REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-1543/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja SUNTURIST d.o.o., Novalja, Ulica S.S. Kranjčevića 1, OIB: 65408297614, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi privremene zabrane, 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe za mobilni inspekcijski nadzor, KLASA: UP/I-340-06/25-05/13, URBROJ: 530- 08-3-2-25-1, od 18. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe za mobilne inspekcijske nadzore, KLASA: UP/I-340-06/25-05/13, URBROJ: 530-08-3-2-25-1 od 18. srpnja 2025., o privremenoj zabrani, u točci 1. izreke privremeno je zabranjen s rokom ODMAH, po primitku rješenja, tužitelju obavljanje međužupanijskog javnog linijskog prijevoza putnika na liniji Novalja – Kolan, u točci 2. izreke određen je rok trajanja privremene zabrane: do ispunjavanja uvjeta iz članka 33 i 34. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22 i 136/24, u nastavku teksta Zakon), odnosno do ishođenja dozvole za navedenu liniju. U točci 3. izreke rješenja naloženo je tužitelju, da u roku od 8 (osam) dana od ispunjenja uvjeta iz članka 34. Zakona, dozvolu za navedenu liniju dostavi u Službu za mobilne inspekcijske nadzore u Zagreb, Prisavlje 14, a u točci 4. izreke rješenja određeno je, da je tužitelj o postupanju po predmetnom rješenju, dužan u roku od 8 (osam) dana po isteku roka izvršenja, pisanim putem izvijestiti inspekciju (tuženika) na adresi Službe za mobilne inspekcijske nadzore, Prisavlje 14 Zagreb. U točci 5. izreke rješenja određeno je, da tužba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika o privremenoj zabrani, KLASA: UP/I-340-06/25-05/13, URBROJ: 530-08-3-2-25-1 od 18. srpnja 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 18. kolovoza 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da tuženik prilikom donošenja rješenja nije zatražio tumačenje Zakona o pružanju usluga u turizmu od Ministarstva turizma i sporta, unatoč činjenici što je nadzor proveden nad prijevoznikom koji je ujedno i turistička agencija i koji, već dugi niz godina, između ostalih usluga turističke agencije, vrši i uslugu turističkog transfera. Ovakvim postupanjem tuženik se, protivno propisima, bez prethodnog tumačenja danog od strane nadležnog Ministarstva turizma i sporta, upustio u pravno tumačenje i primjenu Zakona o pružanju usluga u turizmu, koji nije u njegovoj nadležnosti i u odnosu na kojeg ono ne može iznositi bilo kakve zaključke u pogledu primjene propisa na ovdje tužitelja kao turističku agenciju, pa tužitelj smatra da je osporavano rješenje posljedica nepoznavanja propisa koji uređuju poslovanje turističke agencije.

3. Pojašnjava, da je tužitelj trgovačko društvo, čija je glavna djelatnost pružanje usluga turističke agencije, ali navedeno trgovačko društvo da je ujedno i licencirani prijevoznik koji posjeduje licencu zajednice za obavljanje prijevoza putnika u međunarodnom cestovnom prometu pod rednim brojem: UP/I-340-02/23-03/134, s rokom važenja do 2. srpnja 2033., a među usluge turističke agencije koju tužitelj pruža u okviru svojeg redovnog poslovanja, a koju je pružao i u vrijeme kada su nad njime provedeni predmetni inspekcijski nadzori spada i usluga turističkog transfera te napominje da je turistički transfer definiran odredbama Zakona o pružanju usluga u turizmu („Narodne novine“ broj: 130/2017, 25/2019, 98/2019, 42/2020 i 70/2021, u nastavku teksta: ZPUT). S tim u svezi, tužitelj citira odredbe članka 23. stavak 1. i 2. ZPUT-a i članka 4. stavak 1. točka 43. Zakona. Istaknuo je, da je kao trgovačko društvo ishodio i potvrdu o prijavi prijevoza za vlastite potrebe u unutarnjem cestovnom prometu nadležnog ureda od 22. kolovoza 2019., a obzirom da je tužitelj turistička agencija i prijevoznik, tužitelj da predmetnu uslugu obavlja samostalno, s vlastitim vozilima, kao prijevoza za vlastite potrebe te je nudi isključivo poznatim putnicima i njegova usluga turističkog transfera nije javno dostupna usluga.

4. Nastavno, tužitelj opisuje način na koji je pružao uslugu turističkog transfera u sklopu svoje ponude te napominje da je prijevoz organiziran na način da autobus ukrcava goste po unaprijed određenim lokacijama na području grada Novalje koja su ili u zakupu ili u vlasništvu tužitelja, da se radi o lokacijama koje su najbliže moguće pozicionirane smještaju koji je gost iznajmio od tužitelja ili njegovih poslovnih partnera, a sve kako bi usluga bila što pogodnija za gosta, a gost svoju ugovorenu uslugu pri ulasku u autobus dokazuje narukvicom sa oznakom društva SUNTURIST d.o.o.

5. Ponavlja da se radilo o usluzi turističke agencije koju tužitelj nudi samo poznatim korisnicima s kojima ima ugovorene i druge usluge turističke agencije, bilo da se radilo o smještaju ili raznim izletima i ekskurzijama koje tužitelj ima u svojoj ponudi te se ovdje ni u kojem slučaju ne radi o javno dostupnoj usluzi.

6. Napominje, da su Ruf Jugendreisen GmbH & Co. KG i Sun & Moon GmbH, njemačka društva koja sa tužiteljem imaju ugovorenu uslugu turističkog transfera za korisnike usluge transfera, kao i razne druge usluge turističke agencije koje tužitelj pruža, o čemu je tužitelj dostavio ovjereni prijevod s engleskog jezika Ugovora o pružanju usluga između tužitelja i Ruf Jugendreisen GmbH & Co. KG, izjavu Ruf Jugendreisen GmbH & Co. KG, izjavu Sun & Moon GmbH i fotografiju narukvice koja se izdaje korisniku usluge te da je iz svega navedenog razvidno da tužitelj ne obavlja javni međužupanijski linijski prijevoz putnika, a kako je to tuženik pogrešno utvrdio u osporavanom rješenju, već da vrši prijevoz korisnika usluge turističkog transfera od njihova smještaja u Novalji do plaže Katarelac u općini Kolan, na način kako je to pobliže opisan na stranici petoj i šestoj tužbe.

7. Smatra da je tužitelj dokazao da se radi o usluzi koja se pruža po unaprijed definiranoj, određenoj skupini gostiju turističke agencije i ne postoji mogućnost da predmetnu uslugu ugovori netko tko nije korisnik usluge turističke agencije SUNTURIST d.o.o. ili agencija s kojima tužitelj poslovno surađuje, odnosno da nitko ne može koristiti ovu uslugu tužitelja na način da bi ulazio u autobus i kupio kartu izravno od vozača.

8. Naposljetku, tužitelj je naveo da činjenica što turistička agencija u današnjem digitalnom vremenu svoje usluge promovira i nudi na vlastitoj web stranici, ne može biti dokaz da se radi o javno dostupnoj usluzi, zbog čega da je pogrešan zaključak tuženika da bi isto bilo dokaz elementa javnosti. Tvrdi da u osporavanom rješenju nijednim dokaznim sredstvom ili radnjom nije dokazano da se tužitelj prilikom obavljanja prijevoza zaustavio na autobusnim stajalištima kako su ona definirana zakonom ili drugim primjenjivim propisima, a to iz razloga, što se tužitelj prilikom izvršavanja usluga turističkog transfera, zaustavlja na lokacijama koja su ili u zakupu ili u vlasništvu tužitelja, odnosno za koja ima dozvolu vlasnika zemljišta da se tamo zaustavi pa tužitelju nije jasno temeljem čega je tuženik utvrdio da tužitelj obavlja prijevoz na unaprijed utvrđenim autobusnim stajalištima.

9. Ističe da tuženik prilikom provedbe inspekcijskog nadzora nije niti utvrđivao činjenično stanje u pogledu opisa točne lokacije stajališta na kojima je tužitelj vršio ukrcaj, odnosno iskrcaj gostiju te je prilikom nadzora propušteno utvrditi činjenicu da se ukrcaj i iskrcaj gostiju vrši isključivo na zemljištima u privatnom vlasništvu, a ne na javnoj cesti, zbog čega da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a inspektor da je u potpunosti pogrešno protumačio pojam autobusnih stajališta u smislu primijenjenih zakonskih propisa.

10. Tužitelj zaključno dodaje, da mu je u više navrata prije donošenja osporavanog rješenja, u razdoblju od 26. lipnja 2025. do 17. srpnja 2025., iz prometa nezakonito isključeno 5 ( pet) vozila sa trajanjem isključenja u trajanju od 7 (sedam) dana, što je neopravdano dovelo do nemogućnosti korištenja vozila za obavljanje djelatnosti tužitelja, kao i do poremećaja u izvršavanju turističkih usluga koje pruža svojim korisnicima, čime je tužitelju i njegovim partnerima i klijentima, korisnicima usluge počinjena i materijalna šteta.

11. Također da je nad tužiteljem u ranijim godinama u više navrata proveden inspekcijski nadzor iste vrste, prilikom čega je utvrđeno da nema nedostataka u obavljanju usluge, pa je tužitelj na navedene okolnosti iz tužbe predložio saslušanje inspektora PO koji je vršio inspekcijski nadzor nad tužiteljem ranijih godina, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 18. srpnja 2025. uz nadoknadu troškova upravnog spora.

12. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga suda 24. rujna 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostao kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je po provedenom inspekcijskom nadzoru utvrđeno, da nadzirani vozači nisu mogli predočiti valjane dokaze o prijevozu za vlastite potrebe za predmetnu vožnju niti se ista mogla smatrati prijevozom za vlastite potrebe, jer je prijevoznik postupao u suprotnosti s člankom 94. stavak 7. u svezi člankom 4. stavak 1. točka 43. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a sve imajući u vidu da se prijevoz obavljao između grada Novalje i općine Kolan s unaprijed poznatim redom vožnji i stajalištima te da je isti naplativ, zbog čega je nedvojbeno utvrđeno, da prijevoznik navedenim autobusima obavlja javni međužupanijski linijski prijevoz putnika, a da prijevoznik nema ishođenu dozvolu za obavljanje javnog međužupanijskog prijevoza putnika sukladno ovlastima iz članka 15. stavak 1. podstavak 3. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta („Narodne novine“ broj: 22/14, 98/19 i 114/22), slijedom čega je vozilo privremeno isključeno iz prometa i o čemu je izdano ovdje osporavano rješenje.

13. Stoga je tuženik odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

14. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 24. listopada 2025. tužitelj je odgovarajući na navode tuženika iz odgovora na tužbu u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva dodajući da prilikom donošenja predmetnog rješenja tuženik nije raspolagao ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik Ugovora o uslugama na koji se poziva u rješenju, odnosno da je u postupku kao dokaz korištena isprava na stranom jeziku, koja ne može biti dokaz u upravnom postupku ako nije prevedena na hrvatski jezik, iz čega se samo može izvesti zaključak da je za vrijeme upravnog postupka korišten nezakoniti dokaz koji nije mogao biti temelj za donošenje odluke, a osim navedenog propusta, tužitelj je naveo da je predmetno rješenje o privremenoj zabrani doneseno od strane ustrojstvene jedinice unutar Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), koja nije ovlaštena izdavati rješenja o privremenoj zabrani, odnosno da je isto doneseno od strane nenadležnog tijela.

15. U ovom upravnom sporu 30. listopada 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavak 3. u svezi članka 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) pa je opunomoćeniku tužitelja u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, opunomoćenik tužitelja je u cijelosti ostao kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, kao i predloženih dokaznih prijedloga, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem inspektora PO, koji je prijašnjih godina vršio inspekcijski nadzor nad tužiteljem i LO, višeg inspektora, jer izvođenje istih nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog spora, kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

16. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnom postupku utvrđeno je, da je 2. srpnja 2025. na parkiralištu ispred kluba Noa, Kolan, izvršen inspekcijski nadzor pod klasom 340- 06/25-02/3539 nad autobusom registarskih oznaka [registarska oznaka], prijevoznika SUNTURIST d.o.o., ovdje tužitelja, kojim je upravljao IO. Autobus je zatečen prilikom iskrcaja putnika i vozilo je na prednjem vjetrobranskom staklu imalo istaknut natpis: PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE. Utvrđeno je ,da je na zahtjev inspektora vozač predočio nalog inspektoru za turistički transfer grupe, gosti turističke agencije SANTURIST d.o.o., kao i raspored prometovanja autobusa, a iz kojeg je vidljivo da autobus ima početno/završno stajalište u Novalji – centar, stajalište Hostel Zrće, kao i početno/završno stajalište Noa Zrće, te na upit inspektora ima li popis gostiju ili karte i vaučere za vožnju, vozač je odgovorio da se gosti registriraju narukvicom bijele i narančaste boje.

17. Utvrđeno je, da je zbog utvrđivanja načina obavljanja prijevoza, 3. srpnja 2025. izvršen nadzor pod klasom 340-06/25-02/3539 nad tužiteljem te je utvrđeno ,da je i za među ostalim, tužitelj registriran i za javni prijevoz putnika, te na upit o prijevozu, odgovorna osoba tužitelja odgovorila je da tužitelj obavlja turističke transfere sukladno članku 23. ZPUT. Utvrđeno je, da je 3. srpnja 2025. nakon mobilnog praćenja autobusa registarskih oznaka [registarska oznaka] prijevoznika ovdje tužitelja, kojim je upravljao IO na relaciji Novalja - Kolan izvršeno utvrđivanje identiteta putnika, o čemu je sastavljena službena bilješka i tom prilikom vozilo je na prednjem vjetrobranskom staklu imala istaknut natpis: PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE te na zahtjev inspektora da predoči dokaze da obavlja prijevoz za vlastite potrebe, vozač je predočio nalog za turistički transfer grupe gosti, turističke agencije ovdje tužitelja. Isto tako vozač je predočio raspored prometovanja autobusa iz kojeg je vidljivo da autobusima početnog/završnog stajališta Novalja – centar, stajalište hostel Zrće, kao i početno/završno stajalište ZO, a od tužitelja je zatražen podatak gdje su gosti kojima je prethodno utvrđen identitet, a koji su koristili uslugu prijevoza navedenog prijevoznika odsjeli te je 14. srpnja 2025. u svom odgovoru tužitelj naveo da su navedene osobe bile smještene u hostelu Zrće Novalja te da se radi o osobama koje su 3. srpnja 2025. koristile njihove usluge turističkog transfera sukladno ugovoru s turističkom agencijom Ruf Jugendreisen GmbH & Co. KG, Am Lenkwerk 11, Bielfeld, Savezna Republika Njemačka te su u prilogu dostavili: presliku ugovora o uslugama od 28. svibnja 2025., presliku računa broj 819/SUN/1, od 9. srpnja 2025., presliku dostavnice 12/25, od 29. lipnja 2025., presliku izjave Ruf Jugendreisen GmbH & Co., od 10. srpnja 2025. Utvrđeno je, da je u aneksu ugovora o uslugama utvrđena cijena transfera po gostu ovisno o broju dana, a iz izračuna se vidi da je ovdje tužitelj posebno obračunavao usluge transfera, to jest prijevoza Ruf Jugendreisen GmbH & Co. KG, Am Lenkwerk 11, Bielfeld, Savezna Republika Njemačka, a da im tužitelj pruža usluge transfera. Utvrđeno je, da je 14. srpnja 2025. obavljen ponovljeni nadzor pod klasom 340-06/25-02/3752,340-06/25-02/3766, 340-06/25-02/3767 te je tom prilikom utvrđeno, da autobus registarskih oznaka klasa GS580HI, GS629HK i GS700HO obavljaju prijevoz putnika na relaciji Novalja- Kolan i svi su autobusi na prednjem vjetrobranskom staklu imali istaknut natpis: PRIJEVOZ ZA VLASTITE POTREBE te su na zahtjev inspektora predočili raspored prometovanja autobusa, iz kojeg je vidljivo da autobus ima početno/završno stajalište u Novalji – centar, stajalište hostel Zrće kao i početno/završno stajalište Noa Zrće, kao i točna vremena polazaka.

18. Utvrđeno je, da nadzirani vozači nisu mogli predočiti valjane dokaze o prijevozu za vlastite potrebe za predmetnu vožnju, niti su se isti mogli smatrati prijevozom za vlastite potrebe, jer prijevoznik postupa u suprotnosti s člankom 94. stavak 7. u svezi s člankom 4. stavak 1. točka 43. Zakona, a kako se prijevoz obavlja između grada Novalje i općine Kolan s unaprijed poznatim redom vožnje i stajalištima te je isti naplativ, nedvojbeno je utvrđeno, da prijevoznik navedenim autobusima obavlja javni međužupanijski linijski prijevoz putnika i nema ishođenu dozvolu za obavljanje javnog međužupanijskog prijevoza putnika, sukladno ovlastima iz članka 15. stavak 1. podstavak 3. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta te je vozilo privremeno isključeno iz prometa, o čemu je i doneseno ovdje osporavano rješenje tuženika koje je predmet ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

19. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

20. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da su, da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika, privremeno zabranjeno tužitelju s rokom ODMAH obavljanje međužupanijskog javnog linijskog prijevoza putnika na liniji Novalja - Kolan s ostalim pratećim utvrđenjima, pobliže navedenim u točkama 2., 3., 4., i 5. izreke osporavanog rješenja od 18. srpnja 2025., jer je uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno upravo suprotno, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo. ako su mjerodavne odredbe zakona odlučne za rješavanje ove upravne stvari, odnosno ovog upravnog spora citirane kako u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika, tako i u u odgovoru na tužbu, to su strankama dobro poznate, pa ih ovaj sud neće posebno citirati radi ekonomičnosti te se stranke upućuje na iste.

