Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-146/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik MJ, odvjetnik u [adresa], protiv ovršenice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i za odgodu, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj na rješenje Općinskog suda u Čakovcu od 17. svibnja 2023., poslovni broj Ovr- 198/2023-9, 31. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu od 17. svibnja 2023., poslovni broj: Ovr-198/2023-9 u pobijanom dijelu točke II. izreke i rješava:
Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova ovršenice Republike Hrvatske koji glasi:
"Nalaže se ovrhovoditelju ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovršenici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel namiri trošak u iznosu od 49,77 eura/ 375,00 kuna (četrdeset devet eura i sedamdeset sedam centi/ tristo sedamdeset pet kuna)1 u roku od osam dana." kao neosnovan.
II. Nalaže se ovršenici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da ovrhovoditelju ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,21 eur u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 17. svibnja 2023., poslovni broj: Ovr-198/2023-9 točka I. obustavljen je postupak proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i odgode prijenosa, te je u točki II. istog rješenja naloženo ovrhovoditelju da ovršenici nadoknadi trošak u iznosu od 49,77 eur (a koji se odnosi na trošak sastava prijedloga za donošenje rješenja o odgodi ovrhe i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
2. Protiv točke II. izreke navedenog rješenja žalbu je uložio ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja. Ističe kako mu nije dostavljen podnesak ovršenika od 15. svibnja 2023. kojim ovršenik povlači svoj prijedlog, budući je ovrhovoditelj u međuvremenu povukao svoj zahtjev za izravnu naplatu kod Financijske agencije. Ističe kako svoj zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelj nije povukao u međuvremenu, već odmah po primitku uplate po navedenom rješenju i to istoga dana 17. ožujka 2023., previdjevši mogućnost dvostruke naplate, o čemu je pravodobno izvijestio sud svojim podneskom od 24. ožujka 2023. u kojem je, između ostaloga, predložio ovršeniku da ne pokreće parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, budući ovrhe više nema jer ju je ovrhovoditelj povukao. U odnosu na rješenje o trošku postupka kojim je naloženo ovrhovoditelju naknaditi ovršenici trošak u iznosu od 49,77 EUR / 375,00 kuna, ovrhovoditelj ističe kako trošak ovog postupka nije nastao zbog ponašanja ovrhovoditelja već isključivo zbog ponašanja ovršenice. Predlaže sudu ukinuti prvostupanjsko rješenje u točki II. podredno preinačiti pobijano rješenje, te osloboditi ovrhovoditelja troška koji mu je prvostupanjski sud stavio na teret bez vraćanja na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu ovršenica navodi da je žalba ovrhovoditelja u cijelosti neosnovana. Ističe kako je 17. ožujka 2023. u cijelosti postupila po predmetnom rješenju Općinskog suda u Čakovcu broj: Ovr-649/22 od 9. siječnja 2023. te na račun punomoćnika ovrhovoditelja, MJ, odvjetniku iz [adresa], isplatila iznos od 311,06 eura/ 2.343,68 kuna1 na ime dosuđenog troška postupka, te iznos od 3,09 eura / 23,28 kuna1 na ime zatezne kamate na dosuđeni trošak, dakle postupila sukladno zaključku Općinskog suda u Čakovcu, broj: Ovr-198/23-3 od 28. ožujka 2023. Stoga je ovršenica kao tužiteljica dana 04. travnja podnijela tužbu protiv ovrhovoditelja kao tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom broj: P-DO- 12/2023-1. Navodi da obzirom da je ovršenica kao tužiteljica tek 9. svibnja 2023. zaprimila dopis Općinskog suda u Čakovcu, broj: Ovr-198/2023-7, kojem prileži očitovanje tuženika kao ovrhovoditelja na prijedlog tužiteljice kao ovršenice za proglašene pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 24. ožujka 2023. pod brojem O- DO-76/2023-4, a iz priloga kojeg je razvidno da je zahtjev tuženika kao ovrhovoditelja za izravnu naplatu povučen, razvidno je kako je ovrhovoditelj kao tuženik dao ovršenici kao tužiteljici povod za podnošenje tužbe, obzirom je tužiteljica kao ovršenica već 17. ožujka 2023. u cijelosti podmirila dug. Dakle, nije utemeljen navod ovrhovoditelja kako trošak ovog postupka nije nastao zbog ponašanja ovrhovoditelja, već zbog ponašanja ovršenice. Obzirom na navedeno smatra da je ovrhovoditelj ovršenici neosnovano prouzročio troškove postupka. Predlaže da nadležni sud žalbu ovrhovoditelja u cijelosti odbije kao neosnovanu.
