Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26  EU 2024/2679

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1631/2023-29

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ana Manola, odvjetnica u Zagrebu, Fišerova ulica 3, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Ksaver 200a, Zagreb, OIB: 88362248492, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/II-118-01/23-01/11, URBROJ: 534-07-1-2/4-23-03 od 14. lipnja 2023. i rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-19 od 20. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/II-118-01/23-01/11, URBROJ: 534-07-1-2/4-23-02 od 14. lipnja 2023.

III. Poništava se rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-16 od 2. veljače 2023. te se predmet vraća na ponovni postupak tom tijelu koje je dužno u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove spora u iznosu od 5.000,00 eura (slovima: pet tisuća eura) uz zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4063/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

2. U skladu s člankom 113. stavkom 1. Sudskog poslovnika (Narodne novine, broj: 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., 12/23., 122/23. i 55/24.) spis poslovni broj: Us I-1741/2023 (ranije Upravni sud u Zagrebu, poslovni broj Us I-3884/2023) spojen je na spis poslovni broj: Us I-1631/2023 radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke.

3. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke ove presude, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-19 od 20. ožujka 2023. Tim prvostupanjskim rješenjem od 20. ožujka 2023. u točki 1. odbijen je zahtjev tužiteljice za donošenjem rješenja kojim se utvrđuje da je usvojen zahtjev za priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije magistrica laboratorijske biomedicine stečene u Republici Sloveniji za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar u Republici Hrvatskoj, dok je u točki 2. izreke odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka.

4. Nadalje, osporavanim rješenjem tuženika označenim u točki II. izreke ove presude, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-16 od 2. veljače 2023. (točka 1. rješenja) i odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv zaključaka Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/22-9 od 6. listopada 2022., KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/22-13 od 22. prosinca 2022. i KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-14 od 4. siječnja 2023. (točka 2. izreke rješenja). Naime, osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 2. veljače 2023., označenim u točki III. izreke ove presude, odlučeno je da se tužiteljici ne priznaje inozemna stručna kvalifikacija – magistrica laboratorijske biomedicine stečena u Republici Sloveniji, a za obavljanje regulirane profesije medicinskog biokemičara u Republici Hrvatskoj.

5. Tužiteljica u tužbi, u bitnome, ističe kako je u veljači 2022. podnijela zahtjev Hrvatskoj komori medicinskih biokemičara za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistrice laboratorijske biomedicine koju je stekla u Republici Sloveniji na Magistarskom studijskom programu Laboratorijske biomedicine 2. stupnja na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za Farmaciju (Univerza v Ljubljani Fakulteta za farmacijo), radi obavljanja regulirane profesije medicinskog biokemičara u Republici Hrvatskoj. Pojašnjava da je 15. srpnja 2022., po pozivima prvostupanjskog tijela od 15. veljače 2020. i 4. srpnja 2022. dostavila potpunu dokumentaciju u vidu ovjerenih preslika dostavljenih priloga te obrazovni program Sveučilišta u Ljubljani, Fakulteta za farmaciju studija Laboratorijske biomedicine i Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a naknadno je ponovno zaključkom od 6. listopada 2022. (dalje: zaključak 1) pozvana na dostavu daljnje dokumentacije, a dostava koje nije propisana važećim propisima. Pojašnjava kako je prvostupanjsko tijelo 25. studenog 2022. zatražilo od Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta izradu usporedbe studijskih programa medicinske biokemije sa sličnim studijama u zemlji i inozemstvu mišljenje o stečenom obrazovanju i ishodima učenja tužiteljice završetkom trogodišnjeg studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu i kvalifikacije tužiteljice sa fakulteta u Ljubljani, a koje mišljenje je fakultet u Zagrebu dao 29. studenog 2022. Tužiteljica je nakon toga zaključkom od 22. prosinca 2022. (dalje: zaključak 2) pozvana očitovati se u kratkom roku od 15 dana zbog čega je uputila molbu za dodjelu dodatnog razumnog roka za sastav obrazloženog očitovanja na mišljenje pri tome osporivši osnovanost i točnost istog koju molbu je prvostupanjsko tijelo odbilo, nakon čega je 4. siječnja 2023. donijelo zaključak (dalje: zaključak 3) kojim se produljuje rok za donošenje rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za mjesec dana iz razloga što je zaprimljeno mišljenje fakulteta u Zagrebu od 14. prosinca 2022.

5.1. Smatra da je, s obzirom da više od godinu dana nije donesena odluka po zahtjevu, nastupila neoboriva zakonska presumpcija o priznavanju kvalifikacije tužiteljice prema članku 19. stavku 7. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, broj 82/15., 70/19. i 47/20., dalje: Zakon), pa je 21. veljače 2023. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za donošenjem rješenja kojim se utvrđuje da je zahtjev usvojen. Navodi kako je paralelno sa tim zahtjevom za utvrđenje podnijela i žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 2. veljače 2023. kojim je zahtjev za priznavanjem odbijen te zaključaka (zaključaka 1, 2 i 3) koja žalba je odbijena rješenjem tuženika od 14. lipnja 2023., a ujedno je istoga dana odbijena i žalba tužiteljice protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za utvrđenjem od 20. ožujka 2023.

5.2. Smatra da je zahtjev tužiteljice za priznavanjem odbijen jer je tuženik temeljem spornog mišljenja fakulteta u Zagrebu pogrešno zaključio da postoje bitne razlike u kvalifikaciji tužiteljice koje nije moguće nadoknaditi niti provedbom dopunskih mjera, dok je razlog donošenja pobijanog rješenja kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za utvrđenjem, taj što tuženik pogrešno tumači i primjenjuje članak 19. stavak 7. Zakona.

5.3. Ističe kako je rok iz članka 19. stavka 7. Zakona prekluzivan i smatra kako tuženik neosnovano u rješenju kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenjem poistovjećuje pojam urednosti zahtjeva sa osnovanosti zahtjeva. Navodi kako je 15. srpnja 2022. zahtjev za priznanje u konačnici uredno zaprimljen u smislu članka 19. stavka 7. Zakona, stoga da se ima smatrati da je zahtjev tužiteljice za priznavanjem usvojen 15. listopada 2022.

5.4. Ističe kako je tuženik odbio saslušati tužiteljicu, izvršiti uvid i usporedbu upravnog predmeta tužiteljice sa upravnim predmetima pred prvostupanjskim tijelom u kojima su priznate kvalifikacije istovjetne kvalifikaciji tužiteljice te je odbio produljiti rok za očitovanje na mišljenje fakulteta u Zagrebu, a čime je tužiteljici protivno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje u tekstu: ZUP) uskratio mogućnost izjašnjavanja te je time povrijeđeno i načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a.

5.5. Pojašnjava kako se u dosadašnjoj praksi prvostupanjskog tijela, kvalifikacija tužiteljice redovito priznavala kao jednaka kvalifikaciji stečenoj na fakultetu u Zagrebu, što je tužiteljici potvrdilo prvostupanjsko tijelo 2018. prije upisa na fakultet u Ljubljani. Naknadno je 2020. drugoj studentici fakulteta u Ljubljani to potvrdio tajnik prvostupanjskog tijela o čemu prilaže e-mail korespondenciju od 16. lipnja 2020. Ističe kako je u prvostupanjskom upravnom postupku predložila uvid u spis koji je pravno i činjenično bitno istovjetan tužiteljičinom u kojem je priznata kvalifikacija istovjetna kvalifikaciji tužiteljice, a koji predmet se pred prvostupanjskim tijelom vodio na zahtjev podnositeljice CM, KLASA: UP/I-034-04/20-01/02 te predlaže uvid u predmetni spis. Smatra da je tuženik bio dužan napraviti usporedbu postupka tužiteljice sa prethodno navedenim postupcima priznavanja istih stručnih kvalifikacija te osigurati jednako postupanje prema tužiteljici u odnosu na ostale podnositelje zahtjeva za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije istovjetne kvalifikaciji tužiteljice, a koje pravo je zajamčeno člankom 26. Ustava Republike Hrvatske. Navodi i kako je člankom 10. Pravilnika o mjerilima za priznavanje stručnih kvalifikacija (Narodne novine, broj 89/13. i 100/18., dalje: Pravilnik) propisano da jednom izvršena usporedba obrazovnih programa vrijedi za sve iste stručne kvalifikacije.

5.6. Ujedno, smatra da je stavljana u otegotniji položaj u odnosu na druge podnositelje zahtjeva za priznanje istovrsne stručne kvalifikacije i da je prvostupanjsko tijelo, suprotno dosadašnjoj praksi, isključivo u odnosu na zahtjev tužiteljice zatražilo predmetnu usporedbu odnosno mišljenje fakulteta u Zagrebu. Predlaže naložiti tuženiku dostavu podataka o broju priznatih stručnih kvalifikacija istovjetnih kvalifikaciji tužiteljice kao i da se sudu omogući uvid u spis tih upravnih predmeta radi utvrđenja radi li se o činjenično analognim predmetima.

5.7. Osporava mišljenje fakulteta u Zagrebu od 29. studenog 2022. te smatra da je došlo do povrede načela jednakosti oružja budući da tužiteljici nije omogućeno produljenje roka za očitovanje na mišljenje. Smatra da je zaključak u mišljenju fakulteta u Zagrebu od 29. studenog 2022. dijametralno suprotan usporedbi istih studijskih programa od istog fakulteta u Zagrebu po zahtjevu prvostupanjskog tijela u činjenično i pravno istovjetnom predmetu pri čemu se poziva na mišljenje fakulteta u Zagrebu od 3. ožujka 2023. KLASA: 007-01/23-01/27, URBROJ: 251-62-01-23-2. Navodi kako, iako je riječ o istim studijskim programima sastavljenim od istog tijela, pri čemu navodi da je u sastavljanju oba mišljenja sudjelovao prof. dr. sc. KM, za pojedine predmete dane su različite, a za neke čak i skoro suprotne ocjene podudarnosti iz čega da je vidljiva arbitrarnost i nepostojanje objektivne podloge u predmetnim mišljenjima fakulteta u Zagrebu, te ustraje pri dokaznom prijedlogu da se od prvostupanjskog tijela pribave podaci o drugim predmetima vezanim za priznavanje kvalifikacija istovjetnih kvalifikaciji tužiteljice. Ujedno mišljenje smatra suprotnim i prethodno javno objavljenim analizama predmetnog fakulteta u Zagrebu. Povjerenstvo za izradu Samoanalize Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u čijem sastavu su bili i prof dr. sc. KM i doc. dr. ŠME, objavilo samoanalizu, a u kojoj se između ostalog navodi kako su kompatibilnost kurikuluma studijskih programa te problemi zajednički za tranzicijske zemlje podloga za usporedbu Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta s Fakultetom za farmacijo Univerze v Ljubljani, Republika Slovenija. Navodi da je zbog navoda fakulteta u Zagrebu iz predmetne samoanalize nemoguće uzeti pobijano mišljenje za točno i istinito pogotovo uzevši u obzir da su u sastavu samoanalize sudjelovali svi članovi povjerenstva koje je donijelo mišljenje u ovome postupku, stoga tužiteljica sumnja u nepristranost predmetnog mišljenja zbog čega isto ne može biti temelj za donošenje rješenja o zahtjevu tužiteljice za priznavanjem. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava od 21. siječnja 2017. u predmetu Placi protiv Italije (broj zahtjeva 48754/11) u kojem je Sud potvrdio već ranije zauzeti stav o nedostatku nepristranosti kod vještaka. Smatra kako je u tužiteljičinom slučaju fakultet u Zagrebu korišten upravo u svojstvu vještaka i predlaže da se po potrebi provede vještačenje po odgovarajućoj ustanovi odnosno vještaku.

5.8. Navodi da su Republika Hrvatska i Republika Slovenija dio Europske unije te su obje države u svoje zakonodavstvo implementirale direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća Europe o priznavanju stručnih kvalifikacija, a uz to su i Fakultet u Zagrebu i u Ljubljani članovi Europskog udruženja farmaceutskih fakulteta te da su oba fakulteta dio European Higher Educatione Area (EHEA) u sklopu kojega su obje zemlje dobile jednaku ocjenu potpune usklađenosti sa standardima EHEA-e za vanjsko vrednovanje kvalitete obrazovanja. Stoga smatra netočnim da bi stečene kvalifikacije tužiteljice s kojom ista može raditi u predmetnoj profesiji u susjednoj članici EU, tužiteljica imala bitno manje kvalitetna znanja, vještine i kompetencije nego student istog studija u Zagrebu.

5.9. Također, ističe kako iz osporavanih rješenja nije jasno zašto tužiteljici po mišljenju prvostupanjskog tijela i tuženika nije bilo moguće odrediti jednu od mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona. Ističe kako je prvostupanjsko tijelo u dosadašnjoj praksi, kao preduvjet priznavanja inozemne kvalifikacije, zahtijevalo od kandidata da dodatno odrade stručni staž u trajanju od jedne godine i tužiteljica je očekivala da će ista obveza i njoj biti naložena.

5.10. Poziva se na pogrešnu primjenu materijalnog prava te ističe kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti opći sustav priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija. Poziva se na članak 13. Zakona i navodi kako smatra nespornim da je u konkretnom slučaju riječ o razini E koja se dokazuje javnom ispravom, diplomom. Također, navodi kako u upravnom postupku nisu preispitivani uvjeti predviđeni člankom 14. Zakona, a navodi i kako u osporavanim rješenjima u odnosu na činjenice iz članka 15. Zakona nije navedeno jesu li iste utvrđene ili neutvrđene. Pojašnjava i kako je u spis dostavila dokaze o stručnoj kvalifikaciji razine E, a koja joj omogućava da na području Slovenije obavlja medicinsko-biokemijsku djelatnost te da je u skladu sa člankom 15. Zakona prvostupanjsko tijelo dužno prihvatiti razinu stručne kvalifikacije koju u skladu s člankom 13. Zakona potvrđuje matična država članica. Stoga, kako nije sporno postojanje kvalifikacije razine E, prvostupanjsko tijelo u smislu odredbe članka 15. Zakona ne treba i ne može preispitivati razlike u diplomskim studijskim programima Sveučilišta u Ljubljani i Sveučilišta u Zagrebu. Smatra da je sama svrha zakona priznavanje diploma odnosno stručnih kvalifikacija iste razine unutar EU, EGP-a i Švicarske Konfederacije, bez detaljnog preispitivanja sličnosti i razlika u studijskim programima jednakovrijednih studija koji omogućuju unutar vlastite države obavljanje djelatnosti koja je predmet priznanja.

5.11. Predlaže poništiti osporavana rješenja te zaključke prvostupanjskih tijela i utvrditi usvojenim zahtjev tužiteljice radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije magistrice laboratorijske biomedicine stečene u Republici Sloveniji za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar u Republici Hrvatskoj, podredno ako Sud nađe da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je zahtjev tužiteljice za priznavanjem usvojen, predlaže poništiti osporavana rješenja i zaključke.

6. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode iz tužbe. Pojašnjava kako je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-19 od 20. ožujka 2023. odbijen zahtjev za donošenjem rješenja kojim se utvrđuje da je usvojen zahtjev tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistrica laboratorijske biomedicine stečene u Republici Sloveniji za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar u Republici Hrvatskoj te ističe kako je nužna pretpostavka za primjenu članka 19. stavka 7. Zakona, odnosno zakonske presumpcije, urednost zahtjeva. Pojašnjava da je izvršenom usporedbom od strane Povjerenstva za usporedbu inozemnih studijskih programa sa studijskim programom Medicinska biokemija Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu od 29. studenog 2022., KLASA: 602-05/22-01/02, URBROJ: 251-62-01-22-21 (u daljnjem tekstu: Mišljenje Povjerenstva) nedvojbeno utvrđeno da je stručna kvalifikacija magistrica laboratorijske biomedicine, koju je tužiteljica stekla na studiju Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani, različita kvalifikacija od stručne kvalifikacije magistrica medicinske biokemije i laboratorijske medicine, koja se stječe na studiju Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu te da su usporedbom utvrđene bitne razlike u kvaliteti programa nastavnih planova i programa obrazovnih ustanova i studijskih programa koje je tužiteljica završila u odnosu na kvalitetu nastavnog plana i programa studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu u smislu znanja, vještina i kompetencija koje se postižu nakon završenih navedenih studija. S tim u vezi ističe i kako se u predmetnom postupku nije niti mogao primijeniti članak 19. stavak 7. Zakona jer zahtjev tužiteljice nije niti postao uredan jer nema ni pravno ni stvarno uvjeta da se tužiteljici prizna stručna kvalifikacija magistra medicinske biokemije i laboratorijske medicine u Republici Hrvatskoj.

6.1. Ističe da prvostupanjsko tijelo, u ranijim predmetima priznavanja inozemne stručne kvalifikacije stečene na studiju Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani, nikada nije izvršilo usporedbu studijskih programa Medicinske biokemije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sa studijskim programom stručnog studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu te studijskim programom Laboratorijska biomedicina Sveučilišta u Ljubljani. Kako u ranijim postupcima usporedba nije izvršena, prema načelu slobodne ocjene dokaza i načelu utvrđivanja materijalne istine, prvostupanjsko je tijelo izvršilo usporedbu studijskih programa u predmetima iste pravne stvari te utvrdilo da stručne kvalifikacije podnositelja ne odgovaraju stručnim kvalifikacijama koje se za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar zahtijevaju u Republici Hrvatskoj te je na temelju saznanja za nove činjenice u predmetima iste pravne stvari u kojima su podnositelji podnijeli zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije stečene na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, u postupku po službenoj dužnosti utvrdilo da u naprijed navedenim predmetima postoje razlozi za obnovu postupka, sve sukladno odredbi članka 123. stavku 1. točki 1. ZUP-a. Tako je i u predmetu koji se pred prvostupanjskim tijelom vodio na zahtjev podnositeljice, na koju se tužiteljica poziva i u žalbi i u predmetnoj tužbi, određena po službenoj dužnosti obnova postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije.

6.2. Smatra netočnim navode tužiteljice kako je prvostupanjsko tijelo upravo i isključivo samo u odnosu na njezin zahtjev zatražilo predmetnu usporedbu. Također, u odnosu na navode tužiteljice kako joj je ostavljen prekratak rok za očitovanje ističe i kako prvostupanjsko tijelo nije niti bilo dužno dostaviti Mišljenje Povjerenstva na očitovanje s obzirom da prvostupanjsko tijelo ima pravo primijeniti diskrecijsku ocjenu, a koje stajalište je zauzeo Upravni sud u Osijeku u presudama poslovni broj: Usl- 708/2022 od 14. veljače 2023. i poslovni broj: Us I-327/2023 od 23. svibnja 2023. Ističe kako se dostavljena Samoanaliza ne odnosi na stručne kvalifikacije koje su predmet ovog postupka te da se u navedenom dokumentu analizira visoko učilište Farmaceutsko-biokemijski fakultet, a koji ima više studijskih programa, ne samo studij medicinske biokemije, način upravljanja istim, osiguravanje kvalitete, studenti, nastavnici, znanstvena i stručna djelatnost, resursi i drugo, dok iz činjenica navedenih u Samoanalizi da je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu objavljeno manje radova i manji broj citata u odnosu na Fakultet za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani, da postoji dvosmjerna mobilnost nastavnika između navedena dva visoka učilišta, da profesori zaposleni na Oba visoka učilišta sudjeluju u programima mobilnosti LLP ERASMUS i ERASMUS Mundus BASILEUS 111, ne proizlazi apsolutno nikakva podudarnost predmetna dva studijska programa odnosno medicinske biokemije i laboratorijske biomedicina, pa su stoga navodi tužiteljice iz tužbe u cijelosti promašeni i neosnovani.

6.4. Smatra da su navodi o arbitrarnosti i paušalnosti vezani za Mišljenje Povjerenstva usmjereni isključivo ka tome da se skrene pozornost s predmetne pravne stvari, a to je da je tužiteljica završetkom studijskih programa na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu i na Fakultetu za farmaciju u Ljubljani stekla znanja, vještine i kompetencije koje su bitno različite od onih koji se stječu završetkom studija Medicinske biokemije u Zagrebu, slijedom čega nema ni pravno ni stvarno uvjeta da se tužiteljici prizna stručna kvalifikacija medicinski biokemičar u Republici Hrvatskoj. Slijedom naprijed navedenog, obzirom da je tuženik utvrdio da je prvostupanjsko tijelo usporedbom dokumentacije o stečenim stručnim kvalifikacijama tužiteljice sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar pravilno utvrdilo činjenice i da je tužiteljica završetkom studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu i studija Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani stekla znanja, vještine i kompetencije bitno različite od onih koji se stječu završetkom studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, odnosno da se radi o različitim stručnim kvalifikacijama te da nisu ispunjeni ni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članka 71. i 72. Zakona. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. U skladu sa člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.,: ZUS) odgovor na tužbu dostavljen je tužiteljici na očitovanje, a koja u svom očitovanju u bitnome ostaje kod svih dosadašnjih navoda i dokaza iz tužbe. Ističe kako tuženik, u odnosu na činjenicu da se zahtjev tužiteljice ima smatrati usvojenim sukladno članku 19. stavku 7. Zakona, osim što pokazuje evidentno nepoznavanje opće poznate razlike između urednosti i osnovanosti zahtjeva, iznosi i posve neosnovano i proturječno obrazloženje za prekoračenje roka za odluku po zahtjevu tužiteljice. Naime, isti iznosi da prvostupanjsko tijelo u ranijim predmetima iste pravne stvari priznavanja inozemne stručne kvalifikacije stečene na studiju Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani nikada nije izvršilo usporedbu studijskog programa u Ljubljani sa studijskim programom fakulteta u Zagrebu, a zatim navodi da je isto netočno te dostavlja rješenje prvostupanjskog tijela od dana 19. lipnja 2023. godine, KLASA: UP/I-034-04/20-01/02, URBROJ: 406-01/23-16 (dalje u tekstu: rješenje J.P.) u kojem se izrijekom navodi da je prvostupanjsko tijelo temeljem zahtjeva upućenog Sveučilištu u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu još dana 30. srpnja 2021. zaprimilo usporedbu studijskih programa istovjetnih programima koje je završila tužiteljica. Dakle, kako se obrazloženja osporavanih rješenja u odnosu na primjenu članka 19. stavka 7. Zakona odnose na neurednost zahtjeva tužiteljice do pribavljanja relevantne usporedbe jer tuženik nije prije radio, a odgovorom na tužbu tuženik priznaje paušalnost predmetnog obrazloženja te priznaje da je već u trenutku podnošenja zahtjeva tužiteljice raspolagao relevantnom usporedbom to su neosnovani navodi tuženika da je postupak po zahtjevu tužiteljice trajao dulje od zakonom predviđenog roka radi toga što prvostupanjsko tijelo nije raspolagalo usporedbom koju je smatralo nužnom za utvrđivanje materijalne istine, a sve uzevši u obzir da je člankom 10. Pravilnika izrijekom predviđeno da se usporedba, a za koju iz rješenja podnositeljice J.P. proizlazi da je u odnosu na kvalifikacije istovjetne kvalifikaciji tužiteljice pribavljena od strane prvostupanjskog tijela još u 2021., vrijedi za sve iste stručne kvalifikacije. Nadalje, ističe i kako je tuženik u cijelosti propustio očitovati se na činjenicu da je u odnosu na iste studijske programe isti fakultet u Zagrebu odnosno relevantno Povjerenstvo i to u djelomično istom sastavu, dalo različite ocjene sukladnosti u odnosu na iste predmete. Navedeno jasno i nedvojbeno dovodi u pitanje točnost, a time i objektivnost i vjerodostojnost zaključka navedenog u mišljenju fakulteta u Zagrebu na kojem se temelje pobijana rješenja, pa je evidentno da načelo materijalne istine u upravnom postupku po zahtjevu tužiteljice nije ostvareno, a koja povreda može biti otklonjena jedino pribavljanjem nepristranog, objektivnog i na činjenicama zasnovanog mišljenja od strane trećeg ovlaštenog tijela, a u kojem smislu tužiteljica ostaje pri predloženom vještačenju. Ističe da presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us l-327/2023-8 od 23. svibnja 2023. koju tuženik dostavlja u spis nije relevantna za odluku u ovom sporu jer se radi o sporu vezanom za postupak priznavanja kvalifikacija sa drugih fakulteta i to u državama koje nisu dio Europske unije i čije obrazovne ustanove ne udovoljavaju nizu standarda kvalitete za koje je u tužbi dokazano da ih relevantni fakultet u Ljubljani ispunjava. Ističe kako se tužiteljica u u ovom sporu poziva na različito postupanje u odnosu na osobe koje su tražile priznavanje kvalifikacija istovjetnih kvalifikaciji tužiteljice. Ističe i kako je do navodnih obnova postupka došlo isključivo u odnosu na osobe kojima je kvalifikacija istovjetna tužiteljici priznata, a koje još nisu pristupile stručnom ispitu propisanom za magistre biokemije, dok odgovor na tužbu ne sadrži nikakvo obrazloženje što je sa već priznatim kvalifikacijama osoba, primjerice ZM, koje temeljem istih obnašaju važne javne funkcije iako je, prema navodima prvostupanjskog tijela i tuženika, time ugroženo zdravlje ljudi.

7.1. Podneskom od 12. siječnja 2024. tuženik dostavlja Usporedbu studijskih programa Medicinsko-laboratorijske dijagnostike preddiplomske i diplomske razine koje izvodi Medicinski fakultet u Osijeku sa studijskim programima preddiplomske i diplomske razine Laboratorijske biomedicine koje izvodi Farmaceutski fakultet Sveučilišta u Ljubljani od 2. prosinca 2021. (dalje: Usporedba od 2. prosinca 2021.), koji program je završila tužiteljica. Ističe kako je navedenu Usporedbu od 2. prosinca 2021. izradio Medicinski fakultet u Osijeku na zahtjev Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Strukovni razred za medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku te da je istom utvrđeno da su gotovo istovjetni ishodi učenja, kao i temeljne, opće i specifične kompetencije završenih magistara Medicinsko-laboratorijske medicine u Osijeku i Laboratorijske biomedicine u Ljubljani. Stoga, stručna kvalifikacija magistre laboratorijske biomedicine, koju je tužiteljica stekla na studiju Laboratorijske biomedicine i koji izvodi Farmaceutski fakultet Sveučilišta u Ljubljani, odgovara stručnoj kvalifikaciji magistre medicinsko-laboratorijske medicine koja se stječe završetkom diplomskog sveučilišnog studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a ne stručnoj kvalifikaciji magistre medicinske biokemije i laboratorijske medicine za koju je tražila priznavanje. Pojašnjava kako navedeno znači da magistre laboratorijske biomedicine koji su studij završili u Ljubljani ne mogu biti članovi Hrvatske komore biokemičara, jer završetkom studija nemaju kompetencije magistra medicinske biokemije i laboratorijske medicine.

7.2. U podnesku od 6. veljače 2024. tužiteljica, među ostalim, ističe prigovor prekluzije u odnosu na dostavljenu Usporedbu od 2. prosinca 2021., pa u tom smislu Usporedba od 2. prosinca 2021. nije relevantna niti ima dokaznu vrijednost u ovosudnom postupku. U konačnici, iz predmetne usporedbe nikako ne proizlazi zaključak koji tuženik pokušava stvoriti, a sve jer u istoj uopće nije utvrđivano odgovara li kvalifikacija koju je tužiteljica stekla na fakultetu u Ljubljani stručnoj kvalifikaciji magistre medicinske biokemije i laboratorijske medicine, niti je nepodudarnost tih kvalifikacija uopće moguće izvoditi iz bilo kojeg stupnja sličnosti programa i ishoda učenja između programa diplomskog sveučilišnog studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike i programa Laboratorijske medicine koje izvodi Farmaceutski fakultet Sveučilišta u Ljubljani.

8. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica pred ovim Sudom održana je javna rasprava 27. studenoga 2024. u skladu s odredbom članka 7. stavkom 1. ZUS- a, na kojoj je Sud usvojio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem vještačenja usporedbom predmetnih studijskih programa fakulteta u Republici Sloveniji i Republici Hrvatskoj. Ali, nakon bezuspješnih pokušaja pronalaženja sudskog vještaka ili ustanove koja bi provela predmetno vještačenje, budući da su svi vještaci s traženom stručnom specijalnosti odbili provesti isto, što je razvidno iz korespodencije Suda s istima u spisu, Sud je na ročištu održanom o odsutnosti tuženika 27. listopada 2025., odbio provesti taj dokazni prijedlog budući da je neprovediv.

8.1. Opunomoćenica tužiteljice je na predmetnoj raspravi ostala kod svih navoda iz obje tužbe, kao i kod navoda iz podnesaka dostavljenih tijekom spora te dokaznog prijedloga za provođenjem vještačenja, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imala, ali je predložila Sudu izvršiti uvid u spis predmeta poslovni broj: Us I-1688/2023 odnosno u spise usporednih predmeta dostavljenih od strane Komore po kojem prijedlogu je Sud postupio i priložio traženi predmet te u isti izvršio uvid. Predložila je Sudu usvojiti tužbene zahtjeve te je zatražila naknadu troška prema Troškovniku predanom u spis (str. 725 spisa)

9. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis i spis upravnog postupka, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev u odnosu na rješenja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/II-118-01/23-01/11, URBROJ: 534-07-1-2/4-23-03 od 14. lipnja 2023. i rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-19 od 20. ožujka 2023. neosnovan, a u odnosu na rješenja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/II-118-01/23-01/11, URBROJ: 534-07-1-2/4-23-02 od 14. lipnja 2023. i rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-16 od 2. veljače 2023. osnovan.

10. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije stečene u Republici Sloveniji za obavljanje profesije medicinskog biokemičara u Republici Hrvatskoj podnijela 1. veljače 2022., a koji zahtjev je odbijen prvostupanjskim rješenjem od 2. veljače 2023., i na koje rješenje je tužiteljica uložila žalbu istovremeno sa kojom je podnijela i zahtjev za donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je predmetni zahtjev usvojen jer Hrvatska komora medicinskih biokemičara nije postupila u skladu sa člankom 19. stavkom 7. Zakona odnosno nije u propisanom roku donijela i dostavila rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije.

11. Postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije u zdravstvenoj djelatnosti uređen je odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija i odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj 100/18., 125/19., 133/20. i 147/20.).

12. Prema članku 15. stavku 1. Zakona ako su pristup reguliranoj profesiji ili bavljenje tom profesijom u Republici Hrvatskoj uvjetovani određenim posebnim stručnim kvalifikacijama, nadležno tijelo dužno je dopustiti pristup toj profesiji i bavljenje tom profesijom pod istim uvjetima koji se primjenjuju na državljane Republike Hrvatske i to kandidatu koji je: a) stekao stručnu kvalifikaciju u državi članici i posjeduje potvrdu kompetentnosti ili dokaz o stručnoj kvalifikaciji iz članka 13. ovoga Zakona koji zahtijeva država članica za pristup i obavljanje regulirane profesije na njezinu području ili b) obavljao tu profesiju u punom ili nepunom radnom vremenom istovjetnog ukupnog trajanja najmanje godinu dana u zadnjih deset godina u državi članici u kojoj ta profesija nije regulirana, pod uvjetom da kandidat posjeduje jednu ili više potvrda kompetentnosti ili dokaza o stručnoj kvalifikaciji iz članka 13. ovoga Zakona koje je izdalo nadležno tijelo države članice u kojoj ta profesija nije regulirana.

13. Prema članku 18. stavku 1. Zakona nadležno tijelo može u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije od kandidata koji ispunjava uvjete iz članka 15. ovoga Zakona zatražiti provedbu jedne od dopunskih mjera, i to: a) razdoblje prilagodbe do tri godine ili b) provjeru kompetentnosti. Stavkom 2. određeno je da provedbu dopunske mjere iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo može zatražiti od kandidata ako: a) osposobljavanje koje je prošao obuhvaća bitno različite sadržaje od onih koje obuhvaća dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji koji su propisani u Republici Hrvatskoj ili b) regulirana profesija u Republici Hrvatskoj sadržava jednu ili više aktivnosti koje ne postoje u toj profesiji u kandidatovoj matičnoj državi članici, a osposobljavanje koje se traži u Republici Hrvatskoj obuhvaća bitno različite sadržaje od sadržaja koje obuhvaća potvrda kompetentnosti ili dokaz o obrazovnoj, odnosno stručnoj kvalifikaciji. Prema stavku 3. nadležno tijelo uspoređuje dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje su u Republici Hrvatskoj propisane kao uvjet za obavljanje određene regulirane profesije. Ako na temelju te usporedbe nadležno tijelo ocijeni da kvalifikacije kandidata ne odgovaraju, odnosno da postoje bitne razlike između stručnih kvalifikacija kandidata i stručnih kvalifikacija koje su propisane za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj poziva kandidata zaključkom da se u roku od 30 dana pismeno očituje o izboru jedne od dopunskih mjera iz stavka 1. ovoga članka.

14. Nadalje, prema članku 19. stavku 1. Zakona nadležno tijelo dužno je donijeti rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i dostaviti ga kandidatu najkasnije u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja urednog zahtjeva. Stavkom 2. istog članka određeno je da se rok iz stavka 1. ovoga članka može produžiti najviše za mjesec dana ako za to postoje opravdani razlozi, osim u slučaju automatskog priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija na temelju usklađivanja minimalnih uvjeta osposobljavanja iz poglavlja I. glave IV. ovoga Zakona. Prema stavku 3. iznimno, odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se u slučaju provedbe dopunskih mjera iz članka 18. ovoga Zakona. Stavkom 4. određeno je da je nadležno tijelo dužno odlučiti o zahtjevu kandidata iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona u roku od mjesec dana od dana provedene dopunske mjere iz članka 18. ovoga Zakona. Prema stavku 5. u postupku priznavanja inozemne stručne kvalifikacije nadležno tijelo može zatražiti mišljenje nadležne strukovne organizacije, odgovarajuće obrazovne ustanove ili centra za pomoć iz članka 75. ovoga Zakona koji su dužni svoje mišljenje dostaviti najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja takvog zahtjeva. U protivnom, nadležno tijelo može izdati rješenje bez takvog mišljenja. Stavkom 6. je određeno da mišljenje nadležne strukovne organizacije, odgovarajuće obrazovne ustanove ili centra za pomoć iz stavka 5. ovoga članka ne obvezuje nadležno tijelo. Prema stavku 7. ako nadležno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev kandidata, ne donese rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i ne dostavi ga kandidatu u roku iz stavka 1. ovoga članka, odnosno u slučaju opravdanih razloga u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da je zahtjev kandidata usvojen. U tom slučaju kandidat ima pravo tražiti od nadležnog tijela donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je zahtjev kandidata usvojen, a koje je nadležno tijelo obvezno izdati u roku od osam dana od dana traženja kandidata.

15. Prema članku 20. stavku 4. Zakona u slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članaka 71. i 72. ovoga Zakona, odbit će zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.

16. Člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da nadležna komora uspoređuje dokumentaciju o stručnim kvalifikacijama kandidata sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje određene regulirane profesije sukladno članku 17. Zakona. Stavkom 1. istog članka određeno je da usporedbu obrazovnih programa dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka obavlja nadležna komora na temelju stručne procjene nadležnih stručnjaka koji u sklopu svoje primarne djelatnosti obavljaju izobrazbu, odnosno osposobljavanje kadrova za predmetnu reguliranu profesiju u Republici Hrvatskoj ili su sudjelovali u izradi programa izobrazbe, odnosno osposobljavanja kadrova za predmetnu reguliranu profesiju u Republici Hrvatskoj.

17. Prema članku 177. stavku 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, davanje prava na korištenje profesionalnog naziva u rješenju o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, davanje informacija o postupku i uvjetima za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije provodi nadležna komora sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija.

18. Iz dopisa KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/22-11 od 17. studenog 2022. koji je priložen spisu upravnog postupka proizlazi da je Hrvatska komora medicinskih biokemičara u skladu sa člankom 19. stavkom 5. Zakona od Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta zatražila mišljenje o stečenom obrazovanju i ishodima učenja tužiteljice usporedbom programa obrazovanja ustanove na kojoj je tužiteljica stekla svoje obrazovanje i programa obrazovanja studija Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko- biokemijski fakultet.

18.1. U zaključku Mišljenja Povjerenstva za izradu usporedbe studijskih programa medicinske biokemije sa sličnim studijima u zemlji i inozemstvu Sveučilišta u Zagrebu o stečenom obrazovanju i ishodima učenja kandidatkinje ŠM stečenih završetkom prijediplomskog stručnog studija, medicinsko – laboratorijska dijagnostika Zdravstvenog veleučilišta Zagreb i dvogodišnjeg diplomskog sveučilišnog studija Laboratorijska biomedicina na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani, u postupku priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija KLASA: 602-05/22-01/02, URBROJ: 251-62-01-22-21 od 29. studenoga 2022. navodi se da je usporedbom različitih programa za zanimanje magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje regulirane profesije medicinskog biokemičara utvrđeno da Nastavni plan i program integriranog prijediplomskog i diplomskog studija medicinske biokemije koji se izvodi na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Nastavni plan i program prijediplomskog stručnog studija – Medicinsko laboratorijska dijagnostika Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu (trogodišnji stručni studij) te diplomski sveučilišni studijski program Laboratorijska biomedicina Sveučilišta u Ljubljani (2. stupanj, dvogodišnji studijski program) u značajnom opsegu nisu podudarni. Nadalje, u zaključku se navodi kako se Nastavnim planom i programom prijediplomskog studija Medicinsko laboratorijska dijagnostika Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu (trogodišnji prijediplomski stručni program) te studijskim programom laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani (2. stupanj, dvogodišnji sveučilišni diplomski studijski program) postižu kvalifikacije koje samo djelomično odgovaraju kvalifikaciji koja se postiže integriranim prijediplomskim i diplomskim studijem medicinske biokemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a koja kvalifikacija je usklađena s odgovarajućim propisima i zahtjevima u Republici Hrvatskoj za obavljanjem te regulirane profesije.

19. Nadalje, iz obrazloženja rješenja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/II-118-01/23-01/11, URBROJ: 534-07-1-2/4-23-02 od 14. lipnja 2023. proizlazi da su provedbom usporedne dokumentacije o stečenim stručnim kvalifikacijama tužiteljice sa stručnim kvalifikacijama koje kao uvjet traže propisi Republike Hrvatske za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar, utvrđene bitne razlike u kvaliteti programa nastavnih planova i programa obrazovnih ustanova i studijskih programa koje je tužiteljica završila u odnosu na kvalitetu nastavnog plana i programa studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu. Nadalje, navodi se da je tužiteljica završetkom Medicinsko-laboratorijske dijagnostike Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu i studija Laboratorijske biomedicine u Ljubljani stekla znanja, vještine i kompetencije koji su bitno različiti od onih koji se stječu završetkom studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu te da se iste ne mogu nadoknaditi niti provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, te da nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članaka 71. i 72. Zakona. Stručna kvalifikacija magistrica laboratorijske biomedicine stečena na studiju Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani različita je kvalifikacija od stručne kvalifikacije magistrice medicinske biokemije i laboratorijske medicine, koja se stječe na studiju medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu te stoga da nema uvjeta za priznavanje stručne kvalifikacije. Također, u obrazloženju osporavanog rješenja u odnosu na žalbeni razlog da je pobijano rješenje u koliziji s neoborivom zakonskom presumpcijom propisanom člankom 19. stavkom 7. Zakona i da se zahtjev smatra urednim od 15. listopada 2022. tuženik navodi da je nužna pretpostavka za primjenu zakonske presumpcije iz toga članka urednost zahtjeva, koja u konkretnom slučaju ne postoji.

20. Prvenstveno, u predmetnom sporu trebalo je ocijeniti zakonitost rješenja kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za donošenjem rješenja kojim se utvrđuje da je usvojen zahtjev za priznavanje.

20.1. Naime, u skladu sa prethodno citiranim odredbama članka 19. Zakona ovaj Sud smatra kako je rješenjem Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-19 od 20. ožujka 2023. osnovano odbijen zahtjev tužiteljice za donošenjem rješenja kojim se utvrđuje da je usvojen njen zahtjev za priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije magistrica laboratorijske biomedicine stečene u Republici Sloveniji za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar u Republici Hrvatskoj jer je usporedbom utvrđeno da je stručna kvalifikacija magistrice laboratorijske biomedicine, koju je tužiteljica stekla na studiju Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani, različita kvalifikacija od stručne kvalifikacije magistrice biokemije laboratorijske medicine, koja se stječe na studiju Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu.

20.2. Zakonska predmnjeva usvajanja zahtjeva ne presumira da bi zahtjev stranke trebao biti usvojen i kada stranka traži priznanje kvalifikacije bitno različite od one koju kao uvjet za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj određuju propisi, već suprotno, ako se traži priznanje kvalifikacije te je zahtjev uredan, a uvjeti za priznavanje su ispunjeni. Drugačije tumačenje ove odredbe dovelo bi do apsurdne situacije u kojoj bi svako nepostupanje prvostupanjskog tijela da odluči o zahtjevu za priznavanje inozemne kvalifikacije u određenom roku rezultiralo priznavanjem bilo kakve kvalifikacije, što prema mišljenju ovoga Suda nije intencija zakonodavca.

20.3. Dakle, Sud smatra da je neosnovan zahtjev tužiteljice za poništavanjem rješenja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/II-118-01/23-01/11, URBROJ: 534-07-1-2/4-23-03 od 14. lipnja 2023. i rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-19 od 20. ožujka 2023., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je usvojen zahtjev za priznavanjem inozemne stručne kvalifikacije. Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

21. Nadalje, u odnosu na zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-118- 01/23-01/11, URBROJ: 534-07-1-2/4-23-02 od 14. lipnja 2023. kojim je odbijena žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034- 06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-16 od 2. veljače 2023. o odbijanju zahtjeva tužiteljice za priznavanjem inozemne kvalifikacije, prema članku 20. stavku 4. Zakona zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije odbija u slučaju kad nadležno tijelo utvrdi da postoje bitne razlike u stručnim kvalifikacijama kandidata koje se ne mogu nadoknaditi ni provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, a nisu ispunjeni uvjeti za djelomičan pristup profesiji iz članaka 71. i 72. Zakona. Dakle, iz prethodno navedenoga proizlazi da je prije odbijanja zahtjeva za priznavanje, u slučaju postojanja bitnih razlika u stručnim kvalifikacijama kandidata potrebno utvrditi mogu li se razlike nadoknaditi i provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona.

21.1. Nastavno na navedeno, a kako osporavana rješenja osim kratkih navoda da se razlike u stručnim kvalifikacijama ne mogu otkloniti niti provedbom dopunskih mjera iz članka 18. stavka 1. Zakona, ne sadrže valjano i dostatno obrazloženje razloga zašto u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za provedbu dopunskih mjera iz članka 18. Zakona, to ovaj Sud nije mogao otkloniti prigovor tužiteljice kako nije jasno zašto nisu određene dopunske mjere iz članka 18. Zakona.

22. K tome, u odnosu na navode tužiteljice da je ista stavljena u otegotniji položaj u odnosu na druge podnositelje zahtjeva za priznanje istovrsne stručne kvalifikacije i da je prvostupanjsko tijelo, suprotno dosadašnjoj praksi, isključivo u odnosu na zahtjev tužiteljice zatražilo predmetnu usporedbu odnosno mišljenje fakulteta u Zagrebu treba reći kako iz rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-04/20-01/02, URBROJ: 406-01/23-16 od 19. lipnja 2023., a koje je priloženo spisu ovoga spora, proizlazi da je u postupku podnositeljice RM određena obnova postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije (točka I.) kao i da će se u tom postupku pribaviti mišljenje Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu o stečenom obrazovanju i ishodima učenja, a temeljem usporedbe studijskih programa obrazovnih ustanova koje je podnositeljica završila i programa obrazovanja studija Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta, a temeljem dopune dokumentacije (točka III.). Navedeno govori u prilog navodima tuženika kako prvostupanjsko tijelo, u ranijim predmetima priznavanja inozemne stručne kvalifikacije stečene na studiju Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani, nikada nije izvršilo usporedbu studijskih programa Medicinske biokemije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sa studijskim programom stručnog studija Medicinsko-laboratorijska dijagnostika Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu te studijskim programom Laboratorijska biomedicina Sveučilišta u Ljubljani stoga da je nakon izvršene procjene, odnosno na temelju saznanja za nove činjenice u predmetima iste pravne stvari u kojima su podnositelji podnijeli zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije stečene na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, u postupku po službenoj dužnosti utvrdilo da u naprijed navedenim predmetima postoje razlozi za obnovu postupka, sve u skladu s odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a.

22.1. Sud je po prijedlogu tužiteljice, priklopio te izvršio uvid u spis ovoga Sud poslovni broj: Us I-1688/2023, u kojem je s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja zatražen od tuženika i prvostupanjskog tijela spis predmeta KLASA: UP/I-034-04/20-01/02, te spis predmeta vezano za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije ZM te podatak o dosada priznatim kvalifikacijama istovjetnima kvalifikaciji tužiteljice, kako bi na taj način izvršio kontrolu zakonitosti osporavanog rješenja. U tom predmetu je utvrđeno da Hrvatska komora medicinskih biokemičara prema podnesku od 17. srpnja 2025. navodi da je Ministarstvo zdravstva u dopisu Komori od 9. ožujka 2021. dalo mišljenje da završen studij laboratorijske medicine u Republici Sloveniji u trajanju od dvije godine može biti nadogradnja jedino u stjecanju više razine obrazovanja u djelatnosti medicinsko-laboratorijske dijagnostike, ali ne i medicinske biokemije, dok je dopisom od 5. listopada 2021. Komori predložilo da u predmetu kandidatkinje MM (ima istovjetne kvalifikacije) u otvorenom roku iz članka 131. stavka 2. ZUP-a postupi prema članku 129. stavku 3. i članku 131. stavku 3. ZUP-a, i to iz razloga nezakonitosti rješenja budući da nije izvršena usporedba studijskog programa stečenog u inozemstvu (Republika Slovenija) s važećim programom studija čijim se završetkom stječe akademski naziv magistar medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Ističe da je Komora postupila po predmetnom prijedlogu i poništila rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije istovjetne kvalifikaciji tužiteljice, kako u predmetu kandidatkinje MM, tako i u svim ostalim predmetima koji su identični njezinom, a glede kojih nije protekao rok iz članka 131. stavka 2. ZUP-a, dok je glede zahtjeva za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija istovjetnih kvalifikaciji tužiteljice, a rješavanje koji je bilo u tijeku, provedena usporedba studijskih programa te su zahtjevi odbijeni, pa tako i tužiteljičin zahtjev. Također dodaje da je Komora u periodu od 2015. do 2018. godine izvršila priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija istovjetnih kvalifikaciji tužiteljice slijedećim kandidatima: HM, ZM, FM i SM te ujedno napominje da se radi o kandidatima čija rješenja o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija istovjetnih kvalifikaciji tužiteljice nisu poništena zbog proteka roka iz članka 131. stavka 2. ZUP-a. Nadalje, uvidom u spis utvrđeno je da je Hrvatska komora medicinskih biokemičara dana 19. lipnja 2023. donijela rješenje KLASA: UP/I- 034-04/20-01/02, URBROJ: 406-01/23-16 kojim je određena obnova upravnog postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije temeljem kojega je doneseno rješenje KLASA: UP/I-034-04/20-01/02, URBROJ: 406-24-20-5 od 19. lipnja 2020. kojim rješenjem je ĐM iz [adresa] priznata inozemna stručna kvalifikacija stečena na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, Republika Slovenija. Iz obrazloženja rješenja od 19. lipnja 2023. proizlazi da je Hrvatska komora medicinskih biokemičara prilikom donošenja rješenja od 19. lipnja 2020. zaključila da je studijski program Laboratorijska medicina Sveučilišta u Ljubljani, Fakultet za farmaciju, Republika Slovenija, završetkom kojega se stječe stručni naziv magista/magistra laboratorijske medicine, sukladan studijskom programu Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Republika Hrvatska, završetkom kojeg se stječe akademski naziv magistar/magistra medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Navedenim rješenjem je samo određena obnova upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje kojim je ĐM priznata inozemna stručna kvalifikacija stečena na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, Republika Slovenija, dok prema članku 127. stavku 1. ZUP-a, nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti. Stoga proizlazi da u ovom trenutku je još uvijek nepoznat ishod upravnog postupka u kojem je određena obnova, odnosno na snazi je (još uvijek) ostalo rješenje KLASA: UP/I-034-04/20-01/02, URBROJ: 406-24-20-5 od 19. lipnja 2020. kojim rješenjem je ĐM priznata inozemna stručna kvalifikacija stečena na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, Republika Slovenija (rješenjem priznata kvalifikacija istovjetna kvalifikaciji tužiteljice). Naime, okolnost vođenja postupka po izvanrednome pravnom lijeku sama po sebi ne utječe na opstojnost rješenja o priznavanju kvalifikacije te u konkretnom slučaju, dokle god rješenje o priznavanju kvalifikacije proizvodi pravne učinke, polazi se od postojanja pravne egzistencije rješenja o priznavanju stručne kvalifikacije. Nadalje, rješenjem Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034-04/20-01/05, URBROJ: 406-01- 21-3 od **.**.2021. AM priznata je inozemna stručna kvalifikacija u dijelu koji se odnosi na završetak magistarskog studijskog programa drugog stupnja Laboratorijska medicina na Fakultetu za farmaciju Sveučilišta u Ljubljani, Republika Slovenija (točka 1. izreke) te je utvrđeno da je studijski program Laboratorijska medicina Sveučilišta u Ljubljani, Fakultet za farmaciju, Republika Slovenija, završetkom kojega se stječe stručni naziv magista/magistra laboratorijske medicine, sukladan studijskom programu Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Republika Hrvatska, završetkom kojeg se stječe akademski naziv magistar/magistra medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Dakle, i tim rješenjem priznata je kvalifikacija istovjetna kvalifikaciji tužiteljice, a iako tuženik tvrdi da je i u ovom slučaju pokrenut postupak obnove jer je prvostupanjsko tijelo propustilo izvršiti propisanu usporedbu studijskih programa, odnosno utvrditi odlučne činjenice u postupku koje bi tada dovele do drugačijeg rješenja stvari, za navedene tvrdnje nije dostavio nikakve dokaze niti je dostavio dokaz da je rješenje od

15. siječnja 2021. poništeno ili ukinuto.

22.2. S obzirom na navedeno, nema objektivnog i razumnog opravdanja za razliku u ishodima upravnih postupaka vođenih u povodu zahtjeva tužiteljice s jedne strane i u povodu zahtjeva CM i AM (pripadnika iste skupine adresata pravne norme čiji je pravni i činjenični položaj istovjetan), podnesenih radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje profesije magistra medicinske biokemije, odnosno laboratorijske medicine u Republici Hrvatskoj, a nakon završenog Magistarskog studijskog programa Laboratorijske medicine 2. stupnja na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju.

22.3. Naime, za tužiteljicu negativan ishod upravnog postupka u bitnome je uvjetovan činjenicom da je tužiteljica završetkom studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu i studija Laboratorijske biomedicine Sveučilišta u Ljubljani stekla različitu kvalifikaciju i bitno različita znanja, vještine i kompetencije od onih koji se stječu završetkom studija Medicinske biokemije Sveučilišta u Zagrebu te stoga da nema uvjeta za priznavanje stručne kvalifikacije, dok je u drugim činjenično i pravno istovjetnim predmetima proizašao pozitivan ishod u pogledu ostvarivanja prava na priznavanje inozemne stručne kvalifikacije obzirom da je u istima zaključeno da je studijski program Laboratorijska medicina Sveučilišta u Ljubljani, Fakultet za farmaciju, Republika Slovenija, završetkom kojega se stječe stručni naziv magistar/magistra laboratorijske medicine, sukladan studijskom programu Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Republika Hrvatska, završetkom kojeg se stječe akademski naziv magistar/magistra medicinske biokemije i laboratorijske medicine.

23. Iz svih navedenih razloga Sud je usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenje tuženika KLASA: UP/II-118-01/23-01/11, URBROJ: 534-07-1-2/4-23-02 od 14. lipnja 2023. i rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara KLASA: UP/I-034- 06/22-01/01, URBROJ: 406-01/23-16 od 2. veljače 2023. te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju odluke te je dužno ispitati i valjano obrazložiti razloge svoje odluke (članak 119. stavak 4. i 151. stavak 2. ZUS-a).

24. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.

24.1. Člankom 144. stavkom 3. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 27. točka 1. podstavak 2. prema kojem za sastavljanje tužbe, odgovora na tužbu, prijedloga za donošenje privremene mjere, prijedloga za nagodbu te obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife).

24.2. Tako tužiteljici pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife), uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife; kao i trošak zastupanja na ročištima 27. studenog 2024. i 27. listopada 2025. od po 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife), te trošak činjenično i pravno obrazloženog podneska odgovora na tužbu od 2. studenoga 2023. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 23/1. Tarife), odnosno ukupno 5.000,00 eura. Zatražena zatezna kamata u tužbi određena je u skladu s člankom 144. stavkom 4. ZUS-a.

24.3. Slijedom iznesenoga, a budući da je tužiteljica uspjela u sporu, pripada joj pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 7.812,50 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji joj je tuženik dužan naknaditi.

24.4. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak podnesaka od 11. prosince 2024., 6. veljače 2025. i 10. ožujka 2025. budući da isti 6. veljače 2025., budući da u istima nisu iznesena nikakva nova činjenična ni pravna razlaganja koja su pridonijela uspjehu u ovom upravnom sporu, obzirom da su isti suštinski već bili izneseni u preostalim podnescima, kao niti trošak sastava žalbi na prvostupanjska upravna rješenja s obzirom da se isti ne nadoknađuju u upravnom sporu te je stoga u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen.

24.5. Stoga je u odnosu na trošak spora odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

U Osijeku 31. listopada 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točki II. i III. ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS- a) dok je protiv točki I. i IV. ove presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. i članak 127. stavak 2. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćenici

2. Tuženiku

3. Izdvojiti spis poslovni broj: Us I-1688/2023

Broj odluke: Us I-1631/2023-29
Sud: Upravni sud u Osijeku
Datum odluke: 31.10.2025.
Pravomoćnost: Pravomoćna odluka
Datum objave: 16.11.2025.
Upisnik: Us I - Upisnik za ocjenu zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela i ocjenu zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela
Vrsta odluke: Presuda
Prethodne odluke:
  • Us I-1631/2023-29, Upravni sud u Osijeku, 31.10.2025
Zakonsko kazalo:
  • Sudski poslovnik, NN 37/2014, 24.03.2014, čl. 113. st. 1.
  • Ustav Republike Hrvatske, NN 56/1990, 22.12.1990, čl. 26.
  • Zakon o općem upravnom postupku, NN 47/2009, 16.04.2009, čl. 123. st. 1. toč. 1.
  • Zakon o općem upravnom postupku, NN 47/2009, 16.04.2009, čl. 127. st. 1.
  • Zakon o općem upravnom postupku, NN 47/2009, 16.04.2009, čl. 129. st. 3.
  • Zakon o općem upravnom postupku, NN 47/2009, 16.04.2009, čl. 131. st. 2.
  • Zakon o općem upravnom postupku, NN 47/2009, 16.04.2009, čl. 131. st. 3.
  • Zakon o općem upravnom postupku, NN 47/2009, 16.04.2009, čl. 30.
  • Zakon o općem upravnom postupku, NN 47/2009, 16.04.2009, čl. 8.
  • Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, NN 82/2015, 24.07.2015, čl. 19. st. 7.
  • Zakon o zdravstvenoj zaštiti, NN 100/2018, 14.11.2018, čl. 177. st. 1.
Izvor: https://odluke.sudovi.hr/Document/View?id=51d3f84f-5a93-4479-a0ca-cfe17c7aa8fe