Poslovni broj: P-464/2021-22

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE CARD CLUB d.o.o. Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB: 85941596441, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čavić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 269d, protiv tuženika HEBE, d.o.o. Split, Bukovčeva 2, OIB: 14103808844, kojeg zastupa punomoćnica Slavica Čupić, odvjetnica u Splitu, Bihaćka 2a, radi utvrđenja osporene tražbine, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ZS, odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. Split, Velebitska 75 i zamjenika punomoćnika tuženika Karla Siminiatia Čupića, odvjetnika u Splitu, Bihaćka 2a, 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da u predstečajnom postupku koji se nad tuženikom HEBE, d.o.o. Split, Bukovčeva 2, OIB: 14103808844, vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod posl. br. St-162/2021 postoji tražbina tužitelja ERSTE CARD CLUB d.o.o. Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 6, OIB: 85941595441, u iznosu od 6.668,16 EUR te se ista utvrđuje osnovanom.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.097,41 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 123,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. srpnja 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi utvrđenja tražbine koja je osporena u predstečajnom postupku nad tuženikom i to u iznosu od 50.241,25 kn. U tužbi, tužitelj navodi da se kod ovog suda, pod poslovnim brojem St-162/2021, vodi predstečajni postupak nad tuženikom te da je tužitelj, kao vjerovnik, prijavio tražbinu u tom postupku u ukupnom iznosu od 50.241,25 kn, a koju tražbinu da je tuženik u cijelosti osporio. Tuženik da je tražbinu osporio navodeći da vjerovnik nije prijavio svoju tražbinu u predstečaj te da je vjerovnik blokirao jamca platca od kojeg naplaćuje predmetni iznos tražbine. Tužitelj ističe da je osporavanje tuženika u cijelosti neosnovano te da je njegova osporena tražbina osnovana. Tužitelj nadalje navodi da između parničnih stranaka postoji poslovni odnos koji proizlazi iz pristupnica i molbi za izdavanje kartica priloženih tužbi. Iz Analitike partije broj 3427480097 i prijepisa računa za razdoblje od 19. studenog 2019. do 21. siječnja 2021. da proizlazi kako tužitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 50.241,25 kn, a koje potraživanje da je nastalo korištenjem poslovnih kartica izdanih od strane tužitelja. Stoga, tuženik da je po osnovi korištenja Diners Club business kartice u obvezi prema tužitelju u iznosu od 50.241,15 kn. Tužitelj navodi da je tu njegovu tražbinu, prijavljenu u predstečajni postupak nad tuženikom, povjerenik u cijelosti priznao. Stoga da su potpuno nejasni navodi tuženika da tužitelj nije prijavio svoje potraživanje u predstečajni postupak.

2. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj u odnosu na jamca platca pokrenuo postupak prisilne naplate, tužitelj u tužbi navodi da se radi o paušalnim navodima koji nemaju utjecaja na predmetnu stvar. To iz razloga što ne postoji zapreka da tužitelj svoje potraživanje pokuša istovremeno naplatiti u ovršnom postupku od solidarnih dužnika ili jamaca i kroz predstečajni postupak otvoren nad tuženikom. Tužitelj pritom ističe kako ni eventualno sklapanje predstečajnog sporazuma ne bi imalo učinka na tražbinu tužitelja prema solidarnim dužnicima i jamcima platcima koji pored tuženika stoje u obvezi prema tužitelju. Navedena solidarnost tuženika i ostalih korisnika kartice da proizlazi iz Pravila i uvjeta za business kartice Diners Cluba, koja propisuju kako korisnici business kartica svojom privatnom imovinom solidarno odgovaraju za troškove učinjene business karticom, a na koja pravila su korisnici pristali potpisivanjem molbi za izdavanje kartica. Sukladno navedenom, na ovaj se slučaj primjenjuju odredbe o pasivnoj solidarnosti iz Zakona o obveznim odnosima prema kojoj svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli iznos duga, a slijedom čega vjerovnik da može zahtijevati ispunjenje obveze od bilo kojeg dužnika, sve do potpunog namirenja. Tužitelj navodi i da je iz obračuna potraživanja od 16. srpnja 2021. koji se prilaže tužbi razvidno da po utuženoj partiji broj 3427480097, zaključno sa 16. srpnja 2021., nisu vršene nikakve uplate te kako iznos potraživanja tužitelja nije umanjen u odnosu na iznos prijavljene tražbine u predstečajnom postupku. Stoga, nedvojbeno proizlazi postojanje i osnovanost predmetne tražbine tužitelja prema tuženiku, a koju je tuženik posve paušalno osporio. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj je predložio sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje postojanja njegove naprijed navedene novčane tražbine prema tuženiku.

3. U odgovoru na tužbu od 19. listopada 2022. tuženik je osporio navode iz tužbe i predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim da između tužitelja i tuženika postoji poslovni odnos iz osnova „Molbe za corporate/business karticu“ i molbi za dodatne kartice. Tuženik nadalje navodi da je, prije svega, u ovom predmetu sporna aktivna legitimacija tužitelja, jer da je tuženik od tužitelja zaprimio Obavijest o prijenosu potraživanja od 31. ožujka 2022. te Obavijest o prijenosu potraživanja od društva Eos Matrix d.o.o. od 4. travnja 2022., a iz kojih obavijesti da je vidljivo da se iste odnose upravo na potraživanje iz osnova partije br. 3427480097, u iznosu od 57.057,82 kn, a što da se odnosi na predmetno potraživanje uvećano za zatezne kamate. Budući da je tužitelj, temeljem Ugovora o cesiji, prenio sva prava i obveze na novog vjerovnika Eos Matrix d.o.o., to stoga tuženik da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

4. Nadalje, u odgovoru na tužbu tuženik navodi da je u svom očitovanju na prijavu tražbine tužitelja u predstečajnom postupku naveo kao spori visinu preostalog duga po predmetnoj partiji, budući da tužitelj u ovršnom postupku uredno naplaćuje predmetni dug od jamca platca, odnosno korisnika kartice ČS. Iz tog osnova da je i osporena tužiteljeva tražbina sukladno rješenju broj St-162/2021 od 9. srpnja 2021. Zbog navedenog, tuženik da drži spornom ukupnu visinu duga prema tužitelju, odnosno prema novom vjerovniku Eos Matrix d.o.o. Iz analitike partije br. 3427480097 da proizlazi kako bi stanje duga iznosilo upravo utuženih 50.241,25 kn. Međutim, to stanje duga da se odnosilo na razdoblje do 19. veljače 2021., sa kojim stanjem je predmetna analitika izrađena. Obračun potraživanja na koji se tužitelj poziva u obrazloženju tužbe da je sačinjen sa datumom 16. srpnja 2021. U razdoblju između sačinjavanja Analitike partije i obračuna potraživanja, tužitelj da je tuženiku obračunao dodatni iznos od 1.629,57 kn, na ime zateznih kamata. Međutim, tuženik ističe da ono što nije vidljivo iz predmetnog obračuna su iznosi koje je tužitelj, odnosno kasnije novi vjerovnik Eos Matrix d.o.o. primio u ovršnom postupku od jamca platca ČS. Tužiteljeve tvrdnje kako su tuženik i korisnici kartica solidarni dužnici, sukladno Pravilima i uvjetima za business kartice Diners Cluba, da nisu sporne, a isto tako da nije sporno ni pravo vjerovnika, da slobodno izabere od kojega od solidarnih dužnika će naplatiti svoje potraživanje. Međutim, ono što tuženik drži spornim je činjenica da tužitelj predmetnom tužbom potražuje ukupan iznos duga, unatoč tome što je svjestan da taj isti dug, u dijelovima, sukladno odredbama ovršnog prava, naplaćuje od jamca platca (korisnika kartice – ČS). Stoga tuženik navodi da bi, ukoliko tužitelj u cijelosti uspije u postupku u odnosu na utuženo potraživanje, došlo do dvostruke naplate duga, od tuženika i od jamca platca. Upravo iz navedenih razloga, tuženik da je tužitelju osporio tražbinu u predstečajnom postupku kao neosnovanu, jer smatra da bi priznanjem tužiteljeve tražbine u cijelosti, uz istovremenu naplatu te iste tražbine od jamca platca u ovršnom postupku, tužitelj kao vjerovnik bio dvostruko namiren.

5. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod navoda iznesenih u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Tužitelj je dodatno naveo kako ne postoji zapreka da vjerovnik prijavi svoje potraživanje u predstečaju te da ga istovremeno pokuša naplatiti kroz ovršni postupak od drugih solidarnih dužnika odnosno jamaca. Tužitelj je istakao i da je predmetnu tražbinu prijavio u predstečajnom postupku 15. ožujka 2021., a do prodaje potraživanja da je došlo tek u ožujku 2022., slijedom čega tužitelj smatra da ima pravni interes voditi ovaj postupak. Na ročištu održanom kod ovog suda 20. listopada 2023. stranke su učinile nespornim da je predmetnu tražbinu tužitelj prenio odnosno ustupio društvu Eos Matrix d.o.o. Zagreb, Ugovorom o cesiji od 18. ožujka 2022. Tuženik je također naveo i da su plaćanja ČS, koja su navedena u odgovoru na tužbu, vršena putem njegovog računa kod banke.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: analitiku partije broj 3427480097 za razdoblje do 19. veljače 2021. (stranice 5-20 spisa), račune tužitelja broj 3427480097-1911 od 19.11.2019., broj 3427480097-1912 od 17.12.2019., broj 3427480097-2001 od 16.1.2020., broj 3427480097-2002 od 18.2.2020., broj 3427480097-2003 od 17.3.2020., broj 3427480097-2004 od 18.4.2020., broj 3427480097-2005 od 19.5.2020., broj 3427480097-2006 od 16.6.2020., broj 3427480097-2010 od 19.10.2020., broj 3427480097-2011 od 17.11.2020., broj 3427480097-2012 od 18.12.2020. i broj 3427480097-2101 od 19.1.2021. (stranice 21-41 spisa), tužiteljevu prijavu tražbine u predstečajnom postupku nad tuženikom (stranice 42-45 spisa), Pravila i uvjete za business kartice Diners Cluba (stranica 46 spisa), molbe za corporate/business karticu i pristupnice za kartice (stranice 47-56 spisa), obračun potraživanja tužitelja od 16. srpnja 2021. (stranica 57 spisa), obavijesti o prijenosu potraživanja (stranice 83-85 spisa), Ugovor o cesiji od 18. ožujka 2022. (stranice 88-94 i 100-107 spisa), te je isto tako izvršen uvid u spis ovog suda pod poslovnim brojem St-162/2021. Sud je smatrao neadekvatnim i suvišnim izvoditi dokaz saslušanjem zz tuženika ČS, a radi čega taj dokaz nije izveden.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da postoji i da je osnovana njegova tražbina prema tuženiku u iznosu od 50.241,25 kn, što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 6.668,16 EUR, a koju tražbinu je tužitelj prijavio u predstečajnom postupku nad tuženikom i koju je tuženik u tom postupku u cijelosti osporio. Predmetna tražbina tužitelja odnosi se na troškove koji su nastali tuženikovim korištenjem poslovnih kartica izdanih od strane tužitelja.

9. Na temelju naprijed navedenih i izvedenih dokaza u ovom postupku, kao i očitovanja stranaka tijekom postupka, sud je utvrdio slijedeće činjenice koje između stranaka nisu ili ne bi trebale biti sporne:

- da je nad tuženikom kao dužnikom otvoren predstečajni postupak te da se isti vodi (vodio) kod ovog suda pod poslovnim brojem St-162/2021;

- da između parničnih stranaka postoji poslovni odnos iz osnova pristupnica i molbi za izdavanje corporate/business kartice i molbi za dodatne kartice;

- da je predmetno potraživanje tužitelja nastalo tuženikovim korištenjem poslovnih kartica izdanih od strane tužitelja;

- da je tužitelj predmetnu tražbinu prijavio kao vjerovnik u predstečajnom postupku nad tuženikom te da je tu tražbinu tuženik u tom postupku u cijelosti osporio;

- da je tužitelj predmetno potraživanje prema tuženiku, Ugovorom o cesiji od 18. ožujka 2022., ustupio društvu Eos Matrix d.o.o. Zagreb.

10. Između stranaka je prije svega sporna aktivna legitimacija tužitelja, a zbog činjenice da je tužitelj predmetno potraživanje ustupio Eos Matrix d.o.o. Zagreb. Nadalje, sporna je i visina utužene tražbine iz razloga što tuženik navodi da tužitelj tužbom potražuje ukupan iznos duga, unatoč tome što predmetno potraživanje odnosno dug, sukladno odredbama ovršnog zakona, naplaćuje od jamca platca pa ukoliko tužitelj u cijelosti uspije u ovom postupku tada da bi došlo do dvostruke naplate duga, od tuženika i od jamca platca.

11. Prije svega valja navesti da je uvidom u predmet ovog suda poslovni broj St-162/2021 utvrđeno da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-162/2021-4 od 19. veljače 2021. nad tuženikom, kao dužnikom, otvoren predstečajni postupak, a sukladno odredbama članka 33. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15 i 104/17, dalje SZ). Nadalje, je razvidno da je tužitelj kao vjerovnik podnio prijavu tražbine u tom predstečajnom postupku u ukupnom iznosu od 50.241,25 kn, od čega s osnova glavnice iznos od 47.866,17 kn te s osnova zateznih kamata iznos od 2.375,08 kn, a koju prijavljenu tražbinu je povjerenik predstečajne nagodbe u cijelosti priznao, dok je tu tražbinu dužnik odnosno tuženik u cijelosti osporio. U očitovanju na prijavljenu tražbinu tužitelja, tuženik je kao razlog osporavanja tražbine naveo da se ista osporava jer vjerovnik nije prijavio svoju tražbinu te je isti blokirao jamca platca od kojeg naplaćuje predmetni iznos tražbine. Iz navedenog spisa je nadalje razvidno da je rješenjem ovog suda poslovni broj St-162/2021-16 od 9. srpnja 2021. odlučeno o tome koje se tražbine vjerovnika utvrđuju, a koje se osporavaju te je isto tako odlučeno o upućivanju vjerovnika na parnice vezano za osporene tražbine. Iz tog rješenja od 9. srpnja 2021. je razvidno da je tražbina tužitelja osporena za iznos od 50.241,25 kn (točka II. izreke rješenja), dakle u cijelosti, te da je tužitelj upućen u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu protiv predstečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine (točka III. izreke rješenja). Protiv navedenog rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama nije podnesena žalba te je isto postalo pravomoćno 28. srpnja 2021. Nadalje, razvidno je i da je rješenjem ovog suda poslovni broj St- 162/2021-42 od 22. rujna 2021. utvrđeno prihvaćanje plana restrukturiranja te je potvrđen predstečajni sporazum zaključen između tuženika kao dužnika i njegovih vjerovnika. U odnosu na tužitelja, tim predstečajnim sporazumom tuženik se obvezao isplatiti tražbinu tužitelju na način da će u slučaju otklanjanja osporavanja ista biti namirena u visini od 30% od iznosa tražbine koja se utvrdi (70% od iznosa tražbine koja se utvrdi se otpušta) i to u rokovima koji su u predstečajnom sporazumu navedeni. Navedeno rješenje ovog suda od 22. rujna 2021. postalo je pravomoćno 9. listopada 2021.

12. Dakle, iz sadržaja spisa ovog suda pod poslovnim brojem St-162/2021 je razvidno da je tužitelj kao vjerovnik prijavio svoju tražbinu prema tuženiku kao dužniku u predstečajnom postupku te da se radi upravo o tražbini koja je predmet ovog postupka, a isto tako je razvidno i da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar roka i u skladu s uputom iz rješenja ovog suda poslovni broj St-162/2021-16 od 9. srpnja 2021., odnosno da je tužba podnesena pravovremeno u skladu s odredbama članka 48. i članka 50. stavak 3. SZ-a u vezi s člancima 266. i 267. SZ-a.

13. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ističe se da je taj prigovor tuženika sud ocijenio neosnovanim. Naime, a kao što je to već prethodno navedeno, između stranaka nije sporno da je tužitelj Ugovorom o cesiji od 18. ožujka 2022. predmetnu tražbinu prenio odnosno ustupio društvu Eos Matrix d.o.o. Zagreb, a isto tako nije sporno da je tužitelj dopisom od 31. ožujka 2022. te društvo Eos Matrix d.o.o. dopisom od 4. travnja 2022. obavijestilo tuženika o prijenosu predmetne tražbine. Iz navedenog je razvidno da je do ustupa tražbine došlo nakon pokretanja ovog parničnog postupka te nakon pravomoćnosti rješenja kojim se potvrđuje predstečajni sporazum nad tuženikom.

14. U svezi s tim, navodi se da je odredbom članka 195. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Stavkom 2. tog članka ZPP-a je propisano da osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.

15. Dakle, iz navedenih odredbi ZPP-a proizlazi da u slučaju otuđenja stvari ili prava o kojem teče parnica, stjecatelj te stvari ili prava može, ali ne mora, stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika, a isti to može učiniti samo ako na to pristanu obje stranke. Ukoliko do toga ne dođe, to, kao i činjenica otuđenja stvari ili prava o kojem teče parnica, ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Stoga, unatoč činjenici ustupa predmetne tražbine tužitelja društvu Eos Matrix d.o.o. Zagreb, ovaj parnični postupak se može dovršiti između istih stranaka, dakle između tužitelja i tuženika. Uostalom, u konkretnom slučaju se radi incidentalnoj parnici, odnosno parnici na koju se upućuje posebnim rješenjem suda, pa je stoga tužitelj bio dužan pokrenuti ovaj postupak i postaviti tužbeni zahtjev u skladu s uputom i u roku iz rješenja ovog suda poslovni broj St-162/2021-16 od 9. srpnja 2021., a radi utvrđivanja njegove osporene tražbine u predstečajnom postupku, jer bi se u suprotnom smatralo da je isti odustao od prava na vođenje parnice. Slijedom navedenog, a sukladno odredbama članka 195. stavak 1. ZPP-a, kao i obzirom na činjenicu da je do ustupa tražbine došlo nakon pokretanja ovog postupka, sud je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ocijenio kao neosnovan.

16. U odnosu na tuženikovo osporavanje visine tužiteljeve tražbine, odnosno ukupne visine duga prema tužitelju, navodi se da je iz tužiteljevog izvatka iz poslovnih knjiga - Analitike partije broj 3427480097 utvrđeno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama, a za razdoblje od 11. siječnja 2016. do 19. veljače 2021. imao evidentirano potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 430.355,56 kn, a koje potraživanje je u tom razdoblju podmireno za iznos od 390.162,95 kn, slijedom čega je ostalo evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 50.241,25 kn, od čega se iznos od 47.866,17 kn odnosi na neplaćeno potraživanje glavnice po dospjelim računima, dok se iznos od 2.375,08 kn odnosi na fakturiranu neplaćenu kamatu.

17. Tužitelj je u spis priložio ukupno dvanaest računa koje je izdao tuženiku i to račune broj 3427480097-1911 od 19.11.2019., broj 3427480097-1912 od 17.12.2019., broj 3427480097-2001 od 16.1.2020., broj 3427480097-2002 od 18.2.2020., broj 3427480097-2003 od 17.3.2020., broj 3427480097-2004 od 18.4.2020., broj 3427480097-2005 od 19.5.2020., broj 3427480097-2006 od 16.6.2020., broj 3427480097-2010 od 19.10.2020., broj 3427480097-2011 od 17.11.2020., broj 3427480097-2012 od 18.12.2020. i broj 3427480097-2101 od 19.1.2021. Iz tih računa je razvidno da se radi o računima izdanim za troškove korištenja Diners Club kartice, kao i za obračunate zatezne kamate te članarinu Diners Cluba. Isto tako, iz prijave tražbine tužitelja u predstečajnom postupku je razvidno da je tužitelj, a kao dokaz postojanja tražbine prema tuženiku, naveo upravo naprijed navedene račune i izvadak iz poslovnih knjiga - Analitiku partije broj 3427480097 od 19. veljače 2021.

18. Tuženik tijekom ovog postupka nije osporavao sadržaj dostavljenih računa, kao ni osnov i visinu navedenih računa koje mu je tužitelj izdao, a niti je isto osporio u svom očitovanju o prijavljenoj tražbini tužitelja u predstečajnom postupku. Štoviše, i sam tuženik je u svom prijedlogu za otvaranje predstečajnog postupka od 18. veljače 2021. naveo postojanje tražbine tužitelja i to u iznosu od 49.264,22 kn. Dakle, iz navedenog proizlazi zaključak da tuženik ne osporava osnovanost i visinu izdanih računa tužitelja, kao niti iznose tražbina iz tih računa.

19. Tuženik svoje protivljenje visini tužbenog zahtjeva tužitelja temelji na tvrdnji da tužitelj predmetni dug naplaćuje u ovršnom postupku od jamca platca odnosno korisnika kartice ČS te da bi priznanjem tužiteljeve tražbine u cijelosti, uz istovremenu naplatu tražbine od jamca platca, tužitelj bio dvostruko namiren pa da je upravo iz tog razloga tužiteljeva tražbina osporena u predstečajnom postupku. S tim u svezi potrebno je navesti da tuženik nije tvrdio da bi ČS kako jamac platac, a koji je ujedno i zastupnik po zakonu tuženika, u cijelosti podmirio predmetnu tražbinu. Tuženik nije naveo niti u kojem dijelu odnosno za koji iznos bi predmetnu tražbinu podmirio ČS kako jamac platac. Isto tako, tuženik nije dostavio u spis bilo kakve isprave, kao što su potvrde o plaćanju, izvodi iz bankovnog računa, račune za koji su vršena plaćanja za tuženika, dakle nije dostavio niti jednu ispravu odnosno pisani dokaz u odnosu na te svoje navode. Uzimajući u obzir da je tuženik potvrdio (na ročištu od 20. listopada 2023.) da su plaćanja ČS, kao jamca platca, vršena putem njegovog računa kod banke, to je stoga sud smatrao neadekvatnim i suvišnim izvoditi dokaz saslušanjem zz tužitelja na okolnost plaćanja dijela predmetne tražbine, jer sve i kad bi zz tuženika ČS iskazao da je vršio određena plaćanja koja se odnose na utuženu tražbinu, samo iskaz zz tuženika, po ocjeni ovog suda, ne bi do stupnja izvjesnosti doveo do uvjerenja ovog suda o osnovanosti navoda tuženika o plaćanju dijela utužene tražbine. To pogotovo iz razloga što tuženik nije ni naveo za koji iznos je zz tuženika podmirio predmetnu tražbinu tužitelja. Uz to se napominje i da, sukladno odredbama članka 492.a ZPP-a, sud u pravilu utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, a s obzirom na navode tuženika da je ČS plaćanje tražbine tužitelja vršio putem njegovog bankovnog računa, to je stoga očito da bi isprave (potvrde) o takvom načinu plaćanja onda morale postojati. Stoga je sud zaključio da navodi tuženika kojima isti osporava visinu utužene tražbine nisu osnovani.

20. U odnosu na neosnovanost iznesenih navoda tuženika, pored navedenog, ističe se i da je odredbom članka 43. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

21. Prema odredbi članka 111. stavak 3. ZOO-a, ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Stavkom 4. tog članka ZOO-a je propisano da jamac za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora odgovara kao jamac platac, ako nije što drugo ugovoreno.

22. Iz navedenih odredbi ZOO-a je razvidno da u slučaju postojanja više solidarnih dužnika, odnosno dužnika i jamca platca, vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze od bilo kojeg od solidarnih dužnika, odnosno od glavnog dužnika ili jamca platca, a može to zahtijevati i od obojice u isto vrijeme, sve dok tražbina ne bude u potpunosti podmirena. Stoga, sama činjenica da tužitelj ili društvo Eos Matrix d.o.o. Zagreb istovremeno pokušava naplatiti predmetnu tražbinu i od zz tuženika ČS kao jamca platca, ne sprječava tužitelja da predmetnu tražbinu u cijelosti prijavi u predstečajnom postupku nad tuženikom te da tu tražbinu pokuša ostvariti odnosno naplatiti istovremeno i od tuženika kao glavnog dužnika, a koju tražbinu se sada od tuženika može naplatiti samo u skladu i pod uvjetima iz pravomoćno sklopljenog predstečajnog sporazuma. Dakle, činjenica pokušaja naplate predmetne tražbine istovremeno od zz tuženika ČS, kao jamca platca, ne ukazuje na neosnovanost predmetne tražbine tužitelja, odnosno na neosnovanost njegovog tužbenog zahtijeva u ovom predmetu.

23. U odnosu na osnovanost predmetne tražbine tužitelja, odnosno na tuženikovu obvezu na plaćanje troškova za korištenje Diners Club business kartica koje mu je tužitelj izdao, kao i obračunatih zateznih kamata te članarine Diners Cluba, navodi se da isto proizlazi iz odredbi članka 8. Pravila i uvjeta za business kartice Diners Cluba (dalje u tekstu: Pravila), prema kojima Diners Cluba ispostavlja račun zajedno sa specifikacijom troškova jednom mjesečno, a koji račun je korisnik te kartice, kao član Diners Cluba dužan platiti u roku dospijeća naznačenog na svakom računu, dok se za uplate izvršene nakon isteka roka dospijeća zaračunavaju troškovi opomene kao i kamate prema stopi istaknutoj na svakom računu. Obveza dužnika koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze da vjerovniku plati, pored glavnice, i zatezne kamate proizlazi i iz odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a. Isto tako, prema članku 12. Pravila, član Diners Cluba za učlanjenje plaća jednokratnu upisninu i godišnju članarinu i to za svakog pojedinog korisnika kreditne kartice. Kao što je to već prethodno navedeno, tuženik nije osporavao činjenicu da je isti član Diners Cluba, odnosno korisnik njihovih business kartica koje mu je izdao tužitelj, kao ni da je te kartice koristio u razdoblju na koji se odnose dostavljeni računi tužitelja, a niti je osporavao račune tužitelja na kojima se temelji utužena tražbina, ni po osnovu niti po visini.

24. Slijedom naprijed navedenog, sud je zaključio da je predmetna tražbina tužitelja u ukupnom iznosu od 6.668,16 EUR (50.241,25 kn), a koju je tužitelj kao vjerovnik prijavio u predstečajnom postupku nad tuženikom kao dužnikom, osnovana, dok tuženikovi prigovori (navodi) kojima osporava tužbeni zahtjev tužitelja nisu osnovani. Sukladno tome, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te članka 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, a sve to obzirom na u tužbi označenu vrijednost predmeta spora od 6.668,16 EUR (50.241,25 kn). Budući da je tužbeni zahtjev usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

26. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav tužbe od 19. srpnja 2021. u iznosu od 199,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 54. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 24. ožujka 2023. i 20. listopada 2023. u iznosu od po 199,00 EUR za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 54. OT-a, kao i za zastupanje na ročištu od 21. travnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a u vezi s Tbr. 54. OT-a, a što ukupno iznosi 697,00 EUR. Na taj iznos troška, a sukladno Tbr. 46. OT-a, tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 174,25 EUR. Tužitelju je isto tako priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 113,08 EUR te sudske pristojbe za presudu u iznosu od 113,08 EUR, a sve to sukladno odredbama Tar. br. 1. stavak 1. te Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

27. Tužitelju nisu kao osnovani priznati zatraženi više troškovi za zastupanje na ročištu od 21. travnja 2023. u iznosu od 99,00 EUR, kao i obračunati PDV na taj iznos od 24,75 EUR, jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima te su stranke ostale kod već do tada iznesenih navoda pa stoga tužitelju za to ročište pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 2. OT-a (50%), a po kojoj odredbi mu je i priznat trošak za to ročište.

28. Slijedom navedenog, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.097,41 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 123,75 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

29. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), a sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura.

U Splitu 31. listopada 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis