REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-2090/2024-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja VB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Moreno Pajković, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, OIB 33706439962, Rijeka, Blaža Polića 2, radi uklanjanja, 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja, podredno oglašavanja ništavim, rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/935, URBROJ: 443-02-05-12-24-4 od 31. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/935, URBROJ: 443-02- 05-12-24-4 od 31. listopada 2024. naređeno je tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana ukloni zidanu građevinu tlocrtnih dimenzija 4,50 x 2,90 m + 1,50 x 1,40 m, visine prizemlja, s jednostrešnim krovištem, na betonskoj temeljnoj ploči; betonsku ploču tlocrtnih dimenzija 1,30 x 1,10 m na kojoj je namontiran PVC spremnik za vodu, te dva betonska postolja tlocrtnih dimenzija 0,75 x 0,20 m, visine 40 cm od tla, zajedno sa na njima namontiranim limenim spremnikom dimenzija 2,00 x 0,70 m, visine 1,70 m, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Pinezići.

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora (na održanoj raspravi) ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, pri čemu navodi da je on ponajprije posjednik, a onda i suvlasnik predmetne nekretnine, na kojoj nije proveden postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice s još četrdesetak suvlasnika. Nastavno napominje da je predmetna zemljišna čestica dio zajedničke poljoprivredne aktivnosti u okviru koje djeluju zajedno s ostalim ortacima poljoprivrednicima te da je riječ o aktivnosti koja se odvija u prostoru od oko 220.000 m[2] uređenog i pretežno parceliranog poljoprivrednog zemljišta. Ističe da se predmetna nekretnina koristi isključivo u poljoprivrednu svrhu, te da tužitelj ne prebiva na otoku Krku, pa je stoga isti vodio računa o mogućnostima predviđenima Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima kao i Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama. Ističe da različite jedinice lokalne samouprave imaju različita rješenja za poljoprivredna zemljišta, a da prostorno-planska dokumentacija nadležne jedinice za područje na kojemu se nalazi tužiteljeva nekretnina ne predviđaju mogućnost gradnje poljske kućice i slično, pa se tužitelj pouzdao u komparativna rješenja i zakonske norme, a s obzirom na podnormiranost prostornim planovima. Smatra da bi zatečeno stanje trebalo prosuđivati kroz prizmu agrotehničkih mjera prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 20/18, 115/18, 98/19, 57/22; dalje: ZPZ), a koje bi bile u nadležnosti komunalnog redara te JLS-a, a ne tuženika. Ističe da postojećim lokacijskim i prostorno-planskim uvjetima nigdje nije izrijekom zabranjeno na privatnoj poljoprivrednoj čestici imati modalitete za njegovu obradu, niti je općim aktima jedinice lokalne samouprave standardiziran i definiran oblik i/ili tipologija izvedbi koje bi se mogle postavljati na poljoprivredno zemljište. Zaključno, navodi da tuženik nije naveo niti jedan prostorno-planski uvjet prema kojem bi zatečeno stanje bilo suprotstavljeno, niti je iste valorizirao u odnosu na postojeće primjenjive propise više pravne razine. Ističe da je sukladno čl. 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima dopušteno graditi određene građevine i bez građevinske dozvole i glavnog projekta, te također ističe da je u tijeku postupak legalizacije predmetnih građevina, pa smatra da je tuženik sukladno čl. 42. Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama bio dužan odrediti prekid postupka. Poziva se na zaštitu ustavnih prava i sloboda. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi, podredno oglasi ništavim, pobijano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (provođenje građevinskog vještačenja na okolnost vidljivosti zgrade za snimci DOF 5/2011 te na okolnost da je dokumentacija koju je tužitelj dostavio uz zahtjev za ozakonjenje potpuna) smatrajući da su sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika utvrđene na razini izvjesnosti, a kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu, dok okolnosti radi čijeg je dokazivanja predloženo provođenje navedenih dokaza, nisu relevantne za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika.

6. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za spajanje predmetnog upravnog spora s upravnim sporom koji se vodi povodom tužbe tužitelja protiv istog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja kojim se odbija prijedlog tužitelja za prekidom izvršenja (koji se kod ovoga Suda vodi pod posl.br. Us I-247/2025). Naime, radi se o upravnim sporovima koji se vode radi ocjene zakonitosti različitih upravnih akata, za ocjenu zakonitosti kojih su relevantne različite činjenice i okolnosti, pa stoga Sud nije smatrao svrsishodnim provoditi jedinstveni postupak.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema članku 106. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: ZG) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama čl. 128.-130. ZG-a, od kojih se odredba čl. 128. ZG-a odnosi na jednostavne i druge građevine i radove.

9. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZG-a građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevinskih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (tč. 10). Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (tč. 11.).

10. Sukladno čl. 113. st. 1. tč. 1. Zakona o Državnom inspektoratu (NN br. 115/18, 117/21, 67/23; dalje: ZDI), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

11. Sukladno čl. 106. st. 1. ZDI-a, inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

12. Odredbom čl. 2. st. 1. tč. 16. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23, dalje: Pravilnik) propisano je da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi građevina i oprema namijenjene biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru, kao što je cisterna za vodu zapremine do 27 m3, agrometeorološka stanica, vjetrenjača za protumraznu zaštitu poljoprivrednih nasada s pogonskim motorom i spremnikom goriva uz izjavu ovlaštenog inženjera građevinarstva da vjetrenjača ispunjava temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, oprema za dugogodišnje nasade (vinograde, voćnjake, hmeljike, maslinike) i rasadnike ukrasnog bilja te voćnog i vinogradarskog sadnog materijala, što uključuje konstrukciju nasada bez obzira na materijal (stupovi, zatega, žice, podupore) ovisno o uzgojnom obliku, protugradnu mrežu sa potkonstrukcijom i ograđivanje poljoprivrednih površina prozračnom ogradom sa stupovima bez trakastog temeljenja.

13. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležni građevinski inspektor dana 26. rujna 2023. na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proveo inspekcijski nadzor o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: UP/I-362-02/24-02/935, URBROJ: 443-02-02-20-24-1 (dalje: zapisnik). Iz zapisnika proizlazi da je neposrednim opažanjem inspektora utvrđeno da su na navedenoj nekretnini u suvlasništvu tužitelja izgrađene građevine opisane u tom zapisniku (te kasnije u izreci osporenog rješenja). Nastavno je izvršenim uvidom u Prostorni plan uređenja Grada Krka utvrđeno kako se navedena zemljišna čestica, na kojoj su izgrađene predmetne građene, nalazi unutar ZOP-a (Zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 metara) na području označenom kao "PŠ" ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište. Također, izvršen je uvid u dokumentaciju nadležnog ureda za graditeljstvo Grada Krka te je utvrđeno da za građenje predmetnih objekata nije izdana izvršna građevinska dozvola. Predmetni Zapisnik dostavljen je tužitelju zajedno s dopisom od 3. listopada 2024. kojim ga se poziva da se očituje o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za rješavanje konkretne upravne stvari. Na poziv javnopravnog tijela tužitelj je odgovorio podneskom od 16. listopada 2024., u kojem je istaknuo da je zidani objekt izgradio tijekom 2010., a spremnike za vodu nakon 2015.

14. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih pravnih normi, Sud nalazi da je osporavana odluka tuženika utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužiteljica prigovorima iznijetim u tijeku ovog spora nisu doveli u sumnju. Sud u cijelosti prihvaća argumentaciju tuženika iznijetu u obrazloženju pobijanog akta te, dodatno, u odgovoru na tužbu budući iz stanja spisa proizlazi da objekti koji su opisani u osporenom rješenju i Zapisniku te prikazani na fotografijama u privitku Zapisnika predstavljaju građevine u smislu ranije citirane odredbe čl. 3. st. 1. tč. 11. ZG-a, čijem se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole.

15. Neosnovanim Sud nalazi navode tužitelja da se predmetne građevine mogu podvesti pod građevine namijenjene poljoprivredi (biljnoj proizvodnji) na otvorenom prostoru iz ranije citirane odredbe čl. 2. st. 1. tč. 16. Pravilnika. Naime, tužitelj je u tijeku postupka dostavio snimku izvedenog stanja sačinjenu za postupak legalizacije, iz koje je razvidno da je predmetna građevina okarakterizirana kao jednostavna zgrada stambene namjene (obiteljska kuća), te je navedeno da se ista sastoji od dnevnog boravka s blagovanjem, kuhinje i kupaonice. Stoga Sud nalazi pravilnim zaključak tuženika da kako predmetna zgrada, tako i pomoćne građevine (betonska postolja sa spremnicima) imaju stambenu namjenu, te se ne mogu podvesti pod građevine koje se sukladno odredbama Pravilnika mogu graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta. Navedene činjenice utvrđene su u tijeku postupka od strane nadležnog višeg građevinskog inspektora, osobe građevinske struke s višegodišnjim iskustvom u radu s (ne)zakonitim građevinama.

16. Što se tiče navoda da bi zatečene izvedbe trebalo prosuđivati kroz prizmu agrotehničkih mjera prema odredbama ZPZ-a, valja prije svega navesti da agrotehničke mjere, prema čl. 2. tč. 1. Pravilnika o agrotehničkim mjerama ("Narodne novine" broj 22/19) predstavljaju skup mehaničkih, fizikalnih, kemijskih i bioloških zahvata u i na poljoprivrednom zemljištu s ciljem povećanja ili održavanja trenutne plodnosti zemljišta te osiguranja odgovarajućeg gospodarenja sadržajem organskog ugljika s ciljem sprječavanja ili smanjenja degradacije tla i zemljišta kako bi se osigurala sigurnost hrane, prilagodba i ublažavanje klimatskih promjena, poboljšala kvaliteta tla, smanjila erozija, povećao kapacitet zadržavanja vode i povećala otpornost na sušu, dok bonitetna vrijednost zemljišta treba primjenom agrotehničkih mjera ostati ista ili bi se primijenjenim mjerama trebala povećati. Imajući u vidu prethodno spomenutu definiciju, s jedne strane, te utvrđeno stanje stvari na terenu, s druge strane, očito je da se predmetne građevine ne mogu podvesti pod ovaj pojam.

17. Također, neosnovano tužitelj prigovara nadležnosti tuženika obzirom da iz svega ranije izloženog jasno proizlaze da se u konkretnom slučaju ne radi o građenju koje bi bilo u nadležnosti komunalnog redara, već o građevinama za čije je građenje bilo potrebno ishoditi akt za gradnju, te nadzor nad kojima stoga potpada pod nadležnost građevinskog inspektora.

18. Nastavno, neosnovani su i navodi tužitelja glede podnormiranosti odredaba prostornog plana. Naime, prostorno planiranje potpada pod samoupravnu nadležnost jedinice lokalne samouprave, pa stoga okolnost što određena jedinica lokalne samouprave na svojem području predviđa gradnju određene vrste građevina, ne stvara obvezu za druge jedinice niti legitimna očekivanja ili pravo stranaka na građenje na području druge jedinice lokalne samouprave. U svakom slučaju, ovdje se radi o građenju bez izvršne građevinske dozvole, pa su u tom smjeru istaknuti navodi irelevantni.

19. Glede navoda tužitelja o pogrešnoj pasivnoj legitimaciji, ističe se da je tužitelj nesporno suvlasnik predmetne nekretnine, a isti se kako u očitovanju dostavljenom tijekom nadzora tako i u ovome sporu očitovao kao investitor spornih građevina. Stoga je istome zakonito na temelju čl. 106. st. 1. ZDI-a naloženo uklanjanje predmetnih građevina.

