REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-2289/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice ĐR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Mirjana Oredić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić, Karlovac, Dr. V. Maček 1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi obnove kuće, 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-01/22-01/15, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 26. studenoga 2024.

II. Poništava se rješenje Karlovačke županije, Upravnog odjela za opću upravu KLASA: UP/I-361-01/20-03/6, URBROJ: 2133-08/04-22-8 od 3. studenoga 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. Prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom postupku obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za Opću upravu KLASA: UP/I- 361-01/20-03/6, URBROJ: 2133-08/04-22-8 od 3. studenoga 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice ĐR za utvrđivanje prava na povrat vlastitih sredstava uloženih u djelomičnu obnovu u ratu oštećene obiteljske kuće na adresi [adresa].

2. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-01/22-01/15, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 26. studenoga 2024. odbijena je žalba tužiteljice protiv navedenog prvostupanjskog rješenja.

3. Upravna tijela utemeljila su svoja rješenja na utvrđenju da tužiteljica prije početka ratnih operacija 1991. niti kasnije nije bila vlasnica niti suvlasnica predmetne obiteljske kuće, niti je nasljednica izvornog podnositelja zahtjeva (pok. supruga KR), nastavno da se ne radi o ratnoj šteti jer da predmetna kuća nije oštećena kao posljedica izravnog ratnog djelovanja, te zaključno da uz zahtjev za povrat sredstava nisu priloženi zakonom propisani dokazi odnosno odobrenje Ministarstva za obnovu.

4. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, tužiteljica u tužbi i u kasnijem tijeku spora ističe da je u upravnom postupku pogrešno utvrđeno da ona nije bila vlasnica niti suvlasnica predmetne obiteljske kuće prije početka ratnih operacija 1991. niti kasnije, te da nije nasljednica pok. KR, pa da stoga ne ispunjava uvjete iz Zakona o obnovi. Ističe da iz dokaza provedenih tijekom postupka, a osobito iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su predmetnu kuću tužiteljica i njezin pokojni suprug KR izgradili vlastitim sredstvima tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, za vrijeme trajanja braka, pa se stoga radi o bračnoj stečevini temeljem tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima. Stoga je tužiteljica u vrijeme podnošenja zahtjeva bila suvlasnica predmetne nekretnine, pri čemu se bračna stečevina presumira neovisno o okolnosti što nije upisana u zemljišne knjige budući da se u tom slučaju vlasništvo stječe temeljem zakona. Nastavno ističe da su ona i pokojni suprug vlastitim sredstvima nakon rata promijenili kompletan krov i limariju, te izveli potrebne zidarske i tesarske radove, pa su i sredstva čiji se povrat u ovom postupku zahtijeva također bračna stečevina. Ukazuje da je tužiteljica zakonska nasljednica pokojnog supruga, pa je novčana tražbina koje predmet ovog postupka ne samo bračna stečevina (u pola dijela) već i zakonski nasljedni dio ostavinske imovine pokojnog supruga koju čini ta tražbina. Navodi da je u skladu sa tadašnjom sudskom praksom (presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-5212/2011-4 od 10. listopada 2013.), sukladno kojoj pravo na obnovu objekta može ostvariti samo jedna osoba, zahtjev oficijelno podnio suprug KR, dok je tužiteljica navedena kao član domaćinstva. Smatra da su upravna tijela neosnovana u ovoj fazi postupka sada odbila zahtjev tužiteljice kao da ona nije bila suvlasnica nekretnine i univerzalni sukcesor KR, osobito stoga što su njezini sinovi koji su također zakonski nasljednici pokojnog supruga svoju tražbinu ustupili majci, pa je tužiteljica u odnosu na tu tražbinu jedini sukcesor podnositelja zahtjeva. Ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-7142/2011-4 od 30. siječnja 2014. sukladno koje pravo na obnovu kuće, a time i povrat uloženih sredstava, ima osoba koja dokaže da je bila vlasnik objekta prije početka oružanih sukoba. Ističe da je prije rata po osnovi bračne stečevine bila suvlasnica predmetne nekretnine, te da je suprug sinovima mogao darovati samo svoj suvlasnički dio, a ne i suvlasnički dio pripada tužiteljici, kao i da sinovi ne osporavaju njezin status kao sukcesora KR u ovom postupku. Ukoliko je tijelo to smatralo spornim, tada je tužiteljicu trebalo uputiti u pokretanje ostavinskog postupka iza pok. KR. Ukazuje da se ovdje ne odlučuje o pravu na obnovu kuće već o pravu na povrat vlastitih sredstava uloženih u obnovu, pa stoga za utvrđivanje sukcesora KR nije bitna činjenica što je samo objekt sada u vlasništvu sinova, već je bitno da su KR i tužiteljica ŠR bili suvlasnici tog objekta prije rata i u vrijeme podnošenja zahtjeva te da su zajedničkim sredstvima obnovili taj objekt. Nastavno tužiteljica osporava utvrđenje upravnih tijela da se ne radi o ratnoj šteti, ističući da je izrekom pravomoćnog rješenja od 26. ožujka 1998. utvrđena ratna šteta i to V. stupanj oštećenja, a sukladno utvrđenju Komisije za procjenu ratne štete iz zapisnika od 16. listopada 1995. Ukazuje da taj zapisnik predstavlja javnu ispravu mjerodavnu za utvrđenje pravno relevantne činjenice, pri čemu je neosnovano pozivanje upravnih tijela da je taj zapisnik poništen budući da isti ne predstavlja niti rješenje niti zaključak već javnu ispravu. Nastavno osporava postupanje nove Komisije za procjenu ratne štete koja nije neposredno pregledala objekta u vrijeme oštećenja, već tek 3. rujna 2014. (19 godina nakon prestanka rata), te neosnovano na temelju izjava svjedoka poništila zapisnik stručnih vještaka koji su prije bili članovi ranije Komisije za procjenu štete i koji su neposredno na temelju očevida potvrdili postojanje ratne štete. Smatra da je prvostupanjsko tijelo zloupotrijebilo neukost i nerazumijevanje hrvatskog jezika od strane svjedoka VR koji tijekom i nakon rata nije ni bio u Republici Hrvatskoj, već živio u [adresa] pri čemu zanemaruje da je isti izjavio da su ostala samo četiri zida, a što zasigurno ne bi bilo moguće samo uslijed devastacije, a bez neprijateljskih djelovanja. Nastavno ističe da su svi ostali objekti u [adresa] koji su bili predmetom obnove na isti način oštećeni i njima je priznato pravo na obnovu, a tužiteljica i njezin suprug su tijekom 30 godina postupanja upravnih tijela stavljeni u nejednaki položaj u odnosu na ostale mještane čime je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo vlasništvo tužiteljice i pravo na jednakost. Zaključno ističe da je u ranijem postupku prvostupanjsko tijelo pokušalo utvrditi da je tužiteljica i njen suprug nisu prebivali u oštećenoj kući u vrijeme započinjanja ratnih događanja u [adresa], a sada, kad je ta činjenica nesporno utvrđena i kada se sa sigurnošću utvrdilo da su ĐR i KR prebivali u toj kući do umirovljenja pa sve do trenutka kada su morali izbjeći zbog ratnih djelovanja 1991., upravna tijela mijenjaju činjeničnu i pravnu osnovu te odbijaju zahtjev iz sasvim drugih razloga tvrdeći da tužiteljica nije niti suvlasnik niti nasljednik supruga. Tužbenim zahtjevom tužiteljica predlaže da se poništi pobijano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužiteljici.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da iz izvatka iz zemljišnih knjiga od 5. listopada 2022. proizlazi da su kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani KR u 3/6 dijela, te ĆR, SR te VR, svaki u 1/6 dijelova, koji su postali suvlasnici temeljem Ugovora o darovanju sklopljenim sa KR. Također ističe da je zapisnik Komisije za popis i procjenu ratne štete od 16. listopada 1995. naknadno poništen, a nakon što je 30. rujna 2014. Komisija temeljem izjava svjedoka utvrdila da predmetna kuća nije oštećena temeljem ratnih djelovanja. Stoga smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužiteljica nije bila suvlasnica predmetne kuće prije početka ratnih operacija 1991., a niti u vrijeme podnošenja zahtjeva za povrat sredstava, odnosno u vrijeme donošenja rješenja, jer je vlasnik bio njezin suprug koji je 1996. kuću darovao sinovima. Stoga smatra da na strani tužiteljice nije ispunjen uvjet kontinuiteta. Osim toga, iz provedenih dokaza proizlazi da predmetna kuća nije oštećena ratnim djelovanjem, pa ni po toj osnovi nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje traženog prava. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 9. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužiteljice, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je u smislu čl. 6. tog Zakona strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te je dostavljenu spis upravnog postupka.

8. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz dostavljenog spisa upravnog postupka proizlazi da su kod prvostupanjskog tijela podnesena dva različitih zahtjeva podnositelja KR (tužiteljičinog supruga), oba vezana uz obnovu obiteljske kuće izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na adresi [adresa]) temeljem odredaba Zakona o obnovi, i to zahtjev odnosio na utvrđivanje prava na obnovu navedene obiteljske kuće i dodjelu potpore za opremanje od 28. kolovoza 1997., te zahtjev za povrat vlastitih sredstava uloženih u obnovu te kuće od 17. studenog 1998.

10. Iz spisa upravnog postupka nastavno proizlazi:

- rješenjem Karlovačke županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno- komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Pododsjek za obnovu, KLASA: UP/I- 361-01/98-01/327, URBROJ: 2133-04-05/099803 od 26. ožujka 1998. (nastavno: rješenje o pravu na obnovu) utvrđeno je da KR ima pravo na obnovu obiteljske kuće na adresi [adresa], s utvrđenim 5. stupnjem oštećenja, u kojoj će prebivati sa članicom obitelji – GR (ovdje tužiteljicom), te će sa Ministarstvom razvitka i obnove sklopiti Ugovor o obnovi obiteljske kuće (tč. 1.), te da isti nema pravo na potporu za opremanje obiteljske kuće (tč. 2.). Navedeno rješenje postalo je konačno i pravomoćno 15. travnja 1997.

- zaključkom istog tijela KLASA: UP/I-361-01/98-01/327, URBROJ: 2133-04- 0552/98-09 od 27. studenog 1998. utvrđeno je da KR ispunjava zakonom propisane uvjete za ostvarivanje prava na djelomičnu obnovu predmetne obiteljske kuće 5. stupnja oštećenja u kojoj je prebivao i u kojoj će prebivati s tužiteljicom kao članicom obitelji (tč. 1.), kao i da KR ispunjava zakonom propisane uvjete za povrat vlastitih sredstava uloženih u djelomičnu obnovu predmetne kuće (tč. 2.),

- rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361-01/98-01/327, URBROJ: 2133-04-04/52-01/13 od 27. prosinca 2001., u postupku obnove pokrenutom po službenoj dužnosti, točkom 1. poništeno je rješenje o obnovi od 26. ožujka 1998. i zaključak istog tijela od 27. studenog 1998., dok je točkom 2. u obnovljenom postupku donijeto novo rješenje kojim se odbija zahtjev KR za utvrđivanje prava na obnovu i opremanje i zahtjev za utvrđivanje prava na povrat vlastito uloženih sredstava u djelomičnu obnovu obiteljske kuće,

- rješenjem Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva KLASA: UP/II-361-01/02-01/88 URBROJ: 538-05-2/0086-11-4 od 9. prosinca 2011. poništeno je citirano rješenje od 27. prosinca 2001. te je predmet vraćen tijelu na ponovni postupak. U obrazloženju je između ostaloga navedeno da se radi o dva različita postupka (postupak utvrđivanja prava na obnovu koji je okončan i potom obnovljen; te postupak utvrđivanja prava na povrat uloženih sredstava koji nije ni dovršen), te dana uputa da je o tim zahtjevima potrebno odvojeno odlučiti

- rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-402-01/14-01-4, URBROJ: 2133-03-03/6-14-02 od 30. listopada 2014. poništava se rješenje o obnovi od 26. ožujka 1998. i donosi novo kojim se odbija zahtjev KR za utvrđivanje prava na obnovu i potporu za opremanje kao neosnovan

- rješenjem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/II-361-01/14-05/14, URBROJ: 510-05-01-01/01-17-02 od 20. studenog 2017. poništeno je navedeno rješenje od 30. listopada 2014., bez vraćanja na ponovni postupak, uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka utvrđivanja prava na obnovu.

- rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-402-01/14-01/3, URBROJ: 2133- 03-036-18-5 od 20. travnja 2018. odbija se zahtjev tužiteljice za utvrđivanje prava na povrat vlastitih sredstava, uz obrazloženje da je podnositelj KR preminuo pa se postupak nastavlja u odnosu na tužiteljicu kao članicu obitelji; no da se u konkretnom slučaju ne radi o ratnoj šteti, već da je šteta prouzročena devastacijom.

-rješenjem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/II-402-06/18-03/02, URBROJ: 510-05-01-01/01-19-02 od 17. svibnja 2019. odbijena je tužiteljičina žalba protiv navedenog rješenja

- ovosudnom presudom posl.br. Us I-909/2019-10 od 12. veljače 2020. poništena su citirana rješenja drugostupanjskog tijela od 17. svibnja 2019. i prvostupanjskog tijela od 20. travnja 2018., uz obrazloženje da je dokumentacija dostavljena od tuženika nepotpuna, te da je potrebno utvrditi je li zaključak prvostupanjskog tijela od 27. studenog 1998. i dalje na snazi

- rješenjem Upravnog odjela za opću upravu Karlovačke županije KLASA: UP/I- 361-01/20-03/6, URBROJ: 2133-08/04-22-7 od 12. listopada 2022. proglašava se ništavim citirani zaključak prvostupanjskog tijela od 27. studenog 1998., uz obrazloženje da je KR u međuvremenu preminuo pa je izvršenje nemoguće, a da će se o zahtjevu tužiteljice kao članice obitelji odlučiti zasebno

- rješenjem Karlovačke županije, Upravnog odjela za opću upravu KLASA: UP/I- 361-01/20-03/6, URBROJ: 2133-08/04-22-8 od 3. studenoga 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice ĐR za utvrđivanje prava na povrat vlastitih sredstava uloženih u djelomičnu obnovu u ratu oštećene obiteljske kuće na adresi [adresa],

- pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-01/22-01/15, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 26. studenoga 2024. odbijena je žalba tužiteljice protiv navedenog prvostupanjskog rješenja.

11. Upravna tijela utemeljila su svoja rješenja na utvrđenju da tužiteljica prije početka ratnih operacija 1991. niti kasnije nije bila vlasnica niti suvlasnica predmetne obiteljske kuće, niti je nasljednica izvornog podnositelja zahtjeva (pok. supruga KR), nastavno da se ne radi o ratnoj šteti jer da predmetna kuća nije oštećena kao posljedica izravnog ratnog djelovanja, te zaključno da uz zahtjev za povrat sredstava nisu priloženi zakonom propisani dokazi odnosno odobrenje Ministarstva za obnovu.

12. Osporena se rješenja temelje na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava te povredi pravila upravnog postupka.

13. Odredbom čl. 40. Zakona o obnovi ("Narodne novine" br. 24/96, 54/96, 87/96, 57/00, 38/09, 45/11, 51A/13, 98/19, dalje: Zakon o obnovi) propisano je da se korisniku prava na obnovu obiteljske kuće ili stana IV., V. ili VI. stupnja oštećenja na njegov zahtjev može odobriti da osnovne radove obnove i radove unutarnjeg uređenja izvede vlastitim sredstvima, pod uvjetima iz ovoga Zakona (st. 1.). Korisnik prava na obnovu iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na povrat uloženih sredstava (st. 2.). Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje Državni ured za stambeno zbrinjavanje (st. 3.).

14. Odredbom čl. 41. Zakona o obnovi propisano je da iznos sredstava koji se vraća sukladno članku 40. ovoga Zakona, ne može biti veći od prosječnog iznosa sredstava koje je za odnosni stupanj oštećenja Državni ured za stambeno zbrinjavanje uložio po obiteljskoj kući ili stanu na odnosnom području obnove, a polazeći od potrebne stambene površine prema broju članova obitelji (st. 1.). Povrat uloženih sredstava može se izvršiti uz uvjet da je korisnik prava na obnovu iz stavka 1. ovoga članka obnovio obiteljsku kuću ili stan i da u njima prebiva (st. 2.). Uz zahtjev za povrat sredstava iz stavka 1. ovoga članka moraju se priložiti, osim dokaza propisanih odredbom članka 16. ovoga Zakona: 1. dokaz da je obiteljska kuća ili stan obnovljen vlastitim sredstvima, što se dokazuje izračunom uloženih vlastitih sredstava kojeg ovjerava Državni ured za stambeno zbrinjavanje, te 2. dokaz o prebivanju u obnovljenoj obiteljskoj kući ili stanu (st. 3.). Povrat sredstava iz stavka 1. ovoga članka izvršit će se po okončanju postupka utvrđivanja prava na povrat prema raspoloživim sredstvima državnog proračuna (st. 4.).

15. Iz citiranih odredbi proizlazi da se prilikom odlučivanja o zahtjevu za povrat uloženih sredstava odlučuje po okončanju postupka utvrđivanja prava na povrat, te da je ovlaštenik podnošenja takvog zahtjeva korisnik prava na obnovu obiteljske kuće. Pritom je korisnik prava ona osoba kojoj je (konačnim, odnosno izvršenim) rješenjem utvrđeno pravo na obnovu u ratu oštećene kuće.

16. U konkretnom slučaju, iz citiranog tijela postupka proizlazi da je rješenjem Karlovačke županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Pododsjek za obnovu, KLASA: UP/I-361-01/98-01/327, URBROJ: 2133-04-05/099803 od 26. ožujka 1998. utvrđeno je da KR ima pravo na obnovu obiteljske kuće na adresi [adresa], s utvrđenim 5. stupnjem oštećenja, u kojoj će prebivati sa članicom obitelji – GR (ovdje tužiteljicom).

17. Navedeno rješenje postalo je konačno i pravomoćno 15. travnja 1997., a pokrenuti postupak obnove tog rješenja okončan je rješenjem Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/II-361-01/14-05/14, URBROJ: 510-05-01-01/01-17-02 od 20. studenog 2017., kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-402-01/14-01-4, URBROJ: 2133-03-03/6-14-02 od 30. listopada 2014. o obnovi, bez vraćanja na ponovni postupak, uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka utvrđivanja prava na obnovu.

18. Stoga slijedi da je rješenje o obnovi od 26. ožujka 1998. kojim je KR utvrđeno pravo na obnovu predmetne obiteljske kuće konačno, izvršno i pravomoćno rješenje, te stoga isto obvezuje upravno tijelo koje nije ovlašteno u zasebnom postupku preispitivati zakonitost tog rješenja i utvrđenja na kojima se isto temelji (čl. 13. Zakona o općem upravnom postupku).

19. Budući da nije sporno da se prava stečena konačnim rješenjem o obnovi mogu nasljeđivati (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Us- 8164/2006-12 od 5. svibnja 2010.), tako i nasljednici iza KR, preminulog u tijeku postupka po njegovom zahtjevu za povrat, mogu stupiti u taj postupak umjesto imenovanog i ostvariti pravo na povrat uloženih sredstava. Stoga su irelevantni navodi upravnih tijela koji se odnose na (ne)vlasništvo tužiteljice i njezinog supruga (uslijed darovanja sinovima) nad predmetnom obiteljskom kućom, budući da je pravomoćnim rješenjem od 26. ožujka 1998. utvrđeno da KR ostvaruje pravo na obnovu navedene kuće (a valja napomenuti i da iz obrazloženja tog rješenje proizlazi da su mu preostali suvlasnici dali suglasnost na podnošenje zahtjeva).

20. Glede navoda upravnih tijela da tužiteljica nije nasljednica iza pokojnog supruga, ističe se da se radi o tvrdnji za koju u spisu upravnog postupka nema dokaza, a ukoliko je upravno tijelo to smatralo spornim, isto je trebalo imenovanu pozvati da dostavi dokaz – rješenje o nasljeđivanju.

21. Nastavno, vezano uz navode upravnih tijela o odbijanju zahtjeva uz obrazloženje da se ne radi o ratnoj šteti, također se ističe da je ova činjenica konačno utvrđenja rješenjem kojim se KR priznaje pravo na obnovu predmetne kuće sa utvrđenim 5. stupnjem oštećenja, te da se također ne može ponovno utvrđivati u ovome postupku, u kojem se ne odlučuje o pravu na obnovu, već samo o pravu na povrat uloženih sredstava.

22. Zaključno, pogrešno je i utvrđenje upravnih tijela da podnositelj zahtjeva uz isti nije priložio odobrenje za povrat, odnosno da isto nije ishodovano. Naime, iz cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu i dosadašnjih rješenja proizlazi da navedena okolnost sve do posljednjeg rješenja od 3. studenog 2022. nije bila sporna, te da u svakom slučaju tijelo nije pozvalo podnositelja da u tom smislu dopuni zahtjev, a što je bilo dužno temeljem čl. 137. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 103/96, dalje ZUP/91), a koji se u predmetnom postupku primjenjuje na temelju čl. 168. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP/09).

23. Osim toga, spisu prileži Elaborat "Procjena uloženih vlastitih sredstava" iz travnja 2017. izrađen od Jam-ing d.o.o. Zlatar za Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje kao naručitelja, a kojem prileži dopis Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/II-361-01/02-01/88, URBROJ: 510-04-02- 02/1-16-08 od 23. lipnja 2016. kojim se nalaže izrada tog elaborata radi utvrđivanja visine sredstava koja pripadaju podnositelju. Nastavno, spisu prileži i raniji Elaborat "Procjena uloženih vlastitih sredstava" izrađen od Doming-projekt d.o.o. Sisak za Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo kao naručitelja, te Zaključak u postupku povrata sredstava Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo, u kojem se uz podatke o podnositelju KR i predmetnoj kući navodi "datum odobrenja: 02. travnja 2001.".

24. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženika i rješenjem prvostupanjskog tijela povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je stoga iste na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a valjalo poništiti, te imajući u vidu narav stvari, predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom će postupku prvostupanjsko tijelo po potrebi pozvati tužiteljicu na dostavu rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog KR, nakon čega će, polazeći od navedenih nesporno utvrđenih činjenica, donijeti novu i zakonitu odluku o zahtjevu. S obzirom na prekomjerno trajanje cijelo ovog postupka i činjenicu da je od pokretanja postupka prošlo već 27 godina, prvostupanjsko tijelo je svoju odluku o tom postupku dužno donijeti u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 60 dana od primitka ove presude, po pravomoćnosti iste.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 148. st. 2. i st. 3. ZUS-a, kojom je propisano da je stranka dužna u zahtjevu navesti troškove za koje traži naknadu, pri čemu je takav zahtjev dužna postaviti najkasnije do zaključenja rasprave. Iako je tužiteljica u tužbi uopćeno zatražila naknadu troškova spora, ista taj zahtjev nije specificirala ni u tužbi, niti na održanom ročištu, odnosno sve do zaključenja rasprave. Stoga je zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 31. listopada 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužiteljice Mirjani Oredić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rožman & Oredić, Karlovac, Dr. V. Mačeka 1

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 20