REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-81/2025-33

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Novak u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, zastupan po generalnom punomoćniku ZŽ, dipl.iur.,protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Grada Vukovara 282, zastupanog po Ivici Šimundiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 27. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Brune Damjanca, odvjetnika iz Požege, dana 31.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3 odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623,

- iznos od 24.307,19 kn zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče počevši od 18. lipnja 2020. pa do isplate, po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- iznos od 37.465,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 27.svibnja 2022. do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3 da tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Grada Vukovara 282, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.629,90 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 31.listopada 2025.do isplate u visini stope određene člankom 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) podnio je kod ovoga suda tužbu protiv Euroherc osiguranja d.d. radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je osiguranica tužitelja FŽ teško stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 6.listopada 2010., te da joj je po toj osnovi priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Požega broj 21307 od 30.srpnja 2018. i 28.kolovoza 2018.

1.1. Nadalje se navodi kako je prometnu nesreću prouzročio osiguranik tuženika VŽ upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. VŽ je proglašen krivim za prekršaj protiv sigurnosti prometa na cestama Općinskog suda u Požegi broj 2K-163/11-8 od 6.lipnja 2012. U trenutku štetnog događaja navedeno vozilo je bilo osigurano kod tuženika, te je odgovornost tuženika utvrđena presudom Općinskog suda u Požegi broj P-3002012 od 16.listopada 2013.

1.2. Tužitelj ističe kako predmetnom tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatama priznate invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad po osnovi ozljede na radu. Korisnici invalidske mirovine FŽ Zavod je u razdoblju od 12.svibnja 2018. do 31.prosinca 2019. isplatio ukupno iznos od 34.724,55 kn. Od navedenog iznosa tužitelj potražuje samo 70% jer je ozljeda na radu odnosno prometna nezgoda uzrokom invalidnosti samo 70%, što iznosi 24.307,19 kn.

1.3. Pozivajući se na odredbe članka 161. stavak 2. točka 1. i članka 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13) tužitelj smatra da mu je tuženik odgovoran za nastalu štetu u punom iznosu, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Dakle, tuženik je odgovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 70% od iznosa od 34.724,55 kn, te da tuženik nije podmirio dugovanje u mirnom postupku nakon poziva od strane tužitelja.

1.4. Slijedom svega navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom će obvezati tuženika na plaćanje dužnog iznosa od 24.307,19 kn na ime naknade štete.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 6.studenog 2010. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik nadalje na temelju dokaza koje je tuženik dostavio uz tužbu priznaje odgovornost za nastanak štetnog događaja, ali nadalje u cijelosti se osporava osnovu i visina tužbenoga zahtjeva.

2.1. Tuženik ističe kako je odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisana drugačija obveza tuženika naspram odštetnih zahtjeva tužitelja sukladnih Zakonu o mirovinskom osiguranju, jer je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu ZOOP) jedini zakon po komu se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguravatelja od obvezne automobilske odgovornosti za počinjenje štete. Tuženik nadalje smatra kako je ZOOP lex specialis u materiji koje se tiču obveze osiguratelja preuzetih temeljem ugovora o obveznim osiguranjima na što upućuje i stav Visokog trgovačkog suda RH u odluci broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016. kao i Ustavni sud u svojoj odluci broj U-I/988/1998 od 17. ožujka 2010. Iz navedenih odluka i u njima izraženih stavova proizlazi kako odredbe ZOM-a nisu primjenjive na predmetni pravni spor.

2.2. Tuženik nadalje tvrdi da mirovina koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici FŽ nije veća od razmjernog iznosa mirovine i to invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa radi toga u smislu pravilne primjene članka 27. ZOOP-a ne postoji obveza tuženika na naknadu štete koja se potražuje. Obveza tuženika primjenom ranije citirane odredbe ZOOP-a nikako ne može biti naknada pune mirovine nego samo njenoga razmjernoga dijela i to ukoliko isti postoji. Na ove okolnosti tuženik predlaže provesti financijsko vještačenje. Nadalje tuženik napominje kako dostavljena dokumentacija tužitelja predstavlja internu ispravu, a ne javnu ispravu koju bi u granicama svojih ovlasti izdavalo državno tijelo i na temelju koje bi se moglo zaključivati o istinitosti podataka sadržanih u njoj.

2.3. Podredno, tuženik osporava uzročno-posljedičnu vezu između odlaska u mirovinu osiguranice tužitelja FŽ i prometne nezgode od 6.studenog 2010. jer je iz rješenja tužitelja broj 21307 od 30.srpnja 2018.vidljivo da je osiguranica tužitelja do dana 9.travnja 2018. imala ukupno 34 godine, 3 mjeseca i 4 dana mirovinskog staža, za koje je vrijem tuženiku uplaćivala propisane doprinose.

2.4. Vezano uz naknadu štete tuženik se nadalje poziva na odredbu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Slijedom navedeno i primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13) tuženik smatra kako tužitelju nije nastala nikakva šteta. Naime, ukoliko bi osiguranik tuženika doživio nezgodu, tužitelj bi za to mogao potraživati štetu u punom iznosu mirovine s time da uopće ne vodi brigu o visini mirovinskog doprinosa koji je taj osiguranik uplaćivao tužitelju kroz dulji vremenski period. Na taj način bi tužitelj ostvario dobit od svih uplaćenih doprinosa, budući da bi iznos isplaćene mirovine u cijelosti namirivao od tuženika.

2.5. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

3. Podneskom od 27.svibnja 2022. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu te osporio navode tuženika o potrebi primjene odredba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na konkretni slučaj. Tužitelj i dalje ustraje kod primjene Zakona o mirovinskom osiguranju koji je vrijedio u vrijeme kada je osiguranica tužitelja umirovljena te sukladno tome upućuje na praksu izraženu u odlukama Vrhovnog suda RH koja ukazuje da je upravo taj zakon mjerodavan.

3.1. Podredno, tužitelj ističe kako obračun mirovine tužitelja predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istovjetnost onoga što se u njoj potvrđuje o čemu je stav zauzeo i Vrhovni sud u brojnim odlukama pa da stoga ne stoji argument tuženika da mirovina nije isplaćena.

3.2. Tužitelj također ističe da on osigurava prihod s osnova naknade štete u općem interesu, odnosno u interesu svih njegov sadašnjih i budućih korisnika, da je tužitelj javna ustanova koja ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, te da obavlja poslove od interesa za Republiku Hrvatsku pa da je svako ograničenje prava na naknadu štete protivno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

3.3. Navedenim podneskom tužitelj povećava tužbeni zahtjev za iznos od 37.465,88 kn za vremensko razdoblje isplate invalidske mirovine osiguraniku FŽ **.**.2020. do 30.travnja 2022 sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 27.svibnja 2022 tako da tužbeni zahtjev iznosi ukupno 61.773,07 kn.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2283/2023-2 od 9.rujna 2025., u Presudu Općinskog suda u Požegi broj Pn- 72/2020-22 od 14.travnja 2023. u rješenje HZMO od 30. srpnja 2018. i 28. kolovoza 2018., nalaz i mišljenje vještaka tužitelja od 19. travnja 2018., Presudu Općinskog suda u Požegi broj 2 K-163/2011-8 od 6. lipnja 2012. s klauzulom pravomoćnosti, presuda Općinskog suda u Požegi broj P-300/2012-33 od 16. listopada 2023. s klauzulom pravomoćnosti, zahtjev za mirno namirenje sa obračunom isplaćene mirovine, rješenje VSRH br. Rev 2530/2018-2, rješenje US RH broj U-I-856/2016 i broj U-III-1088/2017, ispis transakcije tužitelja, rješenje VS RH broj Rev 2038/2019, obračun službe za isplatu mirovina, ispis transakcije tužitelja, u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mirne Tot Nužde od 25. siječnja 2023., te u sve priloge i podneske u spisu.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je osiguranica tužitelja FŽ teško stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 6.listopada 2010.,

- da je osiguranici tužitelja FŽ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Požega broj 21307 od 30.srpnja 2018. i 28.kolovoza 2018.,

- da je prometnu nesreću prouzročio osiguranik tuženika VŽ upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. VŽ je proglašen krivim za prekršaj protiv sigurnosti prometa na cestama Općinskog suda u Požegi broj 2K- 163/11-8 od 6.lipnja 2012,

- da je u trenutku štetnog događaja navedeno vozilo bilo osigurano kod tuženika, te je odgovornost tuženika utvrđena presudom Općinskog suda u Požegi broj P-3002012 od 16.listopada 2013.

- da je tuženik priznao svoju pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali ne i odgovornost za štetu u ovome postupku.

6.1. Budući da navedene činjenice nisu sporne nije ih potrebno dokazivati u smislu odredbe članka 221. stavak 1. ZPP-a.

7. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te svoju odgovornost navodeći da ne postoji uzročno posljedična veza između umirovljenja osiguranice tužitelja i štetnog događaja. Među strankama je sporno i pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja - Zakonu o mirovinskom osiguranju ili Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Što se tiče pitanja uzročno posljedične veze između umirovljenja osiguranice tužitelja i štetnog događaja ovaj sud je stava da je tužitelj dokazao uzročno posljedični vezu između prometne nesreće u kojoj je osiguranica tužitelja zadobila ozljede i njegnog upućivanja u invalidsku mirovinu time što je priložio pravomoćno rješenje o priznavanju prava na invalidsku u mirovinu zbog ozljede izvan rada 70 % i bolesti 30% za koju odluku upravnog tijela je parnični sud vezan u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplatu mirovine, te ostalih izvedenih dokaza. Uvidom u presude ovoga suda broj P-300/2012-33 od 16.listopada 2013. utvrđeno je da je sud dosudio tužiteljici FŽ naknadu imovinske i neimovinske štete protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. u kojem postupku je utvrđena uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda osiguranice tuženika iz ovog postupka. Nadalje, iz nalaza i mišljenje vještaka od 9.travnja 2018. i mišljenja vještaka -revizora 19.travnja 2018. vidljivo je da je utvrđen djelomični gubitak sposobnosti za rad osiguranice tužitelja između ostaloga zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi u studenom 2010. Stoga sud nalazi neosnovan prigovor tuženika o nepostojanju uzročno posljedične veze štetnog događaja i štete.

9. Među strankama je nadalje sporno pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Tužitelj smatra kako se na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplatu invalidske mirovine primjenjuje odredba čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18) dok se tuženik poziva na odredbu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) i to čl. 27.st. 3.

Dakle, oba zakona reguliraju predmetnu materiju.

10. Odredbom čl. 161 st. 2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) koji je bio na snazi u trenutku kada je tužitelj izvršio isplate invalidske mirovine propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

10.1. Prema odredbi čl. 164. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

10.2. Iz navedenog zakonskog određenja navedenih odredbi proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punoj svoti.

11. Odredbom čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) propisano je u stavku 1. da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. glasi da se odredbe st. 1.,2 i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

11.1 Iz navedene odredbe proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koju predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe.

12. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. Vrhovni sud se poziva na raniju odluku br. Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020 u kojoj se navodi: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt-412/2018 od 22. travnja 2020.

12.1. Dakle Vrhovni sud je u recentnim odlukama zauzeo stav da je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

13. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 75/1, 29/18 i 126/21) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Šteta je za tužitelja nastala isplatom invalidske mirovine.

14. Stoga je ovaj sud stava, imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda u zauzeto u odluci br. Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to čl. 27. st.1., 2, i 3. Tako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. To znači da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15. Na prijedlog tuženika sud je proveo vještačenje po financijskom vještaku Mirni Tot Nužda na okolnost postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi FŽ bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15.1. Vještakinja je u svom vještačenju od 25.siječnja 2023. utvrdila da je tužitelj za razdoblje od 12.05.2018. do 30.04.2022. na ime invalidskih mirovina zbog nastale ozljede izvan rada osiguranice FŽ isplatio ukupan iznos od 88.247,23 kn, odnosno 11.712,42 EUR (preračunato po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro).Izvršen je izračun invalidske mirovina koja bi bila isplaćena osiguranici FŽ u slučaju povrede na radu uz uvjet da je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti. U navedenom slučaju utvrđen je iznos mirovine za razdoblje od 12.05.2018. do 30.04.2022. godine u ukupnom iznosu od 103.463 kn, odnosno 13.731,90 EUR. Izračunom je utvrđena je negativna razlika između invalidske mirovine utvrđene Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu uz uvjet potpunog gubitka radne sposobnosti. Odnosno zaključak je da ne postoji razlika koja bi predstavljala stvarnu štetu.

16. Nalazu, mišljenju i očitovanju vještaka poklonjena je vjera u cijelosti, jer ga sud smatra stručnim i obrazloženim, te danim savjesno i u skladu s pravilima struke, a na isti niti stranke nisu imale primjedbi.

17. Iz svega dakle proizlazi kako na predmetni odnos stranaka u ovome postupku valja primijeniti odredbe ZOOP-a, točnije odredbe članka 27. kojima je predviđena naknada štete tužitelju u smislu razlike između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju temeljem provedenog vještačenja sud je utvrdio kako navedena razlika ne postoji, dakle zaključak je da ne postoji niti šteta, a u tome slučaju ne postoji niti osnovanost tužbenog zahtijeva tužitelja.

18. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, te je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a, pa je tužitelj, koji je u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan tuženiku naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 118/18, 37/22 i 126/22, dalje - Tarifa). Sud je priznao tuženiku zatražene troškove koji se odnose na trošak sastava odgovora na tužbu od 7. listopada 2021. u iznosu od 199,00 EUR sukladno Tbr.7/1 Tarife, trošak sastava podnesaka od 14.rujna 2022. u iznosu od 199,00 EUR sukladno Tbr.7/1 Tarife, zastupanje na ročištima 3.listopada 2022., 2.ožujka 2023. u iznosu 398,00 eura, zastupanje na ročištu 27.listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9.2. Tarife, trošak PDV-a u iznosu od 249,00 EUR sukladno Tbr.42 Tarife, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 384,90 EUR, što ukupno iznosi 1.629,90 EUR.

20. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

Požega, 31.listopada 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. HZMO Zagreb, za Područni ured u Požegi

2. Ivica Šimundić, odvjetnik iz OD Grgić & partneri Zagreb, Pisarnica Osijek