Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-284/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu Verici Kos, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Radivoju Mačešiću Biscuoliju odvjetniku iz Pule, protiv tuženika PR iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivi Simić odvjetnici iz Pule, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Puli poslovni broj Psp-11/2020-79 od 13. prosinca 2024., 31. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja UR i žalba tuženika CR i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli poslovni broj Psp- 11/2020-79 od 13. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika CR za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 173,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

''I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku PR iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] koji sadržajno glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posjedu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 3172 m2 na način da je bez suglasnosti tužitelja iskopao kanal dužine 185,3 metara i širine 2,5 metara, koja počinje od ogradnog zida na jugozapadnoj strani duljine 17,50 m, visine 0.90m- 1.20 m i širine 25 cm i prostire se do sjeveroistočne strane (gdje kč. br. [katastarska čestica] i kč.br. graniče sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i postavio metalne cijevi, koje se nalaze na 59.3 metru, 99,3 metru i 139.4 metru te duljine između čestica 390/1 i 390/2.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana uspostavi posjedovno stanje kako je bilo prije izvršenog čina smetanja posjeda, te tužitelju vrati oduzeti posjed nekretnine iz točke 1 na način da zauzeti dio površine iz toč.1 sukladno građevinskim standardima vrati u prvobitno stanje tako što će zatrpati iskopani kanal i ukloniti metalne cijevi koje se nalaze na 59.3 metru, 99.3 metru i 139.4 metru, između čestica 390/1 i 390/2 po dužini 185,3 metara i širine 2,5 metara, koja počinje od ogradnog zida na jugozapadnoj strani duljine 17,50 m, visine 0.90m- 1.20 m i širine 25 cm i prostire se do sjeveroistočne strane (gdje kč. br. [katastarska čestica] i kč.br. graniče sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te da tužitelju omogući ponovo korištenje nekretnine iz toč.1. izreke", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 985,00 eura u roku od 15 dana.

III Odbijaju se, tužitelj prema tuženiku u cijelosti zahtjevom za naknadom parničnog troška, te tuženik prema tužitelju preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke ovog rješenja.''

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana odluka preinači. Iako tužitelj pobija cijelo rješenje po sadržaju žalbe je za zaključiti da odluku pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkama I i II izreke te pod točkom III izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) po žalbi tužitelja prvostupanjsko rješenje u tome dijelu ispitivano.

3. Tuženik pobija prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se tuženiku dosudi zatraženi trošak postupka u cijelosti, uvećano za trošak žalbenog postupka. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 173,00 eur.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik ističe da je žalba neosnovana te predlaže potvrditi prvostupanjsku odluku.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj zahtijeva posjedovnu zaštitu na kč. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 3172 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je posjednik te nekretnine na temelju ugovora o zakupu kojeg je kao zakupac sklopio sa Republikom Hrvatskom, vlasnikom nekretnine, a da ga je tuženik smetao u posjedu na način da je uzduž cijele nekretnine iskopao kanal površine 30X30 cm te je na svakih cca 10 cm u kanal ukopao i zabetonirao željezni stup visine 2 m.

7. Tuženik osporava tužbeni zahtjev navodom da tužitelju ne pripada pravo na zaštitu posjeda, koju zahtijeva tužbom, jer da je on u posjedu spornog dijela od kolovoza 2013., a ne tužitelj. Navodi i to da su predmetni željezni stupovi na međi između nekretnina stranaka postavljeni u kolovozu 2013., zabetonirani krajem studenog 2014., a da je tužba predana sudu 23. siječnja 2015., pa predlaže tužbu odbaciti.

8. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tužitelj, jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.

8.1. Na žalbene navode tužitelja je za reći da je točno da je prema sadržaju zapisnika sačinjenom na ročištu od 16. prosinca 2015. sadržan iskaz tuženika prema kojem je kanal počeo kopati u desetom mjesecu 2014., a stupove postavio u sedmom ili osmom mjesecu 2014., kojem sadržaju zapisnika nitko nije prigovorio. Tužitelj je pak na istom ročištu saslušan kao stranka izjavio „ja sam svog geodeta pozvao nakon što sam primijetio da je kanal iskopan“, a prema izvedenim dokazima tužitelj je angažirao tvrtku Geodet d.o.o. radi definiranje međe između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], koja je izvršila snimanje 12. lipnja 2014. Prema tome, tužitelj je saznao za kopanje kanala daleko prije podnesene tužbe, pa je imajući u vidu iskaz tuženika te tužitelja, kao i vrijeme izvršenih snimanja moguće da je kanal iskopan prije desetog mjeseca 2014. No, neovisno o tome, sud prvog stupnja nije odbacio tužbu zbog proteka subjektivnog roka od 30 dana za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda (subjektivni od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja), već je odlučio o tužbenom zahtjevu po teretu dokaza, pa ovaj nesklad nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

9. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio:

- da je tuženik vlasnik i posjednik k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatska,

- da predmetnu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] koristi tužitelj temeljem Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH od 1. prosinca 2011., zaključenom na rok od 20 godina,

- da je tužitelj uveden u posjed na način da mu je pokazana međa između ove dvije parcele na terenu, ali međa nije posebno označena, a sukladno tome što mu je rečeno tužitelj je dva i pol metra dalje od te međe zasadio masline te je na taj način dalje koristio parcelu,

- da je tuženik svoju k. č. br. [katastarska čestica] počeo koristiti 2012., a te iste godine su iskopane rupe za (njegove) masline, koje je zasadio u travnju 2013.,

- da nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] međusobno neposredno graniče,

- da je tuženik radi obnove međe između tih nekretnina angažirao tvrtku GEO ured Petrić d.o.o., koja je 17. lipnja 2013. izvršila snimanje, a u kolovozu 2013. sačinila elaborat kojim je međa između k. č. [katastarska čestica] definirana pravcem između dva željezna klina koji su obnovljeni na temelju katastarskih podataka, dok su iskolčene međe tuženiku pokazane 4. rujna 2013.,

- da tužitelj nije bio prisutan kada su na terenu postavljali metalne klipove, nije potpisao elaborat, niti se s njim suglasio,

- da je tuženik, prema njegovom iskazu, iskopao kanal dimenzija koje su navedene u tužbi (30x30cm) u desetom mjesecu 2014., te da je zabetonirao željezne stupove u sedmom ili osmom mjesecu 2014., na pravcu međe označene dostavljenim elaboratom tvrtke GEO ured Petrić d.o.o.,

- da je tužitelj imao saznanje o kopanju kanala, jer je tuženiku prigovorio da kopa na njegovom,

- da je tužitelj angažirao tvrtku Geodet d.o.o. radi definiranje međe između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], po vlastitom iskazu, nakon što je primijetio da je kanal iskopan, a ta tvrtka je izvršila snimanje 12. lipnja 2014. te utvrdila da obje stranke imaju veću površinu nekretnina od one koja je upisana, te su sukladno pravilima struke svakoj parceli proporcionalno dodijelili površinu, te označili graničnu liniju, a označavanju međne linije 18. srpnja 2014. su prisustvovale obje stranke,

- da je na uviđaju održanom 5. lipnja 2024. na licu mjesta zatečen ogradni zid duljine 17,50 m, visine 0,90 - 1,20 m, širine 25 cm, tri postavljena metalna stupa, jedan izvađeni metalni stup te započeta gradnja suhozida duljine 40 m, dok na licu mjesta više nema iskopanog kanala,

- da kanal u širini od čak 2,5 m, čije zatrpavanje tužitelj traži u toj širini nije postojao, a nema ga niti danas,

- da se vještak Tino Verbanac, kojeg je odredio sud, nije mogao izjasniti na koju se od katastarskih čestica prikazani detalji odnose, jer u naravi nema vidljivih međnih oznaka, a usporedba mjerenih podataka s kopijom katastarskog plana je nemoguća iz razloga što je kopija katastarskog plana nastala grafičkom metodom mjerenja početkom prošlog stoljeća i lošeg je mjerila, a on je snimio postojeće stanje na terenu,

- da tužitelj nije dokazao da je bio posljednji mirni posjednik dijela predmetne nekretnine, čiju posjedovnu zaštitu traži.

10. Na temelju ovih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da, s obzirom da je tužba podnesena 23. siječnja 2015., da je predmetna tužba podnesena po proteku subjektivnog roka iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a i da tužitelj nije dokazao da je bio posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine pa odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tužitelja, koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, no tužiteljeva ocjena u izvedenim dokazima nema podlogu.

12. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst,94/17 - dalje: ZVDSP) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje u budućnosti. Prema stavku 2. istog članka, sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda te poštenje posjednika.

13. Prema odredbi čl. 441. ZPP-a, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. Dakle, kad je riječ o posjedovnoj parnici, predmet raspravljanja je ograničen samo na dvije pravno relevantne činjenice i to činjenicu posljednjeg stanja posjeda i činjenicu nastalog smetanja, a sve u smislu čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, odnosno čl. 441. ZPP-a. Stoga kada tužitelji u postupku nije dokazao da ga je tuženik smetao u posjedu nekretnine na način opisan u tužbi, pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio. Naime, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Kako tužitelj tvrdi da je u posljednjem mirnom posjedu predmeta spora i da ga je tuženik smetao u tome posjedu kopanjem kanala i postavljanjem stupova istinitost te tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, slijedom čega je na tužitelju bio teret dokaza da je počinjeno smetanje posjeda upravo na način opisan u tužbi, da je on posljednji mirni posjednik, što tužitelj nije dokazao. Naime, saslušani svjedoci, pa i sam tužitelj ne iskazuju o posljednjem mirnom posjedu spornog dijela nekretnine, već o definiranju međe između nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što međutim nije predmet spora. Stoga ovaj sud nije ocjenjivao preostale žalbene navode tužitelja, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP). Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), kako je to zaključio prvostupanjski sud.

15. Odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP je propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Kako je u postupku utvrđeno da je od saznanja tužitelja za čin smetanja (kopanje kanala i postavljanje stupova) i počinitelja do podnošenja tužbe proteklo više od trideset dana, pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da je tužba podnesena po proteku subjektivnog roka iz čl. 21. st. 3. ZVDSP, mada na takvom zaključku sud prvog stupnja ne temelji pobijanu odluku. Pri tome valja reći da je rok za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda (subjektivni od 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja i objektivni od godine dana od počinjenog smetanja) procesne naravi, budući je posljedica da tužba ako tužba nije podnesena u roku odbačaj tužbe, a ne odbijanje tužbenog zahtjeva. Istina je da su navedeni rokovi smješteni u materijalni propis čl. 21. st. 3. ZVDSP, no time rok za podnošenje tužbe, odnosno za traženje sudske zaštite nije postao materijalnopravni rok (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1958/2015-2 od 25. travnja 2018.).

16. Stoga je kao neosnovana odbijena žalba tužitelja i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrđeno prvostupanjsko rješenje pod točkom I izreke.

17. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je izgubio parnicu pa je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, dužan tuženiku naknaditi troškove potrebne za vođenje parnice. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka je pak osnovano odbijen.

17.1. Kako je odredbom Tbr. 52. st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) propisano da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3., dakle, između ostalog, u postupku radi smetanja posjeda, primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan, pravilno je sud prvog stupnja o naknadi troškova postupka odlučivao primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljenoj u „Narodnim novinama“ broj 142/12 te izmjenama te Tarife, pa tako i glede vrijednosti boda. Prema stanju spisa, tuženik nije uz žalbu dostavio dokaz o uplati sudske pristojbe na žalbu, već je pozvan na plaćanje rješenjem suda od 9. veljače 2016. Stoga je osnovano sud prvog stupnja kao opravdan trošak tuženiku priznao trošak samo jedne pristojbe.

17.2. Prema tome, tuženik neosnovano pobija odluku o troškovima postupka.

18. Valjalo je stoga kao neosnovane odbiti žalbu tužitelja i žalbu tuženika te na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkama II. i III. izreke.

19. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 31. listopada 2025.

Sutkinja

Verica Kos