REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-522/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb protiv tuženice Lovačke udruge „Zeko“ iz Kalinovca, Matije Gupca 53, OIB: 92907756696, zastupane po punomoćnici Jeleni Tomrlin Gračan, odvjetnici u Đurđevcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, od 1. veljače 2024., poslovni broj: P-1034/2020-43, u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženice Lovačke udruge „Zeko“ iz Kalinovca, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, od 1. veljače 2024., poslovni broj: P-1034/2020-43, u pobijanoj točki I i III izreke.

II Tuženica se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Lovačkoj udruzi "Zeko" iz Kalinovca, Matije Gupca 53, OIB 92907756696, da tužitelju Croatia osiguranju d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, isplati iznos od 10.922,76 EUR (slovima: desettisućadevetsto dvadesetdvaeuraisedamdesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, tekućom od 19. prosinca 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike iznad iznosa dosuđenog u točki I. izreke do zatraženih 11.325,24 EUR (slovima: jedanaesttisućatristodvadesetpeteuraidvadesetčetiricenta) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koje teku od 19. prosinca 2017. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.625,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, i teče od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine ili podredno preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti. Iako tuženica u žalbi naznačuje da presudu pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija samo u dosuđujućem dijelu (točka I i III izreke prvostupanjske presude). Tuženica traži trošak žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da je do štete, uslijed naleta divljači, došlo na cesti koja nije lovište pa da samim time nema niti odgovornosti tuženice za naknadu štete, zatim da je na dionici postavljen prometni znak "Divljač na cesti" i da je vozač US bio upoznat s činjenicom da se radi o cesti koja presijeca prirodni migracijski put divljači pa da je vozeći manjom brzinom mogao izbjeći nalet divljači, da je mjere i radnje na sprječavanju ovakvih događaja ovlaštena provoditi isključivo pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom, da je na ove okolnosti tuženica ukazivala tijekom parničnog postupka i da je prvostupanjski sud to odbio prihvatiti, slijedom čega smatra da je u prvostupanjskoj odluci pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

2.2. Osim toga navodi da lovišta nisu ograđena i da je tuženica izvan svake mogućnosti identificirati životinju kao svoju, pratiti njezin tijek kretanja i spriječiti mogući nastanak štetne radnje te da činjenica da se neka životinja nalazi unutar lovišta ne čini ju vlasništvom lovoovlaštenika.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbe i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio naprijed navedene bitne povrede i da je u predmetu pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora zahtjev tužiteljice za regresnu isplatu iznosa od 11.325,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2017. do isplate.

7. Prvostupanjski sud dosudio je tužiteljici iznos od 10.922,76 eura, koji se odnosi na plaćenu imovinsku štetu osiguraniku US, po polici kasko osiguranja broj: 010910015201, nastale uslijed naleta divljači i koji je kao visina šteta utvrđen prometnim vještačenjem, a temeljem članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO).

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je 18. studenog 2017. došlo do prometne nezgode između mjesta Kalinovac i Budančevica na Državnoj cesti D-2, kada je pred osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao US, na cestu istrčala divljač (jelen) i udarila u prednji i bočni dio vozila, koje je osigurano kod tužiteljice policom kasko osiguranja broj 010910015201, zatim da je tužiteljica vlasniku vozila isplatila naknadu imovinske štete u iznosu od 85.330,00 kn, da lovištem iz kojeg je istrčala divljač gospodari tuženica i da je prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Davoru Ferencu utvrđeno da je do prometne nesreće došlo u noćnim uvjetima, bez javne rasvjete, u području ograničenja brzine na 90 km/h i u području važenja prometnog znaka opasnosti "Divljač na cesti", da se u trenutku naleta i neposredno prije naleta vozilo kretalo brzinom od 83 km/h i da bi vozač osobnog vozila nesreću izbjegao da se u trenutku reagiranja kretao brzinom od najviše 38 km/h, da kod brzine kretanja osobnog vozila od 83 km/h vozač nije imao tehničku pretpostavku za izbjegavanje nesreće kočenjem jer bi kočenje trebao poduzeti kada bi se divljač nalazila na oko 9,9 m izvan kolnika s južne strane kolnika gdje se nalazi šuma, kada divljač ne bi mogao uočiti i da je na vozilu marke Volvo nastala totalna šteta koja iznosi 10.922,76 eura.

9. Polazeći od naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je, na temelju članka 1045. stavak 3. 1063. i 1064. ZOO-a i članka 83. stavak 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/26, 41/16, 67/16 i 62/17; dalje ZOL – koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja), utvrdio da za nastalu imovinsku štetu odgovara tuženica kao lovoovlaštenik, da nema doprinosa vozača osobnog automobila prometnoj nesreći i da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 10.922,76 eura.

10. U žalbenoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženice za štetni događaj. Pri tome tuženica ističe da je za štetu odgovoran vozač osobnog automobila US, koji je bio upoznat da se radi o dijelu cestu koja presijeca prirodni migracijski put divljači i da je mogao izbjeći nalet divljači vozeći manjom brzinom te da je mjere i radnje na sprečavanju ovakvih događaja ovlaštena provoditi isključivo pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom.

11. Na temelju članka 83. stavka 1. ZOL-a, za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećenik poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti. Divljač koja dospije na cestu po kojoj se odvija promet opasna je stvar, a za štetu od opasne stvari u smislu odredbe članka 1064. ZOO odgovara njezin vlasnik ili u smislu članka 1066. stavak 1. ZOO-a, umjesto vlasnika stvari, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njime služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda, a nije kod njega na radu. Iz odredbe članka 1067. ZOO-a proizlazi da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao izbjeći ili otkloniti, ili ako se dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, a djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Dakle, odgovornost tuženice kao lovoovlaštenika za štetu koja je nastala na vozilu osiguranika tužiteljice je objektivna jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar pa tuženica za štetu odgovara po načelu uzročnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim brojnim odlukama kao npr. poslovni broj: Rev- 1057/2014-2 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022., Rev-2976/2017 od 14. prosinca 2022. Rev-352/2022 od 5. travnja 2022.).