4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenja ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s članka 381. ZPP-a, sve u svezi članka 21. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ).
6. No, ispitujući pobijano rješenje ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, nalažući ovrhovoditelju da ovršenici nadoknadi trošak sastava prijedloga za donošenje rješenja o odgodi ovrhe odnosno proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 49,77 eur, pogrešno primijenio odredbu članka 14. OZ.
7. Naime, unatoč navodima žabe i odgovora na žalbu, osim troška sastava prijedloga za odgodu odnosno prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u svome zahtjevu ovršenica ne zahtijeva nadoknadu niti jednog drugog troška (pa tako niti sastava eventualne tužbe u postupku na koji je upućena niti bilo koji trošak sastava podneska osim iznesenog). Slijedom iznesenog ovaj sud nije posebno ispitivao navode žalbe i odgovora na žalbu u odnosu na sve radnje koje su nastale nakon 24. ožujka 2023., a kada je izvršena radnja ovršenice za koju je ovršenici priznat trošak.
8. U odnosu na osnovanost zahtjeva ovršenice ovaj sud ističe slijedeće:
U smislu članka 14. stavka 5. OZ ovrhovoditelj bi u konkretnom slučaju ovršenici bio dužan podmiriti trošak samo koji joj je neosnovano prouzrokovao.
9. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je prijedlog za izravnu naplatu nespornog dugovanja podnio FINI dana 17. ožujka 2023. u 9:33 sati, a kojeg dana je ovršenik, prema dostavljenim podacima, izvršio uplatu predmetnog dugovanja ovrhovoditelju. Dakle, istog dana podnesen je prijedlog za izravnu naplatu FINI kada je i izvršena uplata predmetnog dugovanja (iako se iz potvrde o zaprimljenoj uplati ne vidi u koliko sati je ista učinjena).
10. Kako je tražbina koja je bila predmet ovrhe postala ovršna 27. veljače 2023., a sama ovršenica nije dokazala da je istu podmirila u paricijskom roku, osnovano je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI 17. ožujka 2023., a ovršenik prije tog dana nedvojbeno nije platila tražbinu.
11. Nastavno, iz dostavljenih podataka ovrhovoditelja (zahtjeva za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 17. ožujka 2023., te povratnice od 20. ožujka 2023.) vidljivo je da je ovrhovoditelj odmah, po učinjenoj uplati ovšenice, u roku od tri dana, obavijestio FINU (FINA primila zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu dana 20. ožujka 2023.) da je dug plaćen odnosno opozvao je svoj zahtjev za izravnu naplatu.
12. Slijedom iznesenog, a temeljem dostavljenih podataka, vidljivo je da na strani ovrhovoditelja nema krivnje za trošak koji je nastao ovršenici, a s druge strane sama ovršenica nije dokazala da bi sporni dug podmirila prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu niti da bi isti podmirila u paricijskom roku (po pravomoćnosti i ovršnosti).
13. Kako je ovršenica imala dug prema ovrhovoditelju, a koji nije podmirila u roku (sve do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu), a ovrhovoditelj je odmah po zaprimanju uplate, i to prije nego li je ovršenica podnijela prijedlog, za sastav kojega sada traži trošak opoziva zahtjeva za izravnu naplatu FINI, ovaj sud utvrđuje da se ne radi o trošku iz članka 14. stavka 5. OZ već upravo trošku koji je sama ovršenica izazvala (tražbinu nije platio u roku), slijedom čega upravo takav trošak treba ići na njezin teret (članak 14. stavak 4. OZ).
14. Obzirom da je ovrhovoditelj uspio svojom žalbom, u smislu članka 166. ZPP u svezi članka 14. stavka 4. OZ, ovaj sud je naložio ovršenici da nadoknadi ovrhovoditelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,21 eur, a koji se odnosi na sastav žalbe po punomoćniku koji je odvjetnik u iznosu od 50,00 eur i PDV na taj iznos, te odlučio kao u točki III. izreke ovog rješenja.
U Sisku 31. listopada 2025.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel
