REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, Novi Zagreb

P Ob-72/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ines Golešić - Plašić kao sucu pojedincu u pravnoj stari tužiteljice JU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jasminki Trubelja, odvjetnici iz [adresa], protiv 1. tuženika VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužene DU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tuženika ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i 4. tužene IU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Borisu Smoljanoviću, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon održane i zaključene usmene, glavne i nejavne rasprave dana 16. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz njenog punomoćnika, 1. - 3. tuženika osobno uz punomoćnika 1. - 4. tuženika, dana 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice JU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i sada pok. ĆU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1952., a umrlog **.**.2020., koja izvanbračna zajednica je trajala od proljeća 2009. godine, pa do smrti ĆU, tj. do 20. travnja 2020.

II. 1. tuženik VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužena DU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tuženik ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i 4. tužena IU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužni su solidarno tužiteljici JU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknaditi parnični troškak u iznosu od 869,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 31. listopada 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koje je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.1952., a umrlim **.**.2020. Izvanbračna zajednica da je bila vrlo skladna, sa svim sadržajima bračne zajednice i trajala je od proljeća 2009. godine, do 20. travnja 2020. Izvanbračni supružnici da su kontinuirano stanovali u kući ĆU u [adresa]. Ostavinski postupak da se vodio kod javnog bilježnika Sandre Palinić-Čulin iz [adresa], kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, i to pod posl. brojem O-1458/2020; UPP/OS-79/2020. Ostavinska rasprava da je održana 02. rujna 2020., na kojoj su bili prisutni, pored tužiteljice, kao izvanbračne supruge, i tuženici, kao zakonski nasljednici ĆU. Tuženici da nisu priznali postojanje izvanbračne zajednice, pa da je javni bilježnik vratio spis Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru. Sud da je 10. studenog 2021. donio rješenje kojim je tužiteljicu uputio u parnicu radi utvrđenja izvanbračne zajednice, s naputkom da dokaz o pokrenutoj parnici dostavi sudu. Obzirom na navedeno, predlaže, temeljem odredbe članka 11 Obiteljskog zakona (u daljnjem tekstu: ObZ) donijeti odluku kao u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici navode kako je tužba formalnopravno nepotpuna, materijalnopravno neosnovana i promašena, a glede svoje stvarne osnove (tužbenog historijata) utemeljena na grubim činjeničnim krivotvorinama i drastičnom izvrtanju pravog sadržaja međusobnog odnosa između tužiteljice i pok. ĆU, rođaka 1. - 4. tuženika. Ovakvom tužbom koja je u potpunom neprijateljstvu s istinom i zakonom, tužiteljica manifestira svoje očito mala fide pretenzije. Ističu kako je netočan navod tužiteljice da je živjela s pok. ĆU u izvanbračnoj zajednici od proljeća 2009. do 20. travnja 2020., te da su stanovali u kući kod ĆU u [adresa] i da je izvanbračna zajednica bila skladna sa svim sadržajima bračne zajednice. Točno je da je tužiteljica poznavala pokojnika i s njim se povremeno družila. Ističu da je pokojnik bio prijavljen na adresi [adresa], gdje je stvarno i prebivao, za razliku od tužiteljice, koja cijelo vrijeme prebiva i prijavljena je na adresi iz tužbe. U rješenju tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Čakovec, Podružnica Prelog, klase: UP/I-551-09/14-01/239, urbroj:

2109-1402-02-23-14-4 od 16. studenog 2014., razvidno je da u izreci rješenja pod točkom 1. piše: " Samcu JU", te u obrazloženju navedenog rješenja navodi se: "-da korisnica živi sama, razvedena je, nema stalno mjesto boravka". Iz rješenja tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Čakovec, klasa: UP/I-551-06/15-32/1, urbroj: 2109-14-01-3-15-1439 od 01. listopada 2015. razvidno je da se tužiteljici priznaje pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata, te joj se utvrđuje status ugroženog kupca, kao samcu. Iz rješenja tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Čakovec, Podružnica Prelog, klasa: UP/I-551-06/18-01/22, urbroj: 2109-1402-04/33-18-2 od 28. veljače 2018. izdanog tužiteljici, gdje se u obrazloženju tog rješenja navodi: "… da je uvidom u priloženi Psihologijski nalaz od 03. siječnja 2018. utvrđeno da živi u zajedničkom kućanstvu s kćeri, zetom i njihovom obitelji i da je ista navedenu činjenicu potvrdila te dala izjavu da više ne želi biti korisnica prava na zajamčenu minimalnu naknadu", te se na drugoj stranici istog rješenja navodi: "Slijedom navedenog, jer je utvrđeno da korisnica nije samac već živi u zajedničkom kućanstvu sa kćeri i njenom obitelji…", pa se da zaključiti kako je tužiteljica bila neko vrijeme samac, a ostatak vremena živjela u zajedničkom kućanstvu s kćeri i njenom obitelji. Nadalje, pok. ĆU da je bio situirani muškarac, te se iz navedenih rješenja Centra za socijalnu skrb Zaprešić da isčitati situacija tužiteljice, pa se logično i životno zaključuje da tužiteljica ima nepoštene pretenzije na pokojnikovu imovinu i prava. Brigu o pokojniku da je vodio 3. tuženik ŠU, a pripomagali su mu sestra pokojnika, ovdje 2. tužena DU, i njegov brat, ovdje 1. tuženik VU. ŠU, 3. tuženik, da je platio pogrebnu uslugu u iznosu od 12.304,80 kn za sahranu pok. ĆU, kako da to proizlazi iz računa br. 55/1111/1 izdanog od Muškovac pogrebne usluge i trgovina, dana 24. travnja 2020. upravo za pogrebnu uslugu, a bilo je logično i za očekivati da istu podmiri on, a ne tužiteljica, što bi bilo logično za očekivati ako već tvrdi da je izvanbračna družica pok. ĆU. Stoga u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev kao neutemeljen i predlažu odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u spis ovog suda posl. br. O-1458/20 od 10. studenog 2021., u presliku osobne iskaznice tužiteljice, u zapisnik javnog bilježnika Sandre Palinić-Čulin iz [adresa], posl. br. O-1458/20; UPP/OS-79/20 od 02. rujna 2020., u rješenje Centra za socijalnu skrb Čakovec od 01. listopada 2015., u rješenja Centra za socijalnu skrb Čakovec, Podružnica Prelog od 06. studenog 2014. i 28. veljače 2018., u račun obrta [obrt], [adresa]/1 od 24. travnja 2020., saslušao je svjedoke EU, LU, OU, CU, MU, BU, RU i KU, tužiteljicu, te 1. - 3. tuženike VU, DU i ŠU.

