REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković
Poslovni broj P-167/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Juri Jelaviću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika pod 1. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko – upravni odjel, pod 2. Hrvatske šume d.o.o., Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506, Uprava šuma Podružnica Split, Kralja Zvonimira 35, Split, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, dana 31. listopada 2025.godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to baš dijela u površini od 424 m2, koji je na skici lica mjesta, izrađenoj dana 23. veljače 2024. god. po dipl. ing. geod. CZ, označen kao lik A, B, AV, AX, AZ, AI, AJ, AK, AL, AM, AN, AO, AP, AQ, AR, AS, AT, AU, A, pa je na temelju ove presude ovlašten zatražiti osnivanje nove katastarske čestice od opisanog dijela navedene nekretnine, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, uz istodobnu uknjižbu tog prava na svoje ime - za cijelo.
II. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to baš dijela u površini od 1781 m2, koji je na skici lica mjesta, izrađenoj dana 23. veljače 2024. god. po dipl. ing. geod. CZ, označen kao lik C, D, E, F, G, H, I, J, K, AG, CA, AY, AW, C, pa je na temelju ove presude ovlašten zatražiti osnivanje nove katastarske čestice od opisanog dijela navedene nekretnine, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, uz istodobnu uknjižbu tog prava na svoje ime - za cijelo.
III. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to baš dijela u površini od 154 m2, koji je na skici lica mjesta, izrađenoj dana 23. veljače 2024. god. po dipl. ing. geod. CZ, označen kao lik B, C, AW, AY, CA, AG, AH, AI, AZ, AX, AV, B, pa je na temelju ove presude ovlašten zatražiti osnivanje nove katastarske čestice od opisanog dijela navedene nekretnine, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena JAVNO DOBRO - PUT, uz istodobnu uknjižbu tog prava na svoje ime - za cijelo.
Riješio je
Utvrđuje se da je tužba u odnosu na tuženika pod 2. Hrvatske šume d.o.o., OIB: 69693144506, povučena.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je samostalni i pošteni posjednik - dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 424 m2, a koji dio je na skici lica mjesta izrađenoj po dipl. ing. geod. CZ označen kao lik A, B, AV, AX, AZ, AI, AJ, AK, AL, AM, AN, AO, AP, AQ, AR, AS, AT, AU, A; - dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 1781 m2, a koji dio je na skici lica mjesta izrađenoj po dipl. ing. geod. CZ označen kao lik C, D, E, F, G, H, I, J, K, AG, CA, AY, AW, C; - dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 154 m2, a koji dio je na skici lica mjesta izrađenoj po dipl. ing. geod. CZ označen kao lik B, C, AW, AY, CA, AG, AH, AI, AZ, AX, AV, B. Predmetne dijelove naprijed navedenih nekretnina (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) podnositelju je darovao njegov otac EZ pok. GZ, a isti ih je stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca. Naime, predmetne nekretninee - koje u prostoru zapravo čine jedinstvenu cjelinu - su starina obitelji EZ pa su iste već nekoliko stoljeća neprekidno u poštenom, samostalnom i nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika. Da je tome zaista tako, najbolje svjedoče i danas postojeći dijelovi suhozida starih i nekoliko stotina godina, a koji se nalaze i na predmetnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] i na predmetnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica]. Predmetne nekretnine su u prošlosti korištene za ispašu stoke, a za istaknuti je da se u neposrednoj blizini istih (s druge strane makadamskog puta koji je također prikazan na skici lica mjesta ing. geod. CZ, nasuprot ulazu u tužiteljev posjed, koji ulaz se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica]) nalaze bunar i kamenica koji su tužiteljevim precima služili upravo za napajanje stoke. Danas se na predmetnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi tužiteljeva kuća (izgradnja koje je započeta 1999. god.), pomoćni objekt (dimara/pušnica), nadstrešnica/vrtna sjenica i bazen. S tim u vezi, valja naglasiti da su i kuća i pomoćne zgrade ozakonjene (legalizirane) upravo na inicijativu samog tužitelja (iako se formalno kao investitor vodio njegov otac, kojeg je tužitelj zastupao kao opunomoćenik), a što je još jedan dokaz ili barem snažna indicija koja govori u prilog tvrdnjama tužitelja u pogledu stjecanja prava vlasništva. Budući da se predmetne nekretnine nekoliko stoljeća neprekidno nalaze u poštenom i neometanom posjedu tužitelja i (ranije) njegovih prednika, sasvim je razvidno da su pravo vlasništva stekli još tužiteljevi preci na temelju dosjelosti, odnosno da je faktični vlasnik istih danas upravo tužitelj – kome su ove nekretnine naposljetku pripale temeljem darovanja od njegovog oca EZ. Kao vlasnik nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi se vode HRVATSKE ŠUME d.o.o., dok je kat. čest. [katastarska čestica] upisana kao “JAVNO DOBRO-PUT“ – a što, naravno, ne odgovara stvarnom stanju odnosno stanju na terenu. S tim u vezi, ističe se da predmetni dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] u naravi zapravo nisu šuma, kao što ni dio kat. čest. [katastarska čestica] u naravi nije put – a što je razvidno već iz priložene skice lica mjesta. Inače, riječ je o upisu vlasništva koji je posljedica prepisivanja podataka iz katastarskog operata, a što je Sudu zasigurno poznato. Sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelj se dana 24. prosinca 2024. god. obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću sa Zahtjevom za mirno rješenje spora u pogledu predmetnih dijelova naprijed navedenih nekretnina. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću je dopisom od 3. siječnja 2025. god. od tužitelja zatražilo da pokrene postupak osiguranja dokaza, a nakon što je tužitelj obrazložio zbog čega to ne namjerava učiniti - zahtijevajući očitovanje na temelju stanja spisa, navedeno državno odvjetništvo se oglušilo na predmetni zahtjev. Tužitelj ima pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem pa stoga podnosi ovu tužbu i predlaže Naslovnom sudu donijeti presudu.
2. Tužena pod 1. u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio, odnosno dopisom od 10.01.2025. izrijekom odbio postupanje. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren nije pokrenuo odgovarajući postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da su ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je prvenstveno dopuniti priloženu skicu lica mjesta koordinatama ili prepoznatljivim referentnim točkama na način da bude pogodna za raspravljanje u sudskom postupku. Predlaže se zatim skicu lica mjesta dopuniti fotografijama lica mjesta. Nakon što predmet spora bude nedvojbeno identificiran, potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Općine Pojezerje kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine u slojevima od 1968. godine preko Hrvatske osnovne karte (1954. - 2009.) do danas. Predlaže se pribaviti potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti predmeta spora šumskogospodarskoj osnovi te izvesti dokaz saslušanjem lugara Šumarije Metković nadležnog za gospodarsku jedinicu Nova Sela na adresi, [adresa].. Predlaže se pribaviti i katastarske planove Habsburškog carstva te planove vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Predlaže se također pozvati Općinu Pojezerje, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. Tužena se obvezuje pribaviti sve predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda ali tek nakon nedvojbene mogućnosti identifikacije predmeta spora i samim time izdavanja potvrda u vezi istog što za sada nije moguće. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP- ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Tužitelj u tužbi navodi kako bi ishodio akte o legalizaciji objekata koji da se nalaze na predmetnoj nekretnini, dakle u komunikaciji sa javnim tijelima nije mi moglo ostati nepoznato da je predmetna nekretnina vlasništvo RH što upućuje na njegovu nesavjesnost. Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Tužena pod 2. u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao neosnovanima. Tuženik ad. 2 ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je Republika Hrvatska vlasnik nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a koja su predmet ovog spora. Naime, Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima užeg područja krša [adresa] za razdoblje 1981.-1990. godine (odnosno na dan 16. listopada 1990. godine kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama) obuhvaćena je matična kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom od 157548 m² kao i matična kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom od 621722 m², Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Nova Sela” za razdoblje od 01.01.2016. do 31.12.2025. god. obuhvaćena je kat. čest. [katastarska čestica]-5 k. o. [katastarska općina] s površinom od 145929 m². Preklopom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa šumskogospodarskom podjelom utvrđeno je da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Nova Sela" za razdoblje od 01.01.2016. do 31.12.2025. god. Kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom od 144187 m² obuhvaćena je Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Nova Sela" za razdoblje od 01.01.2016. do 31.12.2025. god. Kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se nalazi u obuhvatu gospodarske jedinice Nova Sela, odjel / odsjek 34 cs. U odjelu / odsjeku 34 cs propisani su radovi biološke obnove šuma – izrada šumskogospodarskih planova, čuvanje šuma, zaštita od štetnih organizama i požara i šumska infrastruktura (održavanje), a dosada su izvršeni radovi: - čuvanja šuma 2016., 2017., 2018., 2019., 2020., 2021., 2022., 2023. i 2024. godine - zaštita od požara 2016., 2017., 2018., 2019., 2020., 2021., 2022., 2023. i 2024. godine. Kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se nalazi u obuhvatu gospodarske jedinice Nova Sela, odjel / odsjek 34a. U odjel/odsjeku 34 a propisani su radovi biološke obnove šuma – izrada šumskogospodarskih planova, čuvanje šuma, zaštita od štetnih organizama i požara i šumska infrastruktura (održavanje), a dosada su izvršeni radovi: - čuvanja šuma 2016., 2017., 2018., 2019., 2020., 2021., 2022., 2023. i 2024. godine - zaštita od požara 2016., 2017., 2018., 2019., 2020., 2021., 2022., 2023. i 2024. godine. Člankom 6. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90), a koji je stupio na snagu 16. listopada 1990., propisano je da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu. Dakle, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990., te su od tog dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo društveno vlasništvo, postali temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Takvo stajalište je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 450/2011-2, Rev 2053/2010-2 i Rev 208/2007-2 i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž 2762/2015-3. Tako Vrhovni sud u svojoj odluci Rev 208/2007-2 navodi da Hrvatske šume d.o.o. nisu pasivno legitimirane u parnicama za utvrđivanje prava vlasništva na šumama i šumskim zemljištem, i nisu knjižni prednik u smislu odredbe čl. 40. i 214. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 137/99, 114/01 i 100/04 – dalje: ZZK), već da je to Republika Hrvatska iako nije podnijela prijedlog za upis prava vlasništva na temelju odredbe čl. 16. st. 1. Zakona o šumama. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u presudi od 20. lipnja 2023., poslovni broj: Gž-149/2023-2, u cijelosti uvažava žalbu tuženika Hrvatske šume d.o.o. i preinačuje prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 1. prosinca 2022, broj P-2049/2021 te u cijelosti odbija tužbeni zahtjev prema tuženiku Hrvatske šume d.o.o. U obrazloženju citirane presude sa navodi kako je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer se radi o katastarskoj čestici koja je obuhvaćena Programom gospodarenja i uključena u šumskogospodarski plan. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u citiranoj presudi zaključuje da u slučaju kada šumskim zemljištem gospodari i upravlja tuženik Hrvatske šume d.o.o., radi se o šumskom zemljištu koje se nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske i to zemljište nije vlasništvo tuženika Hrvatske šume d.o.o., već tuženik samo upravlja i gospodari šumama u vlasništvu Republike Hrvatske. Dalje u obrazloženju zaključuje kako vlasnik nekretnine koja se nalazi u programu gospodarenja može biti isključivo Republika Hrvatska a ne tuženik Hrvatske šume d.o.o. koji nije pasivno legitimiran. Člankom 16. Zakona o šumama (Narodne novine brojevi: 68/2018, 115/2018, 98/2019, 32/2020, 145/2020), propisano je da šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari javni šumoposjednik. Tuženik ad. 2 kao javni šumoposjednik je pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja gospodari šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, a šume i šumska zemljišta, dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobitu zaštitu. Dakle, šumama i šumskim zemljištem tuženik ad. 2 samo gospodari i nema pravo vlasništva. Ukoliko Sud ne bi prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije, tuženik ad. 2 ukazuje da u ovom konkretnom slučaju pitanje prava vlasništva nekretnine predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi odluka Suda, sukladno članku 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje u tekstu ZPP) te predlaže Sudu da sam riješi to pitanje ili odredi prekid postupka dok Zemljišnoknjižni odjel nadležnog suda ne riješi to pitanje. Tuženik ad. 2 ističe kako je prema članku 219. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a tužitelj uz tužbu nije priložio dokaze kojima bi potkrijepio svoj tužbeni zahtjev i dokazao neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnog prednika do sebe. Naime, tužitelj u tužbi navodi kako mu je dijelove predmetnih nekretnina darovao njegov otac EZ pok. GZ, a isti ih je stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca te se pritom poziva na Ugovor o darovanju od 25. studenog 2006. U predmetnom Ugovoru o darovanju od 25. studenog 2006. koji je sam tužitelj priložio uz tužbu nije navedena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao ni matična kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već je u članku 1. predmetnog ugovora navedena č. zem. [katastarska čestica]. Također, tužitelj ne prilaže rješenja o nasljeđivanju niti druge dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnje kako je njegov otac EZ pok. GZ predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca. Nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima, a kako ni pok. EZ nije bio vlasnik spornih nekretnina, niti je imao pravnu osnovu stjecanja istih, tako nije ni mogao prenijeti pravo vlasništva na tužitelja. Tužitelj u tužbi ne navodi činjenice niti predlaže dokaze kojima bi dokazao da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva na temelju instituta dosjelosti, posebno da posjed stvari neprekidno traje zakonom određeno vrijeme. Tuženik ad. 2 ističe kako su propisi koji se odnose na šumsko zemljište lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL SFRJ broj: 6/80. i 36/90., te “Narodne novine” broj: 53/91., dalje: ZOVO), o društvenom vlasništvu koje su lex generalis. Naime, odredbom članka 29. ZOVO-a, kao lex generalis, bilo je zabranjeno stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o šumskom zemljištu, potrebno je primijeniti propise o šumama, kao lex specialis. Zakon o šumama SRH, koji je stupio na snagu 31. svibnja 1977. ("Narodne novine" broj: 20/77.) izričito je propisao: “Na šumama i šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću” (članak 49. stavak 2. navedenog Zakona). Ova je odredba zadržana u Zakonu o šumama i nakon prijenosa šuma i šumskog zemljišta u društvenom vlasništvu u vlasništvo Republike Hrvatske (članci 6. i 55. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj: 41/90., koji je stupio na snagu. listopada 1990.). Stoga se na šumama i šumskom zemljištu nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću ( takvo stajalište zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev 326/97, od 4. studenog 2002.) Međutim, navedena odredba ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske 2000. (Odluka Ustavnog suda RH, od 12. siječnja 2000., broj: U- I – 374/1998, objavljena u "Narodne novine" broj: 8/00). Dakle, za razliku od stjecanja prava vlasništva dosjelošću na zemljištu u društvenom vlasništvu, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu imamo izričitu zakonsku zabranu takvog stjecanja u razdoblju od 1977. do 2000. Činjenica što je tužitelj legalizirao objekte izgrađene na k.č 11188/1 k. o. [katastarska općina] te je ishodio i rješenje o izvedenom stanju, ne utječe na vlasništvo predmetne nekretnine. Naime, na temelju odredbe članka 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena. Navedeni Zakon je stavio naglasak na nezakonito izgrađene zgrade i uvjete za njihovo ozakonjenje, dok je pitanje vlasništva izdvojio iz tog postupka. Nadalje, kako su kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima užeg područja krša [adresa] za razdoblje 1981.-1990. godine te su obuhvaćene trenutno važećim Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Nova Sela" za razdoblje od 01.01.2016. do 31.12.2025., tužitelj je znao ili bar morao znati, odnosno s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati sporne nekretnine, pogotovo što cijelo vrijeme, ni u katastarskom operatu ni u zemljišnim knjigama nije bio upisan kao vlasnik, a i za njega vrijedi načelo javnosti i povjerenja zemljišnih knjiga. Dakle, tužitelj nije bio pošten (savjestan) posjednik spornih nekretnina, te ih nije ni mogao steći dosjelošću. Slijedom svega navedenog, tuženik ad. 2 predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz osudu tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška.
4. Po prijedlogu tuženice sud je obavijestio treće osobe – Općinu Pojezerje o tijeku parnice, ali isti nisu pokazali interes za sudjelovanjem u parnici.
5. Pun. tužitelja je podneskom od dana 26. rujna 2025. g. povukao tužbu u odnosu na drugotuženika Hrvatske šume d.o.o. iza razloga što je dana 19. rujna 2025. god. u zemljišnoj knjizi izvršena promjena u pogledu nositelja prava vlasništva na nekretninama označenima kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je kao vlasnik navedenih nekretnina umjesto drugotuženika – Hrvatske šume d.o.o. sada upisan prvotuženik – Republika Hrvatska, a što je razvidno iz povijesnih izvadaka iz BZP-a za predmetne nekretnine.
6. Tuženik pod 2. se nije protivio povlačenju, te je riješeno kao u izreci ovog rješenja glede povlačenja tužbe.
7. Među strankama je sporno tko je i od kada posjednik predmeta spora, te što je predmet spora bio kroz povijest u naravi/ stvarnoj kulturi, odnosno da li je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine darovanjem od oca, odnosno da li je stekao s ocem i njegovim prednicima vlasništvo dosjelošću.
8. Tijekom postupka izvedeni su predloženi dokazi pregledom svih isprava u spisu, uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika, saslušanjem svjedoka.
9. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primjenjenom pravu.
10. U zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana je Republika Hrvatska (vidljivo iz Zk izvatka, odnosno promjeni istog tijekom postupka), pa je pasivna legitimacija tužene tijekom glavne rasprave postala neupitna, obzirom da se radi o tužbi kojom se tužitelj želi upisati vlasnikom, uz istodobno brisanje postojećeg upisanog vlasnika.
11. Iz izvatka Informacijskog sustava prostornog uređenja proizlazi da 1968. godine nekretnina nije bila šuma, vidljiv je otprilike oblik međa baš kao što je danas glede geografskog obličja i suhozida, odnosno unatoč lošoj vidljivosti, ukazuje se da je posjedovanje nekretnine bila činjenica u to vrijeme
12. Na licu mjesta tijekom uviđaja utvrđeno je uvidom suda, ali i putem iskaza vještaka da je put na katastarskoj mapi pogrešno ucrtan starom (austrugarskom) izmjerom, a da je njegova stvarna pozicija izvan predmeta spora, a o čemu su iskazivali svjedoci, pa i sud prihvaća iskaz vještaka i svjedoka, a i sam se uvjerio u to jer je teren bio takav da upravo na to i ukazuje - da je put oduvijek izvan predmeta spora.
12.1. Odvojeno saslušani svjedoci ČZ, IZ, FZ, ŠZ su jasno i detaljno iskazivali povijesni slijed stjecanja vlasništva, navodeći u bitnom da je tužiteljev otac EZ nekretninu naslijedio od svog oca GZ, odnosno od svojih predaka, da je nekretnina obrađivana od predaka, te da to zapravo nikad nije bila u naravi šuma, već se na njoj sadile razne kulture, držala stoka i da je nekretnina u posjedu tužiteljeve obitelji stoljećima i da su se generacijama uredno dijelili.
12.2. Svjedoci su dali detaljne informacije o načinu korištenja nekretnine, a na licu mjesta se i sud uvjerio da je nekretnina od starih vremena pod utjecajem ljudske djelantosti, što je bilo vidljivo i po tragovima suhozida koji omeđuje nekretninu (sa zapadne strane), a odmah do nekretnine je bila vidljiva čatranja i kamenica na kojoj se napajala stoka o čeme su svjedoci detaljno i s dobrim znanjem pripovijedali.
14. Sud je poklonio vjeru svjedocima jer su dovoljno stari da mogu znati sve te bitne činjenice, lokalni su mještani, nemaju razloga za govoriti neistinto, a iskazi su im podudarni, sukladno stanju lica mjesta, te vrlo životni i detaljni. Jasno su govorili i obiteljskim i seoskim predajama i sud je čvrsto uvjeren u istinitost njihova kazivanja.
15. Iz Ugovora o darovanju od 25.11.2006.g. proizlazi da je EZ pok. GZ darovalo svom sinu predmet spora,a kako je očito to bila starina EZ, odnosno Lukina oca (tužiteljeva djeda) GZ, koji je umro oko 1960., očito je da pojam starina o kojoj svjedoci iskazuju seže definitivno najmanje u 19.stoljeće. Dakle djed tužitelja pok. GZ je svakako sa svojim predakom mogao započeti dopsjelost već u 19.stoljeću, te je završiti već 1941., a u najgorem slučaju je to započeo 1959.godine, a nastavio otac tužitelja EZ te okonačo 1999.godine, pa je mogao vlasništvo prenijeti na svog sina - tužitelja NZ.
15.1. Kako je iz svega prethodno navedenog utvrđeno da nekretnina nikad u promatranom razdoblju nije bila u naravi šuma, to se na nju ni ne može primijeniti zabrana stjecanja vlasništva na šumama jer su svjedoci svjedočili da predmet spora nije bio šuma, odnosno da je bio čisti posjed tužitelja i predaka.
16. Na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).
17. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.
18. U više odluka viših sudova je utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina.
19. To jer je pomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."
20. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.
21. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod nevrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.
22. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.
Metković, 31. listopada 2025.godine
S u d a c :
Ante Šprlje
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka, a putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. Odvjetnik Jure Jelavić
2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, GUO (P-DO-34/2025)
3. Hrvatske šume d.o.o., Ulica kneza Branimira 1, Zagreb