REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-513/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Igoru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 3. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 056-50-4228892 od 3.7.2007 sklopljenog između tužitelja i tuženog, a koja :

- u dijelu čl.3. glasi: “NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...).”

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da isplati tužiteljici CN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Samoborski iznos od 1.108,07 Eur-a (tisuću sto osam eura i sedam centi), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 415,39 Eur-a (četiristo petnaest eura i trideset i devet centi) teče od dana podnošenja tužbe 25. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 816,36 Eur-a (osamsto šesnaest eura i trideset i šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženim sklopila Ugovor o kreditu broj 056- 50-4228892 od 3.7.2007, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 21.506,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita. Odredbom čl.3. predmetnog Ugovora tuženi je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3.30 % od iznosa kredita. Tužitelju je naplaćena ulazna naknada, odnosno naknada za obradu kreditnog zahtjeva, dana 5. srpnja 2007., u iznosu od 709,70 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan korištenja kredita 3.129,80 kn, odnosno europska protuvrijednost prema službenom tečaju konverzije HRK – EUR, u iznosu od 415,39 Eur. O samoj ugovornoj odredbi o visini naknade za obradu zahtjeva, ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale u smislu da je tužitelju tuženik prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva tj. od čega se isti sastoje, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva, niti zašto baš u naplaćenom iznosu. Naime, sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definira odredba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP, NN 96/03), obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženi kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem. Posljedično, tužitelj nije mogao niti utjecati na sadržaj sporne odredbe koja je u konačnici prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja. Nadalje, tuženi je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga za navedenu ulaznu naknadu. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženi naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Na taj način prouzrokovao je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca I potrošača, umjesto da je naknadu ukalkulirao u ugovorenu redovnu, nominalnu kamatu koju tužitelj već plaća kao cijenu kredita. Slijedom čega traži da se sporna odredba ugovora utvrdi ništetnom, a također traži i isplatu iznosa od 415,39 Eur-a s kamatom koja na navedeni iznos teče od 5. srpnja 2007. pa do isplate.

2. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4. travnja 2025. pod brojem Su- 198/2025 određena je nadležnost Općinskog suda u Sesvetama za postupanje u ovom predmetu (list 10-11 spisa).

3. Predmetna tužba dostavljena je tuženiku na odgovor, međutim odgovor na tužbu tuženika je izostao.

4. Na pripremnom ročištu održanom kod ovog suda 27. kolovoza 2025. (list 16- 17 spisa) tužitelj je uglavničio zakonsku zateznu kamatu na iznos koji mu je naplaćen na ime naknade za obradu kredita u iznosu 415,39 Eur-a, te potražuje isplatu glavnice i uglavničene kamate koja do dana podnošenja tužbe iznosi 692,68 Eur-a, dakle traži ukupno isplatu iznosa od 1.108,07 Eur-a, s kamatom koja na iznos od 415,30 Eur-a teče od dana podnošenja tužbe 25. ožujka 2025. pa do isplate.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu: Ugovor o kreditu broj: 056-50-4228892 (list 4-7 spisa), kontrolni ispis unosa korištenja od 5. srpnja 2007. do 31. srpnja 2007. (list 8 spisa), saslušana je tužiteljica na ročištu 3. listopada 2025. Dokaz financijskim vještačenjem na okolnosti visine nije proveden, jer visina potraživanja u postupku nije sporna, a ista je i dokazana materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

7. Čitanjem Ugovora o kreditu broj: 056-50-4228892 (list 4-7 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora 3. srpnja 2007. Nadalje, utvrđeno je da je iznos kredita kunska protuvrijednost 21.506,27 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita (čl.1. Ugovora o kreditu), kao i da je ugovorena naknada za kredit u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratno i da se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (čl. 3. Ugovora o kreditu), te da se radi o kreditu za kupnju novih vozila OPEL (čl. 6. Ugovora o kreditu).

8. Čitanjem kontrolni ispis unosa korištenja od 5. srpnja 2007. do 31. srpnja 2007. (list 8 spisa) utvrđeno je da je naknada za korištenje kredita 709,71 CHF, te da je za taj iznos umanjen iznos kredita koji je tužiteljici isplaćen.

9. Iz iskaza saslušane tužiteljice na ročištu od 3. listopada 2025. (list 18 spisa) utvrđeno je da je ista predmetni ugovor o kreditu sklopila sa tuženikom jer su joj trebala novčana sredstva za kupnju osobnom automobila, dakle u privatne svrhe. Nadalje, da nije u to vrijeme bila vlasnica nikakvog trgovačkog društva ili obrta. Da je ugovor o kreditu pripremila banka, da ona nije imala nikakve mogućnosti pregovaranja oko odredbi tog ugovora, pa tako ni oko odredbe koja se odnosi na naknadu za obradu kredita. Da joj nitko nije objasnio zašto mora platiti navedenu naknadu, način na koji se ista određuje i visinu iste. Da joj je taj iznos manje isplaćen na ime kredita. Također, da joj od strane banke nije bio predočen nikakav troškovnik ili popis izvršenih radnji na ime obrade kreditnog zahtjeva.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao uvjerljiv, logičan i iskren.

10. Čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003,46/2007 dalje u tekstu ZZP) propisano je da je »potrošač« je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nadalje, čl. 81.st.1. ZZP propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2 navedenog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 4 navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Čl. 87. st.1. ZPP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Sud je u dokaznom postupku utvrdio da je tužiteljica potrošač jer je predmetni kredit podigla u privatne svrhe, za kupnju osobnog automobila, te da ista u to vrijeme nije bila imatelj poslovnih udjela u nekom društvu, odnosno, vlasnik obrta.

Također, utvrdio je na temelju iskaza tužitelja da se o ulaznoj naknadi, nije pojedinačno pregovaralo, dok je uvidom u sam ugovor o kreditu utvrđeno da se radi o odredbama ugovora u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od strane tuženika). Tuženik nije u skladu sa odredbom čl. 81 st.4. ZZP dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od strane tuženika) pojedinačno pregovaralo. Prema tome, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Nadalje, utvrđeno je da je člankom 3. Ugovora o kreditu tuženik obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, i zbog čega baš u tom postotku. Tuženik nije ničim dokazao da je tužiteljicu informirao o visini troškova, kao i o strukturi istih te o razlogu radi čega se isti obračunavaju i naplaćuju.

Dakle, tuženik je navedenu odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu formulirao u tipskom standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom, a kojom je tužiteljici nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bila upoznata, niti je o njoj mogla pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Dakle, tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, dok tuženik suprotno nije dokazao. Također, tužiteljici nije posebno objašnjeno od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva koja je naplaćena 5. srpnja 2007. Pri tome je tuženik tužiteljici odobrio jedan iznos kredita, a isplatio joj drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši je prilikom isplate kredita za iznos od 709,71 CHF, nezakonito i potpuno netransparentno joj nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu. Obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da su tužiteljici prilikom zaključenja ugovora o kreditu od strane tuženika pojašnjeni razlozi ugovaranja navedenih naknada, kao niti na što se iste naknade točno odnose, niti je tužiteljici kao potrošaču bilo omogućeno da pristane na takve odredbe, to su takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, dalje u tekstu ZOO).

Iz svega navedenoga proizlazi nepoštenost na koju ukazuje tužiteljica, a koja se prvenstveno sastoji u činjenici da je sporna ugovorna odredba unaprijed formulirana i određena od strane tuženika, da se o istoj s tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, kao i da nije jasno koji bi to posebni troškovi prilikom obrade kredita nastali za tužiteljicu, a da isti nisu ulazili u redovno obavljanje poslova bankarskih službenika. Sve navedeno sporni dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu čini nejasnom, nerazumljivom, nedovoljno jasnom i neodređenom, a opisano dovodi tužiteljicu kao korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita i jaču ugovornu stranu koja je jednostrano donijela odluku o spornoj naknadi. Dakle, plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvom se trošku uopće radi, u visini od 3,30% od iznosa kredita, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Radi svog navedenom, odredba čl. 3. Ugovora o krediti je nepoštena, a posljedično i ništetna sve u skladu sa odredom čl. 81. st.1., 87.st.1.ZZP, kao i odredbi čl. 322.st.1. ZOO-a.

12. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio nepoštenom, time i ništetnom odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je određeno da naknada 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

13. Budući da je odredba Ugovora o kreditu ništetna u čl. 3. Ugovora o kreditu, sukladno čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju vratiti ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa uplaćenog na ime naknade za obradu kredita, odnosno iznosa od 709,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan korištenja kredita 3.129,80 kn, odnosno 415,39 Eur-a. Na taj iznos tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade), jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada za obradu kredita naplaćena je 5. srpnja 2007. u iznosu od 415,39 Eur-a (3.129,80 kn/709,71 CHF). Kako je tužiteljica na pripremnom ročištu 27. kolovoza 2025. uglavničila kamatu na navedeni iznos tekuću od 5. srpnja 2007. do 25. ožujka 2025. (koja iznosi 692,68 Eur-a) to je tužiteljici trebalo dosuditi ukupan iznos od 1.108,07 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom koja na neplaćeni iznos glavnice od 415,39 Eur-a teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, u skladu sa postavljenim zahtjevom koji tuženik nije osporio.

14. U odnosu na trošak postupka, trebalo je u skladu sa čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a isti priznati tužiteljici zastupanoj po punomoćniku koja je u ovom postupku uspjela. Tako je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25 dalje u tekstu Tarifa) trebalo priznati tužitelju zatraženi trošak sastava tužbe od 25. ožujaka 2025. (Tbr.7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, trošak pristupa na ročište 27. kolovoza 2025. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 Eur-a, trošak pristupa na ročište 3. listopada 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, dakle ukupno 600,00 Eur-a uvećano za PDV 25%, odnosno 750,00 Eur-a, uvećano za pristojbu tužbe u iznosu od 33,18 Eur-a (50% od punog iznosa pristojbe na koji će bit zadužen tužitelj kao korisnik e-spisa) i pristojbu Presude u iznosu od 33,18 Eur-a (50% od punog iznosa pristojbe na koji će bit zadužen tužitelj kao korisnik e-spisa), dakle ukupno 816,36 Eur-a, sve u uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate u skladu sa odredbom čl. 151.st.3. ZPP-a, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke ove Presude. Tužitelju u odnosu na trošak postupka nije priznat jedino više zatraženi trošak za sudske pristojbe od ovdje dosuđenog.

Dugo Selo, 31. listopada 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužiteljici po pun putem OPS uz pristojbu presude

2. Tuženiku putem OPS