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem 4. tužene IU, budući ista nije pristupila na ročište održano 16. rujna 2025., iako uredno pozvana u smislu odredbe članka 265 i 268 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Nesporno je da je pok. ĆU rođen **.**.1952. i da je umro **.**.2020., da je dugi niz godina živio u svojoj kući u [adresa], sve do svoje smrti 20. travnja 2020., da je u spornom razdoblju od 2009. godine, pa do smrti, bio slobodnog bračnog statusa, a u ranijem razdoblju da je bio u prvom braku s NU, od koje se razveo, a drugi puta s GU, od koje se također razveo, kao i da u tim brakovima nisu rođena djeca, te da ĆU nije imao djece niti izvan braka.

6. Nesporno je da je ostavinski postupak iza pok. ĆU, koji se vodi kod javnog bilježnika Sandre Palinić-Čulin, kao povjerenika ovog suda, pod posl. brojem O-1458/2020; UPP/OS-79/2020, prekinut i da je tužiteljica rješenjem ovog suda posl. br. O-1458/2020 od 10. studenog 2021. upućena pokrenuti postupak radi utvrđenja izvanbračne zajednice, budući su 1. i 2. tuženici VU i DU (brat i sestra pok. ĆU), te 3. i 4. tuženici ŠU i IU (nećaci pok. ĆU ŠU odnosno djeca njegovog pok. brata ĐU) u ostavinskom postupku izjavili da ne priznaju izvanbračnu zajednicu između ostavitelja ĆU i tužiteljice, jer je, prema njihovom mišljenju, tužiteljica kod ostavitelja povremeno dolazila i bila mu je prijateljica, a ne izvanbračna supruga.

7. Nesporno je i da je tužiteljica bila zaposlena kod 1. tuženika u caffe baru Talijan u [adresa], u neposrednoj blizini kuće pok. ĆU ([adresa]) od 2008. do 2014 godine.

8. Sporno je je li postojala izvanbračna zajednica tužiteljice i pok. ĆU u razdoblju od 2009. godine do njegove smrti 20. travnja 2020.

9. Stoga je valjalo raspraviti ovo sporno pitanje.

10. Uvidom u presliku osobne iskaznice tužiteljice utvrđeno je da je ista izdana 29. svibnja 2012. i da je navedeno prebivalište [adresa], u koje vrijeme izdavanja je tužiteljica nesporno bila zaposlena u caffe baru Talijan, u vlasništvu 1. tuženika VU, u [adresa] i prema njegovoj izjavi stanovala u njegovom stanu na katu, iznad caffe bara, time da je iz Pretrage osoba iz MUP evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (u koje je sud ovlašten vršiti uvid po službenoj dužnosti) vidljivo da je tužiteljica u razdoblju od 22. svibnja 1972. do 14. listopada 2024. imala prijavljeno prebivalište u [adresa], a boravište od 04. lipnja 2008. do 04. lipnja 2009. i od 11. kolovoza 2008. do 11. kolovoza 2010. u [adresa] (iako je nesporno radila u caffe baru Talijan na navedenoj adresi od 2008. do 2014. godine).

11. Uvidom u rješenje tadašnjeg Centra za socijalnu skrb Čakovec od 01. listopada 2015. utvrđeno je da se pod točkom 1. izreke doista navodi kako se ovdje tužiteljici s prebivalištem u [adresa], priznaje pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata, dok iz obrazloženja proizlazi da je isti Centar po službenoj dužnosti, dakle, ne na zahtjev tužiteljice, pokrenuo postupak za priznanje prava korisniku na naknadu za ugroženog kupca energenata, a iz rješenja istog Centra, Podružnica Prelog od 06. studenog 2014. vidljivo je kako se pod točkom 1 izreke istog navodi da se "samcu JU", s prebivalištem [adresa], priznaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 100 % osnovice, počevši od 03. studenog 2014., dok se u obrazloženju istog rješenja navodi kako je tužiteljica dana 03. studenog 2014. podnijela zahtjev za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, kojem je priložila, između ostalog, potvrdu o redovitoj prijavi korisnika kao nezaposlene osobe pri nadležnoj službi za zapošljavanje, dok je isti Centar, temeljem rezultata cjelokupnog postupka, između ostalog ocijenio dokazanim da tužiteljica, kao korisnica, živi sama, razvedena je i nema stalno mjesto boravka, te da je evidentirana kao nezaposlena osoba pri nadležnoj službi za zapošljavanje (što je podudarno nespornoj činjenici da je tužiteljica do 2014. godine bila zaposlena u caffe baru Talijan u vlasništvu 1. tuženika). Nadalje, uvidom u rješenje istog Centra, Podružnica Prelog od 28. veljače 2018. utvrđeno je kako je tužiteljica dala izjavu da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti raditi, te je priložila medicinsku dokumentaciju i ista da je upoznata kako je uvidom u priloženi Psihologijski nalaz od 03. siječnja 2018. utvrđeno da živi u zajedničkom kućanstvu s kćeri, zetom i njihovom obitelji i da je ista navedenu činjenicu potvrdila i izjavila da više ne želi biti korisnica prava na zajamčenu minimalnu naknadu, a isti Centar zaključuje kako je utvrđeno da tužiteljica nije samac, već živi u zajedničkom kućanstvu s kćeri i njezinom obitelji, pa je stoga i odlučio ukinuti tužiteljici pravo na zajamčenu minimalnu naknadu zbog promijenjenih okolnosti.

12. Iako iz preslike osobne iskaznice, Pretrage osoba iz MUP evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije proizlazi da je da je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište u [adresa] u gore navedenom razdoblju od 22. svibnja 1972. do 14. listopada 2024., a boravište u [adresa] od 04. lipnja 2008. do 04. lipnja 2009., te od 11. kolovoza 2009. do 11. kolovoza 2010., nesporno je da je radila u caffe baru Talijan u [adresa] u vlasništvu 1. tuženika VU od 2008. do 2014. godine, pa se podaci iz navedenih javnih isprava ne podudaraju s nespornom činjenicom da je upravo u tom razdoblju od 2008. do 2014. godine tužiteljica radila i boravila u [adresa], očigledno s neprijavljenim boravištem za cijelo navedeno razdoblje (prema iskazu 1. tuženika stanovala je u njegovom stanu na katu kuće iznad caffe bara od 2008. do 2014. godine).

13. Isto tako, iako iz navedenih rješenja Centra za socijalnu skrb Čakovec proizlazi da je tužiteljica imala prebivalište i živjela u [adresa], zajedno sa svojom kćeri i njenom obitelji, nužno ne znači da je tome bilo doista tako, već je tužiteljica, temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, bila samo formalno prijavljena s prebivalištem na toj adresi i ostvarivala socijalna prava navedena u rješenjima istog Centra s tog osnova, a faktično je živjela u kući ĆU od 2009. godine, sve do njegove smrti 20. travnja 2020., što sud utvrđuje dokazanim, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u njihovoj međusobnoj povezanosti. Naime, gore navedena rješenja su javne isprave koje uživaju presumpciju istinitosti, ali je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito navedene činjenice (članak 230 stavak 1 i 3 ZPP). Naime, postojanje izvanbračne zajednice nužno ne znači promjenu prebivališta ili boravišta, pa navedene javne isprave ne znače da je tužiteljica doista stanovala u [adresa], već je očigledno koristila prava i pogodnosti koja su joj pripadala s osnova prijavljenog prebivališta, a stanovala je u [adresa], u kući sada pok. ĆU od 2009. godine, kada je i zasnovana njihova izvanbračna zajednica.

14. Da je tome tako, proizlazi iz uvjerljivih i podudarnih iskaza svjedoka EU, MU, KU i tužiteljice.

15. Naime, iz iskaza svjedoka EU utvrđeno je da je od 2008. do 2009. radila zajedno s tužiteljicom u lokalu koji se nalazi odmah do kuće sada pok. ĆU. Stoga ima saznanja da je tužiteljica živjela u kući pok. ĆU, da su živjeli zajedno kao bračni partneri, s time da ona (svjedok) živi u [adresa], radi se o malom mjestu gdje se sve manje-više zna. Stoga joj je poznato da je tužiteljica s pok. ĆU živjela duže od 10 godina, u njegovoj kući da je živjela s njim u zajednici sadržajno istoj bračnoj zajednici. Više puta da je razgovarala sa sada pok. ĆU i tužiteljicom i iz njihovih razgovora da je zaključila da njih dvoje žive kao bračni partneri, dok je iz iskaza svjedoka MU utvrđeno kako je poznavala pok. ĆU, koji joj je bio susjed, pa joj je, stoga, poznato da je tužiteljica živjela kod njega "24 sata dnevno" od 2009. godine, sve do njegove smrti. Poznato joj je da su dijelili stol i postelju, zajedno izlazili, zajedno dolazili kod nje, a isto tako da su zajedno išli kod nje i u [adresa], time da tužiteljica nije živjela u [adresa] od 2009. godine, gdje tužiteljica ima kćer, te je bila razvedena, a s tužiteljicom i ĆU se viđala barem jednom mjesečno. Njih dvoje da su imali zajedničke financije, tužiteljica je primala invalidsku mirovinu, sve radove po kući su financirali zajedno, uzgajali su piliće, radili vrt i kosili travu.

16. Iz iskaza svjedoka KU, utvrđeno je da poznaje tužiteljicu od 2008., upoznao ju je u caffe baru J u blizini kuće ĆU u [adresa] u [adresa], gdje je tužiteljica radila kao konobarica. Tužiteljica i ĆU da su započeli izvanbračnu zajednicu 2008. ili 2009. godine. ĆU je tada bio slobodan, prethodno razvedenog braka, poznavao ga je, jer su živjeli u istoj ulici, te se s njim susretao u navedenom caffe baru ili bi odlazio ĆU u posjetu u kuću ili su se znali vidjeti u [adresa]. Godine 2009. da je tužiteljica doselila ĆU u kuću, gdje su živjeli zajedno, kontinuirano do njegove smrti 2020. godine. Kada je dolazio u kuću, tamo je zatekao tužiteljicu, živjela je u kući, a kada bi dolazio u posjetu, ista bi bila u ulozi domaćice, ponudila ga pićem. ĆU je radio u svom obrtu autolimariju, a tužiteljica u tom caffe baru kao konobarica moguće još 2-3 godine nakon upoznavanja s ĆU ili nakon njenog dolaska u njegovu kuću. Ne zna gdje je poslije radila. Činilo mu se da je ĆU bio sretan u toj vezi. Ne zna jesu li stjecali kakvu imovinu, pretpostavlja da su imali zajedničke financije, ne zna tko je plaćao režije za kuću, kupovao namirnice i kućne potrepštine, misli da je tužiteljica kuhala. Dolazio je u caffe bar Talijan, a kada mu je nešto trebalo složiti na autu, dolazio bi kod ĆU i tamo bi viđao tužiteljicu. Koliko zna, njih dvoje su se družili s Brankovom familijom, suprugom 3. tuženika ŠU, radi se o dvorištu do dvorišta. Tužiteljica da je bila na sprovodu ĆU, stajala je uz njegov grob. Ne sjeća se je li tužiteljica bila navedena u osmrtnici iza pok. ĆU kao ožalošćena i ne zna tko je snosio troškove sahrane. Tužiteljica da ima kćer, koja s obitelji živi u [adresa]. Prije zasnivanja veze s ĆU, tužiteljica je stanovala u stanu iznad caffe bara Talijan u vlasništvu 1. tuženika VU, a njegova kuća je udaljena od kuće pok. ĆU nekih 400-tinjak metara, a 2009. godine da je tužiteljica otišla kod ĆU u kuću.

17. Iz iskaza svjedoka LU utvrđeno je kako poznaje tužiteljicu unazad 6 godina (svjedok saslušan 10. travnja 2023.) odnosno unazad 2 godine prije nego je ĆU umro (**.**.2020.), iz čega bi proizlazilo da je tužiteljicu poznavala od 2017. ili 2018. godine. Nadalje je utvrđeno da je bila podstanar u kući pok. ĆU od 2006., te je vidjela da je tužiteljica povremeno dolazila kod njega čistiti i pospremati. Tvrdi da joj je poznato kako je tužiteljica živjela u [adresa], no ne može se očitovati jesu li njih dvoje zajedno živjeli odnosno jesu li imali zajednički stol i postelju, barem zadnje 3 godine prije Brankove smrti. Tvrdi da je ĆU većinom svugdje išao sam, ponekad ga je znala vidjeti da je izašao s tužiteljicom u društvo ili kod familije. Tvrdi da je tužiteljica kod ĆU čistila za novčanu naknadu.

18. Iz iskaza svjedoka OU utvrđeno je da je bio dugogodišnji prijatelj s ĆU, da je dolazio kod njega zadnjih 40 godina, da je tužiteljica bila podstanar u [adresa] iznad lokala J, koji je bio u susjednoj kući od V, da mu je ĆU znao govoriti kako mu je žao tužiteljice, da neka ona bude kod njega i pomaže mu, no ne zna detalje njihovog odnosa, ali da je ona često bila kod svojih u [adresa]. Nije mu poznato jesu li njih dvoje živjeli 3 godine neprekidno, niti jesu li dijelili stol i postelju. Pok. ĆU da mu je više puta rekao da mu je tužiteljica samo prijateljica, ona da mu nije ništa kupovala, niti ulagala u kuću, prije da je on njoj pomagao.

