Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-112/2020-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, zastupan po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, uz javnu objavu dana 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, Zagreb, OIB:00432869176, da tužitelju LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos 4.800,00 eura (četiritisućeosamstoeura) sa pripadajućim zateznim kamatama računajući od 12.11.2019. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugo dište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, Zagreb, OIB:00432869176, da tužitelju LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova imovinske štete isplati iznos od 2.121,40 eura

(dvijetisućestodvadesetjedaneuročetrdesetcenti) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za zatezne kamate na imovinsku štetu od dana 12.11.2019. pa do 30.10.2025., kao i sa preostalim zahtjevom na ime imovinske štete u iznosu od 869,95 eura (osamstošezdesetdeveteuradevedesetpetcenti), kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB:00432869176, da tužitelju LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.883,53 eura (tritisućeosamstoosamdesettrieurapedesettricenta) sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025. pa do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 380,77 eura (tristoosamdeseteurasedamdesetsedamcenti) s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 03. lipnja 2020. podnio tužbu radi naknade štete s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Capraška 6, Zagreb, OIB:00432869176 da tužitelju LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplati iznos 18.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 12.11.2019.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, a na ime imovinske štete iznos od 10.038,00 kn, sa zateznom kamatom koja teče od 12.11.2019.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena, sve to u roku od, 15 dana. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po istoj stopi kao i na glavni dug, u roku 15 dana."

1.1. Tužitelj tužbu obrzlaže navodeći da je radnik poslodavca Kandit d.o.o. Osijek, koji je osiguranik tuženika temeljem police osiguranja od odgovornosti broj:13- 0000008288, te da je pri obavljanju svojih poslova i radnih zadataka operatera na liniji za proizvodnju čokolade Buhler 06.06.2019. pretrpio ozljedu na radu. Do štetnog događaja/ozljede došlo je kada se sukladno već utvrđenoj tehnologiji rada popeo na podest da bi provjerio stanje mase u dozirci, te je pri silasku sa stepenica podesta, zbog skliskosti istih pao sa visine od oko 1m na desni lakat koji se prelomio. Ozljeda na radu koje je pretrpio podvedene su pod dg.: Fractura ulnae, extremitas proximailsp (prijelom gornjeg okrajka lakatne kosti). Zbog ozljede na radu u dužem vremenskom periodu nije bio u mogućnosti obavljati uobičajene životne, a ni radne aktivnosti. U KBC mu je nakon snimanja postavljena longeta, da bi se pravo stanje utvrdilo kada je donio CT snimak od 28.6.2019. kojim je utvrđeno da nalazi nisu uredni, radi čega je hospitaliziran na traumatologiji KBC Osijek u vremenskom periodu od 01.7.2019. do 06.7.2019. kada mu je izvršen operativni zahvat, a 06.07.2019. je otpušten iz bolnice. Određena mu je fizikalna terapija i provođenje vježbi kod kuće. Fizikalna terapija održala se u 2 ciklusa od 06.08.2019. do 16.08.2019. i u periodu od 30.09.2019. do 11.10 2019. u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju OFMIR, Sunčana 37a, Bizovac. Težina ozljede na radu okarakterizirana je oznakom 2-kao teška, te je zbog navedene ozljede na radu, bio na bolovanju od 06.06. 2019. do 18.10.2019. godine. Navodi da u vrijeme štetnog događaja i tijekom liječenja nije imao dopunsko zdravstveno osiguranje, tako da je dio troška liječenja morao podmiriti osobno. Zbog navedene ozljede pretrpio je fizičke boli jakog i srednjeg intenziteta, a i dalje trpi povremene fizičke boli slabog do srednjeg intenziteta, te je pretrpio kratkotrajni primarni strah, a zatim sekundarni strah jakog, srednjeg i blagog intenziteta (i danas pri korištenju stubišta). Trpio je, a i nadalje trajno trpi duševne boli zbog smanjena životnih aktivnosti u stupnju od najmanje 10%, te duševne boli zbog naruženosti (ožiljak na desnom laktu od dužine cca 8 cm širine cca 0,5 cm). Imao je potrebu tuđe pomoći i njege kroz 4 mjeseca od 2-3 sata dnevno. Za vrijeme bolovanja izgubio je na plaći do 30.09.2019. ukupno 4.023,26 kn neto, a na ime liječenja i liječničkih pregleda platio je za CT zgloba iznos od 940,00 kn dana 18.6.2019., jer je na CT zgloba u KBC Osijek trebao čekati tri mjeseca, a za participaciju troškova 75,00 kn. Uslijed opisane ozljede i posljedica iste, pretrpio je povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa stoga traži pravičnu naknadu neimovinske štete u iznosu od 18.000,00 kn, te naknadu imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege od 5.000,00 kn, zatim izgubljenu zaradu od 4.023,26 kn, te za troškove med. liječenja iznos od 1.015,00 kn. Zadržava pravo da svoj tuženi zahtjev uskladi s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka medicinske struke. Dana 11.11.2019. dostavio je tuženiku odštetni zahtjev koji je tuženik otklonio. Slijedom navedenog, a s obzirom da osiguravatelj poslodavca kao poslodavac tužitelja odgovara za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti (čl. 25. Zakona o zaštiti na radu), predlaže da Sud nakon provedenog postupka usvoji njegov zahtjev.

1.2. Tijekom postupka tužitelj se poziva na odredbu čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, sukladno kojem primijenjene mjere zaštite na radu ne oslobađaju tuženika objektivne odgovornosti za posljedice štetnog događaja. Isto tako u njegovom postupanju u obavljanju poslova, u što ulazi i penjanje i silasci s podesta (dio radnih operacija koje mora obaviti da bi svoj posao izvršavao9 nije bilo skrivljenih radnji u stupnju namjere ili krajnje nepažnje. Podest je visine 102cm, gazište stepenica 40/23cm te je ono u pravilu klisko i upravo su te okolnosti dovele do pada i prijeloma desnog lakta. Obzirom da je Vrhovni sud dana 15. lipnja 2020. promijenio Orijentacijske kriterije iz 2002. povećavši sve iznose za naknadu neimovinske štete za 50%, povisuje zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 24.000,00 kn. Napominje da je morao čekati u sustavu javne zdravstvene zaštite na CT u trajanju od 3 mjeseca, s tim da bi i tada bio u obvezi platiti participaciju, jer nije bio u sustavu dopunskog zravtsvenog osiguranja koje nije obvezno, radi čega je isti obavio u privatnoj Poliklinici Medikol u Osijeku. Napominje da je izgubljena zarada pokrivena policom osiguranja. Napominje da je u redovnom suustavu imao uputnicu za pretragu CT bez koje pretrage se liječenje nije moglo nastaviti, ali je morao čekati na taj pregled u KBC Osijek 3 mjeseca, zbog čega bi došlo do produženja liječenja i nastanka veće štetre, tako da je obavio taj pregled u privatnoj Poliklinici Medikol u Osijeku, za koji je platio 940,00 kn (list 26. spisa) i participaciju troškova 75,00 kn u KBC, jer nema zdravstveno osiguranje.

1.3. Tužitelj je podneskom od 15. rujna 2025. nakon provedenog medicinskog i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, preinačio tužbu s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Capraška 6, Zagreb, OIB:00432869176 da tužitelju LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete isplati iznos 4.800,00 eura (četiritisućeosamstoeura) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od 12.11.2019. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugo dište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od, 15 dana.

Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Capraška 6, Zagreb, OIB:00432869176 da tužitelju LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova imovinske štete isplati iznos od 2.991,35 eura (dvijetisućedevestodevedesetjedaneuritrideset petcenti) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od 12.11.2019. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. pa do 31. prosinca 2023. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po istoj stopi kao i na glavni dug, u roku 15 dana."

2. Odredbom čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.) propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno od odredbe st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

2.1. Prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je dana 14. travnja 2021. Kako je tužba preinačena dana 15. rujna 2025., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, a temeljem Nalaza i mišljenja vještaka medicinske i knjigovodstvene struke, takve preinake dopuštene su sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, obzirom da na strani tužitelja nema krivnje, slijedom čega je sud na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 20. listopada 2025. donio rješenje kojim je dopustio preinaku tužbe.

3. U odgovoru na tužbu od 07. srpnja 2020. tuženik osporava osnovanost kao i visinu tužbenog zahtjeva, budući je do štetnog događaja i štete došlo krivnjom samog tužitelja. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da je tužitelj prilikom silaska s podesta nezgodno stao i pao sa stepenica podesta, pa je evidentno kako šteta nije posljedica propusta zaštite na radu, jer je poslodavac osigurao sigurne uvjete za rad, kao i sredstva za rad koje štite radnika od ozljede na radu, a tužitelj je prilikom spuštanja s podesta neoprezno stao i pao sa stepenica. Stoga osporava odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja budući da šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu tuženika, već uslijed nepažnje samog tužitelja, te nema uzročno-posljedične veze između procesa rada, upravljanja tim procesom i nastale štete tužitelju. Podredno, osporava visinu neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje tužbom, jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu iznosa od 18.000,00 kn. Osporava i potraživanje tužitelja s naslova troškova liječenja, jer se radi o troškovima koji su plaćeni u privatnoj ustanovi, te je koristeći usluge privatnog liječnika, tužitelj sam doprinio nastanku tih troškova i isto mu nije u obvezi platiti tuženik. Osporava se osnovanost i visina potraživanja imovinske štete u vidu izgubljene zarade, jer isto nije pokriveno policom osiguranja, a tužitelj ne dostavlja nikakve dokaze na navedenu okolnost slijedom čega ne proizlazi kako je tužitelj pretrpio štetu u vidu izgubljene zarade. U konkretnom slučaju, radilo se o ozljedi na radu, slijedom čega je isti ostvarivao naknadu u 100 % iznosu na teret HZZO-a, slijedom čega mu nije nastala šteta u vidu izgubljene zarade. Osporava tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi za imovinsku štetu ( tuđa pomoć i njega), jer nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od presuđenja. Osporava se pravo tužitelja da od tuženika potražuje trošak sastava odštetnog zahtjeva, jer isto sukladno sudskoj praksi ne predstavlja nužnu pretpostavku koja mora biti ispunjena prije utuženja (ne radi se ni o kakvoj prekluziji već o izboru tužitelja odnosno njegovog punomoćnika).

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je tijekom postupka izveo dokaze koje su stranke predložile, te je saslušao tužitelja i svjedoke ŽK, IK i DK, izvršio uvid i pročitao Prijavu ozljede na radu od 11.06.2019. (list 5.-8. spisa), medicinsku dokumentaciju (list 9. -28. i 96.-107.), odštetni zahtjev od 06.11.2019. (list 29. -30.), policu osiguranja od odgovornosti broj 13- 0000008288 (list 31. i 41.), očitovanje na zahtjev od 16.12.2019. (list 32. -33.), Uvjet osiguranja od odgovornosti (list 42. -54.), Odluku o otkazu Ugovora o radu od 29.04.2019. (list 55.), Ugovor o radu od 29.04.2019. (list 56.-57.), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 05.03.2019. (list 58.), zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 18.11.2014. i 04.12.2019. (list 59. - 62. i 65.-66.), Uvjerenje (list 63.-64.), Pravilnik o zaštiti na radu i Pravilnik o izmjenama i dopunama tog Pravilnika (list 67.-75. i 78.-80.), Odluku o zabrani korištenja sredstava ovisnosti (lit 76.), Službeni bilten (list 77.), dopis Kandit d.d. Osijek od 05.05.2021. (list 108.), te proveo vještačenje zaštite na radu, medicinsko vještačenje i financijsko- knjigovodstveno vještačenje, pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka zaštite na radu Moto ing za vještačenje i procjenu štete od dana 06.10.2024. (list 185. - 192.), nalaz i mišljenje dr.med. Darija Lizatovića, specijalista opće kirurgije, od dana 10.08.2025. (list 213.-216.) i nalaz i mišljenje DV Consultin d.o.o. Osijek od 05.09.2025.

5. Ovdje treba napomenuti da je prvo vještačenje na okolnost osposobljenosti tužitelja za rad na siguran način i primjene pravila za zaštitu na radu prilikom ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju, provedeno po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu Daliboru Žnidaršiću, dipl. ing., čiji je nalaz i mišljenje od dana 08. travnja 2022., tuženik osporio u cijelosti, te predložio novo vještačenje ukoliko vještak ostane kod svog nalaza i mišljenja.

5.1. Kako je protekom vremena, vještak Dalibor Žnidaršić, dipl. ing., umirovljen i nije mogao pristupiti na ročište pred sudom od dana 25. ožujka 2024. radi usmenog iznošenja nalaza i očitovanja na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje, kod kojih je primjedbi tuženik ostao u cijelosti, to je sukladno prijedlogu tuženika, sud rješenjem broj Pn-112/2020-46 od 02. rujna 2024. odredio novo vještačenje na iste okolnosti po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu Moto ing. za vještačenje i procjenu štete.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale mu dana 06. lipnja 2019. zbog ozljeda zadobivenih na radu, prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka kod poslodavca Kandit d.o.o. Osijek-osiguranika tuženika temeljem Police osiguranja od odgovornosti broj 13-0000008288 od 13.03.2019.

7. Među strankama nije sporno:

- da je poslodavac tužitelja kao ugovaratelj i osiguranik za sporno razdoblje imao zaključenu Policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000008288 sa tuženikom kao osigurateljem,

- da je dana 06.06.2019. tužitelj pretrpio ozljedu na radu u obavljanju redovnih radnih zadataka,

- da se tužitelj obratio tuženiku sa Odštetnim zahtjevom od dana 06.11.2019.;

- da tuženik nije udovoljio Odštetnom zahtjevu tužitelja.

8. Među strankama je sporna osnovanost tužbe i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 12. listopada 2021. iskazuje da je u tvrtki Kandit d.o.o. Osijek zaposlen 20 godina, a na radnom mjestu proizvođač na liniji Bühler radi unaza 4 godine, te je spornog dana trebao raditi u smjeni od 5,00 do 13,00 sati, obavljao je svoje radne zadatke u vezi s rižom, konkretno vodio je računa o 4 faze proizvodnje. Pred kraj radne smjene oko 12,00 sati na prvoj dozirci je ostao bez mase jer pumpa nije mogla nasipti dovoljno smjese u dozirku, pa je morao popraviti ostatak proizvodnje i kada je došao do dozatora riže, istu je ugasio dok je čokolada došla do treće dozirke, a na prvoj dozirci je stavio pumpu na maksimum da mu može sipati smjesu u dozirku kada proizvodnja ponovo krene, a kasnije je ugasio „deku“ i stavio tacnu ispod. Kada je nakon toga krenuo u proizvodnju, ponovno se desio isti problem, pa je situacija bila takva da je istovremeno morao biti na tri mjesta. Stao je na podest i gledao da li mora ispustiti svu masu iz treće dozirke i kada je stavio liniju u pogon, zakoračio je da siđe s podesta, ali su stepenice otišle u lijevo i pao je na desnu ruku i udario glavom u pod. Digao se i stavio tacnu radi čokolade te ugasio doziranje. Htio je nastaviti s radom, ali nije mogao ispraviti ruku, te se uz pomoć druge zdrave ruke presvukao i odvezao kući po zdravstvenu iskaznicu, te se odvezao do bolnice sa suprugom u autu koja je mijenjala brzine. U bolnici su mu snimili ruku za koju su mu rekli da je pukla i imobilizirali je, te rekli da za tjedan dana dođe na kontrolu, kojom prilikom su mu rekli da mora napraviti CT jer će možda ruku trebati operirati. U KBC Osijek, kao i u bolnici u Vukovaru se čekalo na CT tri mjeseca, pa je napravio CT u Poliklinici Medikol u Osijeku i za to platio 950,00 kn, nakon koje nalaza su mu operirali ruku u KBC Osijek, još uvijek u laktu ima dva šarafa, te je bio tri mjeseca na bolovanju, išao je na fizikalne terapije u Bizovac, a nakon bolovanja je nastavio raditi na istom radnom mjestu. Prije tog događaja je jednom na radnom jestu ozlijedio prst na ruci kada je uzimao kalupe, ima srednju stručnu spremu i misli da je obučen za rad na siguran način jer stalno ide na neke psiho testove i liječničke preglede. Očevidac njegove nesreće na radu je bio bravar koji više ne radi u Kanditu, dok ga je šefica smjene AK uputila da ide kući nakon nestretnog slučaja. Sporni podest je tijekom radnog procesa operatera na liniji koristio minimalno 50 puta u jednom radnom danu i podest je neophodan za rad, napravljen je od željeza visine 1,20m i ima tri stepenice, bio je klimav i nije imao rukohvate, imao je recke na gazištima protiv proklizavanja, te se sjeća da je na njemu bilo čokolade jer se stalno gazi preko podesta, on je imao radne cipele cijelo vrijeme, a kada bi stao na podest, peta bi mu virila van. Prije pada nije uspio zamijetiti čokoladu na podestu jer je bio fokusiran na proces rada. Taj podest je koristio u radu unazad 3 godine kada bi radili rižu. Poslije njegovog pada, taj podest su uklonili i sada je podest niži i ima točkiće sa kočnicama, ali isto nema rukohvate. Visina između gazišta na podestu je bila viša nego kod oobičnih stepenica, otprilike 30cm.

9.1. Svjedok ŽK na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 12. listopada 2021. iskazuje da u Kanditu radi s tužiteljem zajedno oko 8 godina na stroju za proizvodnju čokolade, te obavljaju iste radne zadatke operatera na liniji za čokoladu, ali u različitim smjenama. Njihov rad je vrlo naporan jer zahtijeva brzinu i neprestani rad u kontinuitetu po 8 sati 12 dana uzastopno, te noćne smjene, a što dovodi do smanjenja koncentracije, ali je tužitelj jedan od najboljih radnika na tom radnom mjestu. Opis njihovog posla je doziranje čokolade, imaju tri doazatora na jednom stroju, te se od njih zahtijeva brzina u radu na način da gotovo moraju biti istovremeno na tri mjesta, jer moraju voditi računa da se ravnomjerno rasporedi masa čokolade i da čokolada bude odgovarajuće težine, a imaju panele za na kojima se dozira količina mase za čokoladu. Tacne su postavljene ispod dozatora, odnosno ispod cijele linije kako čokolada i riža ne bi padale na pod, a te tacne čiste djelatnici pri čemu koriste podest. Pri obavljanju posla moraju se popeti na podest na visini od otprilike 120cm i to u jednoj smjeni 50-tak puta, gledati koliko ima mase, te je tužitelj pao s tog podesta vjerojatno jer je podest bio klimav, a nakon tužiteljevog ozljeđivanja uslijed pada s tog podesta, isti je nakon tjedan dana zamijenjen. Postoje podesti visine i 3m, ali je tužitelj pa sa podesta visine 120cm. Kada su se zaposlili u Kanditu d.o.o. išli su na obuku kod drugih operatera, te idu na testove, a od zaštitne opreme nose zaštitne cipele, rukavice i naočale. Sporni podest je bio napravljen od aluminija visine metar i pol, imao je tri stepenice od kojih je prva bila visoka pola metra i podest se klimao, bio je prenosiv i nije mao rukohvate, te je nekada na njemu bio čokolade, a on ga je koristio u drugoj smjeni nakon štetnog događaja. I on je par puta pisrnuo na tom pdestu, ali nije pao. Nakon tjedan dana od štetnog događaja podest je promijenjen novim podestom koji ima kotače, kočnice i stabilniji je od prvog, jer je niži i širi, pa se sada na isti lakše popeti.