12. To znači da je lovačko društvo uvijek odgovorno, osim ako, u okolnostima konkretnog slučaja, dokaže da je šteta nastala zbog propusta treće osobe. Stoga teret dokazivanja činjenica koje isključuju odgovornost za štetu, leži na lovačkom društvu. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-53/14 od 22. svibnja 2018. za istu vrstu štete nastalu na istoj javnoj prometnici, zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Međutim, ako osoba koja gospodari lovištem u parnici koja se protiv nje vodi radi naknade štete dokaže da je štetni događaj nastao zato što vozač nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, ili/i ako dokaže da je šteta nastala zato što osoba ovlaštena upravljati javnom cestom nije postupala sukladno članku 7. toga Zakona, tada nema odgovornosti osobe koja gospodari lovištem.“

13. U konkretnom slučaju prometnim vještačenjem, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, a prihvaća ga i ovaj sud jer je u skladu s materijalnim dokazima i pravilima struke, utvrđeno je da je do prometne nesreće došlo u noćnim uvjetima, bez javne rasvjete, u području ograničenja brzine na 90 km/h i u području važenja prometnog znaka opasnosti "Divljač na cesti", zatim da se osiguranik tužiteljice u trenutku naleta i neposredno prije naleta osobnim automobilom kretao brzinom od 83 km/h te da bi nesreću izbjegao da se u trenutku reagiranja kretao brzinom od najviše 38 km/h i da kod brzine kretanja osobnog vozila od 83 km/h nije imao tehničku pretpostavku za izbjegavanje nesreće kočenjem jer bi kočenje trebao poduzeti kada bi se divljač nalazila na oko 9,9 m izvan kolnika s južne strane kolnika gdje se nalazi šuma i u kojem trenutku divljač ne bi mogao uočiti. U odnosu na činjenicu da je prometnica bila obilježena prometnim znakom opasnosti "Divljač na cesti", valja reći da znakovi upozorenja služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (članak 16. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17) pa kada je u konkretnoj prometnoj situaciji vozač upravljao vozilom brzinom manjom od propisanog ograničenja prometnim znakom i kada je nalet mogao izbjeći samo brzinom kretanja od najviše 38 km/h za zaključiti je da postupanje osiguranika tužiteljice nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja i nastale štete jer je vozač i bez tog prometnog znaka vozio značajno manjom brzinom od dopuštene što upućuje na njegov oprez u vožnji, koji bi se opravdano mogao očekivati i uz postojanje spomenutog prometnog znaka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u usporedivoj prometnoj situaciji – odluka poslovni broj: Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.). Ujedno je potrebno uvažiti i činjenicu da pojava divljači na cesti predstavlja posebno opasnu situaciju u prometu jer se divljač najčešće pojavljuje kao zapreka u vremenu kraćem od vremena i prostora mogućeg zaustavljanja osobnog vozila.

14. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da osiguranik tuženice nije odgovoran za štetni događaj i da nije niti djelomično doprinio štetnom događaju te da je za nastalu štetu u cijelosti odgovorna tuženica.

15. Žalbeni navodi prema kojima je mjere i radnje na sprječavanju ovakvih događaja ovlaštena provoditi isključivo pravna osoba, koja upravlja predmetnom cestom, predstavljaju nove činjenice iznesene u žalbi jer tuženica niti u odgovoru na tužbu, kao niti do zaključenja prethodnog postupka pa ni u daljnjem dijelu parničnog postupka, nije isticala niti dokazivala da je štetni događaj nastao zbog propusta pravne osobe koja upravlja predmetnom cestom, a čija se odgovornost temelji na načelu krivnje, a nove činjenice iznesene u žalbi drugostupanjski sud, na temelju članka 352. stavka 1. ZPP-a, neće uzeti u obzir. Činjenični zaključak o eventualnoj radnji treće osobe kao uzroku štete može proizlaziti jedino iz rezultata dokaznog postupka a teret dokaza ostvarenja svih pretpostavki za oslobođenje tuženice od odgovornosti pa dakle i odgovornosti pravne osobe koja upravlja predmetnom cestom bio je na tuženici, kao što je i u ranijem dijelu ove presude obrazloženo.

16. U odnosu na preostale žalbene razloga, mjerodavne su odredbe citiranog Zakona o lovstvu i to članak 4. koji određuje da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, članak 2. stavak 1. točka 8. koji određuje da je lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova – pravna ili fizička osoba (obrtnik) koja je stekla pravo lova na temelju ovoga Zakona, članak 77. stavak 1 prema kojem je lovoovlaštenik obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište te članak 83. stavak 1. prema kojem za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti pa je tuženica kao lovoovlaštenik odgovorna i za divljač koja se nalazi na javnoj prometnici te po načelu uzročnosti, s obzirom da je divljač opasna stvar, odgovora za štetu koju je divljač na javnoj prometnici prouzročila.

17. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženica odgovorna za nastalu štetu i da nije dokazala razloge iz članka 1067. ZOO-a, koji bi ju oslobodili od odgovornosti za štetni događaj, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska odluka u pobijanoj točki I izreke, kao i u pobijanoj točki III izreke jer troškovi postupka nisu posebno u sadržaju žalbe osporavani.

18. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

19. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 31. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić