1                  Poslovni broj: 5 Us I-871/2023-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                   Poslovni broj: 5 Us I-871/2022-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja D. Š. iz H., K. 40, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva, radi otpisa dospjelog duga, 29. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/21-01/13, URBROJ: 513-04-22-2 od 8. srpnja 2022.

Obrazloženje

1.               Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-410-01/20-01/114, URBROJ: 513-07-21-06-20-2 od 1. prosinca 2020. Prethodno označenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužiteljev zahtjev za otpis dospjelog duga podnijet na temelju čl. 148. st. 3. Općeg poreznog zakona (NN  br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ).

2.                Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te u tužbi izlaže kako slijedi. U bitnom, smatra je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno budući da u postupku nisu utvrđeni njegovi cjelokupni prihodi kao ni prihodi članova kućanstva te nije utvrđivana vrijednost njegove imovine. Ističe da njegova cjelokupna imovina, odnosno nekretnine, imaju manju vrijednost od visine dugovanja pa sve i kad bi bio proveden ovršni postupak dug ne bi bio naplaćen. Nadalje, navodi da zbog svoje životne dobi i zdravstvenog stanja nije u mogućnosti obrađivati nekretnine i na taj način stjecati prihode, da prima socijalnu pomoć te da mu u podmirenju osnovnih životnih potreba pomaže kćer koja ne živi u zajedničkom kućanstvu.

3.               U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.  

4.               U ovom sporu provedena je rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 22/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5.               U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6.               Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7.               Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj 14. listopada 2020. nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnio zahtjev za otpis dospjelog duga temeljem odredbe čl. 148. st. 4. OPZ-a, u kojem je, u bitnom, naveo da zbog teške financijske situacije nije u mogućnosti podmiriti porezni dug. Postupajući po predmetnom zahtjevu porezno tijelo je u postupku, između ostalog, utvrdilo: da je tužitelj na dan 9. studenog 2020. imao evidentiran porezni dug u iznosu 92.904,38 kn koji je osiguran založnim pravom na nekretninama tužitelja; da je tužitelj vlasnik nekretnine k.č.br. …i … upisane u zk.ul.br. … i … k.o. V. L., površine 147 i 759 m2 te ½ dijela nekretnine označene kao k.č.br. 750 upisane u zk.ul.br. 269 k.o. Slanje, površine 5870 m2; da tužitelj razdoblju od siječnja do rujna 2020. ostvario neoporezive primitke u ukupnom iznosu od 6.060,00 kn.

8.               Odredbom čl. 148. OPZ-a propisano je da, ako bi izvršenje naplate poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe dužnika odnosno ovršenika, i članova njegovog kućanstva, porez se može iznimno, na njegov zahtjev, otpisati u cijelosti ili djelomice (st. 4.). O otpisu dospjeloga poreznog duga rješenjem odlučuje čelnik tijela, na osnovu pisanog i obrazloženog zahtjeva dužnika odnosno ovršenika (st. 5.).

9.               Iz prvostupanjskog rješenja razvidno je da je zahtjev tužitelja odbijen uz obrazloženje da se radi o dugu koji se može naplatiti samo iz osigurane stvari (nekretnina tužitelja) te da stoga izvršenje naplate istog ne bi dovelo u pitanje osnovne životne potrebe dužnika.

10.          Odredbom čl. 4. ZUS-a propisana su ograničenja u pokretanju upravnog spora, odnosno ograničenja glede širine ispitivanja osporene odluke i ovlasti upravnog suda. Tako je u st. 2. navedenog čl. ZUS-a  propisano da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.   

11.          Iz citirane norme čl. 148. st. 4. OPZ-a proizlazi ovlast prvostupanjskog tijela da o zahtjevu stranke za otpis dospjelog poreznog duga odluči po slobodnoj ocjeni. U pogledu primjene slobodne (diskrecijske ocjene) poreznog tijela, opseg upravnosudskog nadzora ograničen je na zakonitost takve odluke, granice dane ovlasti, te svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a), te stoga Sud nije ocjenjivao pravilnost takve odluke, već se ograničio na one elemente koje po zakonu može ispitivati.

12.          Sukladno prethodnom, na temelju cjelokupnog provedenog postupka, Sud je vodeći se propisanim ograničenjima u ispitivanju osporavanih odluka iz čl. 4. st. 2. ZUS-a, uvidom u dokumentaciju koja prileži spis predmeta upravnog postupka kao i onu koja prileži spis ovog upravnog spora, u sporu utvrdio da odluka prvostupanjskog tijela ne sadrži nedostatke koje bi utjecale na njezinu zakonitost kao niti da bi ista bila izvan propisanih ovlasti iz čl. 148. OPZ-a, odnosno da bi bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana.
13.          Zaključno, Sud primjećuje da su prigovori tužitelja iznijeti u tužbi istovjetni s onima koje je tužitelj isticao i u žalbi a na koje (prigovore) je tuženik odgovorio u obrazloženju pobijanog rješenja iznoseći pritom jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge zbog koji je te prigovore ocijenio neosnovanima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

14.          Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da pobijanim aktima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u dispozitivu presude.   

U Rijeci 29. rujna 2023.

  Sudac

       Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).