 236-240 i 334-338 spisa), Odluku o prijenosu upravljanja nekretninama br. 4/2019 Ministarstva državne imovine od 26. lipnja 2019. (str. 37-43 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 45-62 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između Požeška dolina d.d. kao zakupodavca i Luks Commerce d.o.o. kao zakupnika od 24. kolovoza 2018. (str. 63-70 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između Požeška dolina d.d. kao zakupodavca i Luks Commerce d.o.o. kao zakupnika od 24. srpnja 2013. (str. 71-77 spisa), Aneks Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljen između Požeška dolina d.d. kao zakupodavca i Luks Commerce d.o.o. kao zakupnika od 30. siječnja 2017. (str. 79 spisa), podnesak tuženika na ime Luks Commerce d.o.o. od 4. travnja 2022. (str. 81 spisa), zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 13. siječnja 2020. (str. 83 spisa), izračun stečene koristi na ime naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora za tuženika (str. 85-86 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 8. lipnja 2022. (str. 87-105 spisa), brisovnu tužbu ovdje tuženika kao tužitelja protiv ovdje tužitelja kao tuženika i poziv za glavnu raspravu (str. 115-124 spisa), tabularnu ispravu (str. 125-126 spisa), Ugovor sklopljen između Narodnog odbora Općine Slav. Požega kao investitora i Robne kuće "Narodni magazin" kao suinvestitora od 15. svibnja 1961. (str. 127 spisa), podnesak Ministarstva obrane na ime Vlade Republike Hrvatske, Ureda za državnu imovinu od 16. prosinca 2003. (str. 128 spisa), zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Građansko-upravnog odjela na ime Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 28. lipnja 2004. (str. 129-130 spisa), potvrdu Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu od 30. kolovoza 2019. (str. 131-134 spisa), zapisnik o održanom ročištu za glavnu raspravu kod Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-87/2020-11 od 10. rujna 2020. (str. 135 spisa), podnesak Centra za restrukturiranje i prodaju na ime Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 28. listopada 2022. sa rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 9. srpnja 1997. (str. 140-159 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-189/2022-6 od 5. prosinca 2022. (str. 164- 166 spisa), ispis iz e-komunikacije vezano za predmet Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-148/2023 sa tužbom (str. 178-187 spisa), e-mail Državne nekretnine d.o.o. na ime Luks Commerce d.o.o. od 15. listopada 2019. (str. 214-219 spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3962/2018-3 od 30. travnja 2020. (str. 241-248 spisa), podnesak Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj P-DO-3/2020-37 na ime Državne nekretnine d.o.o. od 3. ožujka 2023. (str. 249 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-703/2022-2 od 1. veljače 2023. (str. 250-256 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-9/2020-27 od 12. studenog 2021. (str. 257-264 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-649/2018-10 od 15. ožujka 2019. (str. 265-271 spisa), podnesak Grada Požege, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i gospodarenje od 25. ožujka 2025. (str. 275 spisa), podnesak Komunalac Požega d.o.o. od 7. travnja 2021. (str. 276 spisa), Ugovor br. 135/2019 o upravljanju stambenom zgradom sklopljen između Komunalac Požega d.o.o. i vlasnika posebnih dijelova, suvlasnici stambene zgrade u [adresa] od 30. rujna 2019. (str. 277-280 spisa), karticu kupaca Komunalac Požega d.o.o. od 7. travnja 2025. (str. 281 spisa), račun broj 3117502 na ime pričuve za rujan 2019. od 30. rujna 2019. (str. 282 spisa), popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima (str. 283 spisa) i opomenu Državne nekretnine d.o.o. na ime tuženika od 13. svibnja 2025. (str. 330 spisa) te izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku FINANCIJE LB d.o.o. (nalaz i mišljenje vještaka, str. 290-322 spisa).

13. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

14. Tijekom postupka prvotno je među strankama bila sporna činjenica je li tužitelj vlasnik ovdje spornog poslovnog prostora, odnosno tuženik je tužitelju osporavao vlasništvo istog, a s obzirom na činjenicu kako je podnio brisovnu tužbu protiv ovdje tužitelja u odnosu na istu nekretninu.

15. Nadalje, ovdje tuženik je povukao prethodno navedenu brisovnu tužbu te je podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva dosjelošću na ovdje spornom poslovnom prostoru, koji parnični postupak je pravomoćno okončan i tužbeni zahtjev je odbijen.

16. Dakle, nakon što je pravomoćno okončan postupak koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-148/2023 nije sporno kako je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora, iako je tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije u navedenom predmetu.

17. Među parničnim strankama nije sporna činjenica kako je tuženik koristio poslovni prostor od uknjižbe prava vlasništva tužitelja, odnosno kako je sklopio Ugovore, kao i Aneks Ugovora o zakupu, sa trgovačkim društvom Luks Commerce d.o.o. u razdoblju od 29. siječnja 2016. do 30. rujna 2019. te kako je Luks Commerce d.o.o. u cijelosti podmirilo svoje obveze na temelju sklopljenih Ugovora o zakupu sa ovdje tuženikom.

18. Nadalje, nesporno je kako je trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. zadužilo Luks Commerce d.o.o. 1. listopada 2019. za korištenje poslovnog prostora te kako je Luks Commerce d.o.o. predalo poslovni prostor 13. siječnja 2020. trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o.

19. Također je nesporno kako u ime tužitelja poslovnim prostorom upravljaju Državne nekretnine d.o.o. i to na temelju Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji sklopljenog između Republike Hrvatske, Ministarstvo državne imovine i Državne nekretnine d.o.o. od 21. svibnja 2018. i Odluke o prijenosu upravljanja nekretninama br. 4/2019 Ministarstva državne imovine od 26. lipnja 2019.

20. Nije sporno niti kako je tuženik 20. svibnja 2025. zaprimio opomenu trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o.

21. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je je li u konkretnoj pravnoj stvari nastupila zastara i je li osnovan prigovor prijeboja.

22. Nadalje, sporno je primjenjuju li se u konkretnoj pravnoj stvari odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili odredbe Zakona o obveznim odnosima.

23. Također je sporna aktivna legitimacija, odnosno je li tužitelj i dalje aktivno legitimiran u ovom postupku, a s obzirom na navode tuženika kako je isti prenio ili ustupio tražbinu trgovačkom društvu Državne nekretnine d.o.o.

24. Tijekom postupka sud je cijenio dokaze u odnosu na sporne činjenice.

25. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

26. Naime, iz Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji sklopljenog između Republike Hrvatske, Ministarstvo državne imovine i Državne nekretnine d.o.o. od 21. svibnja 2018. (str. 31-36, 236-240 i 334-338 spisa), a koji Ugovor je tužitelj dostavio i prije zaključenja prethodnog postupka, odnosno uz tužbu, razvidno je kako je Državne nekretnine d.o.o. ovlašteno i dužno u poslovima upravljanja i raspolaganja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, između ostalog, vršiti naplatu zakupnine, odnosno naknade za korištenje poslovnih prostora kojima upravlja, u ime Republike Hrvatske, a za svoj račun te pokretati, odnosno inicirati pokretanje pred nadležnim državnim odvjetništvom te sudjelovati u odgovarajućim sudskim, izvansudskim, upravnim i drugim postupcima radi zaštite interesa Republike Hrvatske u svezi s nekretninama prenesenim na upravljanje društvu, a osobito postupke radi isplate, radi iseljenja i predaje u posjed nekretnina, radi smetanja posjeda, podnositi kaznene i prekršajne prijave, tražiti inspekcijski nadzor, sudjelovati u postupcima radi etažiranja, povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i dr.

27. Dakle, razvidno je kako Državne nekretnine d.o.o. inicira pokretanje postupaka pred nadležnim državnim odvjetništvom, ali nema aktivnu legitimaciju za zastupanje, odnosno kako sudske postupke pokreće Republika Hrvatska, zastupana po zastupniku po zakonu.

28. Nadalje, a vezano za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno koje odredbe zakona se primjenjuju u konkretnoj pravnoj stvari, sud je utvrdio kako se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; u daljnjem tekstu ZV) i to čl. 165. st. 1. koji propisuje kako nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

29. Naime, stav suda je u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa 4. sjednice održane 26. listopada 2009. i 3. sjednice održane 14. studenog 2013., odnosno čl. 165. st. 1. ZV-a ima se primijeniti ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, a ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji se primjenjuje čl. 1120. ZOO-a.

30. U konkretnoj pravnoj stvari posjednik, ovdje tuženik, je bio nepošten jer je donošenjem rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj Z-2873/2014 od 29. siječnja 2016., a kojim rješenjem je tužitelj stekao vlasništvo nad predmetnim poslovnim prostorom, tuženik znao kako mu ne pripada pravo na posjed, odnosno s obzirom na okolnosti imao je dovoljno razloga posumnjati kako mu ne pripada pravo na isti, a u skladu sa čl. 18. st. 3. ZV-a.

31. Nadalje, a u odnosu na prigovor zastare, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

32. Naime, čl. 165. st. 2. ZV-a propisano je kako vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. predmetnog članka zastarijeva u roku od 3 godine od dana kada mu je stvar predana.

33. U konkretnom slučaju utvrđeno je kako je stvar predana tužitelju 1. listopada 2019., a zahtjev za mirno rješenje spora u konkretnoj pravnoj stvari podnesen je 8. lipnja 2022., čime zastaje zastarijevanje, a u skladu sa čl. 186.a st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP) te kako je tužba podnesena 29. rujna 2022., iz čega proizlazi kako nije protekao zastarni rok od 3 godine.

34. Vezano za spornu činjenicu je li osnovan prigovor prijeboja, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

35. Naime, čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

36. Tijekom postupka tuženik je isticao kako komunalna naknada i naknada za uređenje voda, kao i plaćanje pričuve, predstavljaju obveze vlasnika nekretnine, a ne korisnika prostora pa iz navedenog proizlazi kako je tužitelj znao kako nije dužan platiti predmetne naknade pa nema pravo zahtijevati vraćanje istih, odnosno isticati prigovor prijeboja.

37. S obzirom na prethodno navedeno, pri donošenju odluke sud nije uzeo u obzir zaprimljene podatke od Grada Požege o zaduženjima i uplatama komunalne naknade i naknade za uređenje voda te podatke o uplatama pričuve od Komunalac Požega d.o.o.

38. Kao što je i navedeno, sud je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem i to na okolnost utvrđenja ukupno plaćenih iznosa tijekom razdoblja obuhvaćenih tužbenim zahtjevom, odnosno na okolnost ukupno naplaćenih prihoda od zakupnine, iznos PDV-a koji je bio obračunat i uplaćen u državni proračun, iznosa poreza na dobit koji je plaćen na ostvareni prihod te stvarnu neto korist koju je tuženik imao nakon zakonskih poreznih obveza.

39. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka (str. 290-322 spisa) sud je utvrdio kako je zakupnik tuženiku na ime zakupnine za predmetnu nekretninu u razdoblju od 29. siječnja 2016. do 30. rujna 2019. platio ukupno 23.261,32 EUR, od čega se iznos od 18.609,05 EUR odnosi na osnovicu (zakupninu), a iznos od 4.657,27 EUR odnosi na pripadajući PDV na zakupninu. Nadalje, tuženik je po ispostavljanju predmetnih računa za zakupninu bio u obvezi platiti navedeni iznos fakturiranog PDV-a, što znači da je tuženik za predmetnu nekretninu ostvario prihod u ukupnom iznosu od 18.609,05 EUR, koji mu je i plaćen od strane zakupnika. Također je utvrđeno kako porez na dobit na pripadajući dio prihoda, kojeg je tuženik ostvario od zakupnine predmetnog poslovnog prostora u promatranom razdoblju, iznosi 244,03 EUR.

40. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je kako je tuženik ostvario ukupno naplaćenu zakupninu s PDV-om u iznosu od 23.261,32 EUR, kako prihod od zakupnine, odnosno osnovicu za PDV, čini iznos od 18.609,05 EUR, kako porez na dobit za ostvareni prihod od zakupnine čini iznos od 244,03 EUR, tj. kako prihod umanjen za porez na dobit čini iznos od 18.365,02 EUR.

41. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz razloga što je isti jasan, objektivan i sačinjen u skladu s pravilima struke, kao i materijalnu dokumentaciju u spisu.

42. U konkretnom slučaju tužba je podnesena radi isplate naknade, odnosno radi isplate svih koristi koje je nepošteni posjednik, ovdje tuženik, imao za vrijeme svojeg posjedovanja, a nakon što je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je kako je tuženik na ime zakupnine za predmetnu nekretninu u razdoblju od 29. siječnja 2016. do 30. rujna 2019. imao ukupnu korist od 23.261,32 EUR.

43. S obzirom na činjenicu kako se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje čl. 165. st. 1. ZV-a, a ne čl. 1120. ZOO-a, po stavu ovog suda tuženik je dužan tužitelju isplatiti naknadu za sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, odnosno ukupno primljeni iznos sa uključenim PDV-om i naplaćenim porezom na dobit pa je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na isplatu iznosa od 22.662,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, u skladu sa čl. 165. st. 1. ZV-a i čl. 29. ZOO-a.

44. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka tuženik je za siječanj 2016. ostvario korist u iznosu od 633,35 EUR, a tužitelj je tužbenim zahtjevom zahtijevao iznos od 61,46 EUR, odnosno sud je prilikom izračuna naknade pazio kako ne bi prekoračio tužbeni zahtjev pa je tužitelju dosudio pojedinačne iznose koje je zahtijevao tužbenim zahtjevom, iako bi za pojedine mjesece prema nalazu i mišljenju vještaka imao pravo na naknadu i u većem iznosu te je tužbeni zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 997,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama odbio kao neosnovan.

45. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu sa čl. 151., čl. 154. st. 5., čl. 154.a, čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; u daljnjem tekstu OT).

46. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.000,00 EUR, odnosno tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 8. lipnja 2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 8. OT), trošak sastava tužbe od 29. rujna 2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 21. studenog 2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 12. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 21. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 13. lipnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 14. veljače 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 24. svibnja 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 13. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 25. lipnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 1. listopada 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT).

47. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 500,00 EUR odbio kao neosnovan, iz razloga što je tužitelj tražio trošak zastupanja na ročištu održanom 30. siječnja 2025., međutim, uvidom u spis utvrđeno je kako predmetnog dana nije održano ročište.

48. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 31. listopada 2025.

Sutkinja:

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.