Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Posl.br. P-168/2025-26

Rovinj, Obala P. Budicin 4

(ranije P-1980/2019)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda G. Veljović, T, TŽ, V. Veljović i A. Alagić, odvjetnicima u Puli, protiv tuženih: 1. ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Goranu Jukopili, odvjetniku u Puli, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. rujna 2025. godine, u nazočnosti prvotužene i punomoćnika stranaka, dana 31. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Ugovor o darovanju sklopljen dana 16.05.2017. godine između prvotužene ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice i drugotužene ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimateljice, na kojem su potpisi prvo i drugotuženice ovjeren od javnog bilježnika Rinu Zujiću dana 17. svibnja 2017. godine pod posl.br. Ov-3219/17 i Ov- 3222/17 a potpis drugotuženika ovjeren po javnom bilježniku Rinu Zujiću iz Rovinja pod posl.br. Ov-3225/17, glede nekretnine označene kao ½ dijela 10.suvlasnički dio 1/14 dijela kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] etažno vlasništvo (E-10) 1.poseban dio zgrade koji se sastoji od troiposobnog stana većeg sl. A na katu + potkrovlje, a koji se sastoje od ulaznog predprostora, sanitarnog čvora, blagavaonice, kuhinje garderobe - hodnika, kupaonice, dvije spavaće sobe i terase na katu, te dnevne sobe, hodnika, dvije spavaće sobe i dvije terase u potkrovlju, te drvarnice u suterenu sa prvom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade TIP-a 882, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] gubi učinak prema tužiteljici OTP banka d.d. u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljičina potraživanja prema prvotuženoj ČŽ u iznosu od 641.470,83 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02. rujna 2019. godine do isplate po kamatnoj topi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na tanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

- 142.766,31 kuna za zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 12. studenog 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotna poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena;

- 1000.533,69 kuna.

2. Drugotužena ĆŽ dužna je trpjeti da tužiteljica OTP banka d.d. svoje potraživanje prema prvotuženoj iz toč. I. ove presude namiri prodajo nekretnine označene kao ½ dijela 10.suvlasnički dio 1/14 dijela kč. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] etažno vlasništvo (E-10) 1.poseban dio zgrade koji se sastoji od troiposobnog stana većeg sl. A na katu + potkrovlje, a koji se sastoje od ulaznog predprostora, sanitarnog čvora, blagavaonice, kuhinje garderobe - hodnika, kupaonice, dvije spavaće sobe i terase na katu, te dnevne sobe, hodnika, dvije spavaće sobe i dvije terase u potkrovlju, te drvarnice u suterenu sa prvom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade TIP-a 882, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženicama parnični trošak u iznosu od 9.732,49 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 30. prosinca 2019. godine kod ove Stalne službe zaprimljena je tužba tužiteljice protiv tuženica radi pobijanja pravnih radnji dužnika.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da se pred Općinskim sudom u Puli vodio spor između tužne kao tužitelja i tužiteljice kao tužene radi isplate, te su u tom postupku donijete: 1. prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli posl. br. P-3167/03 od 12. studenog 2007. godine kojom je naloženo tuženoj isplatu tužiteljici iznos od 393.844,90 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 06. listopada 2006. godine pa do isplate, dok je tužiteljici naloženo ispatiti tuženoj iznos od 142.766,31 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od 12. studenog 2007. godine pa do isplate i 2. drugostupanjska presuda Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-687/09 od 20. listopada 2010. godine kojom u odbijene žalbe stranaka, te je potvrđena prvostupanjska presuda;

- da je radi naplate dugovanja s osnova dosuđenog parničnog troška, Općinski sud u Rovinju donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-69/11 kojim je ovršenik ovdje tužena bila u obvezi isplatiti ovrhovoditelju ovdje tužiteljici iznos od 13.144,00 kuna na ime parničnog troška, te 1.742,30 kuna na ima nastalog ovršnog troška, no da tražbina nije namirena;

- da je tužiteljica postupila sukladno prethodno navedenim presudama, te je u potpunost podmirila potraživanje prvotuženoj;

- da obzirom su se stekli uvjeti propisani čl. 195. ZOO-a za prijeboj predmetnih tražbina, te je tužiteljica dijelom kompenzirala tražbinu koju je imala prema prvotuženoj, a dijelom uplatila ukupan iznos od 417.097,76 kuna u korist računa punomoćnika prvotužene;

- da je tužiteljica protiv odluke drugostupanjskog suda podnijela reviziju koja je usvojena Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 1009/2011 od 19. lipnja 2019. godine, te je navedenom presudom preinačena odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da je isti odbijen, dok je dodatno naloženo tužiteljici ovdje tuženoj da nadoknadi tuženici ovdje tužiteljici troškove postupka u iznosu od 100.533,69 kuna;

- da je sukladno čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima otpala osnova temeljem koje je ovdje tužiteljica izvršila plaćanje po prvostupanjskoj presudi u iznosu od 417.097,76 kuna u korist ovdje tuženice i prijebojem u iznosu od 224.373,07 kuna;

- da je tužiteljica dana 14. listopada 2019. godine radi namirenja iznosa parničnog troška određenog Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 1009/2011 od 19. lipnja 2019. godine kao i parničnog troška određenog Presudom Općinskog suda u Puli posl. br. P-3167/03 od 12. studenog 2007. godine podnijela FINA-i zahtjev za izravnu naplatu, no tražbina nije namirena;

- da prvotužena prima mirovinu, a od vrijedne imovine suvlasnica je u ½ dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak ukupne površine 2280 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 10.suvlasnički dio 1/14 dijela kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] etažno vlasništvo (E-10) 1.poseban dio zgrade koji se sastoji od troiposobnog stana većeg sl. A na katu + potkrovlje, a koji se sastoje od ulaznog predprostora, sanitarnog čvora, blagavaonice, kuhinje garderobe - hodnika, kupaonice, dvije spavaće sobe i terase na katu, te dnevne sobe, hodnika, dvije spavaće sobe i dvije terase u potkrovlju, te drvarnice u suterenu sa prvom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade TIP-a 882, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je drugotuženica navedeni stan stekla temeljem Ugovora o darovanju zaključenog dana 16. svibnja 2017. godine između prvotuženice kao darovatelja i drugotuženice kao daroprimca, te da je Ugovor o darovanju upisan u zk pod posl. br. Z-14466/17 dana 17. svibnja 2017. godine;

- da sukladno čl. 66 ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je preuzeta na štetu vjerovnika, dok se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine;

- da s obzirom na dospjele obveze prvotuženice prema tužiteljici kao i na činjenicu da se tužiteljica nije namirila putem zahtjeva za izravnu naplatu na FINA-i, te da prvotuženica prima mirovinu koja zasigurno nije dovoljna da bi se predmetno dugovanje namirilo, kao niti polovine prethodno navedenih nekretnina razvidno je da prvotuženica nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine;

- da sukladno čl. 67 st. 3. ZOO-a kojim se kod besplatnih raspolaganja ima smatrati da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, dok se trećoj osobi, ovdje drugotuženici na zahtjeva da bi to bilo poznato ili moglo biti poznato, tužiteljica ističe kako je zaključivanje ugovora o darovanju od 16. svibnja 2017. godine doista izvršeno na štetu tužiteljice.

1.2. Slijedom svega navedenog tužiteljica pobija dužnikovu pravnu radnju darovanja nekretnine, te predlaže da sud temeljem odredbi čl. 66. do 70. ZOO-a donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja kao u toč. 1. i 2. iz toč. I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu od 19. veljače 2020. godine tužene zastupane po punomoćniku osporavaju tužbeni zahtjev u cijelosti ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije te prigovor litispendencije kao i prigovor presuđene stvari, a sve uz slijedeće navode:

- da je glede iste nekretnine vođen istovrstan postupak po drugom tužitelju i tuženima, koji je pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja stoga da je osnovan prigovor presuđene stvari;

- da je predmetna nekretnina navedena u tužbenom zahtjevu jedina nekretnina prvotužene u kojoj ona živi sa svojom obitelji i kao takva je temeljem Ustava Republike Hrvatske trebala biti zaštićena od bilo kakvih zahvata, a posebice zahvata kojim bi neka strana banka svojim zahtjevom pokušala izbaciti na ulicu obitelj hrvatskih građana bez pravnog osnova, temelja i razloga;

- da ako je što plaćeno temeljem pravomoćnih sudskih odluka, plaćeno je ono što je dugovano dakle, plaćeni su dugovi, a ne ne-dugovi, pa bez obzira kada i kako je plaćen dug dužniku nema pravo povrata plaćenog dugovanja;

- da dugogodišnje parničenje i natezanje među strankama po sudovima bilo je između prvotužene koja je novac uplatila na šalteru banke te banka tuženice odnosno pravnog prednika i Hrvatskog fonda za privatizaciju odnosno Republike Hrvatske;

- da je pravomoćnom presudom određeno da banka treba vratiti novac prvotuženoj, te je taj novac vratila, da država ništa nije vraćala ni plaćala, dakle u ovom slučaju prvotuženoj je od strane banke vraćen novac koji je banka uplatila;

- da je to jedina istina i pravda u ovom cijelom postupku i da uplaćeni iznos nije tražen dvaput od banke i države, niti je dvaput naplaćen, već sam jednom;

- da tužena pravnom radnjom darovanja koja je predmetom ovoga postupka nije raspolagala nekretninom u cijelosti, niti je imala bilo kakvu namjeru umanjiti ili isključiti bilo čije pravo, a o sličnom predmetu već da je i odlučeno u korist ovdje prvotužene;

- da je jedini razlog darovanja bio uređenje imovinskih odnosa unutar obitelji, odnosno raspolaganje dijelom nekretnine za života u korist svojih budućih zakonskih nasljednika u ovom slučaju drugotužene ĆŽ;

- da je PŽ sinu prvotužene ustanovljeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80%, a isti nema primanja, a drugi sin prvotuženice DŽ ujedno otac drugotuženice, je osoba s tjelesnim oštećenjem od 50% utvrđenom od HZMO-a i lišen radne i poslovne sposobnosti;

- da je u Ugovoru o darovanju prvotuženica ujedno jedino htjela za života dok je u relativno dobrom zdravstvenom stanju urediti imovinske odnose u obitelji, raspolaganjem dijelom imovine u korist nasljednika, kako bi onda oni lakše i sigurnije mogli brinuti o osobama s invaliditetom unutar uže obitelji;

- da prvotuženica smatra da upravo činjenica što je raspolagala samo ½ dijela nekretnine u korist ĆŽ govori u prilog da prvotuženica apsolutno nije imala namjeru takvim raspolaganjem onemogućiti bilo kakvo namirenje bilo kojeg duga prema bilo kojem vjerovniku, pa tako i prema ovdje tužiteljici;

- da prvotuženica iznosi činjenicu da prima redovnu mirovinu od cca. 5.400,00 kn mjesečno na kojoj ima određene obustave.

2.1. Slijedom svega navedenoga predlaže se zbog istaknutih prigovora odbaciti tužbu podredno nakon provedenog postupka odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka presudom ovoga suda posl.br. P-1980/2019-17 od 14. travnja 2022. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a sve uz ocjenu ovoga suda da nisu kumulativno ispunjene sve propisane opće pretpostavke iz odredbe čl. 66. ZOO-a da se usvoji Paulijanska tužba tužitelja.

4. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-438/2022-3 od 25. ožujka 2025. godine ukinuta je ovosudna presuda posl.br. P-1980/2019-17 od 14. travnja 2022. godine i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

5. U ponovnom suđenju provedeni su slijedeći dokazi:

- čitanjem presude od 12. studenog 2007. godine posl. br. P-3167/03-51 (list 7-17);

- čitanjem presude od 20. prosinca 2010. godine posl. br. Gž-687/09-5 (list 19-25);

- čitanjem prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave i rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-69/11-2 od 08. veljače 2011. godine (list 26-28);

- čitanjem dopisa (list 29);

- uvidom u nalog konta (list 30);

- čitanjem izjave o prijeboju i uvidom u dostavnice (lista 31-32, 33);

- čitanjem presude VSRH Rev-x 1009/2011-2 od 19. lipnja 2019. godine (lista 34-40);

- uvidom u zahtjeve za izravnu naplatu i potvrdu (list 41-45);

- uvidom u zk. izvadak (list 46-47, 153-155, 179-180);

- čitanjem Ugovora o darovanju od 16. svibnja 2017. godine (list 52-55);

- čitanjem rješenja od 21. kolovoza 2017. godine (list 69-70);

- čitanjem nalaza i mišljenja za DŽ (list 71);

- čitanjem rješenja od 20. srpnja 2017. godine za PŽ (list 72-73);

- čitanjem nalaza i mišljenje za PŽ (lista 74);

- uvidom u potvrde FINA-e (lista 86-87);

- čitanjem rješenja posl. br. Gž Ovr-54/20-2 od 29. travnja 2020. godine (list 99-101);

- čitanjem presude posl. br. Gž-489/18-2 od 10. listopada 2019. godine (list 102-106);

- uvidom u pribavljeni parnični spis posl. br. P-1306/2017 i to čitanjem: tužbe, presude, rješenja, z.k. izvatka (list 27-32), ugovora o darovanju od 16. svibnja 2017. godine (list 19-22 i 28-30), zahtjeva za izravnu naplatu (list. 33-34 i 63-64), očevidnik o redoslijedu plaćanja i specifikacije izvršenja FINA-a (list 70), presude posl.br. P-1306/2017-15 (list 92-101), presude ŽS u Bjelovaru od 10. listopada 2010. godine (list 120-124);

- čitanjem zapisnika o saslušanju prvotuženice na ročištu od 04. ožujka 2022. godine (list 108-109);

- uvidom u obavijest o mirovinskim i invalidskim primanjima (list 152);

- uvidom u podatke o prosječnoj cijeni četvornog metra stana po jedinicama lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj za primjeni u 2025 od 04. lipnja 2025. godine (list 156-178);

- uvidom u ortofoto snimak sa preklopom katastarskog plana (list 181).

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji - Ugovora o darovanju od 16. svibnja 2017. sklopljen između prvotuženice kao darovateljice (bake) i drugotuženice kao obdarenice (unuke), predmetom kojeg je ½ suvlasničkog dijela etažnog vlasništva (posebnog dijela E-10) koji je uspostavljen na suvlasničkom dijelu zgrade položene na kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], utemeljen na tvrdnji da je ugovor sklopljen na štetu tužitelja jer prvo tuženica zbog te pravne radnje nema dovoljno sredstava za ispunjenje dospjele tražbine koju ima prema njoj u iznosu od 884.770,03 kuna odnosno sada konvertirano u eure iznos 117.429,16 eura (prema fiksnom tečaju 7.53450) sa zateznom kamatom koja na jedan dio teče od 2007. godine.

7.1. Tužba je podnesena po osnovi čl. 66. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje; ZOO) prema kojoj svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je presudom prvostupanjskog suda broj P-3167/2003-52 od 12. studenog 2007. potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-687/2009-5 od 20. prosinca 2010. naloženo ovdje tužitelju da isplati prvotuženici iznos od 393.844,90 kn uz zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 06. listopada 2006. do isplate, istom presudom naloženo ovdje prvotuženici (tamo tužiteljici) da naknadi parnični trošak tuženici (ovdje tužitelju) u iznosu od 142.766,31 kn;

- da je po drugoj osnovi, pravomoćnom rješenju prvostupanjskog suda broj P-76/2010 od 12. ožujka 2010. i rješenju Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1538/2010-2 od 16. studenoga 2010. kojima je naloženo ovdje prvotuženici da isplati tužitelju dug na ime parničnog troška u iznosu od 13.144,00 kuna uz zakonske zatezne kamate od 17. studenog 2010. određena predložena ovrha na mirovini prvotuženice rješenjem o ovrsi pod posl. br. Ovr-69/2011-2 i odredio ovršni trošak u iznosu od 1.742,30 kuna;

- da je između tražbina stranaka došlo do prijeboja izjavom ovdje tužitelja od 02. ožujka 2011. godine, kojim je ovdje tužiteljica prebila dio tražbine s osnova presude posl. br. P-3167/2003-52 od 12. studenog 2007. i s osnove rješenja broj Ovr-69/2018 od 08. veljače 2011. iznosom kojeg je prvotuženici bila dužna isplatiti temeljem navedene presude u ukupnom iznosu od 224.373,07 kn, nakon čega je preostao iznos duga ovdje tužitelja prema prvotuženici u iznosu od 417.097,76 kn koji je i uplaćen u korist računa punomoćnika prvotuženice;

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 1009/2011-2 od 19. lipnja 2019. prihvaćena revizija tuženice ovdje tužitelja i preinačene naprijed navedena presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 20. prosinca 2010. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda od 12. studenog 2007. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te je isti odbijen za dosuđeni iznos od 393.844,90 kn zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, te je naloženo ovdje prvotuženici da naknadi parnični trošak tužitelju iz toga postupka od 100.533,69 kuna;

- da je tužitelj za tražbinu parničnih troškova dosuđenih na temelju naprijed navedene pravomoćne i ovršne odluke broj P-3167/2003 od 12. studenog 2007. i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1009/2011 od 19. lipnja 2019. godine, podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI 14. listopada 2019. po računu prvotuženice;

- da je ugovor o darovanju proveden u zemljišnoj knjizi, slijedom čega je prvotuženica ostala upisana suvlasnicom posebnog dijela u ½ a u drugoj polovici dijela upisano je suvlasništvo drugo tuženice;

- da je prvotuženica ČŽ vlasnica u 1/2 dijela nekretnine pod oznakom k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 2280 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je na naprijed navedenim nekretninama u suvlasništvu ČŽ u 1/2 dijela tužiteljica ishodila uknjižbu založnog prava 29. studenoga 2024. godine broj Z-21541/2024 radi naplate tražbine glavnice u iznosu od 85.137,81 eura, dosuđenog parničnog troška u iznosu 12.905,42 eura i ovršnog troška od 2.266,11 eura, uz dosuđene kamate u korist ovdje tužiteljice OTP banke d.d., za namirenje koje tražbine se pobija u ovom postupku dužnikova radnja.

9. Sporno je i nadalje, da li je pravna radnja dužnice ovdje prvotuženice ČŽ poduzeta na štetu tužiteljice kao vjerovnika, odnosno sporna je insolventnost dužnice (čl. 66. st. 2. ZOO-a) kraj tvrdnje tužiteljice da preostala imovina tuženice nije dostatna za cjelokupno namirenje njene tražbine.

10. U konkretnom slučaju riječ je o Paulijanskoj tužbi (actio Pauliana) koja predstavlja instrument obveznog prava koji pruža vjerovniku iz obveznog odnosa - a u cilju namirenja njegovih tražbina – pravo pobijati valjana imovinskopravna raspolaganja insolventnog dužnika, namirujući se iz nekih vrijednosti koje više ne pripadaju dužnikovoj imovini, već imovini njegovih pravnih slijednika na toj imovini. Svrha ove tužbe sastoji se u zaštiti vjerovnika dospjele obveznopravne tražbine od dužnikova raspolaganja (u vrlo širokom smislu) imovinom protivno načelu savjesnosti i poštenja i uz povredu zahtjeva postupanjem s odgovarajućom pozornošću, pri kojem dužnikovom raspolaganju je i treći postupao kao i dužnik te se njegova imovina povećala.

11. U primjeni su odredbe čl. 66. do 71. Zakona obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO) koje se odnose na institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Pretpostavke pobijanja koje se kumulativno moraju ispuniti propisane su, za konkretni slučaju u primjenjivoj odredbi čl. 66. ZOO-a. Pored njih mora biti ispunjena i posebna pretpostavka propisana u primjenjivoj odredbi čl. 67. ZOO-a.

11.1. Odredbom čl. 66. st. 1. i 2. ZOO-a propisane su opće pretpostavke uspješnog pobijanja pravnih radnji dužnika i to: dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika.

11.2. U odredbi čl. 67. st. 3. ZOO-a sadržana je i posebna pretpostavka za pobijanje dužnikove besplatne pravne radnje u vidu neoborive zakonske predmnijeve (presumtio iuris et de iure) prema kojoj se kod besplatnog pravnog posla, u koji spada i darovanje, za pobijanje pravnih radnji dužnika ne zahtjeva ("smatra se") da je trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku.

11.3. U sporovima koje u skladu s odredbom čl. 66. ZOO-a pokreće vjerovnik s ciljem pobijanja besplatnih raspolaganja dužnika, vjerovnik kao tužitelj dužan je dokazati odnosno učiniti vjerojatnom insolventnost dužnika kao jednu od općih pretpostavki za uspješno pobijanje pravne radnje dužnika (tako i Rev-848/2023 od 22. studenoga 2023. godine), dok je na dužniku, ovdje prvotuženici ČŽ teret dokaza tvrdnje da je solventna (tako i Rev-2173/2016 od 09. lipnja 2020. godine, te Rev-764/2022 od 25. listopada 2022. godine) odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužiteljice (vjerovnika).

12. U dokaznom postupku u odnosu na spornu solventnost tuženice ista je zbog proteka vremena dostavila potvrdu o visini mirovine u iznosu od 1.265,74 eura (obavijest o mirovinskim i invalidskim primanjima za rujan 2025. godine) te nastavno ukazala na podatke o prosječnoj tržišnoj cijeni metara kvadratnih stana u [adresa] za 2025. godinu objavljeno po Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine po kojim podacima bi vrijednost jednog metra kvadratnog stana u [adresa] iznosila 3.518,10 eura. Navedeno bi u odnosu na predmetni stan od 130 m2 značilo da isti ima približnu vrijednost od 457.353,00 eura, a u konkretnom slučaju 1/2 predmetnog stana kojeg je tuženica vlasnica, bez obzira na pravnu radnju koja se ovdje pobija, vrijedi po ovoj procjeni 228.676,50 eura, a koji iznos dvostruko premašuje tražbinu vjerovnika. Stoga, kada bi se i uzela manja vrijednost od ove procijenjene i za 1/3 te vrijednosti, pa se kao parametar procjene uzme iznos od 2.345,40 eura što je po motrištu suda najniža i realno ostvariva cijena, ostaje vrijednost jedne polovine stana od 152.451,00 eura, što opet zadovoljava vjerovnikovu tražbinu, a da se pri tom ne uzima u obzir vrijednost 1/2 nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], a za koju je tužiteljica također osnovala založno pravo temeljem iste presude iz koje proizlazi njezina tražbina ovdje istog ovrhovoditelja, za iznos glavnice od 85.137,81 eura kakva je glavna tražbina tužiteljice i za predmetni postupak.

12.1. Sud je prihvatio dostavljene materijalne dokaze tuženice u ponovnom suđenju, s obzirom da se radi o ažuriranim podacima kakvima nije mogla raspolagati pred 6 godina kada je postupak iniciran, a sve primjenom odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a.

13. Na temelju dostavljenih pravomoćnih presuda i nesporno zaključenog Ugovora o darovanju tužitelj je dokazao aktivnu i pasivnu legitimaciju, odnosno da su upravo ove stranke postupka prave stranke spornog odnosa, stoga su prigovori nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije neosnovani.

14. Nadalje, osnovano tužena osporava istaknuti prigovor litispendencije i presuđene stvari jer postupak koji se vodio kod ovoga suda pod posl.br. P-1306/2017 radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji iako konkretno obuhvativši i ovaj Ugovor o darovanju od 16. svibnja 2017. godine sklopljen između tuženica za 1/2 dijela istoga stana, ne tiče se ovoga tužitelja. U pitanju je bila tuženik Mirna d.d. koja je za svoja potraživanja po drugom osnovu tužila ove tuženice uz SŽ radi pobijanja Ugovora o darovanju koji je prvotuženica sklopila sa sinom i unukom no taj je postupak pravomoćno dovršen presudom posl.br. P-1306/2017-15 od 06.srpnja 2018. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i ista potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž-489/2018-2.

15. Ovaj je sud i dalje stava da je tuženica dokazala svoju solventnost s obzirom na nekretnine koje ima u vlasništvu iz kojih se tuženica može namiriti, tim više što je tužiteljica to pravo i aktivirala upisom založnog prava na predmetnim nekretninama znajući da suvlasnički udjeli nekretnina tuženice imaju određenu tržišnu vrijednost iz koje se zasigurno može namiriti. Na temelju prednjih utvrđenja sud zaključuje da je tužitelj dokazao dospjelost tražbine no, ne i nemogućnost naplate tražbine tužitelja na imovini koju tužena ČŽ ima. Iz njezina iskaza proizlazi da je poduzimanjem radnje darovanja unuci, uz predočene okolnosti o bolesti sinova, ista na taj način htjela zbrinuti svoje potomke, znajući za svoju obvezu prema tužitelju, a da sebe ne dovede u insolventno stanje. Dakle, da namjera ČŽ nije bila onemogućiti namirenje tužitelja već urediti imovinske odnose u obitelji i kao majka zbrinuti svoju ozbiljno bolesnu djecu.

15.1. Sud je motrišta da tužitelj neosnovano negativno analizira mogućnost prodaje u ovršnom postupku nekretnine u suvlasništvu ČŽ jer to nije zapreka da netko kupi po uvjetima iz ovršnog postupka nekretninu i zatraži razvrgnuće suvlasništva, te u slučaju da se to provede u sudskom postupku povoljno stekne i preostali suvlasnički dio. Vrijednost 1/2 dijela stana kojim tužena ČŽ nije raspolagala u korist unuke ĆŽ, nije dovedena u pitanje pa je očito da se predajom samo te imovine, iako ima i druge, tužitelj može namiriti. Konačno, sudska praksa u ovršnim postupcima ovoga suda jasno ukazuje na interes u kupoprodaji i suvlasničkih udjela nekretnina kroz ovršne postupke imajući u vidu da su nekretnine u [adresa] tržišno i ekonomski najatraktivnije u Republici Hrvatskoj.

15.2. S obzirom da se s ovakvom tužbom može uspjeti jedino i ako su ispunjene sve opće pretpostavke, a ovdje tužena dokazala tvrdnju da je solventna imovinom kojom slobodno raspolaže, a i ima određenu vrijednost iz koje se tužiteljica može namiriti, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti i odlučiti kao u izreci.

16. S obzirom na takvu odluku suda primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tužiteljici naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka tuženicama i to dosuđene visine kao u toč. II izreke ove odluke.

16.1. Tuženice podnose zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 9.732,49 eura koji iznos se odnosi na nagradu odvjetnika za: sastav odgovora na tužbu od 17. veljače 2020. godine (884,77 bodova), pristupa na ročišta od 18. veljače 2021. godine i 10. studenoga 2021. godine (svako po 442,39 bodova) za pristup na ročišta od 04. ožujka 2022. godine i 19. rujna 2025. godine (svako po 884,77 bodova) uz uvećanje od 10% (707,81 eura) za zastupanje više osoba te pripadajući iznos PDV-a od 25% (1.946,49 eura).

6.2. Sud je ocijenio osnovanim i potrebnim za vođenje ovog postupka sve nastale troškove te je iste valjalo temeljem odredbe čl. 155. ZPP-a te primjenjivih Tarifa za nagradu odvjetnika (Tar.br. 7., 8., 9., 40., 46. i 54.) priznati u cijelosti i dosuditi kao u točki II. izreke ove odluke.

U Rovinju, 31. listopada 2025. godine

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije odnosno, u dovoljnom broju primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.