19. Iz iskaza svjedoka CU utvrđeno je da je njena obitelj bila u susjedstvu sada pok. ĆU, da su bili prijateljski vezani na tjednoj bazi, ne samo s ĆU, nego i cijelom obitelji ĆU, njegovom braćom. Tvrdi da tužiteljicu uopće ne poznaje, a obzirom da je cijeli život bila prijateljica s pok. ĆU, da bi joj bilo poznato da je on živio u izvanbračnoj zajednici s tužiteljicom, jer bi znala da je on s nekim dijelio stol i postelju. ĆU da je iza sebe imao dva neuspjela braka u kojima nije imao djece, te se nakon toga u potpunosti "okrenuo" svojoj obitelji, nećacima i njihovoj djeci. Niti u jednoj prilici da nije vidjela tužiteljicu kod pok. ĆU. Radi se o tri brata (ĆU, OU i ĐU), tri kuće, tri gospodarska objekta, tri djelatnosti (ugostiteljska, zanatska) i nemoguće je da nikada nigdje na te tri lokacije nije vidjela tužiteljicu, obzirom je cijeli život prijateljica sa sva tri brata ĐU, a nesporno je da je tužiteljica od 2008. do 2014. godine bila zaposlena u caffe baru Talijan u [adresa].

20. Iz iskaza svjedoka BU utvrđeno je da poznaje tužiteljicu iz viđenja, da je prije 10-tak godina (svjedok saslušan 02. srpnja 2023.) radio kod ĐU, sada pok. brata pok. ĆU. Na dvorištu je znao viđati tužiteljicu, no ne zna u kojem se svojstvu ona tamo nalazila, zna jedino da je radila u caffe baru Talijan. Ni iz čega nije mogao zaključiti da bi tužiteljica bila Brankova supruga. Koliko zna, ĆU nije imao ženu, živio je sam, nije živio s tužiteljicom. Pod dvorištem misli na zajednički kompleks kuće i gospodarskih zgrada koje su bile u vlasništvu braće pok. ĆU, pok. ĐU i 1. tuženika VU, a u sklopu tog dvorišta nalazi se navedeni caffe bara, gdje je radila tužiteljica. Nije mu poznato gdje je živjela, misli da nije obavljala nikakve radove za pok. ĆU.

21. Iz iskaza svjedok RU utvrđeno je da je poznavao sada pok. ĆU od 1981. ili 1982., bio je s njim jako dobar prijatelj, kao i s njegovom braćom, da je jednom do dva puta tjedno dolazio kod obitelji VU, a oko 2 godine prije Brankove smrti da je jednom do dva puta mjesečno znao vidjeti tužiteljicu i po Brankovom pričanju je znao da ona njemu dolazi čistiti ili uređivati oko kuće, za što da ju je platio. Tvrdi da je pok. ĆU živio sam, prethodno da je već bio dva puta oženjen, te bi znao da je živio s nekom ženom.

22. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da 2008. zaposlila u caffe baru Talijan u [adresa]. Poslodavac joj je bio 1. tuženik VU, stanovala je u njegovom stanu na katu iznad caffe bara do 2009., a u tom caffe baru je bila zaposlena do 2014., nakon čega je radila u Aston grupi d.o.o. kao čistačica. S ĆU da se upoznala u navedenom caffe baru, gdje je ĆU dolazio kao gost, potom su postali prijatelji, često je dolazio u taj caffe bar, tim više što mu je 1. tuženik VU brat. ĆU i ona su bili razvedeni, nikome nisu razorili brakove, tako da ju je ĆU pozvao neka dođe kod njega doma i počeli su zajedno živjeti u njegovoj kući [adresa], od 2009. godine, sve do njegove smrti 20. travnja 2020. Živjeli su kao muž i žena, bračni par, spavali zajedno u krevetu, ona je kuhala, išla u dućan, zajedno su plaćali namirnice. ĆU je bio u mirovini, službeno nije imao otvoren obrt autolimarije, već je to radio iz hobija i pružao usluge tko bi došao i na taj način privređivao. Imali su ekonomsku zajednicu, režije su plaćali zajedno, bilo njenom plaćom, bilo Brankovom mirovinom ili njegovim prihodima, zajedno su uzgajali kokoši, imali su plastenik, zajedno su obrađivali vrt, zimnicu su koristili za sebe, budući je iz uroda kuhala zimnicu, mogli su dosta uštedjeti što se tiče hrane. Godine 2019. da je otišla u invalidsku mirovinu zbog zdravstvenih razloga, te su i nadalje zajedno podmirivali troškove režija i hrane. Išli su na izlete u [adresa], na vjenčanje njene sestre, u posjet majci i njenoj kćeri iz prvog braka, koja se udala 2019., te su joj ĆU i ona išli zajedno na svadbu. Isto tako su zajedno kupili auto Peugeot 106 godine 2019, kojeg su oboje koristili, a kupili su ga zajedničkim sredstvima. Isto gak su kupili auto marke Citroen, ne može se sjetiti koje godine, kao i Alfa Romeo, jer je ĆU volio mijenjati aute, a kupljeni su zajedničkim sredstvima. Odlično su se slagali, nikada joj u životu nije bilo tako lijepo kao s njim, on je bio s njom super zadovoljan, da mu ta veza nije odgovarala, sasvim sigurno bi je potjerao iz kuće u kojoj su živjeli zajedno do njegove smrti. Da je živ, i dalje bi bili skupa, jer su se voljeli. Ona da je platila troškove njegove sahrane, novac je dala 3. tuženiku ŠU, jer je bila u šoku od Brankove smrti, isti joj je bio prvi pri pomoći kao susjed i kao Brankov nećak, dala mu je i više novaca, ne sjeća se koliko, ali u kunama, a on joj je vratio ostatak nakon što je platio pogrebnom društvu, time da su taj novac ĆU i ona imali "u čarapi", radilo se o zajedničkoj ušteđevini koju su čuvali u kući, tako da je 3. tuženiku ŠU i mogla dati novac i imala je povjerenje u njega. Prilikom sahrane je stajala odmah uz lijes, potom 1. tuženik VU, potom 3. tuženik ŠU sa suprugom, 2. tužena sestra DU i njen sin VU. Za nju je sve to bilo psihički teško. ĆU je bilo pozlilo u dvorištu, požutio je, zvala je hitnu pomoć, bio je u bolnici 2-3 dana, vratili su ga doma gdje je ležao, ona ga je njegovala, ponovno mu je pozlilo, ponovno je zvala hitnu pomoć i umro je u bolnici, a bilo je rečeno da je umro "od jetre", ne zna o kakvoj se bolesti radilo. To je sve bilo naglo, umro je u roku tjedan-tjedan i pol, inače je bio zdrav. Ranije su odlazili na putovanje u Pulu na dan-dva na more, posjećivali su se s Brankovom obitelji, s VU i DU, ovdje 2. tuženom, 3. tuženikom ŠU i njegovom suprugom SU, te 4. tuženom IU. Tuženici da su ju bili super prihvatili, bili su zajedno na vjenčanju 3. tuženika ŠU i SU. U njihovoj zajednici nisu rođena djeca. Od 2009. do Brankove smrti da je prala i glačala rublje i to njeno i Brankovo, čistila je kuću, ništa joj za to nije trebao plaćati, jer su zajedno živjeli. Zajedno su kosili i travu u dvorištu, to joj je bilo prvo iskustvo u životu da živi kao nevjenčana supruga, bio joj je to normalan život s ĆU, nisu se vjenčali, jer joj je kćer tada bila maloljetna, i živjela je u [adresa], a kada je postala punoljetna, ĆU i ona su pričali o vjenčanju, govorili da se budu vjenčali. Nakon prestanka rada u caffe baru Talijan, da je tri mjeseca radila u Aston grupi d.o.o. i do tada je primala novac od Zavoda za zapošljavanje, a 2019. godine je primila prvu invalidsku mirovinu.

23. Iz iskaza 1. tuženika utvrđeno je da je tužiteljica radila kod njega u caffe baru Talijan od 2008. do 2014. i stanovala u stanu iznad kafića, time da tvrdi da je stanovala do 2014. kada je dobila otkaz. Radila je kao konobarica. Koliko zna, tužiteljica i ĆU nisu bili u vezi, ne zna jesu li bili prijatelji. On je dolazio u kafić, bili su u dobrim odnosima kao braća. Ne zna je li tužiteljica odlazila k njemu doma, a on ju nije vidio da odlazi. Tvrdi da je do 2014. tužiteljica imala svoje osobne stvari kod njega u stanu, kao i da ne zna gdje je stanovala nakon 2014. kada je dobila otkaz. ĆU je prethodno bio u braku s SU, koji je razveden prije nego je tužiteljica počela raditi kod njega 2008. Tvrdi da je ĆU bio u vezi s jednom kondukterkom 2010. ili 2012., viđao je ženu s kojom je započeo vezu nakon kondukterke, no ne zna njihova imena. Ne zna je li ĆU bio s tužiteljicom u vezi, koliko zna, nije. Tvrdi da su na Brankovom sprovodu bili on, sestra DU, nećaci ŠU i IU, ovdje 2. i 3. tuženici, najbliža rodbina zbog mjera koje su bile na snazi zbog D. Tvrdi da je ŠU platio troškove sahrane, da ga je pitao treba li novac, na što da mu je odgovorio da ne treba. Na osmrtnici da su navedeni samo braća: on i 2. tužena DU, nećak ŠU, ovdje 3. tuženik i njegova djeca. ĆU da je bio u mirovini od 1997. ili 1998., prije se bavio autolimarijom, radio je u mirovini, živo u kući [adresa], odmah do caffe bara. Naglo je obolio i otišao u bolnicu, te tvrdi da je živio sam. O hrani za pok. ĆU brinula se sestra 2. tužena DU i SU, supruga 3. tuženika ŠU, a one da su brinule o pranju njegovog rublja. Dolazio mu je u kuću u posjetu, koliko je imao vremena. Nije vidio da bi tužiteljica nešto radila kod ĆU. Godinu-godinu i pol prije Brankove smrti, tužiteljica i on su se dogovorili da će mu ona pospremati kuću, najvjerojatnije za novčanu naknadu.

24. Iz iskaza 2. tužene DU utvrđeno je da je rijetko dolazila kod pok. brata ĆU, da je on više dolazio kod nje, tko bi znao jesu li on i tužiteljica bili u vezi, nije joj pričao da je s nekim u vezi, nije zalazila u caffe bar J. Kada je rijetko došla kod brata pok. ĆU u radionu, vidjela bi tužiteljicu da tamo sjedi i puši, nije ju zanimalo tko je tužiteljica, pa nije niti pitala ĆU tko je to i nitko ih nije upoznao. Jednom da je tužiteljica bila kod nje u posjeti u [adresa] s nekom prijateljicom s kojom se vozila na biciklu, a s ĆU nije došla k njoj. Ne zna u kojem razdoblju je tužiteljica radila u caffe baru 1. tuženika VU, samo je čula da ona tamo radi i da živi u stanu na katu iznad kafića, ne zna od kada do kada. Tvrdi da ne zna gdje je stanovala nakon prestanka rada u caffe baru. ĆU da je kuhao sam, na katu svoje kuće da je imao podstanarku imenom LU, koja mu je prala rublje u staračkom domu gdje je radila u praonici i to zadnje 3 godine prije smrti, time da joj ĆU nije plaćao te usluge, ali je ona njemu plaćala najamninu. ĆU da je znao sam počistiti kuću, znala mu je to učiniti i SU, supruga 3. tuženika ŠU. Nije dugo bolovao, ne zna tko ga je njegovao. ŠU, 3. tuženik, da je snosio troškove sahrane jer je živio u istom dvorištu. Oni da su i navedeni u osmrtnici.

25. Iz iskaza 3. tuženika ŠU utvrđeno je da poznaje tužiteljicu koja je radila u caffe baru Talijan odmah do njegove kuće od 2009. do 2014., a stanovala je kod strica, ovdje 1. tuženika VU, iznad tog caffe bara. Tvrdi da nije stanovala kod ĆU, već je kod njega stanovala LU kao podstanarka od 1996. do 2009. ili 2010. ĆU da je bio razveden od 2005. 2006. ili 2007., ne zna točno, nije ni s kim bio u vezi nakon razvoda braka. Tužiteljica da je bila u prijateljskim odnosima s ĆU, svi su se družili jer se radi o 3 kuće povezane zajedničkim dvorištem, nema ograde i radi se o jednom imanju gdje su pekli roštilj. Tužiteljica da je znala navratiti, sjesti i pričati nakon radnog vremena. ĆU da je sam kuhao, nekad da mu je kuhala SU (supruga 3. tuženika), nekada i podstanarka LU. Brankovo rublje da je prala njegova supruga, nekad podstanarka koja je radila u praoni, a nekada i Branko sam. Ponekad je kuću počistio sam, ponekad njegova supruga. Kratko je bolovao, a za vrijeme kućnog liječenja njegovali su ga SU i on. Tvrdi da tužiteljica nije bila na njegovom sprovodu, već da su bili 1. i 2. tuženici VU i DU, njegova sestra IU, ovdje 4. tužena, te njegova supruga SU i njegovi sinovi. ĆU da je primao mirovinu, radio je limariju na autima. Troškove njegove sahrane da je on platio u cijelosti, tvrdi da mu tužiteljica nije dala novac za sprovod. Za života ĆU je svoju kuću "prepisao" na njega, htio je kuću ostaviti njegovoj djeci, a budući su maloljetni, kuću je ostavio njemu. Tužiteljicu da je znao viđati u caffe baru J nakon što je tamo prestala raditi, kao gosta i to kratko vrijeme, poslije da ju više nije viđao.

26. Sud nije imao razloga ne povjerovati nesrodnim i za ishod postupka nezainteresiranim iskazima svjedoka EU, MU i KU, budući su isti dani iskreno, uvjerljivo i podudarno iskazu tužiteljice, a isto tako nije imao razloga ne povjerovati tužiteljici, budući je ista iskazivala dosljedno, iskreno i uvjerljivo. Analizom iskaza svjedoka LU, OU i BU sud nalazi utvrđenim kako isti, zapravo, pouzdano ne znaju je li postojala izvanbračna zajednica tužiteljice i sada pok. ĆU, što proizlazi i iz iskaza 1. tuženika, obzirom isti navodi da koliko zna da tužiteljica i ĆU nisu bili u vezi, da ne zna je li tužiteljica odlazila k ĆU doma, dok u pogledu navodnih veza ĆU s navodnom kondukterkom, potom i nekom drugom ženom, izrijekom navodi kako ne zna njihova imena, pa je u tom dijelu njegov iskaz neuvjerljiv, konstruiran za potrebe ovog postupka, tim više što je isti, kao zakonski nasljednik iza pok. ĆU, zainteresiran za ishod ovog postupka. Isto tako je neuvjerljiv dio njegovog iskaza u kojem navodi da se o hrani za ĆU brinula 2. tužena DU i SU, supruga 3. tuženika ŠU, dok je 2. tužena DU pak iskazala kako je ĆU kuhao sam, a ona da je rijetko dolazila kod njega. Isto tako niti 2. tužena DU, zapravo, ne zna je li tužiteljica bila u izvanbračnoj vezi s pok. bratom ĆU, time da je izrijekom iskazala: "tko bi znao jesu li on i tužiteljica bili u vezi", a ista nije zalazila u caffe bar Talijan i kada bi rijetko došla kod brata ĆU u radionu, viđala je tužiteljicu da tamo sjedi i puši, pa je životno neuvjerljivo da ne bi pitala ĆU tko je to, da bi potom iskazala da je tužiteljica bila kod nje u posjeti s prijateljicom. Iako 2. tužena DU navodi kako je njenom bratu pok. ĆU podstanarka prala rublje u praoni, u staračkom domu, gdje je radila, i to zadnje tri godine prije njegove smrti, iz iskaza svjedoka LU, podstanarke, tako nešto ne proizlazi, niti ista uopće tvrdi da bi mu čistila kuću ili prala rublje, već dapače, navodi kako je vidjela tužiteljicu koja je čistila i pospremala kuću pok. ĆU. Dakle, iz iskaza svjedoka LU, OU, BU, te 1. i 2. tuženika VU i DU, proizlazi da, zapravo, pouzdano ne znaju je li postojala izvanbračna zajednica tužiteljice i pok. ĆU. Sud nije mogao povjerovati iskazu svjedoka CU, prijateljice obitelji ĆU, a cjeloživotne prijateljice s pok. ĆU, da nikada nije vidjela tužiteljicu, jer je nesporno da je tužiteljica radila u caffe baru Talijan od 2008. do 2014. godine, a i sam svjedok detaljno opisuje kako se radi o tri brata, tri kuće, tri gospodarska objekta, tri djelatnosti kojima su se bavili (ugostiteljska, zanatska), pa sud zaključuje kako je iskaz istog svjedoka pristran, kao prijateljici obitelji ĆU.

27. Sud nije povjerovao iskazu 3. tuženika ŠU da bi tužiteljica bila samo prijateljica pok. ĆU, obzirom iz suglasnih iskaza svjedoka EU, MU, KU, tužiteljice, kao i rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su sada pok. ĆU i tužiteljica živjeli u zajednici koja je imala sva obilježja izvanbračne zajednice. Isto tako je neuvjerljiv njegov iskaz da mu tužiteljica ne bi dala novac za podmirenje troškova sahrane pok. ĆU, budući iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je tada bila u teškom stanju obzirom na iznenadnu smrt pok. ĆU, ali da je 3. tuženiku ŠU dala novac koji su ona i pok. ĆU imali kao zajedničku ušteđevinu kako bi se podmirili troškovi Brankove sahrane, jer to ona zbog stanja u kojem se tada nalazila, nije mogla organizirati, te detaljno opisuje kako mu je dala i više novaca nego što je bilo potrebno, a 3. tuženik da joj je vratio preostali iznos. Stoga je očigledno da se iz tog razloga i navodi ime 3. tuženika na računu [obrt], obzirom je ŠU predao novac u navedenom obrtu za podmirenje tih troškova, a kojeg je prethodno dobio od tužiteljice.

28. Temeljem odredbe članka 11, stavak 1 ObZ proizlazi da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, dok iz stavka 2 iste odredbe slijedi da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1 ovog članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica, te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobnim, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

29. Dakle, iz gore citirane zakonske odredbe proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice, i to postojanje životne zajednice, da su partneri muškarac i žena, da su partneri slobodni od bračnog statusa odnosno da nisu u braku i da zajednica traje najmanje 3 godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta, a da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke, moraju biti kumulativno ispunjene sve ove pretpostavke.

30. Kako temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je postojala životna zajednica tužiteljice i pok. ĆU u razdoblju od 2009., pa sve do njegove smrti dana 20. travnja 2020. kontinuirano, da su u tom razdoblju živjeli u njegovoj kući u [adresa], da su oboje bili slobodnog bračnog statusa, da u toj zajednici nisu rođena djeca, da se radilo o izvanbračnoj zajednici koja je ujedno bila ekonomska i ljubavna, koja po svojim obilježjima predstavlja izvanbračnu zajednicu, to je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

31. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154, stavak 1 ZPP, a odnosi se na trošak jednokratne nagrade u iznosu od 400,00 EUR (Tbr.7.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - u daljnjem tekstu: Tarife), sastava žalbe od 05. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 10.2. Tarife) ili ukupno 600,00 EUR, uz 25 % PDV u iznosu od 150,00 EUR, te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, na presudu u iznosu od 53,09 EUR i na žalbu od 05. listopada 2024. u iznosu od 53,09 EUR, odmjereno u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama ili sveukupno 869,45 EUR.

U Zagrebu 31. listopada 2025.

Sudac:

Ines Golešić – Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Jasminka Trubelja, odvj.

2. Boris Smoljanović, odvj.