20. Zaključno, za zakonitost pobijanog rješenja o uklanjanju nije relevantna okolnost je li tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, te je li taj zahtjev osnovan. Naime, prema čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) građevinski inspektor prekinut će na zahtjev stranke postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju da postupak legalizacije završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju, po pravomoćnosti tog rješenja postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će obustaviti. Pritom okolnost što je za bespravno izgrađenu građevinu postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju (eventualno) još uvijek u tijeku, ne predstavlja zapreku za donošenje rješenja o uklanjanju takve bespravno izgrađene građevine, niti ishod tog postupka predstavlja prethodno pitanje kako za inspekcijski postupak, tako ni za ovaj spor. Naime, odredbom čl. 42. Zakona o postupanju propisano je samo da će građevinski inspektor rješenjem prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, ako je ta zgrada vidljiva na DOF-u 5/11, na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, i to na temelju zahtjeva stranke uz koji su podneseni zakonom propisani dokazi; a u slučaju da postupak legalizacije završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju, građevinski će inspektor po pravomoćnosti tog rješenja obustaviti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade.

21. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da okolnost pokrenutog postupka za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za bespravno izgrađenu građevinu, nema utjecaja niti predstavlja zapreku za vođenje inspekcijskog postupka koji rezultira donošenjem rješenja o uklanjanju bespravno izgrađene zgrade, već može imati utjecaj samo na postupak izvršenja tog rješenja, koji će se na zahtjev stranke, i uz dostavu zakonom propisanih dokaza, prekinuti do pravomoćnog okončanja postupka legalizacije, te će se, u slučaju okončanja tog postupka na način povoljan za stranku (donošenje pravomoćnog rješenja o izvedenom stanju), potom obustaviti. Također, za predmetni postupak nisu relevantni ni navodi tužitelja koji se odnose na osnovanost podnesenog zahtjeva za ozakonjenje (vidljivosti građevine na snimci DOF 5/2011, potpunost dokumentacije).

22. Stoga iznijeti navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja tuženika.

23. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da je pobijano rješenje tuženika zakonito, te isto nije opterećeno kojim od odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21) taksativno navedenih razloga ništavosti, te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

24. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS- a, prema kojoj tužitelju, koji nije uspio u ovome sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora.

25. Tužitelj je u okviru tužbe predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, navodeći da bi se izvršenjem osporenog rješenja tužitelju nanijela šteta koja bi se mogla teško popraviti, jer da će doći do stradavanja poljoprivrednih kultura.

26. Čl. 42. st. 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. St. 2. istog čl. propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

27. Dakle, da bi Sud odredio odgodni učinak tužbe uvjeti iz citiranog čl. 42. st. 1. ZUS- a moraju biti kumulativno ispunjeni, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje protivi se javnom interesu izraženom u odredbama ZDI-a i to posebice odredbama čl. 1. i čl. 103. st. 1. toga zakona, koje propisuju da se postupci pokreću u javnom interesu i to po službenoj dužnosti (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Usž-406/17-2 od 15. veljače 2017., Usž-577/18-2 od 12. srpnja 2018., Usž-3290/19- 2 od 20. studenog 2019., Usž-2359/20-3 od 29. siječnja 2021., Usž-4620/22-2 od 7. veljače 2023., Usž-2016/2024-2 od 29. svibnja 2024., Usž-1169/2024-2 od 29. svibnja 2024., Usž-2078/2023-2 od 9. srpnja 2024.), a tužitelj nije dokazao da bi u konkretnom slučaju njegovi privatni interesi imali prevagu nad javnim. Osim toga, šteta koja bi po njegovim navodima istome nastupila, predstavlja materijalnu štetu, te je stoga nadoknadiva. Slijedom navedenog, kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe, to je prijedlog odbijen.

U Rijeci 31. listopada 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a). Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Morenu Pajkoviću, odvjetniku u Rijeci, Ante Starčevića 5

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2