9.2. Svjedok IK na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 12. listopada 2021. iskazuje da je zaposlen u Kanditu d.o.o., oko 10 godina koliko poznaje tužitelja i rade na istom radnom mjestu kao i tužitelj. Spornog dana je radio u smjeni iza smjene u kojoj je radio tužitelj, te je tog dana od šefa smjene čuo da se tužitelj ozlijedio na mjestu gdje se dozira čokolada, na način da je u brzini pao s podesta, jer je s druge strane stroja nastao problem i morao je stići na vrijeme da to spriječi. Opseg tog stroja je velik i normalnim hodom je teško doći s jedne na drugu stranu stroja, jer je istovremeno u tijeku više procesa, a tužitelj je morao obaviti hitnu intervenciju na drugom kraju stroja da se ne desi šteta ui pojurio je sa stepenica na podestu i pao i ozlijedio lakat, kako mu je šefica smjene AK opisala, a isto je čuo i od tužitelja. Proces proizvodnje čokolade je složen i obavlja se u nekoliko faza kod određenih proizvoda kao i spornog dana, te jedan radnik radi na cijeloj liniji i mora voditi računa o većini faza proizvodnje, što zahtijeva veliku dinamiku i vrlo je zahtijevno psihički i fizički. Ta linija proizvodi oko 2,5 tone čokolade na sat i proizvodnja se ne smije ugroziti, pa moraju biti stalno koncentrirani na liniji, a što je prevelik opseg posla za jednog radnika, te ako dođe do greške, nastaje lom čokolade koji se više ne može koristiti za redovnu prodaju, već kao lom po nižoj cijeni. Sporni podest je visine više od 1m i gazišta su mu napravljena na način da su perforirana radi spiječavanja klizanja, bio je pomičan, bez točkova, imao je 4 gazišta, sa većim rzmakom od običnih stepenica, koja su visoka ali nisu široka, te na njih stanu obje noge.Taj podest je u svom radu u smjeni koristio oko 100-tinjak puta. Nakon štetnog događaja imaju novi podest koji je niži i širi, te ima kotače i kočnice, te se premješta s obzirom na potrebe proizvodnje. Imao je obuku iz zaštite na radu, a od zaštitne opreme imaju radna odijela i cipele, rukavice i kapu.

9.3. Svjedokinja DK na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 18. siječnja 2022. iskazuje da je dipl. inžinjer tehnoligije i bila je zaposlena u Kanditu d.o.o. od 2014. do travnja 2021., na radnom mjestu tehnologa u proizvodnji, a od ožujka 2020. je bila zamijenica direktora proizvodnje i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu od 2015., u vezi čega je prošla kratku edukaciju. Poznaje tužitelja i zna da je pretripo ozljedu na radu na način da je pao s podesta prilikom preštelavanja linije. Sve mjere zaštite na radu je provodila Služba zaštite na radu, stručnjak za to je bila EK. Sporni podest je bio visine od 90 do 110cm, te je bilo sporno da li oko njega treba postaviti zaštitnu ogradu, a isti je uklonjen nakon štetnog događaja, a novi podest koji je postavljen je izrađen u skladu s pravilima zaštite na radu. Njoj se kao nadređenoj tužitelj javio nakon spornog pada i ona ga je uputila u KBC Osijek na traumatologiju, a kasnije je provedena standardna procedura prijave ozljede na radu u roku od 24 sata, a ta ozljeda se vodila kao nesretan slučaj i koliko joj je poznato tužitelju je priznata ozljeda na radu, a ne zna da li je o spornom događaju obaviješten Inspektorat rada. Koliko zna svi procesni tehničari su se slali jednom godišnje a i češće na procjenu zdravstvene sposobnosti, pa tako i u 2019. godini. Napominje da se na svakom stroju mora nalaziti uputa za rad, a kolegica za zaštitu na radu je radila procjenu rizika za svako radno mjesto. Sporni podest nije imao kotačiće, ali je bio pomičan.

9.4. Iz police osiguranja od odgovornosti broj 13-0000008288 (list 31. i 41.) proizlazi da je zaključena između poslodavca tužitelja kao ugovaratelja i osiguranika Kandit d.o.o. Osijek sa tuženikom kao osigurateljem dana 13.03.2019. i obuhvaća razdoblje od 01.01.2019. do 01.01.2020., te da je predmet osiguranja između ostalog odgovornost prema djelatnicima i opća odgovornost, te da osigurane svote po navedenim osnovama pokrivaju utuženi iznos.

9.5. Iz Prijave ozljede na radu (list 5. -8.) proizlazi da je tužitelju dana 18. lipnja 2019. priznata ozljeda na radu koja je nastala 06. lipnja 2019., prijavu je ispunio poslodavac tužitelja tvrtka Kandit d.o.o . Osijek dana 11.06.2019. vezano za predmetni štetni događaj od dana 06.06.2019. u kojem se navodi da je radnik-tužitelj pao sa podesta, sa opisom teške tjelesne ozljede koju je tužitelj zadobio na uobičajenom mjestu rada za vrijeme redovnog rada u pogonu proizvodnje i pakiranja čokolade na liniji Buhler, pored dozirke, na kojoj je liniji tužitelj operater, da se isti popeo na podset i provjeravao stanje mase u dozirci, te je prilokom silaska sa podesta nezgodno stao i pao sa stepenica podesta, da je tužitelj koristio predviđena osobna zaštitna sredstva, da je bio osposobljen za rad na siguran način, da su primjenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu, da je tužitelu pružena prva pomoć, da je provedena interna istraga o ozljedi po zaštoti na radu, da nije obavljen očevid od strane policije, niti nadzor od strane inspektora rada za zaštitu na radu.

9.6. Iz radiološkog nalaza i mišljenja Poliklinike Medikol, Podružnica Osijek od 18.06.2019. (list 11.) proizlazi da je tužitelj proveo pretragu CT desnog lakta.

9.7. Iz računa Poliklinike Medikol od 18.06.2019. (list 23.) proizlazi da je tužitelj za pretragu CT zgloba platio 940,00 kuna.

9.8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka zaštite na radu Moto ing. za vještačenje i procjenu štete od dana 06.10.2024. (list 185. -192.) proizlazi da je u trenutku štetnog događaja tužitelj radio na liniji za proizvodnju čokolade pri čemu je pao sa podesta i ozlijedio se, nakon čega nije obavljen očevid od strane policije, a niti nadzor od strane inspektora rada za zaštitu na radu, te poslodavac tužitelja više nije u posjedu predmetnog podesta. U trenutku štetnig događaja tužitelj je radi poslove sukladno Ugovoru o radu i s posebnim uvjetima rada za koje je ispunjavao propisane uvjete, radio je poslove za koje je bio osposobljen za rad na siguran način. Kako podest više nije u posjedu poslodavca, tehničkim putem nije moguće utvrditi okolnost je li podest s kojeg je tužitelj pao bio tehnički ispravan na način da za vrijeme rada ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, odnosno je li ispunjavao uvjetre propisane čl. 4. st. 1. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme, niti okolnost je li njegova visina bila veća od 1,0m pri čemu bi isti morao imati zaštitnu ogradu i rukohvat visine min. 1,0m i je li širina gazišta i visina stepenica bila u okviru propisanog, odnosno je li podest ispunjvaoa uvjete propisane čl. 18. i 19. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada. Sukladno iskazima svjedoka IK i ŽK, podest nije ispunjavao propisane uvjete iz zaštite na radu, te u trenutku događaja tužitelj je radio s nametnutim ritmom rada što je u suprotnosti s čl. 11. i čl. 44. st. 1. Zakona o zaštiti na radu.

9.9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr.med. Darija Lizatovića, specijalista opće kirurgije, od dana 10.08.2025. (list 213. -216.), proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 06.06.2019. prilikom pada s visine oko 1,0m na desni lakat zadobio prijelom desnog koronoidnog nastavka, te istog dana dobio nadlaktičnu longetu, koja je skinuta 13.06.2019. i tužitelj upućen na CT desnog lakta, te nakon učinjenog MSCT od 18.06.2019., tužitelj je dana 06.07.2019. hospitaliziran na Zavodu za traumatologiju radi mjesec dana starog prijeloma glave desne palčane kosti s izostankom ekstenzije 30º i supinacije za 40% sa dijagnozom prijeloma glavice desne palčane kosti, nakon operacije stavljene kopče i upućen na fizikalnu terapiju. Vještak je mišljenja da je tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta 2 dana (kao posljedicu prijeloma glavice desne palčane kosti i koronoidnog nastvaka desne lakatne kosti te učinjenog operacijskog zahvata), srednjeg intenziteta 20 dana (povezani sa svježim prijelomima i oštećenjima mekih tkiva i s operacijskom ranom i cijeljenjem prijeloma), lakog 45 dana (zbog cijeljenja rane i prijeloma, pritiska imobilizacije, te rehabilitacijskih postupaka) i povremene bolove lakog intenziteta 2 mjeseca po 3-4 sata dnevno (zbog provođenja vježbi tijekom fizikalne terapije i rehabilitacije, te opterećenja nedavno sraslog prijeloma). Vještak je mišljenja da je tužitelj pretrpio strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana (primarni strah uvjetovan neposrednom opasnošću po tjelesni integritet za vrijeme samog događaja u trajanju od nekoliko minuta, a sekundarni zbog proživljenog traumatskog iskustva jedan dan), srednjeg intenziteta 10 dana (zbog zabrinutosti oko mogućih posljedica ozljede), slabog intenziteta 30 dana (osjećak zabrinutosti zbog konačnog ishoda lječenja i mogućnosti oporavka), koji kod tužitelja nije ostavio trajne posljedice. Vještak je mišljenja da je tužitelj pretrpio buduće duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 5%, jer je zadobivena ozljeda dovela do lakog smanjenja funcionalne spospbnosti, radne sposobnosti, te zahtijeva pojačane napore radi obavljanja svih potrebnih aktivnosti kao i prije ozljede. Nakon traume i opearcije su preostali ožiljci i adhezije između kosti, ligamenta i zglobne čahure, pa se očekuje daljnji razvoj posttraumatske artroze i povremeni bolovi u desnom lakatnom zglobu. Tužitelj je pretpio duševne boli zbog naruženosti lakog stupnja ponekad uočljivu trećim zbog 11cm dugačkom postopearcijskog ožiljka na desnom laktu i podlaktici. Tužitelju je bila potrebna djelomična tuđa pomoć i njega nekvalificirane osobe radi održavanja osobne higijene, oblačenja, pripreme obroka, nabavke osnovnih potrepština, odvoženja na kontrolne preglede i rehabilitaciju kroz 2 mjeseca u trajanju od 4 sata dnevno i 2 mjeseca u trrajanju od 2 sata dnevno. Vještak također napominje da je tužitelju bilo u interesu da se što ranije učini CT desnig lakta kako bi se moglo nastaviti daljnje liječenje i da se navedena pretraga obavi u privatnoj ustanovi ako se nije mogla obaviti u KBC Osijek u intervalu od mjesec dana, a po nalazu CT pretrage desnig lakta, ubrzo je učinjen opearcijski zahvat.

9.10. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke DV consulting d.o.o. Osijek od 05.09.2025. (list 224. -239. spisa) na okolnost izgubljene zarade za vrijeme bolovanja tužitelja od 06.06.2019. do 18.10.2019. proizlazi da je naknadu plaće tijekom privremene nesposobnosti za rad određena od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaća koja je osiguraniku isplaćena u posljednih 6 mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim kada je to poesebnim zakonom propisano, te se ta naknada obračunava i isplaćuje u bruto iznosu i to do 42 dana i ide na teret poslodavca, a nakon toga se obračunava i isplaćuje u apsolutnom iznosu (dakle samo neto) na teret HZZO-a. U konkretnom slučaju je bolovanje evidentirano odmah kao obveza HZZO-a. te je u 06/2019 godini samo za 32 sata rada obračunata bruto plaća, stoga razlika neto plaće i primljenog bolovanja isplaćene neto plaće i naknade plaće od 06/2019 – 10/2019. iznosi 556,64 eura, a naknade za prijevoz 119,45 eura.

10. Na nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka zaštite na radu radu Moto ing. za vještačenje i procjenu štete, medicinskog vještaka dr. med. Darija Lizatovića i financijsko-knjigovodstvenog vještaka DV Consulting d.o.o. Osijek, tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik podneskom od dana 29. kolovoza 2025. izjavio da nema prigovora na nalaz i mišljenje dr. med. Darija Lizatovića od 10. kolovoza 2025., a podneskom od dana 11. rujna 2025. tuženik je izjavio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje DV Consulting d.o.o. Osijek od 05.09.2025., napominjući da tužitelju ne pripadaju troškovi prijevoza za vrijeme bolovanja i da istom poripada razlika između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade plaće koju je primao za vrijeme bolovanja. Tuženik nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka zaštite na radu Moto ing. za vještačenje i procjenu štete, od dana 06.10.2024. do kraja postupka nije osporio, odnosno na isti se nije očititovao, iako je nalaz i mišljenje uredno primio dana 09. listopada 2024.

11. Stoga je sud nalaze i mišljenja vještaka zaštite na radu, vještaka medicinske struke i vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, prihvatio kao objektivne i izrađene u skladu s pravilima struke i vještine, na osnovu priložene dokumentacije u spisu, te pregleda tužitelja u odnosu na medicinsko vještačenje.

11.1. Sud je iskaze saslušanih svjedoka ŽK, IK, i DK, ocijenio kao vjerodostojne, jer su suglasni i jasni u bitnom, te sukladni priloženoj materijalnoj dokumentaciji, kao i iskazu tužitelja.

11.2. Ostale izvedene dokaze sud nije posebno obrazlagao, jer su isti razmatrani od strane vještaka prilikom izrada nalaza i mišljenja.

12. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

13. Naime, odgovornost tuženika temelji se na obvezi iz ugovornog osiguranja od odgovornosti iz čl. 965. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze (stavak 1.). Oštećena osoba ima, od dana kad se dogodio osigurani slučaj, vlastito pravo na naknadu iz osiguranja te je svaka kasnija promjena u pravima osiguranika prema osiguratelju bez utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu (stavak 2.).

14. Kako je tuženik nesporno pasivno legitimiran, to se njegova odgovornost za nastalu štetu temelji na odredbi čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019.) prema kojoj ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

15. Sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.), poslodavac odgovora radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, pri čemu se pod općim propisima obveznog prava na koje upućuje ova odredba podrazumijevaju odredbe čl. 1045., čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima.

15.1. Sukladno odredbi čl. 11. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac je obvezan provoditi zaštitu na radu na temelju sljedećih općih načela prevencije: 1) izbjegavanja rizika, 2) procjenjivanja rizika, 3) sprječavanja rizika na njihovom izvoru, 4) prilagođavanja rada radnicima u vezi s oblikovanjem mjesta rada, izborom radne opreme te načinom rada i radnim postupcima radi ublažavanja jednoličnog rada, rada s nametnutim ritmom, rada po učinku u određenom vremenu (normirani rad) te ostalih napora s ciljem smanjenja njihovog štetnog učinka na zdravlje, 5) prilagođavanja tehničkom napretku, 6) zamjene opasnog neopasnim ili manje opasnim, 7) razvoja dosljedne sveobuhvatne politike prevencije povezivanjem tehnologije, organizacije rada, uvjeta rada, ljudskih odnosa i utjecaja radnog okoliša, 8) davanja prednosti skupnim mjerama zaštite pred pojedinačnim, 9) odgovarajuće osposobljavanje i obavješćivanje radnika, 10) besplatnosti prevencije, odnosno mjera zaštite na radu za radnike.

15.2. Sukladno odredbi čl. 44. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

15.3. Sukladno čl. 4. st. 1. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme („Narodne novine“ broj broj 18/2017.) poslodavac je obvezan osigurati da je radna oprema koja je na raspolaganju radnicima ispravna, za rad prikladna i prilagođena i da za vrijeme rada ne ugrožava njihovu sigurnost i zdravlje.

15.4. Sukladno čl. 18. st. 3. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada („Narodne novine“ broj 29/13., 71/14., 105/20.) prozori, svjetlarnici i ostakljene površine moraju biti izvedene i opremljene napravama odnosno opskrbljene pomoćnim sredstvima i uređajima (pomične ljestve ili platforme, pomične staze, itd.) za lako, učinkovito i sigurno čišćenje i održavanje, bez opasnosti za radnike koji obavljaju te poslove odnosno osobe prisutne u i oko građevine.

15.5. Sukladno čl. 19. st. 1., 11., 12., 13. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada, stepeništa moraju biti raspoređena tako da osiguravaju lako izlaženje iz svih dijelova građevine te po svom položaju i dimenzijama moraju osigurati propusnost ovisno o broju osoba koje se njima koriste (stavak 1.) Površina gazišta i odmorišta stepeništa ne smije biti klizava (stavak 11.). Visina stepenica mora iznositi od 13 do 19 cm, a širina gazišta od 26 do 36 cm (stavak 12.). Sve stepenice na istom stepeništu moraju biti jednake po visini i širini gazišta, a odstupanja u širini gazišta i u visinama pojedinih stepenica, ne smiju biti veća od 0,5 cm (stavak 13.).

16. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužitelj obavljajući poslove svoga radnog mjesta operatera na liniji za proizvodnju čokolade Bühler, sukladno Ugovoru o radu i poslovima s posebnim uvjetima rada za koje je ispunjavao propisane uvjete, kod poslodavca Kandit d.o.o. Osijek, dana 06. lipnja 2019. pretrpio ozljedu na radu i zadobio tešku tjelesnu ozljedu – prijelom gornjeg kraja lakatne kosti, na način da je prilikom provjeravanja stanja mase u dozirci, pao sa stepenica podesta visine oko 1m, koji podest nije bio ograđen zaštitnom ogradom, nije imao rukohvate i bio je nestabilan, odnosno nije ispunjavao propisane uvjete za zaštitu na radu i to člankom 4. st. 1. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme, a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, koji su sukladni, a posebno svjedokinje DK koja je u sporno vrijeme bila zamijenica direktora proizvodnje i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i koja iskazuje da je sporni podest bio visine od 90 do 110cm, te je bilo sporno da li oko njega treba postaviti zaštitnu ogradu, dok je novi podest izrađen u skladu s pravilima zaštite na radu, a navedeno je utvrdio i vještak zaštite na radu, koji je također utvrdio i da je tužitelj u trenutku štetnog događaja radio s nametnutim ritmom rada suprotno s čl. 11. i čl. 44. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, a što također proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka o obavljanju poslova radnog operatera na liniji za proizvodnju čokolade Bühler, a koje poslove su obavljali i salušani svjedoci ŽK i IK. Ovdje treba napomenuti da se tvrdnje o ozljeđivanju na radu tužitelja potvrđuju i u prijavi o ozljedi na radu koju je ispunio poslodavac u kojoj je dana 18. lipnja 2019. priznao tužitelju ozljedu na radu nastalu 06. lipnja 2019. Nadalje, sud utvrđuje da je nakon ozljeđivanja tužitelja pri padu s podesta, koji dakle nije bio izrađen u skladu s pravilima zaštite na radu, poslodavac proveo internu istragu od strane zaštite na radu, te iako je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu, o štetnom događaju nije obavijestio policiju radi očevida, a niti je obavijestio inspektora rada za zaštitu na radu, radi obavljanja nadzora, već je sporni podest nakon tjedan dana od štetnog događaja uklonio i rashodovao, te postavio novi podest koji je niži i širi sa kotačima i kočnicama i koji se premješta se obzirom na potrebe proizvodnje i ima zaštitnu ogradu. Dakle, poslodavac tužitelja je nakon štetnog događaja stari podest zamijenio sa novim podestom, koji ispunjava uvjete u skladu s pravilima zaštite na radu, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka IK, ŽK i posebno DK. Nadalje, sud utvrđuje da je tužitelj zbog zadobivene teške tjelesne ozljede bio na bolovanju od 06.06.2019. do 18.10.2019., da je bio hopsitaliziran u KBC Osijek – Zavodu za ortopediju i traumatologiju od dana 01.07.2019. do 06.07.2019., te operiran dana 05.07.2019., nakon čega je provodio kontrolne preglede, vježbanje od kuće i fizikalne terapije, zaključno do 11.10.2019.

16.1. Imajući u vidu iskaz tužitelja kao stranke, iskaze saslušanih svjedoka, te nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu, to se u ovoj pravnoj stvari radi o isključivoj odgovornosti tuženika na temelju odredbe čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, što znači da odgovara za štetu samom činjenicom što je nastala šteta posljedica ozljede tužitelja na radu i da svojom radnjom ili propustom nije pridonio njezinom nastanku.

16.2. Naime, provedenim dokazima je nesporno utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između opisane dinamike štetnog događaja, sigurnosnog propusta poslodavca tužitelja i teške tjelesne ozljede koju je tužitelj zadobio, dakle i posljedica tužitelja u vidu stanja po ozljedi, a kako to proizlazi iz nalaza medicinskog vještaka, da je tužitelj trpio bolove i strah, duševne boli zbog naruženosti, da je štetni događaj kod tužitelja rezultirao umanjenjem životne aktivnosti u omjeru od 5%, te potreba za tuđom pomoći i njegom.

16.3. Tuženik koji je osporio uzročno-posljedičnu vezu između procesa rada, upravljanja tim procesom i nastale štete tužitelju, nije ničim dokazao svoje tvrdnje u smislu čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, u vezi s čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima. Upravo propusti u upravljanju procesom rada, a to je neipravan podest i nezakonito namentnut radni tempo, a što je suprotno čl. 11. čl. 44. Zakona o zaštiti na radu, čl. 4. st. 1. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme i čl. 18. i čl. 19. Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada, su bili stvarni uzroci pada radnika i nastanka teške tjelesne ozljede-loma ruke. Dakle, propusti poslodavca u upravljanju procesom rada i pravilnoj uporabi radne opreme, direktno su doveli do nesreće na radu i teške tjelesne ozljede tužitelja.

17. Nadalje, odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

17.1. Odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

17.2. Odredba čl. 1046. u vezi čl. 19. i odredba čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, reguliraju štetu po osnovu povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), dok odredba čl. 1093. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, regulira naknadu imovinske štete u dijelu naknade troškova liječenja od zadobivenih ozljeda, te drugih potrebnih troškova u svezi s liječenjem.

17.3. Ovdje valja napomenuti da je navod tuženika da štetu u vidu izgubljene zarade ne pokriva polica osiguranja, neosnovan. Naime, u odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete po osnovu izgubljene zarade, treba napomenuti da pored primjene odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, ima se primijeniti i odredba 1095. st. 1. koja propisuje tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

17.4. Slijedom citiranih zakonskih odredbi i Police osiguranja od odgovornosti broj 13-0000008288 (list 31. i 41.) koje je predmet osiguranja između ostalog odgovornost prema djelatnicima i opća odgovornost, neosnovan je navod tuženika da štetu u vidu izgubljene zarade ne pokriva polica osiguranja.

18. U svezi s naprijed navedenim zakonskim odredbama, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova liječenja od ukupno 134,71 eura (124,76 eura po računu Poliklinike Medikol i 9,95 eura plaćene participacije u izostanku dopunskog zdravstvenog osiguranja), te izgubljenu zaradu.

18.1. U odnosu na visinu štete, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr.med. Dariju Lizatoviću, specijalistu opće kirurgije, čije nalaz i mišljenje (list 213.-216. spisa) sud, kao što je navedeno, prihvatio u cijelosti kao stručan, objektivan i sačinjen u skladu s pravilima struke.

18.2. Prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete prema pojedinim kvalifikatornim kriterijima, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, lakog intenziteta 45 dana i povremene bolove lakog intenziteta 2 mjeseca po 3-4 sata dnevno, tako da mu prema tom kvalifikatornom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.479,22 eura.

18.3. U odnosu na kvalifikatorni kriterij straha, koji je tužitelj pretrpio jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 30 dana, koji kod tužitelja nije ostavio trajne posljedice, tužitelju pripada pravična novčana naknada od 661,75 eura.

18.4. U odnosu na 5% smanjenih životnih aktivnosti, uz uvažavanje činjenice da je u vrijeme stradavanja tužitelj imao 39 godina, mišljenje je ovoga suda kako istom po ovoj osnovi pripada naknada u iznosu od 995,42 eura, dok mu po kriteriju naruženosti, za koju vještak medicinske struke navodi da se radi o lakom stupnju naruženosti ponekad uočljiv trećima zbog 11cm dugačkog postoperacijskog ožiljka na desnom laktu i podlaktici, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 663,61 eura, a ukupno zahtijevanih 4.800,00 eura, sve sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na sjednicama Građanskog odjela 29. studenog 2002. poslovni broj Su-VI-1331/02 i 1372/02, te dana 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-5.

18.5. Prihvaćajući mišljenje vještaka o potrebi djelomične tuđe pomoći i njege nekvalificirane osobe radi održavanja osobne higijene, oblačenja, pripreme obroka, nabavke osnovnih potrepština, odvoženja na kontrolne preglede i rehabilitaciju kroz 2 mjeseca u trajanju od 4 sata dnevno i 2 mjeseca u trajanju od 2 sata dnevno, temeljem čl. 223. Zakona o parničnom postupku, cijeneći da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 4,00 eura, to tužitelju pripada naknada u iznosu od 1.440,00 eura, dok je preostali zahtjev tužitelja po ovom osnovu od 860,00 eura, neosnovan, jer je postavljen u previsokom iznosu, koji zahtjev tužitelj nije potkrijepio adekvatnim dokazima.

18.6. Pored navedenog, a sukladno mišljenju medicinskog vještaka da je tužitelju bilo u interesu da se što ranije učini CT desnog lakta, kako bi se moglo nastaviti daljnje liječenje i da se navedena pretraga obavi u privatnoj ustanovi ako se nije mogla obaviti u KBC Osijek u intervalu od mjesec dana, te da je po nalazu CT pretrage desnog lakta ubrzo učinjen opearcijski zahvat, uz općepoznatu činjenicu da se na pretrage kao što je CT čeka duže vrijeme, sud je tužitelju dosudio trošak plaćenog pregleda CT-a u privatnoj ustanovi Poliklinika Medikol, sukladno priloženom podmirenom računu u iznosu od 124,76 eura (list 26. spisa).

18.7. Nije osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi na ime troškova liječenja iznos od 9,95 eura na ime plaćene participacije, jer iako dopunsko zdravstveno osiguranje nije obvezno, ovaj trošak iz razloga što tužitelj nije imao dopunsko osiguranje ne može pasti na teret tuženika, radi čega je tužitelj odbijen s tim dijelom zahtjeva.

18.8. Na ime izgubljene zarade za vrijeme bolovanja, sukladno čl. 1046., čl. 1085., čl. 1089. st. 3. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka, na čiji nalaz stranke nisu imale primjedbe na matematički izračun, pripada iznos od 556,64 eura, uz napomenu u odnosu na prigovor tuženika, da tužitelj nije zahtijevao naknadu za prijevoz za vrijeme bolovanja.

18.9. Slijedom navedenog, tužitelju po osnovi pravične novčane naknade za neimovinsku štetu pripada iznos od 4.800,00 eura, dok tužitelju po osnovi imovinske štete pripada iznos od ukupno 2.121,40 eura, slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev djelomično usvojiti, te presuditi kao u točki I. izreke, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, te presuditi kao u točki II. izreke.

19. Temeljem odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju na dosuđenu neimovinsku štetu u visini od 4.800,00 eura, pripada zatezna kamata od završetka liječenja, ali kako tu kamatu tužitelj zahtijeva od 12. studenog 2019. kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, tako je ista i dosuđena, a kako je sud visinu imovinske štete utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, to tužitelju na dosuđeni iznos te štete od 2.121,40 eura, pripada zatezna kamata od presuđenja pa do isplate.

20. Slijedom navedenog, odlučeno e kao pod I. -III. izreke.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21.1. Dakle, troškovi postupka određuju se sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje, a uspjeh stranaka u postupku utvrđuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

21.2. Tužitelj je konačno postavio zahtjev na iznos od ukupno 7.791,35 eura (neimovinska šteta od 4.800,00 eura i imovinska od 2.991,35 eura).

21.3. Sud je tužitelju ukupno dosudio na ime naknade štete 6.921,40 eura.

21.4. Slijedom navedenog, kako je tužitelju dosuđen ukupan iznos od 6.921,40 (od zahtijevanih 7.791,35 eura), to je tužitelj u pogledu osnove uspio sa 100,00 %, a sa visinom 88,83 %, što zbrojeno i podijeljeno (188,83:2) daje uspjeh od 94,41%, dok je tuženikov uspjeh 5,59%. Oduzimanjem postotka uspjeha tužitelja i postotka uspjeha tuženika dobije se uspjeh tužitelja od 88,82% u kojem postotku je odmjerena naknada priznatih troškova tužitelju, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023.).

21.5. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 4.264,30 eura, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate.

21.6. Zahtjev tužitelja se sastoji od troška zastupanja po punomoćnici odvjetnici sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje i to na ime odštetnog zahtjeva od 8.11.2019. od 200,00 eura (Tbr. 32.), tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.), obrazloženog podneska od 29.07.2020., 8.06.2022., 16.09.2025. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te od dana 21.02.2021. i 29.05.2025. u iznosu od po 50,00 eura (Tbr. 8.t.4.). zastupanja na ročištu od 14.04.2021., 12.10.2021., 18.01.2022., 16.11.2023., 31.01.2024., 25.03.2024., 22.05.2025. i 20.10.2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te na ročištu za objavu presude od 31.10.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), obračunatog PDV-a na te iznose od 700,00 eura, a što ukupno iznosi 3.500,00 eura, te sa plaćenom pristojbom na tužbu od 83,62 eura i na presudu od 113,22 eura, iznosi 3.696,84 eura i što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/2023), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, a što od priznatog troška prema uspjehu tužitelja od 88,82% iznosi 3.283,53 eura, te uvećan za trošak uplaćenog predujma za medicinsko i financijsko-knjigovodstveno vještačenje od ukupno 600,00 eura, koji je kao nužan trošak priznat tužitelju u cijelosti sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku, dakle ukupno iznosi eura 3.883,53 eura, sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku i koji iznos pripada tužitelju sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, kako je odlučeno kao pod IV. izreke.

21.7. Zahtjev tužitelja za naknadu troška od 380,77 eura nije osnovan, jer nije sukladan omjeru postignutog uspjeha u parnici, dok su pristojbe na tužbu i na presudu obračunate sukladno vrijednosti predmeta spora, a ne kako to tužitelj zahtijeva, radi čega je odlučeno kao pod V. izreke.

21.8. Sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tuženik nema pravo na naknadu troška.

U Osijeku, 31. listopada 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćniku tuženika