21. Naime, iz provedenog nadzora je vidljivo da se prijevoz vršio na određenim linijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, odnosno da se prijevoz putnika obavljao između stajališta u dvije županije, jer nije sporna činjenica da se Novalja nalazi u Ličko-senjskoj županiji, a Kolan u Zadarskoj županiji. Nastavno, iz nadzora je vidljivo, da navedenim vozilom nije obavljen prijevoz za vlastite potrebe, kao što to tužitelj želi prikazati, jer je osnovna djelatnost tužitelja turistička djelatnost i ista se može obavljati i bez navedenog prijevoza. Prijevozom za vlastite potrebe u turizmu smatralo bi se da je tužitelj obavljao transfer svojih gostiju od zračnih luka, željezničkih kolodvora, autobusnih kolodvora do mjesta gdje će biti smješteni i slične usluge transfera. Stoga po mišljenju suda, ovaj prijevoz ima obilježja drugih oblika prijevoza tj. javnog linijskog prijevoza putnika, jer se isti obavlja po unaprijed poznatom i na mrežnim stranicama prijevoznika objavljenim itinerarima (poznatim mjestima i vremena polaska), a prijevoz je naplatan), kako je to razvidno iz članka 34. stavak 3. Zakona.

22. Također, valja ukazati tužitelju da predočeni nalozi za vožnju, a koji su predočeni od strane prijevoznika, se ne mogu smatrati dokazom, jer isti nisu nalog za predmetnu vožnju budući su izdani za razdoblje od 7 (sedam) dana, dakle nije izdan nalog konkretno za vožnju za koju je proveden nadzor, jer navedene relacije vožnje su par kilometara i traju cca 15 minuta, a ne 7 (sedam) dana, kako je to u nalozima navedeno i iste su izdane iz razloga kako bi se prikrilo da se ovdje radi o linijskom prijevozu putnika, a nadležne službe navelo na pogrešan zaključak da je navedenim vozilima obavljen prijevoz putnika za vlastite potrebe.

23. Tuženik je utvrdio i to da se u konkretnom slučaju ne radi o turističkom transferu, jer se ne vrši prijevoz putnika i njegove prtljage, niti se obavlja prijevoz između mjesta pružanja različitih usluga putovanja, jer prijevoznik ne osigurava niti smještaj niti drugu turističku uslugu tj. posjet klubovima, pa navedeni prijevoz nema obilježja prijevoza za vlastite potrebe, a kako to tužitelj želi prikazati, već ima obilježje javnog linijskog prijevoza putnika pa je inspektor tuženika pravilno utvrdio da je navedenim autobusom obavljen javni linijski međužupanijski prijevoz putnika.

24. Stoga, tužitelj pogrešno interpretira odredbe članka 7. toč. 24. i članak 23. st. 2. Zakona o pružanju usluga u turizma, jer je iz definicije posve jasno, da se navedene zgode nije obavljao turistički transfer, tj. Prijevoz za vlastite potrebe, budući se prijevoz ne obavlja za vlastite goste niti se obavlja između dvije usluge u turizmu koje pruža tužitelj, te se ne radi o njegovim gostima, jer iz potpisane izjave je razvidno, da su putnicima uslugu smještaja pružali Ruf Jugendreisen GmbH & Co., a da je tužitelj pružao uslugu turističkog transfera i navedena je izjava potpisana od obje strane.

25. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da usluga nije dostupna svima, ukazuje se tužitelju, da je dostupna svim gostima agencije Ruf Jugendreisen GmbH & Co pod unaprijed poznatim uvjetima, to jest cijena usluge prijevoza je definirana aneksom 1 ugovora između tužitelja i navedene agencije.

26. Nisu osnovani niti navodi tužitelja iz podneska od 24. listopada 2025. kojima ističe da je osporeni akt donijelo nenadležno tijelo, jer je suprotno navodima tužitelja osporeni akt donijelo javnopravno tijelo Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u čijoj nadležnosti je donošenje istog , a Uredbom su samo određene unutarnje ustrojstvene jedinice tog javnopravnog tijela.

27. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

28. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo ni nadoknadu troška upravnog spora sukladno čl. 147. ZUS-a.

U Rijeci 31. listopada 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

- Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- Opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22

- Tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektoru inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službi inspekcije cestovnog prijevoza Zagreb, Prisavlje 14