REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž 959/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Jasminka Gregurić Matić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matić, Feldman & Herman iz Zagreba protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba (OIB:53056966535), Magazinska cesta 69, kojega zastupa Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2692/2021-33 od 1. rujna 2025., dana 31. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća, te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2692/2021-33 od 1. rujna 2025.

- potvrđuje u točki I i III izreke

- potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu troškova postupka u točki II za iznos od 1.476,25 eura sa dosuđenim zakonskim zateznim kamatama od 2. rujna 2025. do isplate

- preinačuje u preostalom pobijanom dijelu točke II i rješava:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 62,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

II Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2692/2021-33 od 1. rujna 2025. odlučeno je:

"I Odbija se prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude na način da se meritorno odluči o zahtjevu tužitelja za iznos od 1.717,42 kn (sada 227,41 eura). II Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 1.538,28 eura sa zateznom kamatom od 2. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Protiv istog rješenja žalbu je pravovremeno uložio tuženik zbog svih žalbenih razloga. Naslovni sud pogrešno primjenjuje odredbu čl. 339. ZPP-a prilikom donošenja pobijanog rješenja, te propušta utvrditi kako je tužitelj u tužbi postavio zahtjev za isplatu temeljem dvije osnove, po osnovi primjene promjenjive kamatne stope i po osnovi valutne klauzule CHF, u ukupnom iznosu od 7.603,04 kn/1.009,10 EUR. Potom je tužitelj podneskom od 15.3.2022. povukao dio zahtjeva za isplatu u iznosu od 1.717,42 kn/227,94 EUR koji se odnosi na potraživanje po osnovi promjenjive kamatne stope, a tuženik se istom povlačenju protivio podneskom od 5.4.2022. Nadalje, nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj postavlja zahtjev za isplatu samo temeljem primjene valutne klauzule CHF u iznosu od 7.480,16 kn/992,79 EUR. Tuženik se protivio preinaci tužbe jer je time tužitelj povećao prvotni zahtjev od 5.886,62 kn/781,16 EUR koji se odnosio samo na valutnu klauzulu CHF, a koju preinaku je Naslovni sud dopustio raspravnim rješenjem od 7.3.2023. Naslovni je sud trebao, nakon što odbije dio zahtjeva naveden u toč. 8. ove žalbe, primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP i sukladno dobivanim omjerima odlučiti o trošku postupka. Naslovni je sud tužitelju pogrešno dosudio trošak pristupa na ročište održano 9.9.2022. po Tbr. 9.1. OT, iako se radi o ročištu na kojemu se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Isto tako, Naslovni sud tužitelju dosuđuje trošak žalbe u iznosu od 74,63 EUR po Tbr. 10.1. OT, iako se zapravo radi o žalbi protiv rješenja Naslovnog suda posl. br. P-2692/21 od 30.8.2023. Predlaže da sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu zahtjeva za isplatu u pogledu promjenjive kamatne stope, te da preinači odluku o trošku, podredno da citirano rješenje ukine i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je djelomice osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj odluci prvostupanjski sud u jednom dijelu nije pravilno primijenio materijalno pravo zbog čega je sukladno odredbi čl. 380.st.1.točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud odlučio kao u izreci. Pobijana odluka ima razloge o odlučnim činjenicama, a u istoj odluci nisu počinjene niti bitne povrede iz čl. 365.st.2. Zakona o parničnom postupku.

5. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tužitelj 8.4.2021. podnio tužbu kojom od tuženika traži 7.603,04 kn, sada 1.009,10 eura. Podneskom od 15.3.2022. povukao je dio zahtjeva za iznos od 227,94 eura, a tuženik se povlačenju usprotivio. Nakon provedenog vještačenja, podneskom od 14.11.2022. postavio je zahtjev zahtijevajući isplatu 7.480,16 kn (992,79 eura), koji mu je i dosuđen presudom od 14.4.2023. S obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju zahtjeva iz tužbe, sud je presudom odbio zahtjev za iznos od 16,31 eura. Kako zbroj zahtjeva koji je tužitelju dosuđen (992,79 eura) i onoga koji je odbijen (16,31 eura) odgovara zahtjevu iz tužbe (1.009,10 eura), proizlazi da je neosnovan prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude kojom bi se meritorno odlučilo o dijelu zahtjeva za isplatu 227,41 eura.

5.1. Odluka o troškovima postupka pravilno je donesena je po čl. 154., 155. i 156. ZPP. Neovisno o tome što je dio tužbenog zahtjeva odbijen, sud je trošak tužitelju dosudio u cijelosti jer je tuženik tijekom postupka osporavao osnovu čitavog zahtjeva, a radi dijela zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio nisu nastali posebni troškovi. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud, a tuženi svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke, zbog čega je žalba u tom dijelu neosnovana.

6. Međutim, osnovano tuženik ukazuje da trošak predmetne žalbe može prema Tbr. 10.4. OT iznositi 25,00 EUR + PDV, dakle 31,25 eura. U preostalom dijelu troškovi su pravilno izračunati, te je za ročište 9.9.2022. pravilno odmjeren trošak prema Tbr9.st.1.OT.

7. Zbog navedenog, dosuđene troškove preinačio te naložio tuženiku da plati tužitelju 1.476,25 eura , a u ostalom dijelu zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

8. Radi iznijetog, a temeljem odredbe čl. 380.st.1.točka 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke.

9. Tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka s obzirom na činjenicu da je uspio sa manjim dijelom žalbenih navoda sukladno odredbi čl. 166.st.2. i čl.154.st.5. ZPP-a Zbog navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke.

U Požegi, 31. listopada 2025.

Sudac

Renata Marić