REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1633/2025-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Kozjak i Miroslav Rendić u Zagrebu, protiv tuženika SE- MARK d.o.o., Sesvete, Bjelovarska 36/a, OIB: 84661725029, zastupanog po punomoćniku Darku Braje, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Zrinke Žužul, odvjetnice, i punomoćnika tuženika Darka Braje, odvjetnika, dana 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, CN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od 28. siječnja 2019. godine, izdana od strane tuženika, SE-MARK d.o.o., Sesvete (Grad Zagreb) Bjelovarska 36/a, OIB: 84661725029, nije dopuštena, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja, MN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika, SE-MARK d.o.o., Sesvete (Grad Zagreb) Bjelovarska

36/a, OIB: 84661725029, nije prestao.

II/ Sudski se raskida ugovor o radu tužitelja kod tuženika s danom podnošenja tužbe odnosno 8.3.2019.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete zbog sudskog raskida u iznosu od tri mjesečne plaće odnosno iznos od 1.114,87 eura, u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31.10.2025. do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tuženiku-protutužitelju SE-MARK d.o.o., OIB: 84661725029, Sesvete, Bjelovarska 36 a, iznos od 4.078,24 eura (30.727,48 kn) sa zakonskim zateznim kamatama počev od 28.1.2019. pa do isplate.

2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tuženiku-protutužitelju SE-MARK d.o.o., OIB: 84661725029, Sesvete, Bjelovarska 36 a, prouzročeni parnični trošak."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika bio u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog dana 6. ožujka 2017., te Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 1. lipnja 2017. Temeljem prethodno opisanih ugovora o radu tužitelj je kod tuženika obavljao poslove prodavača, odnosno ostale poslove po nalogu poslodavca. Ugovor o radu tužitelja otkazan je Odlukom tuženika, o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. siječnja 2019. Razlozi Odluci o otkazu definirani su člankom 4., dakle napuštanje radnog mjesta bez odobrenja rukovoditelja, neizvršavanje obaveza iz Ugovora o radu, sprječavanje poslodavca u obavljanju posla, narušavanje autoriteta pretpostavljenog, izazivanje neposluha, iznošenje nepotpunih podataka o poslovanju, odbijanje izvršenja radnih zadataka, učestalo kršenja pravila rada, teška krađa novca i robe u vrijednosti od najmanje 30.727,48 kn, ne vođenje poslovne dokumentacije, vođenje poslovne dokumentacije protivno zakonskim propisima, davanje netočnih podataka, grubo narušavanje ugleda poslodavca, nenamjensko i neovlašteno korištenje sredstava rada, otuđenje imovine, kazneno djelo u svezi s radnim odnosom. Obrazloženje opisanih osnova dano je člankom 6. gdje je istaknuto kako je radnik, ovdje tužitelj u više navrta upozoravan na nesavjesno poslovanje, odnosno na nepotpuno i protuzakonito vođenje poslovne dokumentacije poslodavca. Također, da su internom kontrolom poslodavca uočene višestruke nepravilnosti, kao i nedostatak novaca iz blagajne, te manjak robe u poslovnici tuženika. Nastavno na zaprimljenu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. siječnja 2019. tužitelj je dana 5. veljače 2019. preporučenom pošiljkom uputio tuženiku Zahtjev za zaštitu pravu iz radnog odnosa, sukladno ovlaštenju iz članka 133. stavka 1. Zakona o radu. Zahtjev za zaštitu pravu iz radnog odnosa tužitelja tuženik je zaprimio 7. veljače 2019. Zahtjevom za zaštitu prava zahtijevano je poništenje predmetne Odluke o otkazu, uzimajući u obzir činjenicu da je ista protivna odredbama Zakona o radu, odnosno da prilikom donošenja iste nije postojao opravdani razlog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelja, niti je poštivana procedura prije otkazivanja predviđena odredbama Zakona o radu. Premda je Zahtjev za zaštitu pravu iz radnog odnosa od 5. veljače 2019. uredno zaprimio, tuženik na isti nije odgovorio. Naime, pobijanom Odlukom kojom je prestao radni odnos tužitelja kod poslodavca, nisu na jasan i argumentiran način dani valjani razlozi istoj, niti je konkretiziran postupak koji je prethodio odluci o otkazivanju, pa tako niti sve relevantne okolnosti koje su uvjetovale odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja. Razlozi pobijanoj Odluci istaknuti u istoj, osim što su nedovoljno konkretizirani i ničim argumentirani, nisu niti točni i osnovani, odnosno nisu valjana osnova zakonitog otkazivanja ugovora o radu, a osobito ne zakonita osnova izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naime, tuženik donosi Odluku o izvanrednom otkazu uz tek paušalno navođenje razloga koji su uvjetovali istu, pa tako navodi: napuštanje radnog mjesta bez odobrenja rukovoditelja, neizvršavanje obaveza iz Ugovora o radu, sprječavanje poslodavca u obavljanju posla, narušavanje autoriteta pretpostavljenog, izazivanje neposluha, iznošenje nepotpunih podataka o poslovanju, odbijanje izvršenja radnih zadataka, učestalo kršenja pravila rada, teška krađa novca i robe u vrijednosti od najmanje 30.727,48 kn, ne vođenje poslovne dokumentacije, vođenje poslovne dokumentacije protivno zakonskim propisima, davanje netočnih podataka, grubo narušavanje ugleda poslodavca, nenamjensko i neovlašteno korištenje sredstava rada, otuđenje imovine, kazneno djelo u svezi s radnim odnosom. Izneseni razlozi dani su krajnje paušalno, bez ikakve konkretizacije, te nisu ničim obrazloženi. Iz odluke o otkazu nije moguće uopće ispitati o kojim je konkretno osobito teškim povreda obveza iz radnog odnosa na strani radnika riječ, a koje povrede su takvog značaja da niti uz uvažavanje svih okolnosti, te interesa obiju stranaka daljnji radni odnos tužitelja kod tuženika nije moguć. Posebno se ukazuje na okolnost da poslodavac odluku o otkazu, između ostaloga, temelji i na "teškoj kradi novca i robe u vrijednosti od najmanje 30.727,48 kn, te kaznenom djelu u vezi s radnim odnosom", premda pritom ne postoji nikakva odluka nadležnog tijela o krivnji radnika za bilo koje kazneno djelo navodno počinjeno u svezi s radnim odnosom kod poslodavca, a niti je radnik propisno upoznat sa osnovama opisanog terećenja kada i na koji je način utvrđen manjak novaca i robe, te na koji je način utvrđena odgovornost upravo ovdje tužitelja. Dakle, tuženik odluku o izvanrednom otkazu temelji na paušalnim i neobrazloženim navodnim povredama savjesnosti u postupanju tužitelja u obavljanju radnih zadataka, te navodu o postojanju kaznene odgovornosti tužitelja kao radnika za manjkove evidentirane kod tuženika kao poslodavca, bez da je pritom takva odgovornost uopće ispitivana i utvrđena od strane nadležnih institucija. Također, uzimajući u obzir paušalnost navođenja razloga otkazivanja, postavlja se i pitanje pravodobnosti donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a nastavno na obveza poslodavca definiranu odredbom iz članka 116. stavka 2. Zakona o radu. Zaključno, ističe se da na strani radnika ne postoje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice radi kojih bi, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa bio nemoguć. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. siječnja 2019. nije donesena u skladu s odredbama članka 116. stavak 1. i stavak 2. Zakona o radu.

2. Nadalje, prije donošenja pobijane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac je bio dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, što nije učinjeno. Poslodavac je, bez ikakve mogućnosti radnika da utječe na predmetnu odluku - koja je pritom utemeljena isključivo na neispitanim optužbama za počinjenje kaznenog djela teške krađe na štetu poslodavca, te na navodnom postojanju ničim konkretiziranih povreda obveza iz radnog odnosa, donio pobijanu Odluku o otkazu. Odluka o otkazu opisanog sadržaja pravno je neodrživa, sve budući da se opisano paušalno iznošenje razloga ne može definirati kao pravilno i potpuno obrazloženje odluke, što je bila obveza poslodavca sukladno odredbama Zakona o radu. Obrazloženjem pobijane Odluke nisu niti konkretizirane okolnosti navodno počinjenih povreda obveza iz radnog odnosa u čemu se iste sastoje, na koji su način i kada utvrđene, te na koji je način utvrđena odgovornost tužitelja kao radnika za iste. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, ističe se kako je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 28. siječnja 2019. protivna odredbama Zakona o radu, odnosno da prilikom donošenja iste nije postojao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelja.

3. Stoga konačnim tužbenim zahtjevom kao u tužbi, dopunjenim na ročištu 28.1.2025., predlaže Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28.1.2019. utvrditi nedopuštenom, sudski raskinuti ugovor o radu s danom 8.3.2019. kao danom podnošenja tužbe, uz naknadu štete zbog sudskog raskida u iznosu od 1.114,87 eura, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu tužitelja u cijelosti. Tuženik ističe da je tužitelj radio kod tuženika na neodređeno vrijeme počev od dana 1.6.2017. pa do otkaza i to na radnom mjestu prodavača u Poslovnoj jedinici Ivanec - SHOP IVANEC. U razdoblju od 1.6.2017. do 30.6.2018. na navedenoj lokaciji bio je zaposlen kao jedini djelatnik te je od 1.7.2018. pa do otkaza radio sa djelatnikom ĆN, [adresa], pošta Radovan. Tuženik je na lokaciji [adresa] - SHOP IVANEC dana, putem svojeg djelatnika, voditelja maloprodaje NN izvršio kontrolu poslovanja u mjesecu rujnu i listopadu, 2018. Pri navedenoj kontroli uočeni su nedostaci i to manjak i višak robe kao i nesložena te nesortirana dokumentacija vezana za poslovanje navedene poslovne jedinice a sve vezano za nepravilno i nezakonito postupanje ovdje tužitelja kao i djelatnika ĆN. Odlukom direktora upućenom mailom od 4.1.2019. određen je i izvanredni nadzor zbog uočenih propusta tužitelja nad poslovanjem SHOP IVANEC u kojem je zatraženo od strane formirane komisije u sastavu INvoditelj, JN zamjena i ĆNčlan, da se utvrdi stvarno stanje imovine, zaliha, novca i tuđih dobara kao i da se detaljno provjere svi zaključeni ugovori sa korisnicima a vezano za poslovanje poslovne jedinice [adresa]. Tuženik ističe da je po utvrđenim nedostacima direktor tuženika u nekoliko navrata i to mailom, a koja je komunikacija uobičajena pri tuženiku s obzirom na potrebu brzog i efikasnog obavljanja posla upozorio tužitelja kao i ĆN na potrebu savjesnog obavljanja poslova kao i otklanjanja uočenih nedostataka time da je u svom mailu od 21.1.2019., tužitelju i djelatniku ĆN upućena posljednja opomena pred otkaz. Tuženi dalje navodi da je temeljem provedenoga inventurnog postupka u konačnici sačinjen i ZAPISNIK O INVENTURI PRODAJNOG MJESTA P13 - SHOP IVANEC ODRŽANOJ 14.1.2019., 15.1.2019. i 28.1.2019. a koji zapisnik je potpisan u znak suglasnosti od strane IN, voditelj inventurne komisije, JN, član inventurne komisije, ĆN, član inventurne komisije i CN (ovdje tužitelj) član inventurne komisije, u kojem je konstatiran i utvrđen: višak robe u iznosu od 4.475,00 kn, manjak robe u iznosu od 16.430,00 kn, manjak robe za robu koja nije isporučena na prodajno mjesto od 3.801,00 kn, manjak komisijske robe od 28.972,00 kn, manjak robe u Shopu Marof od 20.776,00 kn, manjak uređaja za korisnika gđa. LN, manjak pologa novčanica u iznosu od 14.223,56 kn, ostale nepravilnosti - neuredna dokumentacija, arhiva ugovora A1 nije složena, nije izvršeno ažuriranje ugovora A1 na serveru tvrtke, SE-MARK primke i komisijske primke, među skladišnice nisu složene kronološki, SE-MARK arhiva servisnih naloga i prijevoznica nisu složeni kronološki, neuredno slaganje uređaja na povrat u A1 Hrvatska sukladno proceduri. neuredno slaganje uređaja na SE-MARK servis sukladno proceduri, neuredno polaganje dnevnih utržaka, neredovito, neuredno i nemarno postupanje sa evidencijskim slipovima dnevnih utržaka, neredovito, neuredno i nemarno obavljanje komunikacije, povrede članka 62. Pravilnika o radu. Tužitelj je potpisao predmetni Zapisnik o inventuri te na isti nije stavio nikakve primjedbe niti je osporio utvrđeno činjenično stanje.

5. Ističe da je tužitelj svojim mailom od 4.1.2019. otkazao Ugovor o radu tuženom uz ispunjenje otkaznog roka a kojem mailu je i zatražio da isti završi do zaključno 1.2.2019. U navedenom mailu tužitelj i moli da tuženik organizira i postupak inventure a što je i napravljeno. Tuženik navodi da u ovom momentu još nije obavljena kompletna analiza poslovanja u poslovnoj jedinici [adresa] ali da će do pripremnog ročišta ista biti dovršena pa će tuženik daljnju dokumentaciju kao i dokaze predočiti sudu na pripremnom ročištu. Također tuženik navodi da će u kratkom roku podnijeti i kaznenu prijavu protiv ovdje tužitelja kao i ŠN a radi sumnje u postojanje kaznenog djela te velike prouzročene štete. U svakom slučaju a s obzirom na već sada dostavljenu dokumentaciju kao i predložene dokaze tuženik smatra da je tužitelju dana mogućnost na očitovanja odnosno davanja obrane a sve u skladu sa dostavljenim e- mailovima. U odnosu na Zapisnik o inventuri tuženi ističe da je u istom točno navedeno koje je tužitelj propuste činio i koliku štetu je pri tome učinio tuženiku. Dakle, ovdje nikako ne može biti o nekakvom paušalnom navođenju razloga za otkaz. Upravo suprotno.

6. Također, podneskom od 28.6.2019. podnosi i protutužbeni zahtjev, uređen na ročištu 28.1.2025., kojim predlaže naložiti tužitelju-protutuženiku da tuženiku- protutužitelju s osnova naknade štete isplati iznos od 4.078,24 eura (30.727,48 kn) s kamatama od 28.1.2019. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška.

7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovore o radu, Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 28.1.2019., Zahtjev za zaštitu prava, presliku povratnice, e-mail korespondenciju, Zapisnik o inventuri prodajnog mjesta P13-Shop Ivanec održanoj 14.1., 15.1., te 28.1.2019., e - mail tužitelja od 4.1.2019. kojim daje otkaz kod tuženika, te očitovanja tuženika na navedeni e-mail (list 39-42 spisa), sudsku praksu, račune, kaznenu prijavu, Pravilnik o radu, saslušani su svjedoci NN, JN, ĆN, tužitelj i zakonski zastupnik tuženika RN, dok su stranke na ročištu 28.1.2025. izričito navele kako daljnjih dokaznih prijedloga nemaju. Pritom je tuženik na ročištu 17.10.2025. predložio eventualno provođenje financijskog vještačenja na okolnost visine protutužbenog zahtjeva, no sud je taj dokazni prijedlog odbio kao nepotreban, obzirom je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

8. Odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-160/2025 ukinuta je presuda ovoga suda od 7.3.2025., te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Pritom je Županijski sud u svojoj odluci naveo kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 6. ožujka 2017. i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. lipnja 2017. za obavljanje poslova prodavača kao i druge poslove po nalogu poslodavca,

- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 28. siječnja 2019. otkazao Ugovor o radu iz razloga taksativno navedenih u čl. 4., a između ostalih i zbog teške krađe novca i robe u vrijednosti najmanje 30.727,48 kn,

- da je tužitelj protiv Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu podnio zahtjev za zaštitu prava 5. veljače 2019. koji je tuženik zaprimio 7. veljače 2019. i na isti se nije očitovao, a tužba podnesena 8. ožujka 2019.,

- da su prema iskazu zakonskog zastupnika tuženika i voditelja maloprodaje UN krajem 2018. u poslovanju poslovnice P-13 Shop Ivanec u kojoj su radili tužitelj i djelatnik ĆN uočeni nedostaci u vidu manjka i viška robe, nesložene dokumentacije te su dobivene upute što treba napraviti, a što nije otklonjeno te je 4. siječnja 2019. odlukom direktora određen izvanredni nadzor nad poslovanjem i provedene su tri inventure 14. siječnja 2019., 15. siječnja 2019. i 28. siječnja 2019. i sastavljen zapisnik koji je potpisao i tužitelj,

- da je tuženik po provedenoj inventuri u poslovnici utvrdio inventurni manjak u poslovnici o čemu je sastavljen zapisnik koji je potpisao tužitelj bez primjedbi, a naknadno je utvrđen i iznos manjka u blagajni,

- da tuženik potražuje od tužitelja naknadu štete u iznosu 30.727,48 kn (4.78,24 EURA) što predstavlja polovinu iznosa na ime manjka utvrđenog na inventuri za prodajno mjesto P13 Shop Ivanec dok je preostali dug podmirio djelatnik ĆN,

- da je tužitelj donošenjem odluke o izvanrednom otkazu napustio radno mjesto te je prema iskazu zakonskog zastupnika tuženika poziv za obranu stavljen na oglasnu ploču,

- da je tužitelj kao radnik e-mailom 4. siječnja 2019. otkazao Ugovor o radu uz ispunjenje otkaznog roka i prijedlog da se Ugovor o radu raskine s danom 1. veljače 2019. što je tuženik i prihvatio time da otkazni rok teče od dana zahtjeva 10. siječnja do 31. siječnja 2019. Navodi kako pravilno tuženik u žalbi upire na pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je dana 4. siječnja 2019. otkazom Ugovora o radu od strane tužitelja kao radnika prestao postojati Ugovor o radu i da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 28. siječnja 2019. otkazao nepostojeći ugovor. Ovo iz razloga što radni odnos u slučaju redovitog otkaza ugovora o radu ne prestaje danom otkaza već istekom ugovorenog otkaznog roka u konkretnom slučaju 31. siječnja 2019. Zato, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, Odluka o izvanrednom otkazu nije nedopuštena zato što je donesena za vrijeme otkaznog roka. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je Ugovor o radu prestao 4. siječnja 2019. dok s druge strane utvrđuje sudski raskid ugovora o radu s danom podnošenja tužbe i usvaja zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida te postoji proturječnost između izreke i onoga što se u razlozima presude navodi čime je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka. Ne može se za sada prihvatiti niti zaključak prvostupanjskog suda da tuženik prilikom izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu nije poštivao rok iz odredbe čl. 116. st. 2. ZR-a. Tom odredbom je propisano da se ugovor o radu može otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Dan saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz predstavlja dan kada je poslodavac na nedvojben način utvrdio da je radnik počinio tešku povredu radne obveze koja opravdava najtežu radnopravnu sankciju. U konkretnom slučaju prilikom odlučivanja o pravovremenosti otkaza Ugovora o radu prvostupanjski sud nije imao u vidu da su nepravilnosti u poslovanju i inventurni manjak kao i njegov obim u poslovnici u kojoj su radili tužitelj i djelatnik ĆN utvrđeni po obavljenom inventurnom komisijskom pregledu koji je naložio tuženik i o čemu je sastavljen zapisnik koji je potpisao i tužitelj, a koju činjenicu je prvostupanjski sud propustio cijeniti. Propust poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane ne znači da je poslodavac time povrijedio odredbe o postupku prije otkazivanja i da bi bezuvjetno posljedica toga bila nedopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu. Naime, poslodavac ne mora omogućiti radniku obranu ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da to učini. U konkretnom slučaju, kada je utvrđen inventurni manjak što je i zapisnički konstatirano i potpisano po tužitelju, to prvostupanjski sud propušta cijeniti istu činjenicu odnosno da li postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane u smislu čl. 119. st. 2. ZR-a. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud je propustio raspraviti i utvrditi odlučne činjenice koje se tiču pravovremenosti otkazivanja ugovora o radu tako i postojanja razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu te da li postoji uzročna veza između postupanja tužitelja i nastale štete (manjak u poslovnici) o čemu ovisi osnovanost protutužbenog zahtjeva tuženika za naknadu štete u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZR-a. Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Dalje se navodi kako će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti ukazane bitne povrede odredbi parničnog postupka te polazeći od prethodno obrazloženog utvrditi za ovaj spor odlučne činjenice i valjanom ocjenom izvedenih dokaza imajući u vidu žalbene navode, donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao u izreci presude, dok je protutužbeni zahtjev tuženika neosnovan u cijelosti.

10. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj protiv Odluke o izvanrednom otkazu od 28.1.2019. podnio zahtjev za zaštitu prava dana 5.2.2019. (preslika povratnice na listu 19 spisa), kojeg je tuženik zaprimio dana 7.2.2019., no na isti se nije očitovao. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 8.3.2019., to je tužitelj sudsku zaštitu zatražio u rokovima iz čl.133. Zakona o radu.

11. Sud je dopustio preinaku tužbe kao na ročištu 28.1.2025., kada je tužitelj zatražio sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida, iako se tuženik istome protivio, obzirom se prema čl.125. st.3 Zakona o radu, takav zahtjev može podnijeti sve do zaključenja glavne rasprave, a isto je svrsishodno za rješenje spora u smislu čl.190. st.3. ZPP-a. Stoga je i prigovor zastare istaknut po tuženiku neosnovan u cijelosti, obzirom imajući u vidu izneseno, nije protekao rok iz čl.139. ZR.

12. Prema čl.116. st.1. ZR, poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), uz ispunjenje dviju pretpostavki:

- da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ili drugoj osobito važnoj činjenici,

- da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Prema čl.116. st.2. ZR, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14. Prema odredbi čl.119. st.2. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15. Također, prema odredbi čl.125. st.1. ZR, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

16. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28.1.2019. utvrđeno je da se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu od 6.3.2017., a da su kao razlozi otkazivanja navedeni:

- napuštanje radnog mjesta bez odobrenja rukovoditelja,

- neizvršavanje obaveza iz Ugovora o radu,

- sprječavanje poslodavca u obavljanju posla, narušavanje autoriteta pretpostavljenog,

- izazivanje neposluha,

- iznošenje nepotpunih podataka o poslovanju,

- odbijanje izvršenja radnih zadataka,

- učestalo kršenja pravila rada,

- teška krađa novca i robe u vrijednosti od najmanje 30.727,48 kn,

- nevođenje poslovne dokumentacije,

- vođenje poslovne dokumentacije protivno zakonskim propisima,

- davanje netočnih podataka,

- grubo narušavanje ugleda poslodavca,

- nenamjensko i neovlašteno korištenje sredstava rada,

- otuđenje imovine, te

- kazneno djelo u svezi s radnim odnosom.

Obrazloženje opisanih osnova dano je člankom 6. gdje je istaknuto kako je radnik, ovdje tužitelj u više navrta upozoravan na nesavjesno poslovanje, odnosno na nepotpuno i protuzakonito vođenje poslovne dokumentacije poslodavca. Također, da su internom kontrolom poslodavca uočene višestruke nepravilnosti, kao i nedostatak novaca iz blagajne, te manjak robe u poslovnici tuženika.

17. Iz provedenoj dokaza utvrđeno je, prije svega, da je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu tuženika od 28.1.2019. donesena protekom roka od 15 dana iz čl.116. st.2. ZR, koja odredba jasno propisuje da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Pritom je u smislu navedene zakonske odredbe bitno saznanje odgovorene osobe poslodavca, odnosno zakonskog zastupnika koji je jedini i ovlašten donijeti takvu odluku.

18. Iz pobijane Odluke o izvanrednom otkazu od 28.1.2019. proizlazi da je ista donesena po zakonskom zastupniku tuženika, RN.

19. RN, saslušan u svojstvu stranke, u svom je iskazu u svezi navedenog naveo:

- da je dana 12.10.2018. proveden pregled sve dokumentacije i poslovanja od strane tuženika, te je tada bilo utvrđeno od strane voditelja UN da je tužitelj počinio povrede radne dužnosti, a da su to su zapravo bile iste povrede koje se navode i u odluci o izvanrednom otkazu 28.1.2019. ,

- da su njemu već u tom desetom mjesecu 2018. bile poznate te povrede radne dužnosti od strane tužitelja, a koje su sada navedene u odluci o izvanrednom otkazu,

- da je povrede koje su navedene u odluci o izvanrednom otkazu za koje se tereti tužitelj započele u desetom mjesecu 2018. i da su mu već tada bile poznate.

20. Iz navedenog jasno proizlazi da je tuženiku, odnosno njegovom zakonskom zastupniku, počinjenje navodnih povreda koje se sada navedene u pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu od 28.1.2019. bilo poznato još u 10. mjesecu 2018., obzirom se radi o potpuno istim povredama, s kojima je on kao ovlaštena osoba tuženika, bio upoznat još u 10. mjesecu 2018.

21. To što su nepravilnosti u poslovanju i inventurni manjak u poslovnici u kojoj su radili tužitelj i djelatnik ĆN utvrđeni po obavljenom inventurnom komisijskom pregledu koji je naložio tuženik i o čemu je sastavljen zapisnik koji je potpisao i tužitelj, nije od utjecaja na pravovremenost otkaza. Naime, otkazne razloge predstavljaju povrede koje su u istom navedene (njih 16), pa okolnost što je tuženik proveo inventuru i navodno utvrdio manjak, ne utječe na utvrđenje suda da je za sve otkazne razloge zakonski zastupnik tuženika znao mnogo ranije, a ne tek po toj provedenoj inventuri, obzirom je isto jasno i decidirano naveo u svom iskazu.

22. Prema tome, očigledno je da je protekao rok od 15 dana iz čl.116. st.2. ZR u kojem je tuženik mogao donijeti Odluku o izvanrednom otkazu upravo za povrede koje su navedene kao razlog otkazivanja u istoj, obzirom je postojanje istih zakonskom zastupniku tuženika bilo poznato nekoliko mjeseci ranije, pa je stoga pobijana odluka o izvanrednom otkazu od 28.1.2019, nepravovremena, iz navedenih razloga.

23. Nadalje, iz provedenih dokaza, i u ponovljenom postupku, utvrđeno je da tuženik nije tužitelju omogućio obranu prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, u smislu čl.119. st.2. ZR.

24. Naime, tužitelj je o istome iskazao:

- da u odnosu na povrede koje se navode u odluci o izvanrednom otkazu koji mu je dao tuženik može reći da ga tuženik nije prije upozoravao na bilo kakve povrede radnih dužnosti, pa niti u svezi onih koje su navedene u odluci o otkazu, te da ne zna kada su te povrede nastale,

- da ga nitko ga nikada nije upozorio na npr. odbijanje izvršenja radnih zadatka i ne zna na što se to odnosi,

- da ga prije izvanrednog otkaza koji mu je dao, tuženik nije pozvao na obranu u smislu da se na sve povrede očituje, odnosno da navede eventualne razloge za počinjenje tih povreda,

- da ga u vezi tih povreda nitko ništa nije ni pitao, već mu je bilo prije otkaza rečeno njemu i ŠN, da ako su uz "firmu" da će se sve dogovoriti i da nema nikakvog manjka niti otkaza, ali oni nisu htjeli ostati raditi i onda su dobili izvanredne otkaze,

- da dvije godine koliko je radio kod tuženika nije dobio nikakva upozorenja da bi počinio bilo koju od povreda koja se nalazi u odluci o izvanrednom otkazu.

25. Također, zakonski zastupnik RN u svezi navedenog je iskazao:

- da je tužitelj toga dana, dok je donesena odluka o izvanrednom otkazu, napustio radno mjesto, pa zato nije bio pozvan na obranu, te da je on taj poziv za obranu stavio na oglasnu ploču, tako da nije imao priliku dati tužitelju obranu odnosno čuti obranu u svezi povrede koje se nalaze u otkazu.

26. Dakle, iz provedenih dokaza utvrđeno je da tuženik nije tužitelju omogućio obranu prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, u smislu čl.119. st.2. ZR. Međutim, takve okolnosti koje poslodavac navodi ne predstavljaju okolnosti zbog kojih ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući obranu, u smislu čl.119. st.2. ZR, već se radi o paušalnim navodima tuženika.

27. Da je tuženik pozvao tužitelja da iznese obranu (što je u svakom slučaju mogao učiniti ranije, a ne pozivati se da to nije bilo moguće upravo onoga dana kada je odluka o otkazu donesena), odnosno da je omogućio tužitelju da iznese razloge zbog kojih su povrede koje se navode u pobijanoj odluci navodno počinjene, te na što se uopće neke od njih, koje su potpuno paušalne, odnose i kada bi iste navodno bile počinjene, tada bi tužitelj iznio svoje razloge kojima bi barem pokušao opravdati takvo svoje navodno postupanje, za koje ga se tereti pobijanom odlukom. U slučaju obrane tužitelj bi zasigurno iznio svoje razloge o tome, da je istome omogućeno izjasniti se o povredama koje mu se stavljaju na teret, npr. što točno znači povreda sprječavanja poslodavca u obavljanju posla, odnosno koga je to i kada, te na koji način, te u obavljanju kojeg posla sprečavao, ili što znači povreda koja se navodi u pobijanoj odluci - izazivanje neposluha, kada je ista uopće počinjena, na koji način, prema kome je to tužitelj i kako bio neposlušan i slično, kada je to točno, odnosno kojega dana i koliko vremena ranije tužitelj napustio radno mjesto bez odobrenja poslodavca, te tko je to i kako utvrdio, koje to obveze iz ugovora o radu i kada tužitelj nije izvršio, na koji je način i kada, odnosno prema kome, tužitelj narušio autoritet pretpostavljenog, kome je to i kada, tužitelj iznosio nepotpune podatke o poslovanju, te što je točno iznosio, i je li isto imalo kakvih posljedica za poslovanje tuženika, kome je to i kada tužitelj odbio izvršiti radni zadatak, te koji, u čemu se točno sastoji učestalo kršenje pravila rada tužitelja, te kada se dogodilo, koju to poslovnu dokumentaciju i za koji period tužitelj nije vidio,a bio je dužan, te jesu li zbog toga nastale kakove posljedice tuženiku, na koji je način utvrđeno da bi upravo tužitelj počinio tešku krađu novca tuženiku, koje je to propise tužitelj kršio prilikom vođenja dokumentacije protivno zakonskim propisima, te o kojoj se točno dokumentaciji radi, kome je to i kada tužitelj davao netočne podatke, na koji je to način tužitelj grubo narušavao ugled poslodavca, koju je to imovinu točno otuđio, kada i u kojoj vrijednosti, te kako je isto utvrđeno, koja sredstva rada su i kada, te na koji način, nenamjenski i neovlašteno korištena, te koje je to kazneno djelo točno tužitelj počinio i kada u svezi s radnim odnosom, te je li u svezi istoga vođen kazneni postupak protiv tužitelja.

28. Iznošenje obrane tužitelja o svim navedenim otkaznim razlozima, te o tome jesu li i kada počinjeni, te zbog kojih razloga, moglo je svakako dovesti do toga da odluka poslodavca, i to baš o izvanrednom otkazu, možda uopće i ne bi bude donesena.

29. To što je za jednu od 16 povreda za koje se tereti utvrđen inventurni manjak što je zapisnički konstatirano i potpisano po tužitelju, ne predstavlja ni u kom slučaju takvu okolnost zbog koje ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane u smislu čl. 119. st. 2. ZR-a.

30. Naime, o istom je jasno iskazao zakonski zastupnik tuženika RN:

- da je u provedenoj inventuri o kojoj postoji zapisnik u spisu a koja je bila 14.1., 15.1. i 28.1.2019. utvrđen manjak, tamo je napisan iznos koji je utvrđen inventurom,

- da je naknadno bio utvrđen iznos manjka u blagajni i on je dodan tom manjku koji je tamo naveden, tako da je ukupni dug tužitelja po svemu što je utvrđeno bio 30 i nešto tisuća kuna,

- da konačni iznosi duga odnosno manjka za tužitelja i ŠN nisu bili navedeni u zapisniku o inventuri već su utvrđeni naknadno, ali je tužitelj bio pozvan od strane tuženika i to prije otkaza i tada mu je rečeno koliko točno iznosi taj manjak točno.

31. Iz Odluke o izvanrednom otkazu vidljivo je da se tužitelju stavlja na teret, uz ostale povrede, i teška krađa novca i robe u vrijednosti od najmanje 30.727,48 kuna. Takav iznos manjka za koji bi bio odgovoran tužitelj, nije utvrđen zapisnikom o inventuri koji prileži spisu, a što je jasno potvrdio u svom iskazu i RN, već je iskazao da je naknadno još iznos naveden u zapisniku o inventuri povećan, odnosno naknadno je utvrđen iznos manjka u blagajni i on je dodan tom manjku koji je naveden u zapisniku o inventuri. Kako je i kada, te u kojem iznosu, te od strane koga, utvrđen i dodatni manjak, tako da bi manjak za koji se tužitelj tereti iznosio upravo najmanje 30.727,48 kuna, tuženik nije dokazao, niti o istom prileži bilo kakva dokumentacija u spisu. Pritom je isto bio dužan utvrditi tuženik prije nego je tužitelju navedeni manjak stavio na teret u precizno navedenom iznosu, pri čemu navodi tuženika u odluci o otkazu da bi tužitelj u svezi navedenog počinio povredu radne dužnosti - tešku krađu novca, predstavljaju krajnje paušalne i nedokazane tvrdnje tuženika kao poslodavca.

32. Poslodavac ne mora omogućiti radniku obranu ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da to učini. Međutim, takve okolnosti u konkretnom slučaju nedvojbeno nisu postojale, pa je upravo zbog navedene okolnosti - da tuženik nije tužitelja pozvao na obranu, a da za takvo postupanje poslodavca nisu postojali opravdani razlozi, otkaz tužitelju nezakonit i nedopušten, obzirom se u ovom slučaju radi o grubom kršenju kogentne zakonske odredbe čl.119. st.2. ZR.

33. Obzirom na izneseno, kada je otkaz tužitelju nepravovremen, a potom i nezakonit zbog neomogućavanja obrane, sud nije posebno cijenio materijalnopravne razloge za otkaz, odnosno ispunjenje pretpostavki iz čl.116. st.1. ZR, obzirom je već i zbog navedenog, odluka poslodavca u svakom slučaju nezakonita i nedopuštena.

34. Obzirom je otkaz poslodavca tužitelju utvrđen nedopuštenim, a tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos od tuženika, to su ispunjeni uvjeti iz čl.125. st.1. ZR za sudski raskid ugovora o radu, ali ne s danom 8.3.2019. kao danom podnošenja tužbe. Nadalje tužitelj je zatražio i naknadu štete s osnova sudskog raskida ugovora o radu u smislu čl.125. st.1. ZR, u iznosu od 1.114,87 eura (što predstavlja iznos od tri plaće tužitelja, budući je među strankama učinjeno nespornim na ročištu 28.1.2025. da je plaća tužitelja prije otkaza iznosila 371,62 eura (list 149 spisa). Prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, te naknadom štete, sud je cijenio okolnosti propisane čl.125. st.1. ZR, pa je tako utvrdio da je tužitelj kod tuženika radio oko dvije godine, da je u vrijeme otkaza bio u dobi od 25 godina, te da nije imao obveza uzdržavanja, pri čemu je sud imao u vidu da je tužitelju izrečena najteža moguća mjera, odnosno prestanak radnog odnosa, i to izvanrednim otkazom. Stoga je tužitelju dosuđen zatraženi iznos naknade štete, obzirom se radi o najnižem mogućem iznosu od tri mjesečne plaće u smislu čl.125. st.1. ZR.

35. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen osnovanim u cijelosti, pa je odlučeno kao pod točkom I. do III. izreke presude.

36. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika, kojim od tužitelja traži naknadu štete u iznosu od 4.078,24 eura, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 28.1.2019. pa do isplate, valja navesti kako je isti neosnovan u cijelosti.

37. Naime, tuženik od tužitelja protutužbenim zahtjevom traži iznos koji je navodno utvrdio na inventuri za prodajno mjesto P13 - SHOP IVANEC ODRŽANOJ 14.1.2019., 15.1.2019. i 28.1.2019. o čemu je sastavljen zapisnik, te tvrdi da mu je tužitelj kao radnik dužan naknaditi štetu u ukupnom iznosu od 30.727,48 kn (4.078,24 eura), što predstavlja polovicu iznosa koji je na ime manjka navodno utvrđen za to prodajno mjesto. Međutim, osim što u navedenom zapisniku o inventuri takav manjak u navedenom iznosu uopće i nije utvrđen, isti je naknadno naveden tek u odluci o izvanrednom otkazu od 28.1.2019., a što je potvrdio i sam zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu gdje je naveo da je u provedenoj inventuri o kojoj postoji zapisnik u spisu, a koja je bila 14.1., 15.1. i 28.1.2019. utvrđen manjak, te da je tamo napisan iznos koji je utvrđen inventurom, dok je naknadno bio utvrđen iznos manjka u blagajni i on je dodan tom manjku koji je tamo naveden, tako da je ukupni dug tužitelja po svemu što je utvrđeno bio 30 i nešto tisuća kuna a toliki je bio i od ŠN, odnosno za njega je bio i već iznos duga jer mu je bio dodan iznos duga iz Novog Marofa. Ti konačni iznosi duga odnosno manjka za njih dvoje nisu bili navedeni u zapisniku o inventuri, već su utvrđeni naknadno.

38. Uz navedeno, iako tuženik tvrdi da bi kao poslodavac od tužitelja pretrpio štetu u vidu navedenog manjka, te stoga protutužbenim zahtjevom i potražuje naknadu štete od tužitelja kao radnika, isti nije dokazao u ovom postupku da bi šteta za koju tvrdi da mu je nastala, nastala upravo uslijed namjere ili krajnje nepažnje tužitelja kao radnika.

39. Naime, prema odredbi čl.107. st.1. ZR, radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

40. Obzirom tuženik u ovom postupku nije dokazao niti da bi upravo tužitelj bio odgovoran za nastali manjak (koji je naknadno utvrđen), a posebice što nije dokazao tužiteljevu namjeru ili krajnju nepažnju, kao zakonske pretpostavke odgovornosti tužitelja kao radnika za štetu, to je protutužbeni zahtjev tuženika ocijenjen neosnovanim u cijelosti, pa je stoga odbijen, kao pod točkom V. izreke presude, a zbog navedenog je kao nepotreban odbijen i dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine protutužbenog zahtjeva.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a pa su tužitelju priznati troškovi sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT), i to u vidu jednokratne nagrade za cijeli postupak (Tbr.7.2. OT) od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura, a također i za novi postupak nakon ukidne odluke tužitelju je, sukladno Tbr.7.2. OT priznat iznos od 250 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 eura iznos od 500,00 eura,što je sveukupno 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura.

42. Odluka o kamatama na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl.151. st.3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

43. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu 31. listopada 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika