REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P-211/2020-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika 13. listopada 2025., na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB:52634238587 da tužitelju DL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 7.962,99 EUR (slovima: sedamtisućadevetstošezdesetidvaeuraidevedesetdevetcenti) sa zateznom kamatom počev od 16. travnja 2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, a koja obveza isplate tuženika je solidarna sa obvezom isplate ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], TL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ŠL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i VL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], čija su obveze utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-577/2014-84 od 04. rujna 2017.g.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 5.570,06 eura sa zateznim kamatama od 16. travnja 2020. do isplate kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB:52634238587 da tužitelju DL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi parnične troškove

u

iznosu

od

7.326,08

eura

(slovima: sedamtisućatristodvadesetšesteuraiosamcenti) uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 9.812,27 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. travnja 2015. protiv tuženika podnio tužbu kojom traži da mu tuženik na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, za strah, fizičke bolove, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, za duševne bolove zbog povrede ugleda i časti isplati iznos od 180.000,00 kuna sa zateznim kamatama. U tužbi navodi da je tijekom studenoga i prosinca 2013. boravio u Zatvoru u Osijeku, da je bio smješten u sobi sa većim brojem osoba od kojih su ga petorica fizički, psihički i seksualno zlostavljali tijekom cijelog boravka u zatvoru, da je neprestano bio izložen fizičkim udarcima, vrijeđanju i ponižavanju, da je sve kulminiralo kontinuiranim sadističkim seksualnim iživljavanjem, da je osim vrijeđanja, batina i ponižavanja bez pristanka skinut do gola, da mu je obrijano cijelo tijelo, da su mu u anus gurali više prstiju i različite predmete poput sapuna, velikih krastavaca, drške metle što je izazivalo velike bolove i ozljede, da su mu istovremeno trojica naizmjenično stavljala ukrućeno spolovilo u usta dok su ga druga dvojica držala za ruke, da je to trajalo sve dok mu svi ne bi ejakulirali u usta što se ponavljalo svake večeri.

1.1. Nadalje, u tužbi tvrdi da je o tome obavijestio zatvorske čuvare koji nisu reagirali te se zlostavljanje nastavilo sve dok nije pušten iz istražnog zatvora, da je u više navrata podnosio pritužbe i prijave za navedeno zlostavljanje, da se odgovornost tuženika temelji na činjenici da je Zatvor u Osijeku bio dužan osigurati njegovu sigurnost i spriječiti bilo kakvo nasilje, a pogotovo brutalno i dugotrajno zlostavljanje, da je zbog jakih bolova koje je imao zbog udaraca napadača jake bolove imao i zbog guranja različitih predmeta u analni otvor što je rezultiralo krvarenjem, da je od intenziteta bolova znao padati u nesvijest, da nije homoseksualac, a da je bio prisiljavan na homoseksualne odnose s više osoba istovremeno, da je bio neprestano u strahu od novih napada i zlostavljanja, da mu nitko nije htio pomoći, da je zbog svega navedenog doživio psihički slom i da si je pokušao oduzeti život.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tuženik nije počinio štetu tužitelju, navodeći da u radu Zatvora u Osijeku nije bilo nepravilnosti ili nezakonitosti u postupanju prema tužitelju, da činjenica izdržavanja kazne zatvora ne oslobađa zatvorenike odgovornosti za počinjene delikte, da odgovornost za delikte koje počini zatvorenik ne prelaze na Republiku Hrvatsku, da nije točno da osoblje Zatvora u Osijeku nije reagiralo na njegove prijave i da nije bio zaštićen, da su zlostavljanje uočili i na njega reagirali službenici i Uprava zatvora u Osijeku na način da su poduzete radnje i mjere propisane Zakonom o izvršavanju kazne zatvora te je tužitelj premješten u drugu prostoriju s ciljem zaštite tužitelja od štetnih radnji trećih osoba te predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Također ističu da je netočan navod tužitelja da su zbog navodnih propusta u svezi njegovih prijava i pritužbi djelatnici Zatvora disciplinski i stegovno odgovarali i da je upravitelj Zatvora smijenjen.

3. U podnesku od 1. listopada 2015. tužitelj se protivi navodima iz odgovora na tužbu i ističe da država odgovara za rad državnih tijela u izvršavanju kaznene ili prekršajne sankcije u slučaju nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela za izvršenje sankcija, da je zbog propusta u radu Zatvora u Osijeku došlo do počinjenja kaznenog djela te se poziva na Ustav Republike Hrvatske kojim se u čl. 3. st. 1. jamči zaštita temeljnih ljudskih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i Zakonom o izvršenju kazne zatvora, da je glavna svrha izvršenja kazne zatvora u smislu odredbe čl. 2. Zakona o izvršenju kazne zatvora uz čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva osobe koja se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, da se nizom drugih odredbi Zakona o izvršenju kazne zatvora zatvoreniku jamče temeljna ljudska prava, da je zatvorski sustav bio dužan osigurati tužitelju zaštitu njegovih prava, da je propustom Zatvora u Osijeku došlo do nastanka štetnog događaja te da za štetu tužitelja odgovara tuženik.

4. Tuženik po zakonskom zastupniku u podnesku od 12. listopada 2015. navodi da je presudom Županijskog suda u Osijeku broj: K-19/2014. od 3. listopada 2014. potvrđenom presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-19/15 od 2. lipnja 2015. utvrđeno da su štetu tuženiku počinili AL, OL, PL i ĆL, da je tužitelj upućen da imovinsko pravni zahtjev može ostvarivati u parnici, da do sada nije odlučeno je li HL odgovoran za štetu počinjenu tužitelju, da su navedene osobe u vrijeme nastanka štete bile na izvršenju kazne zatvora u Zatvoru u Osijeku, kao i tužitelj, i da bi tuženik bio odgovoran za štetu da su počinitelji štete maloljetnici ili štićenici smješteni u odgovarajuću ustanovu nakon izrečenih odgojnih mjera.

5. Tužitelj u pismenom podnesku od 21. listopada 2015. navodi da je počinjenjem kaznenog djela tužitelj pretrpio nenadoknadivu štetu jer mu za vrijeme boravka u zatvoru nije osiguran siguran boravak zbog čega ima pravo potraživati naknadu štete od počinitelja kaznenog djela ali i od tuženika, dok u podnesku od 18. kolovoza 2017. tužitelj navodi da je presudom ovog suda poslovni broj:P-577/2014. od 28. srpnja 2017. izvršiteljima kaznenog djela na štetu tužitelja naloženo da na ime povrede prava osobnosti po svim osnovama plate tužitelju iznos od 186.290,00 kuna sa zateznim kamatama, da je tuženik odgovoran za štetu solidarno sa izvršiteljima kaznenog djela zbog propusta u poduzimanju svih potrebnih mjera da do takvih slučajeva ne dođe i da iznos visine štete u parničnom postupku kod ovog suda pod poslovnim brojem: P-577/2014. smatra prethodno utvrđenim.

6. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 19. listopada 2018. tuženik po zakonskom zastupniku navodi da je tužitelju pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj:P-577/2014. od 28. srpnja 2017. dosuđena pravična novčana naknada za cijelu štetu koju je pretrpio tijekom izdržavanja kazne u Zatvoru u Osijeku i da je tužitelj u cijelosti namiren.

7. Na glavnoj raspravi održanoj 20. studenoga 2018. tužitelj po punomoćniku uređuje tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 102.112,58 kuna sa zateznim kamatama budući da je potraživanje djelomično namirio temeljem presude ovog suda poslovni broj:P-577/2014.

8. Na glavnoj raspravi održanoj 9. travnja 2019. tužitelj po zamjeniku punomoćnika i tuženik po zakonskom zastupniku suglasili su se da se dokaz saslušanjem tužitelja kao svjedoka sa dokaznog ročišta održanog 29. travnja 2014. u predmetu broj:Kir-316/2014. koristi u ovom predmetu u svrhu dokazivanja, a dokaznom prijedlogu tužitelja izvođenjem medicinskog vještačenja tužitelja tuženik po zakonskom zastupniku protivi se iz razloga ekonomičnosti jer je isti dokaz već proveden za potrebe postupka koji se vodio pred Županijskim sudom u Osijeku kao i za potrebe postupka koji se vodio kod ovog suda pod brojem:P-577/2014. i predlaže da sud u predmetne spise izvrši uvid.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka Općinski sud u Vukovaru donio je presudu broj P-614/2015-27 od 9. svibnja 2019. kojom je pod točkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 102.112,58 kn sa zateznim kamatama od 9. travnja 2015. do isplate po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, sve u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 37.112,50 kn, u roku 15 dana.

10. Povodom žalbe tuženika protiv citirane presude Županijski sud u Zagrebu je presudom broj Gž-2423/19-2 od 11. veljače 2020. ukinuo presudu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-614/2015-27 od 9. svibnja 2019. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju citirane presude navedeno je da su u prvostupanjskoj presudi izostali razlozi o odlučnoj činjenici je li odgovornost tuženice solidarna sa štetnicima čija je odgovornost utvrđena u pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-577/2014 od 28. srpnja 2017. ili nije solidarna, kao i zbog toga što nije utvrdio odlučnu činjenicu u kojoj visini je pravomoćno utvrđena naknada neimovinske štete isplaćena tužitelju do zaključenja glavne rasprave dana 9. travnja 2019., čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nadalje, Županijski sud u Zagrebu je u ukidbenoj odluci dao uputu da je u ponovljenom suđenju potrebno utvrditi je li odgovornost tuženice za štetu koju trpi tužitelj zbog štetnih radnji izvršenih tijekom studenoga i prosinca 2013. u istražnom zatvoru Osijek solidarna ili nije, pa ako jest solidarna, potrebno je donijeti pravilnu i zakonitu odluku iz koje će biti vidljiva takva vrsta odgovornosti u izreci i obrazloženju presude, zatim na temelju dokaza koje će dostaviti tužitelj utvrditi u kojoj visini je tužitelj namiren u pogledu pravomoćno dosuđene neimovinske štete iz predmetnog štetnog događaja do trenutka zaključenja glavne rasprave u ponovljenom suđenju, pri čemu će prvostupanjski sud za sva svoja utvrđenja dati jasne i valjano obrazložene razloge.

11. Tužitelj je nakon donošenja ukidbene odluke u više navrata podnescima od 9. lipnja 2020., 22. veljače 2024. i 27. kolovoza 2025. uređivao tužbeni zahtjev, s tim da je podneskom od 27. kolovoza 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da je izvršio subjektivnu preinaku tužbenog zahtjeva s obzirom da je zatražio da sud naloži tuženiku Republici Hrvatskoj da solidarno s ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], HL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], TL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ŠL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i VL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 13.552,99 eura s kamatama te naveo kako ostaje kod tako uređenog tužbenog zahtjeva. Tuženik po zakonskom zastupniku je na glavnoj raspravi od 27. kolovoza 2025. naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, dok je tužitelj po punomoćniku naveo da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva nego o uređenju istoga sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu iz ukidbene odluke.

11.1. Odredbom čl.191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok je člankom 192. stavkom 2. ZPP-a propisano da tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu.

11.2. Iz citirane zakonske odredbe slijedi da se radi o subjektivnoj preinaci tužbenoga zahtjeva koja u konkretnom slučaju ne bi bila svrsishodna za rješavanje spora s obzirom da tužitelj u petitu tužbenog zahtjeva uvodi nove osobe na strani tuženika, i to one osobe kojima je već pravomoćnom presudom naložena isplata naknade štete tužitelju u vezi događaja za koje su navedene osobe pravomoćno i oglašene krivima u kaznenom postupku. S obzirom na ovakvo stanje, odnosno da je tužitelj prije izvršene preinake u više navrata uređivao tužbeni zahtjev, da tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev sukladno uputi višeg suda, nego je izvršio subjektivnu preinaku tužbenog zahtjeva o kojoj sud nije odlučio prije zaključenja glavne rasprave, to je bilo potrebno da tužitelj uredi tužbeni zahtjev kako bi se o istome moglo meritorno odlučiti. Stoga je sud ponovno otvorio glavnu raspravu te je tužitelj po punomoćniku podneskom od 13. listopada 2025. dostavio uređeni tužbeni zahtjev kojim zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 13.533,05 eura s kamatama od 16. travnja 2020. do isplate a koja obveza isplate tuženika je solidarna sa obvezom isplate ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], HL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], TL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ŠL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i VL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], čija su obveze utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P- 577/2014-84 od 04. rujna 2017.g.

12. Tuženik po zakonskom zastupniku je na raspravi održanoj 13. rujna 2025. naveo da se i dalje protivi preinaci tužbenog zahtjeva. Sud je mišljenja kako podneskom od 13. listopada 2025. tužitelj nije izvršio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno odredbama čl. 190.-192. ZPP-a, nego je upravo uredio tužbeni zahtjev sukladno uputi iz ukidbene odluke Županijskog suda u Zagrebu, a sve kako bi prema tako uređenom tužbenom zahtjevu sud mogao donijeti meritornu odluku.

13. U ponovljenom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem spisa ovog suda poslovni broj:P-577/2014, preslikanih dijelova spisa Županijskog suda u Osijeku poslovni broj:K-28/2015 -zapisnik i DVD snimka ispitivanja DL pred Županijskim sudom u Osijeku (list 208-210a spisa), zapisnika o ispitivanju svjedoka NL i SL na glavnoj raspravi održanoj kod ovog suda 9. travnja 2019. (list 61-62 spisa), presude Županijskog suda u Osijeku broj K-19/2014- 73 od 3. listopada 2014. (list 7-15 spisa), dokumentacije dostavljene uz odgovor na tužbu (list 22-24 spisa), presudu VSRH broj I Kž-19/15-6 od 2. lipnja 2015. (list 32-37 spisa), presudu Općinskog suda u Vukovaru broj P-577/14-82 od 28. srpnja 2017. (list 43-45 spisa), dopisa FINA-e od 6. ožujka 2023. (list 82 spisa), podataka FINA-e dostavljenih uz podnesak tuženika od 6. travnja 2023. (list 87-90 spisa), podataka FINA-e zaprimljeni kod suda 25. travnja 2023. (list 96-98 spisa), nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja (list 112-120 spisa), očitovanja vještaka od 29. siječnja 2024. (list 130-135 spisa), očitovanja vještaka od 23. ožujka 2024. (list 146-147 spisa), očitovanja Zatvora u Osijeku od 16. svibnja 2024. (list 160-164 spisa), očitovanja vještaka od 3. srpnja 2024. (list 167-168 spisa), podataka FINA-e zaprimljenih kod suda 14. listopada 2024. (list 175-178 spisa), očitovanja vještaka od 11. studenoga 2024. (list 179-180 spisa), podataka HZMO-a dostavljenih uz podnesak tuženika od 25. studenoga 2024. (list 183 spisa).

14. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

15. Uvidom u spis Županijskog suda u Osijeku poslovni broj:K-28/2015. odnosno u iskaz tužitelja saslušanog u svojstvu žrtve na dokaznom ročištu održanom 29. travnja 2014. kod Županijskog suda u Osijeku u predmetu poslovni broj:Kir- 316/2014. sud je utvrdio da je na štetu tužitelja u razdoblju od 18. studenoga do 4. prosinca 2013. u prostorijama Zatvora u Osijeku izvršeno više spolnih radnji na osobito okrutan i osobito ponižavajući način za koje kazneno djelo su proglašeni krivima AL, OL, PL i ĆL. Iz presude Županijskog suda u Osijeku broj K-19/2014-73 od 3. listopada 2014. (list 7-15 spisa) i presude VSRH broj I Kž-19/15-6 od 2. lipnja 2015. (list 32-37 spisa) utvrđeno je da su AL, OL, PL i ĆL proglašeni krivima za kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč 3. i 5., čl. 153. st. 1., čl. 152. st. 1. i čl. 36. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12; KZ/11) počinjeno na štetu ovdje tužitelja GL u periodu od 18. studenoga do 4. prosinca 2013. u prostorijama Zatvora u Osijeku te su osuđeni na zatvorske kazne.

16. Uvidom u spis ovog suda pod poslovnim brojem:P-577/2014 sud je utvrdio da je medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku psihijatrijske struke prof. dr. Ivanu Požgainu iz Osijeka utvrđeno da se kod tužitelja radi primarno o mentalnoj retardaciji lakšeg umjerenog stupnja te znacima poremećaja ličnosti i simptomatskom alkoholizmu, da su svi poremećaji bili prisutni prije štetnog događaja kod tužitelja kao i simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja koji je dijelom nastao kao posljedica izloženosti ratnoj psihotraumi, a dijelom kao posljedica doživljenih štetnih događaja, da je tužitelj trpio intenzivne i trajne duševne bolove tijekom cijelog boravka u istražnom zatvoru, potom strah visokog intenziteta koji je trpio u vrijeme direktnoj izloženosti zlostavljanja, strah srednjeg intenziteta između zlostavljanja za vrijeme boravka u zatvoru, da je strah slabijeg intenziteta osjećao povremeno tijekom godine dana koji se manifestirao kroz simptome iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja, da su ti simptomi kod tužitelja doveli do trpljenja duševnih bolova što je kod tužitelja rezultiralo umanjenjem njegovih životnih aktivnosti od 20% u odnosu na prosječnu zdravu osobu kroz slijedećih godinu dana od štetnog događaja, da su fizički bolovi bili jakog intenziteta za vrijeme izloženosti samom zlostavljanju, srednjeg intenziteta nekoliko sati nakon zlostavljanja i slabijeg intenziteta tijekom cijelog boravka u istražnom zatvoru, da su tuženici AL, OL, PL i ĆL povrijedili tjelesno i duševno zdravlje tužitelja, te njegov ugled, čast i dostojanstvo zbog čega je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 186.290,00 kuna, prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., koji iznos su tužitelju dužni solidarno isplatiti tuženici sa zateznim kamatama od 01. prosinca 2014. do isplate. Presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-577/2014 od 28. srpnja 2017. postala je pravomoćna 15. kolovoza 2017. jer nitko protiv navedene presude nije uložio žalbu.

17. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka NL i SL na glavnoj raspravi održanoj kod ovog suda 9. travnja 2019. (list 61-62 spisa). Djelatnika Zatvora u osijeku, sud je utvrdio da tužitelj za vrijeme boravka u Zatvoru u Osijeku nije obavijestio službene osobe zatvora o izloženosti zlostavljanju od strane drugih zatvorenika i da je Zatvor u Osijeku po saznanju od drugih zatvorenika da je tužitelj žrtva zlostavljanja, tužitelja premjestio u drugu prostoriju. Nadalje, svjedok NL koji je u to vrijeme bio samostalni nadzornik, a u vrijeme davanja iskaza Upravitelj Zatvora, naveo je da poznaje tužitelja duže vrijeme jer je u više navrata bio u istražnom zatvoru, da se njegovi zdravstveni problemi manifestiraju u obliku ispodprosječnih mentalnih sposobnosti zbog čega njegovi odgovori nisu bili suvisli. Kada je saznao što se dogodilo tužitelju isti dan je tužitelj izdvojen u drugu sobu tako da se nije mogao niti sretati sa zatvorenicima sa kojima je boravio, te se za vrijeme posjeta pazilo da ne dođe do kontakta tužitelja s osobama za koje je kasnije utvrđeno da su počinitelji kaznenog djela na štetu tužitelja. Svjedok SL u svom iskazu navodi da mu je tužitelj govorio da je dobro, da ga nitko ne dira, ne maltretira i "da su dečki super" i da ga ne premještam u drugu sobu što je u njemu pobudilo sumnju da se u sobi u kojoj se nalazi tužitelj nešto događa i odmah su premjestili ostale zatvorenike nakon čega je tužitelj priznao da su ga zatvorenici maltretirali i zlostavljali. O tome je obaviješteno Državno odvjetništvo i započet je kazneni postupak protiv počinitelja na štetu tužitelja.

18. Iz očitovanja Zatvora u Osijeku od 16. svibnja 2024. (list 160-162 spisa) slijedi da je samostalni nadzornik pravosudne policije Zatvora u Osijeku došao do informacije o štetnim radnjama prema zatvoreniku DL putem razgovora sa zatvorenikom D kojemu se istražni zatvorenik Z povjerio da je u sobi 11 počinjeno kazneno djelo protiv spolne slobode prema istražnom zatvoreniku DL nakon čega je voditelj Odjela osiguranja obavio razgovor s DL kojom prilikom isti nije davao naznake ni potvrdu nezakonitih radnji na svoju štetu, no zbog neuvjerljivog ponašanja rečenog te sumnje da u strahu od ostalih istražnih zatvorenika ne želi prijaviti postojanje kaznenog djela naloženo je više premještaja istražnih zatvorenika iz sobe 11 u druge sobe u cilju razjašnjavanja događaja, zaštite žrtve i sprječavanja eventualnog utjecaja na svjedoke. Nadalje slijedi da su nakon premještaja obavljeni razgovori s potencijalnim svjedocima i žrtvom DL koji je svojim riječima opisao okolnosti događaja i potvrdio događaj, te naveo da ranije nije to prijavio jer se bojao prijetnji istražnih zatvorenika iz sobe. O navedenom Zatvor je obavijestio Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku 10. prosinca 2013. radi daljnjeg postupanja. U navedenom očitovanju navodi se kako nije bilo propusta od strane Zatvora i da nije postojala stegovna odgovornost službenika.

19. Odredbom čl. 3. Ustava Republike Hrvatske ( Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje Ustav RH) određeno je da su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

19.1. Nadalje, odredbom čl. 23. st. 1. Ustava RH propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.

20. U čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda određeno je da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

21. Prema odredbama čl. 3. i 9. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.) zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske međunarodnim ugovorima i tim Zakonom, a kazna zatvora izvršava se na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva, zabranjeni su i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvom obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, a zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka ima pravo na naknadu štete.

22. Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

23. Presudom ovog suda broj:P-577/2014 koja je postala pravomoćna 15. kolovoza 2017. tužitelju je za štetu koju je pretrpio za vrijeme boravka u Zatvoru u Osijeku u razdoblju od 18. studenoga do 4. prosinca 2013. dosuđena naknada u iznosu od 186.290,00 kuna koju su dužni solidarno isplatiti počinitelji AL iz [adresa], OL iz [adresa], PL iz Pršurića i ĆL iz [adresa], a povodom istog štetnog događaja tužitelj je protiv tuženika Republike Hrvatske pokrenuo ovaj parnični postupak navodeći da je tuženik zajedno s AL iz [adresa], OL iz [adresa], PL iz [adresa] i ĆL iz [adresa] solidarno odgovoran za nastalu štetu tužitelju.

24. Prema stajalištu ovoga suda u potpunosti je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer je pravo tužitelja potraživati od tuženika naknadu štete koja mu je počinjena od strane zatvorenika koji su bili smješteni u Zatvor u Osijeku, dakle bili su pod nadzorom Zatvora, odnosno države. Odgovornost tuženika temelji se na citiranim odredbama čl. 23. Ustava RH, članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i odredbama čl. 9. Zakona o izvršavanju kazne zatvora s obzirom na činjenicu da je kod tužitelja zbog osobito okrutnog i osobito ponižavajućeg postupanja drugih zatvorenika došlo do povrede prava osobnosti u prostorijama Zatvora u Osijeku u razdoblju od 18. studenoga do 4. prosinca 2013. što je sud nesporno utvrdio uvidom u spis Županijskog suda u Osijeku poslovni broj:K- 28/2015. i uvidom u spis ovog suda poslovni broj:P-577/2014. tako da tuženik neosnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

25. Činjenica da o postupanju drugih zatvorenika u vrijeme za koje mu je bio određen istražni zatvor tužitelj nije podnio pritužbu Zatvoru u Osijeku nije bila od značaja pri odlučivanju o odgovornosti tuženika za nastalu štetu jer je medicinskim vještačenjem provedenim u parničnom postupku koji se vodio u postupku kod ovoga suda pod brojem P-577/14 utvrđeno da se kod tužitelja radi primarno o mentalnoj retardaciji lakšeg umjerenog stupnja i da je za vrijeme boravka u istražnom zatvoru trpio strah te se radi o osobi s duševnim smetnjama za koju se po prirodi stvari ne može očekivati ponašanje osobe prosječnih intelektualnih sposobnosti.

27. Nadalje, niti činjenica da je Zatvor u Osijeku po saznanju od drugih zatvorenika za zlostavljanje tužitelja, tužitelja premjestio u drugu prostoriju, što je utvrđeno saslušanjem svjedoka NL i svjedoka SL, nije bila od značaja pri odlučivanju o odgovornosti tuženika jer je prema odredbi čl. 9. Zakona o izvršavanju kazne zatvora propisano da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva, zabranjeni su i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvom obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja i da zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka ima pravo na naknadu štete dok se prema odredbi čl. 74. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora zatvorenika prilikom prijema smješta u zasebnu prostoriju na period od najviše 30 dana, a prema odredbi čl. 81. st. 2. istoga zakona zatvorenika se u pravilu smješta u prostoriju namijenjenu za smještaj više zatvorenika te se zajednički mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati.

26. Naime, prema stajalištu ovoga suda država odgovara za štetu nanesenu zatvoreniku od strane drugih zatvorenika jer ima posebnu dužnost zaštite osoba lišenih slobode. Za vrijeme izdržavanja kazne zatvora ili boravka u istražnom zatvoru zatvorenik je pod potpunom kontrolom države i nema mogućnosti samostalno brinuti o svojoj sigurnosti. Valja pri tome naglasiti da je Europski sud za ljudska prava u više presuda (T protiv [adresa], Š protiv [adresa]) isticao da država snosi pozitivnu obvezu zaštite života i tjelesnog integriteta zatvorenika.

27. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio kako je zaposlenicima Zatvora u Osijeku tužitelj bio od ranije poznat i kako su im bili poznati njegovi zdravstveni problemi, odnosno bili su svjesni da se radi o osobi ispodprosječnih mentalnih sposobnosti, koja ne funkcionira dobro i teže se izražava slijedom čega su bili u obvezi voditi računa o tome prilikom njegovog prijema u Zatvor i smještaja u istu prostoriju sa zatvorenicima koji su iskoristili njegovo stanje te prema njemu počinili teško kazneno djelo protiv spolne slobode. Prema tome, država je propustila obratiti dužnu pažnju i postupiti sukladno citiranim odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora slijedom čega je u konkretnom slučaju solidarno odgovorna za štetu nanesenu tužitelju i to zajedno s pravomoćno osuđenim zatvorenicima AL, OL, PL i ĆL. Propustom u osiguranju sigurnosti zatvorenika država treba snositi odgovornost za posljedice te se radi o objektivnoj odgovornosti s obzirom da zatvorenik sam ne može osigurati svoju zaštitu. Pri tome nije od značaja je li službenik zatvora namjerno postupio nezakonito – dovoljno je samo da nisu poduzete razumne mjere zaštite. U konkretnom slučaju nije sporno da su službenici Zatvora reagirali adekvatno nakon saznanja za štetni događaj, no njihova je obveza bila poduzeti sve mjere da do toga uopće ne dođe. Službenici zatvora su organi države te njihovi propusti u nadzoru i zaštiti zatvorenika predstavljaju štetnu radnju države. S obzirom da se kod tužitelja radi o duševnom poremećaju prilikom prijama u zatvor njegovo zdravstveno stanje opravdavalo je smještaj u zasebnu prostoriju odnosno u zajedničku prostoriju ali sa zatvorenicima za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Stoga je po mišljenju ovog suda prilikom smještaja tužitelja izostala potrebna pažnja što se negativno odrazilo na njegova prava osobnosti.

28. U čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja za isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sud je uzeo u obzir da je medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku psihijatrijske struke prof. dr. Ivanu Požgainu iz Osijeka provedenom u parničnom postupku kod ovog suda pod poslovnim brojem:P-577/2014. utvrđeno da su fizički bolovi bili jakog intenziteta za vrijeme izloženosti samom zlostavljanju, srednjeg intenziteta nekoliko sati nakon zlostavljanja i slabijeg intenziteta tijekom 17 dana boravka u istražnom zatvoru, da je strah visokog intenziteta trpio u vrijeme direktne izloženosti zlostavljanja, strah srednjeg intenziteta između zlostavljanja za vrijeme boravka u zatvoru, da je strah slabijeg intenziteta osjećao povremeno tijekom godine dana koji se manifestirao kroz simptome iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja, da su simptomi iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja kod tužitelja doveli do trpljenja duševnih bolova što je rezultiralo umanjenjem njegovih životnih aktivnosti od 20% u odnosu na prosječnu zdravu osobu kroz slijedećih godinu dana od štetnog događaja. Također zbog načina na koji je tužitelju povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, koje je moralna i pravna vrijednost i bit ljudskih prava jer pripada svakom čovjeku, tužitelju je povrijeđeno pravo na čast i ugled. Iako povreda časti ovisi o osjećaju pojedinca da je došlo do omalovažavanja tako da različite osobe mogu iste postupke doživjeti na različite načine, po stajalištu ovog suda postupci drugih zatvorenika kojima je tužitelj bio podvrgnut i koji su mu donijeli patnju povrijedili bi čast svakog čovjeka bez obzira na razlike (starosne, statusne, rodne i druge).

29.1. Valja napomenuti da je visina naknade štete za koju u konkretnom slučaju odgovara tuženik solidarno s osobama kojima je obveza naknade štete prema tužitelju utvrđena pravomoćnom presudom ovog suda broj P-577/14, već utvrđena u navedenom postupku.

30. U ovom postupku, osim utvrđivanja odgovornosti tuženika, sporno je bilo utvrditi koliki je iznos od onoga koji je dosuđen tužitelju pravomoćnom presudom ovog suda broj P-577/2014 tužitelj naplatio od tuženika u tom parničnom postupku, odnosno koji iznos je preostao za naplatu, a koji bi onda predstavljao iznos za koji se u ovom postupku može obvezati tuženika da ga naknadi tužitelju, s tim da tužitelj i dalje ima pravo naplatiti taj iznos i od AL, OL, PL i ĆL.

31. U tu svrhu provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dariju Dumačiću iz Osijeka i to na okolnost ukupnog iznosa namirenja tužitelja od solidarnih dužnika temeljem presude Općinskog suda u Vukovaru broj P-577/14 od 28. srpnja 2017. i temeljem rješenja o osiguranju određivanjem privremene mjere u predmetu P-577/2014.

32. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke od 21. rujna 2023. slijedi da je presudom Općinskog suda u Vukovaru broj P-577/2014 od 28. srpnja 2017. godine naloženo tuženicima AL ZL, ML, PL ŠL i ĆL VL da tužitelju DL solidarno isplate iznos od 186.290, 00 kuna, da ukupni iznos namirenja tužitelja DL iz [adresa] od solidarnih dužnika temeljem Presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj: P- 577/2014 od 28. srpnja 2017. godine i temeljem Rješenja o osiguranju određivanjem privremene mjere donesenog u predmetu poslovni broj: P-577/2014, kao i ustega izvršenih od strane Financijske agencije iznosi 156.099,94 kune/20.718,02 EUR-a zajedno sa parničnim troškovima, odnosno 139.231,19 kuna/18.479,15 EUR-a bez parničnih troškova. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da s danom 16. travanj 2020. godine (prekid ustega od strane FINA-e temeljem čl. 12. ZPONS-a) dugovanje po Presudi Općinskog suda u Vukovaru broj P-577/2014 iznosi 59.997,16 kuna/7.962,99 EUR-a.

33. U podnesku od 23. listopada 2023. tužitelj po punomoćniku naveo je da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka iznos naplaćen putem privremene mjere u svojoj glavnici umanjio za glavnicu utvrđenoj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-577/2014, a isto i u odnosu na dio duga koji je naplaćen od RL. Tužitelj smatra da je dug naplaćen po privremenoj mjeri iz predmeta P-577/14 kao i potraživanje naplaćeno od PL, moralo biti knjiženo sukladno zakonu, a što bi u konkretnom slučaju značilo da se najprije zatvaraju dugovi sa osnove zakonskih zateznih kamata po osnovi troškova parničnog postupka po presudi P-577/14, a potom glavnica troškova parničnog postupka, nakon toga zakonske zatezne kamate na glavnicu potraživanja, a tek po isplati cjelokupne glavnice bi se umanjivao iznos glavnice. Isto je određeno čl. 172 Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj traži da se vještak očituje da li je izmirenjem duga iz privremene mjere u predmetu P-577/14 izmiren trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, kojim redoslijedom je utvrđeno izmirenje potraživanja privremenom mjerom iz ovosudnog predmeta P-577/14 i izravnom naplatom od PL. Ukoliko je vještak navedenim načinom izmirenja zatvarao samo iznos glavnice duga i/ili troškova, to tužitelj smatra da je isto nije ispravan način obračuna izmirenja jer je u suprotnosti sa odredbom čl. 172 ZOO-a, zbog čega tužitelj traži dopunu vještačenja.

34. Vještak je dostavio očitovanje od 29. siječnja 2024. kojim se očitovao na podnesak tužitelja navodeći da je pismenim Nalazom i mišljenjem od 21. rujna 2023. godine utvrđena Presudom određena solidarna obveza tuženicima ZL, TL, ŠL i VL da solidarno isplate tužitelju DL iznos od 186.290, 00 kuna te naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 16.868,75 kuna, što ukupno iznosi 203.158, 75 kuna/26.963, 80 EUR-a, da se Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru određuje privremena ustega tuženicima do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili dok ustega ne dostigne utuženi iznos naknade štete od 210.000,00 kuna. Privremenu ustegu vršio je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku. Naprijed navedena Presuda donesena je 28. srpnja 2017. godine te je u pismenom Nalazu i mišljenju utvrđeno da je ukupno dugovanje po presudo P-577/14 203.158,75 kuna, da je ukupno ustegnuto temeljem rješenja P-577/14 120.277,31 kn i da je dugovanje na dan donošenja presude 82.881,44 kune/11.000,26 eura, Kako je u Nalazu i mišljenju navedeno prednjim obračunom nije vršen obračun kamata budući da je Presudom određeno da kamate počinju teći od 01. prosinca 2014. godine a privremena mjera po kojoj je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje vršio ustege je donesena 09. siječnja 2015. godine. Slijedom naprijed navedenog vidljivo je da se na ustege izvršene prije donošenja Presude nije trebalo niti je moguće vršiti obračun kantata. Slijedom navedenog obračun kamata na ostatak dugovanja u iznosu od 82.881, 44 kune vršen je od dana donošenja Presude 28. srpnja 2017. godine te se obračun namirenja i utvrđenje ostatka duga vršilo na način da su se najprije zatvarali dugovi sa osnove zateznih kamata a potom glavnica. Vještak je dalje naveo da su ukupne ustege izvršene temeljem privremene mjere do donošenja Presude iznosile su 120.277,31 kuna a trošak parničnog postupka Presudom je određen u iznosu od 16.868, 75 kuna pa je vidljivo da je isti izmiren u trenutku donošenja Presude te na trošak parničnog postupka nije bilo potrebno obračunavati kamate. Ukoliko se sukladno zahtjevu punomoćnika tužitelja obračun neplaćenog dugovanja po presudi Općinskog suda u Vukovaru broj P-577/14 izvrši na način da se najprije zatvore dugovi sa osnove zakonskih zateznih kamata po osnovi troškova parničnog postupka po presudi, a potom glavnica troškova parničnog postupka, nakon toga zakonske zatezne kamate na glavnicu potraživanja, a tek po isplati navedenog umanjuje iznos glavnice, nepodmireno dugovanje iznosi 13.533,05 EUR-a (101.964,80 kuna). Stvar je suda koji će od naprijed navedenih obračuna prihvatiti

36. U podnesku od 12. veljače 2024. tuženik po zakonskom zastupniku naveo je da u ovom parničnom postupku nije moguće presudom nametnuti ovom tuženiku solidarnu obvezu namirenja predmetne štete jer se za solidarnost obveze predmnijeva postojanje dva ili više dužnika a ovdje je tužena samo jedna osoba. Potom, presudom naslovljenog Suda broj: P-577/2014-82 od 28. srpnja 2017., pravomoćno je utvrđena visina predmetne štete za tužitelja, utvrđene su osobe odgovorne tužitelju za tu štetu, tim osobama je naloženo namiriti predmetnu štetu tužitelju solidarno i u cijelosti, te je tužitelj stekao pravo na naknadu predmetne štete. Pravo na naknadu je imovinsko pravo te je naprijed navedenom presudom tužitelju namirena predmetna šteta u cijelosti, sa danom 15. kolovoza 2017., kada je ista pravomoćna i ovršna. Tužitelj je tom presudom, tog dana stekao osnovu za isplatu naknade predmetne štete koju samo treba provesti.

37. Vještak Darijo Dumančić saslušan je usmeno na glavnoj raspravi od 10. svibnja 2024. kojom prilikom je naveo da je Obračun u pismenom nalazu i mišljenju napravio sam na način da je od ukupno utvrđene obveze oduzeo izvršene uplate budući da je presudom Općinskog suda tijekom postupka vršena zapljena i izdvajanje novčanih sredstava jednog od solidarnih dužnika. Upravo iz navedenog razloga što je tijekom postupka vršena obustava novčanih sredstava nije vršio obračun kamata nakon prigovora tužitelja, nego je izvršio obračun kamata te dugovanje zatvarao sukladno Zakonu o obveznim odnosima odnosno uplatama zatvarao prvo troškove parničnog postupka, zatim zatezne kamate, pa tek onda presuđenu glavnicu. Na sudu je da utvrdi koji način treba primijeniti odnosno da li zatezne kamate treba obračunavati ili ne s obzirom da je tijekom postupka vršena ustega sredstava jednog od solidarnih dužnika. Prilikom obračuna obuhvatio je i troškove postupka a na upit tužitelja mogu navesti da danas ne može dati izračun bez troškova postupka već to može učiniti pismeno kao dopunu vještačenja.

38. U podnesku od 3. srpnja 2024. vještak Darijo Dumančić naveo je da je pregledavajući nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja utvrdio da je na ročištu došlo do nesporazuma prilikom postavljanja pitanja od strane punomoćnika tužitelja i davanja odgovora. Naveo je da iz njegovog pisanog očitovanja od 29. siječnja 2024. u tabelarnom prikazu na stranici 5. i 6. vidljivo da prilikom obračuna namirenja do 16. travnja 2020. odnosno dana do kada su vršene ustege nije obuhvaćen trošak postupka već je isto obuhvaćeno u ranijem izračunu na stranicama 3. i 4. pismenog očitovanja od 29. siječnja 2024.

39. Podneskom od 14. kolovoza 20204. tuženik po punomoćniku navodi da izravna naplata predmetne štete nije provedena u cijelosti iz razloga jer je tužitelj zatvorio sve svoje račune kod banaka još sa danom 10. svibnja 2021. pa nije moguće provesti prijenos novčanih sredstava sa računa predmetnih dužnika na račun tužitelja kao vjerovnika tražbine naknade predmetne štete. Dodatno ističe kako je iz predmetnog očitovanja, a neposredno i iz nalaza i mišljenja vještaka Darija Dumančića od 21, rujna 2023., vidljiva i činjenica ustege iznosa od 120.277,31 kuna, koju ustegu je izvršio HZMO na imovini (mirovine) tuženika utvrđenih tužbom i prijedlogom za određivanje privremene mjere u (ranijem) predmetu naslovljenog Suda broj: P- 577/2014. Ova ustega je izvršena temeljem Rješenja Općinskog suda u Vukovaru broj:

P-577/2014 od 9. siječnja 2015., dakle prije nastupa činjenice pravomoćnosti presude naslovljenog Suda broj: P-577/2014-82 od 28. srpnja 2017., pa je tom ustegom naplaćen dio glavnice naknade štete utvrđene istom presudom kao predmetna tražbina, u ukupnom iznosu od 186.290,00 kuna. Kamate tada nisu niti dospjele na naplatu a rješenje o troškovima nije doneseno. Stoga je tužitelj na dan pravomoćnosti presude naslovljenog Suda broj: P-577/2014-82, imao po toj osnovi, nenamireno potraživanje po osnovi glavnice naknade štete (samo) u preostalom, nenamirenom iznosu od 66.012,69 kuna (186.290,00 kuna-120.277,31 kuna), odnosno u iznosu od 8.761,38 eura. Za parnične troškove koje je tužitelj imao u parničnom postupku koji se kod Općinskog suda u Vukovaru vodio pod brojem P-577/2014, ovaj tuženik nije odgovoran. Privremenu mjeru, po kojoj je izvršena ustega iznosa od 120.277,31 kuna, a koju ustegu je izvršio HZMO, Sud nije odredio te ona nije provedena radi naplate parničnih troškova predmetnog tužitelja, nego isključivo radi namirenja tražbine tužitelja po osnovi naknade štete. Slijedom naprijed navedenoga pogrešan je i obračun kamata koje kamate je vještak utvrdio u iznosu od 42.547,70 kuna jer je taj obračun kamata utvrđen kao da nije bilo prethodne ustege iznosa od 120.277,31 kuna. Zaključno, tuženik ponovno i dodatno osporava predmetni nalaz i mišljenje kao valjano dokazno sredstvo iz kojega bi se moglo relevantno i ispravno zaključiti o postojanju, kao niti o visini, obveze naknade predmetne štete na strani predmetnog tužitelja.

40. U podnesku od 14. listopada 2024. tužitelj navodi da smatra kako je tuženik solidarno odgovoran za nastalu mu štetu zajedno sa neposrednim izvršiocima kaznenih djela. Iznos štete koji tužitelj potražuje je zapravo za ono što je tužitelj proživio čak i neprimjereno i omalovažavajući za tužitelja kao žrtvu i posljedice koje je tužitelj pretrpio. Naime, tuženik je vlasnik zatvorske ustanove u kojoj se nalazio tužitelj. U samoj zatvorskoj ustanovi organizirana je čuvarska služba koja nema samo za cilj čuvati zatvorene osobe od bijega već i održavati red odnosno čuvati iste jedne od drugih. Isto je propustila učiniti jer je tužitelj od cijele sobe u kojoj se nalazio bio seksualno maltretiran i iživljavan na najbrutalniji način, a što je tuženik putem svoga osoblja bio dužan ne spriječiti, već i onemogućiti da do toga dođe.

41. U pisanom očitovanju od 12. studenoga 2024. vještak Darijo Dumančić očitovao se na navode iz podneska tuženika od 14. listopada 2024. te u odnosu na tvrdnju tuženika da je pogrešan obračun kamata koje kamate je vještak utvrdio u iznosu od 42.547, 70 kuna jer je taj obračun kamata utvrđen kao da nije bilo prethodne ustege iznosa od 120.277,31 kuna, vještak navodi da iznos je od 42.547, 70 kuna naveden u tabelarnom prikazu na stranici 6 pismenog Nalaza i mišljenja iz rujna 2023. godine i da je točno da je navedeni iznos utvrđen po obračunu kamate kao da nije bilo prethodne ustege iznosa od 120.277,31 kuna. No ne stoji navod punomoćnika tuženika da je navedeni iznos utvrđen vještačenjem, odnosno da je vještak navedeni iznos izračunao i potvrdio. Kako je vidljivo u zadnjem odlomku na stranici 5 pismenog Nalaza i mišljenja naveo je da je isti obračun izrađen od strane Financijske agencije te je vidljiv u Specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje P-577/14-18-IZNA-PON. Navedena Specifikacija nalazi se u sudskom spisu uz dopis Financijske agencije od 03. travnja 2023. godine. Isto tako na stranici 7 pismenog Nalaza i mišljenja u prvom odlomku vještak je naveo da je iz tabelarnog pregleda vidljivo da Financijska agencija po zaprimanju Zahtjeva za provođenje ovrhe izvršila zaduženje cjelokupnog iznosa po Presudi (bez parničnog troška), budući da nije imała podatke o ustegama koje je izvršio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje po Rješenju broj P-577/2014 Općinskog suda u Vukovaru. Upravo zbog navedenog razloga u nastavku pismenog Nalaza i mišljenja izvršio je novi obračun uzimajući u obzir kako ustege izvršene od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tako i ustege izvršene od strane Financijske agencije. U pismenom očitovanju od 29. siječnja 2024. godine, sukladno traženju punomoćnika tužitelja izvršio je obračun neplaćenog dugovanja po presudi Općinskog suda u Vukovaru broj P-577/14 na način da je najprije zatvorio dugove sa osnove zakonskih zateznih kamata po osnovi troškova parničnog postupka po presudi, a potom glavnicu troškova parničnog postupka, nakon toga zakonske zatezne kamate na glavnicu potraživanja, a tek po isplati navedenog umanjio iznos glavnice, te naveo kako je stvar suda koji će od danih obračuna prihvatiti.

42. U podnesku od 28. studenoga 2024. tuženik po zakonskom zastupniku navodi da vještak u očitovanju od 11. studenoga 2024. navodi kako je on u svom nalazu i mišljenju od 21. rujna 2024. (na stranici 7.), obračunao kamatu uz uračunavanje iznosa koji je naplatio HZMO potom, u zaključku, utvrđuje ukupan dug po presudi Općinskog suda u Vukovaru broj: P-577/2014, u iznosu od 7.962,99 eura te kako je (pogrešan) obračun predmetnih zakonskih zateznih kamata izradila Fina. Naplata većeg dijela predmetne tražbine, kroz postupak osiguranja kod HZMO-a, provedena je na mirovini AL, prije nego je utvrđena visina te tražbine, njeno dospijeće i postupovni troškovi nastali s tim u vezi. Ponavlja kako je iznos od 15.963,54 eura (tada 120.277,31 kuna) HZMO i prenio na račun tužiteljevog punomoćnika odmah po saznanju o pravomoćnosti presude a što je vidljivo iz očitovanja HZMO Područne službe Osijek od 21. studenoga (u sudskom spisu). Probleme koje vještak ima u izračunu vrijednosti preostalog duga prouzročio je tužitelj jer on kod podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu tražbine iz presude naslovljenog Suda broj: P-577/2014-82, nije Finu obavijestio o činjenici provedbe naplate većeg dijela tražbine a u kojem slučaju se zahtjev za izravnu naplatu podnosi samo radi naplate preostalog dijela tražbine, po specifikaciji, nego je tužitelj zatražio naplatu cijele tražbine kao da naplate dijela iste tražbine u iznosu od 15.963,54 eura (tada 120.277,31 kuna) provedene kod HZMO-a nije niti bilo. Zbog toga je Fina pogrešno obračunala kamate pa te, nepostojeće, kamate naplatila na novčanim sredstvima PL u iznosu od 4.754,48 eura (specifikacija Fina-e od 3. travnja 2023. u sudskom spisu). Na tako, pogrešno, obračunatim kamatama vještak temelji svoj izračun. Posebno napominje kako prisilnom naplatom provedenom kod HZMO-a kao niti kod Fina-e, nesporno nije naplaćen parnični trošak koji je predmetni tužitelj imao u parničnom postupku koji se kod istog suda vodio pod brojem P-577/2014 a namirenje tog troška nije obveza ovog tuženika te se ta obveza ne može pribrojiti predmetnom tužbenom zahtjevu bez valjane pravne osnove. Naprijed navedene radnje tužitelja kao podnositelja zahtjeva za izravnu naplatu tražbine iz presude naslovljenog Suda broj: P-577/2014-82, nisu u skladu sa osnovnim načelima obveznih odnosa iskazanih u čl. 4., 5., 8. i 10. Zakona o obveznim odnosima. I iznos od 7.962,99 eura tuženik smatra previsoko utvrđenim jer on obuhvaća (manju) zakonsku zateznu kamatu a te kamate nema uopće jer nema zakašnjenja. Vještak na teret ovog tuženika stavlja i naknadu parničnih troškova iz predmeta Općinskog suda u Vukovaru broj: P-577/2014.

43. Saslušano ponovno na glavnoj raspravi 27. kolovoza 2025. vještak Darijo Dumančić naveo je da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te svih pisanih i usmenih očitovanja. U odnosu na podnesak tuženika od 28. studenoga 2024. naveo je da isti ne mijenja ništa u svezi dosad navedenog. Vezano za troškove postupka u dosadašnjem tijeku vještačenja se očitovao na zahtjev punomoćnika tužitelja a isto tako vezano za obračun kamata u dosadašnjem tijeku vještačenja je naveo da je prilikom obračuna kamata od strane FINA-e došlo do krivog obračuna budući da tužitelj prilikom dostava na naplatu nije izvijestio sud da je dio potraživanja u tom trenutku već naplaćen te je u pismenom nalazu i mišljenju napravio obračun upravo na način da na daljnja sredstva koja su plaćena prije donošenja presude, nije vršio obračun kamata. Naveo je i da je iznos od 15.963,54 eura tada 120.277,31 kuna u svom nalazu obuhvatio kao uplatu glavnice, isto tako i iznos od 4.754,68 eura koje tuženik spominje u svom podnesku odnosno protuvrijednost od 35.822,63 kune a za koje punomoćnik tuženika navodi da je od strane FINA-e naplaćeno kao kamata u svom obračunu isto obuhvatio kao plaćanje glavnice što je vidljivo na stranici 6 nalaza od 21. rujna 2023. te pojašnjeno u prvom i drugom odlomku na stranici 7 istog nalaza. Pojasnio je da je iznos koji je FINA ustegla i navela da se odnosi na kamate u obračunu obuhvatio kao podmirenje glavnice do trenutka donošenja presude.

44. S obzirom da je vještak u svom pismenom nalazu i mišljenju od 21. rujna 2023. a kasnije i dopuni pisanog nalaza i mišljenja od 29. siječnja 2024. sačinio dva obračuna navodeći da je stvar suda koji će od obračuna prihvatiti, sud je na temelju provedenog vještačenja i materijalne dokumentacije u spisu prihvatio kao pravilan izračun vještaka u visini od 7.962,99 eura, budući da je isti izračun sačinjen na način da je vještak obračun vršio na način da je iznos od 15.963,54 eura tada 120.277,31 kuna koji je ustegnut temeljem rješenja u predmetu P-577/2014 u svom nalazu obuhvatio kao uplatu glavnice, isto tako i iznos od 4.754,68 eura koje tuženik spominje u svom podnesku odnosno protuvrijednost od 35.822,63 kune a za koje punomoćnik tuženika navodi da je od strane FINA-e naplaćeno kao kamata u svom obračunu isto obuhvatio kao plaćanje glavnice.

44.1. Na taj način, odnosno takvim obračunom tuženiku se ne stavlja na teret plaćanje parničnih troškova i kamata na parnični trošak koji proizlazi iz predmeta ovog suda broj P-577/2014 u kojem tuženik nije ni sudjelovao, što je jedino logično i pravedno, nego je tim obračunom utvrđeno ukupno preostalo dugovanje glavnice po pravomoćnoj presudi broj P-577/2014 od 28. srpnja 2017., te se jedino u tom iznosu može obvezati tuženika da ga namiri tužitelju na ime naknade štete, a koja obveza tuženika je solidarna s obvezom AL, OL, PL i ĆL koja je utvrđena pravomoćnom presudom ovoga suda broj P- 577/2017 od 28. srpnja 2017.

45. Stoga je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka kojeg cijeni kao pravilnog, objektivnog i sačinjenog sukladno pravilima struke, kao i svih pisanih očitovanja vještaka te iskaza vještaka danih na glavnoj raspravi, kojom prilikom je vještak uspješno uklonio sve prigovore stranaka na navedeni obračun i nalaz i mišljenje, utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.962,99 eura, radi čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

46. Budući da sud nije prihvatio izračun vještaka koji je sačinjen sukladno traženju tužitelja odnosno na način da se obračun neplaćenog dugovanja po presudi Općinskog suda u Vukovaru broj P-577/14 izvrši na način da se najprije zatvore dugovi sa osnove zakonskih zateznih kamata po osnovi troškova parničnog postupka po presudi, a potom glavnica troškova parničnog postupka, nakon toga zakonske zatezne kamate na glavnicu potraživanja, a tek po isplati navedenog umanjuje iznos glavnice, prema kojemu nepodmireno dugovanje iznosi 13.533,05 EUR-a (101.964,80 kuna), valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za isplatu razlike koja preostaje nakon što se od zatraženog iznosa od 13.533,05 eura odbije usvojeni zahtjev u iznosu od 7,962,99 eura, odnosno za iznos od 5.570,06 eura. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

47. Nadalje, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Temeljem čl. 1103. ZOO zakonske zatezne kamate na iznos pravične novčane naknade teku od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO. Budući da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika 9. travnja 2015., a kamate zatražio od 16. travnja 2020. (kao dana kada je nastupio prekid ustega od strane FINA-e temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima), valjalo je dosuditi zatezne kamate na dosuđeni iznos sukladno traženju tužitelja.

48. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici.

48.1. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, a koji je postavljen u ukupnom iznosu od 13.533,05 eura to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 7.962,99 eura uspio sa 58,84%, a tuženik sa 41,16%.

48.2. U pogledu osnove zahtjeva tužitelj je uspio sa 100%, pa je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 79,42 % (tužitelj: 100% + 58,84%=1858,84% : 2 =79,42 %,; tuženik: 0% + 41,16 % = 41,16% : 2= 20,58%). Dakle, uspjeh tužitelja je 79,42%, a tuženika 20,58%.

48.3. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, odnosno tužitelj (79,42%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno tuženika (20,58%), te se na taj način dolazi do razlike od 58,84%.

48.4. Uzimajući u obzir postavljeni zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu: OT), tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to:

- trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora prema Tbr. 7. toč. 1. u vei Tbr. 7. toč. 8. OT sa 250 bodova,

- trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 250 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 5. studenoga 2015., 7. studenoga 2018., 20. studenoga 2018., 12. ožujka 2019., 9. travnja 2019., 18. travnja 2023., 7. lipnja 2023., 10. svibnja 2024., 27. kolovoza 2025. i 13. listopada 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT sa 250 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 2.500,00 bodova,

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 8. rujna 2015., 1. listopada 2015., 21. listopada 2015., 29. listopada 2018., 23. listopada 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 250 bodova za svaki podnesak odnosno ukupno 1000 bodova,

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 9. lipnja 2020., 22. veljače 2024.,14. listopada 2024., 27. kolovoza 2025. i 13. listopada 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 100 bodova za svaki podnesak odnosno ukupno 500 bodova,

- trošak pristupa ročištu od 26. rujna 2025. prema Tbr. 9. toč. 2. OT sa 125 bodova,

- trošak pristupa ročištu za objavu odluke od 9. svibnja 2019. i 31. listopada 2025. prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 50 bodova za svako ročište odnosno ukupno 100 bodova,

odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 4725 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 9.450,00 eura, što uvećano za PDV od 25% odnosno 2.362,50 eura sveukupno iznosi 11.812,50 eura.

48.5. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 8. rujna 2015. i 21. kolovoza 2017. jer u spisu ne postoji navedeni podnesak, a također mu nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 21. rujna 2015., 9. listopada 2018., jer isti nije bio nužan za vođenje postupka.

48.6. Nadalje, tužitelju je priznat zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 372,90 eura.

48.7. Sveukupno priznati trošak tužitelja je 12.450,85 eura.

49. Kada se od uspjeha tužitelja u sporu od 79,42% oduzme uspjeh tuženika od 20,58%, na taj način dolazi se do razlike od 58,84% pa je slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik dužan nadoknaditi 58,84% tužiteljevih troškova, što iznosi 7.326,08 eura.

50. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

51. S obzirom na to da je tužitelj uspio u postupku, sud je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbio kao neosnovan.

U Vukovaru 31. listopada 2025.

S u d a c:

Marija Knežević Karamijatović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem zakonskog zastupnika