REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-904/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Tini Šimović, na prijedlog sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja DIGISTORE d.o.o., OIB: 21457411709, [adresa], kojega zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, Sv. Florijana 8, protiv tuženika KLEMM SIGURNOST d.o.o., OIB: 35596498125, [adresa], kojega zastupa punomoćnica Darija Božinović, odvjetnica u Zagrebu, Petrovaradinska 1, te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojega zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničko društvo Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, dana 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: ˝Nalaže se tuženiku, trgovačkom društvu KLEMM SIGURNOST društvo s ograničenom odgovornošću za tjelesnu i tehničku zaštitu, skraćena tvrtka KLEMM SIGURNOST d.o.o., registrirano sjedište na adresi [adresa] ([adresa]), [adresa], upisano u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem subjekta upisa (MBS) 080454549, OIB 35596498125, da tužitelju, trgovačkom društvu DIGISTORE d.o.o. za trgovinu i usluge, skraćena tvrtka DIGISTORE d.o.o., registrirano sjedište na adresi [adresa] ([adresa]), [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem subjekta upisa (MBS) 081075056, OIB 21457411709, na ime naknade štete isplati iznos u visini od 56.561,65 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotna poena (%), tekućim na taj iznos od 18. svibnja 2018. pa do isplate. ˝

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.125,00 EUR (slovima: deset tisuća stotinu dvadeset pet eura), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi umješaču na strani tuženika troškove parničnog postupka u iznosu od 8.937,50 (slovima: osam tisuća devet stotina trideset sedam eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama od 31. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu, u iznosu od 2.375,00 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača na strani tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu, u iznosu od 4.812,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 14.805,61 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1./ Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tijekom noćnih sati sa četvrtka 17. svibnja 2018. na petak 18. svibnja 2018. bio žrtva kaznenog djela teške krađe, a koje je počinjeno provaljivanjem u prodajnom prostoru pod trgovačkim nazivom MOBILMEDIA PULA na adresi u [adresa]. U vrijeme štetnog događaja tužitelj je s tuženikom imao uspostavljen poslovni odnos tjelesne zaštite osoba i imovine temeljem Ugovora o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama broj 3614/17 koji je sklopljen 16. ožujka 2017. Također, u vrijeme štetnog događaja stranke su bile u poslovnom odnosu i temeljem Ugovora 02-05/17 o održavanju opreme sustava tehničke zaštite temeljem kojeg je tuženik na objekt tužitelja u [adresa], postavio sustav video nadzora i protuprovalne zaštite sa dojavom na Dojavni centar tuženika. Nadalje, poslovni odnos između stranaka postojao je i temeljem sklopljenog Ugovora 1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite ˝pružanje usluga Dojavnog centra˝, kojim je ugovoreno da će tuženik na svaki alarmni signal (koji je prethodno sam tuženik postavio temeljem Ugovora 02-05/17) najprije pregledati video nadzor, a po potrebi intervenirati slanjem interventne ophodnje uz istovremenu dojavu najmanje policiji. U trenutku počinjenja kaznenog djela tužitelj je imao po tuženiku uspostavljen funkcionalan protuprovalni sustav, koji je doduše i oštećen u sklopu počinjenja kaznenog djela, no isti ili nije obavio dojavu na Dojavni centar tuženika ili tuženik po dojavi nije poduzeo nužne radnje intervencije slanjem interventne ophodnje uz istovremenu dojavu policiji, što bi spriječilo počinitelja kaznenog djela u njegovom dovršetku te otuđenju robe. Povredom ugovorne obveze tuženika, tužitelj je pretrpio štetu u vidu otuđenja ukupno 682 komada pojedinačnih artikala različite trgovačke robe, čija neto prodajna vrijednost iznosi 94.813,55 EUR (ranije 714.372,68 HRK) i koji iznos predstavlja ukupan iznos pretrpljene štete u vidu otuđene robe. Tužitelj od tuženika potražuje naknadu za preostali dio štete koji nije popravljen isplatom iz osiguranja po polici osiguranja imovine tužitelja izdanoj od osiguratelja CROATIA OSIGURANJE d.d., i to u iznosu od 54.996,70 EUR (ranije 414.372,68 EUR) kao ukupne neto prodajne cijene otuđenih artikala, a koji su u ˝Rekapitulaciji knjigovodstvenih dokumenata, Prodavaonica P02˝ identificirani od šifre 09155859 na dalje. Uz taj iznos tužitelj od tuženika potražuje na ime naknade štete i iznos od 132,72 EUR (ranije 1.000,00 HRK) koji je otuđen prilikom počinjenja kaznenog djela, a odnosi se na deponirani blagajnički minimum na lokaciji. Tužitelj nadalje potražuje i otuđeni gotovinski utržak prethodnog prodajnog dana 17. svibnja 2018. u iznosu od 1.432,22 EUR (ranije 10.791,06 HRK). Stoga ukupno zahtijevani iznos naknade štete iznosi 56.561,65 EUR (ranije 426.163,74 HRK), a sastoji se od stvarne štete u odnosu na nabavnu cijenu te izmakle koristi u odnosu na razliku do računovodstveno evidentirane prodajne cijene robe.

2./ U odgovoru na tužbu (list 42.-44. spisa) tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije; osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te ukazuje na izostanak uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete. Navodi da je tuženik 2017. godine sačinio prijedlog Ugovora 02-05/17 o održavanju sustava tehničke zaštite i Ugovor 1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite ˝pružanje usluga Dojavnog centra˝ koje je jednostrano potpisao te dostavio tužitelju. Do štetnog događaja, tuženik nije zaprimio nijedan potpisani ugovor pa tužitelju do tada ni nije pružao niti zaračunavao usluge tehničke zaštite, odnosno, Dojavnog centra. Tek nakon navodnog štetnog događaja tužitelj je obavijestio tuženika o istom i dostavio potpisane ugovore pa je tuženik s pružanjem navedenih usluga tužitelju započeo s danom 1. lipnja 2018. za koje usluge je tužitelju izdao račun br 1786-02-2018. Dakle, kako tuženik u vrijeme navodnog štetnog događaja nije tužitelju ni pružao usluge tehničke zaštite, odnosno, Dojavnog centra, to isti nije ni odgovoran za navodno nastalu štetu.

3./ U odgovoru na tužbu od 9. ožujka 2022. (list 53.-57. spisa) umješač na strani tuženika osporava odgovornost, osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Umješač osporava da bi postojao bilo kakav propust na strani tuženika; osporava uzročno-posljedičnu vezu i nastanak bilo kakve štete tužitelju. Nadalje, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije odnosno prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što tužitelj i tuženik uopće nisu imali sklopljen bilo kakav ugovor u vrijeme nastanka navodnog štetnog događaja. Osim navedenog, osporava da bi tuženik mogao spriječiti navodni štetni događaj i u situaciji da je i ispunio obveze iz navodnog ugovora na koje se poziva tužitelj. Osporava visinu navodne štete s obzirom da štetu ne može predstavljati prodajna cijena artikala, već to može biti nabavna vrijednost artikala, te smatra da tužitelj nema pravo na troškove PDV-a. Ističe i prigovor zastare potraživanja.

4./ Tijekom postupka izvršen je uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP)., i to: potvrda MUP-a, PU Istarske od 6. lipnja 2018. (list 8. spisa); potvrda o prijavi izvršenja kaznenog djela MUP-a, PU Istarske od 16. srpnja 2018. (list 9. spisa); Ugovor o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama br. 3614/17 (list 10.- 13. spisa); Ugovor: 02-05/17 o održavanju sustava tehničke zaštite (list 14.-16. spisa); Ugovor KLEMM SIGURNOST- broj:1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite- pružanje usluge Dojavnog centra (list 17.-21. spisa); rekapitulacija knjigovodstvenih dokumenata (list 22.-30. spisa); odluka o blagajničkom minimumu (list 31. spisa); rekapitulacija utrška (list 32. spisa); račun TEP ELCOM TRADE d.o.o. br. 391/VP1/1 od 29. svibnja 2018. (list 33. spisa); račun 307-11-2018 od 31. svibnja 2018. (list 34. spisa); obavijest o likvidaciji odštete (list 35. spisa); odštetni zahtjev od 4. prosinca 2019. (list 36.-38. spisa); polica osiguranja od odgovornosti 804081144 (list 36. spisa); račun KLEMM SIGURNOST d.o.o. br. 1786-02-2018 od 30. lipnja 2018. (list 37. spisa); polica osiguranja od odgovornosti 804081144 (list 59. spisa); kaznena prijava od 22. svibnja 2018. (list 67. i 68. i 138.-139. spisa); ispis dojave od 22. svibnja 2018. (list 69. - 70. i 140.-141. spisa); zapisnik o očevidu od 18. svibnja 2018. (list 71. -75. i 142.-147. spisa); izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi od 18. svibnja 2018. (list 76. -78. i 148.-150. spisa); službena bilješka od 18. svibnja 2018. i dopise od 6. lipnja i 14. lipnja 2018. MUP-a, PU Istarske posl.br. 511-08-10-(21/3)-K-520/18 (list 79. i 151. spisa; 81.- 83. spisa; 85.-86. spisa); dopis ODO u Puli od 6. lipnja 2018. i 3. prosinca 2018. (list 80. i 124. spisa); zapisnik o očevidu od 12. lipnja 2018. (list 86. - 89. spisa); fotografije vozila (list 90. i 91. spisa, 238. -241., 244.-245. spisa); izvješće o kriminalističko- tehničkoj pretrazi mjesta događaja (list 92. i 93., 242. -243., 285.-286. spisa); naloge ODO u Puli (list 94.-100., 118.-122. spisa); dopis MUP-a, Centra za forenzična ispitivanja od 18. srpnja 2018., 7. kolovoza 2018., 14. ožujka 2019. i 11. srpnja 2019. (list 101., 106., 113., 126. i 128., 257. i 258., 266. i 267. spisa); nalazi i mišljenja te specifikacije troškova Službe bioloških i kontaktnih vještačenja (list 102. -105., 107.- 112. i 114.-117., 259.-264., 268.-271. spisa); Obavijest o isplati štete provalne krađe (list 123. spisa); Posebna izvješća MUP-a, PU Istarske od 1. travnja 2019. i 11. srpnja 2019. (list 125. i 127. spisa), službena bilješka od 2. travnja 2019. (list 129. spisa); upozorenje o tajnosti izvida (list 152. spisa); izvješće MUP-a, PU Istarske od 18. svibnja 2018. (list 153. i 154. spisa), potvrde i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 155.,156., 175. -177., 194.-196., 237. spisa); izvješća o uvidu u video- nadzor (list 158.-174., 178.-193., 197.-200. spisa); službene bilješke MUP-a, PU Istarske od 30. svibnja 2018., 6. lipnja 2018., 8. lipnja 2018., 11. lipnja 2018., 15. lipnja 2018. (list 201.-203., 205.-206., 208.-209., 211.-212., 214.-215. spisa); upozorenja o tajnosti izvida (list 204.,207., 2010.,213., 216. spisa); zapisnik o inventuri; odluka o imenovanju članove inventurne komisije i inventurni popis robe (list 217. - 236. spisa); službena zabilješka (list 246. spisa); popis sadržaja fascikla (list 247. spisa); radni nalozi (list 248.-251. spisa); dopis i e-mail korespondencija Hrvatske autoceste d.o.o. (list 252.-255. spisa); dopis MUP-a, PU Primorsko-goranske od 27. lipnja 2018. (list 256. spisa); specifikacija materijala vještačenja (list 265.spisa); fotografije s tehničkih pregleda i skice vozila (272.-277. spisa); dopis MUP-a, PU Istarske od 10. srpnja 2018. i 31. kolovoza 2018. (list 278. -281. spisa); službena zabilješka od 14. rujna 2018. (list 282. i 283. spisa), izvješće od 3. lipnja 2019. (list 284. spisa); fotodokumentacija (list 287.-300. spisa), dopis MUP-a, PU Zagrebačke od 31. svibnja 2019. (list 301. spisa) te Ispisi odabranih događaja (list 312. -491. spisa). Saslušani su svjedoci ŠU, EU, ĐU, VU, OU, NU i UU. Provedeno je financijsko vještačenje na okolnost utvrđenja količine i vrijednosti otuđene trgovačke robe po stalnom sudskom vještaku Ljupku Omaziću koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku (list 519.- 536. spisa) i usmeno se očitovao na prigovore tuženika u vezi s danim nalazom i mišljenjem (list 4731.-4733. spisa). Financijsko vještačenje nije provedeno na okolnost poreznog statusa tužitelja i prava na odbitak PDV-a te nije upućen upit Poreznoj upravi vezano za porezni status tužitelja, jer su, s obzirom na predmetni prijepor i sporne činjenice koje proizlaze iz navoda stranaka, navedeni dokazni prijedlozi ocijenjeni kao neprikladni za utvrđivanje činjenica spornih u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, vještačenje po vještaku iz područja informatike, elektrotehnike i telekomunikacija na okolnost utvrđivanja svih relevantnih činjenica vezano za navodni propust tuženika / mogućnost sprječavanja navodnog štetnog događaja i na okolnost postojanja, te na okolnost je li u vremenskom razdoblju od 24. svibnja 2017. do 18. svibnja 2018. tuženik pružao tužitelju usluge dojavnog centra, utvrđeno je kao nepotrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom da je predmet u dovoljnoj mjeri raspravljen te da su činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene za donošenje odluke pa bi izvođenje tih dokaza bilo neekonomično, a ne bi dovelo do drugačije odluke od ove koja je donesena. Iz istog razloga odbijen je dokazni prijedlog uviđaja na licu mjesta. Nadalje, nije pozvan tuženik na prijedlog umješača na strani tuženika da dostavi cjelokupnu dokumentaciju kojom raspolaže, a vezano za tužitelja, kao i originalnu i uredno ovjerenu i potpisanu od strane tuženika cjelokupnu dokumentaciju koju dostavlja uz tužbu, niti je na prijedlog umješača pozvan tužitelj dostaviti cjelokupnu dokumentaciju kojom raspolaže, a vezano za tuženika, jer su navedeni dokazni prijedlozi, imajući u vidu da su stranke dostavile sve potrebne isprave relevantne za odlučivanje o meritumu spora, kao i opsežnu dokumentaciju na kojoj se temelji nalaz i mišljenje financijskog vještaka, utvrđeni kao nepotrebni za donošenje presude odnosno ne bi utjecali na donošenje presude drugačije od presude koja je donesena. Nije saslušan svjedok LU, djelatnik Croatia osiguranje d.d. niti je od istog društva zatražena cjelokupna dokumentacija te nisu izvedeni ostali dokazi predloženi od strane umješača na strani tuženika na okolnost visine tužbenog zahtjeva, jer je već na temelju izvedenih dokaza sud mogao izvesti zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Nije saslušan zastupnik po zakonu KU, jer mu nisu poznate sporne činjenice (čl. 265. st. 1. ZPP-a) niti je saslušan zastupnik po zakonu tužitelja SU koji se bez opravdanog razloga nije odazvao pozivu suda (čl. 265. st. 2. ZPP-a). Nije proveden po umješaču na strani tuženika predložen dokaz saslušanjem policijskih službenika BU, ŽU i HU, niti je proveden po tužitelju predložen dokaz saslušanjem djelatnika Policijske uprave koji su operativno utvrđivali činjenice, s obzirom da su ti svjedoci predloženi na okolnost nastanka štete, koju činjenicu je sud mogao utvrditi uvidom u dokumentaciju priloženu spisu, pri čemu se posebno ističe da bi pribava adresa i osobnih podataka svjedoka u znatnoj mjeri pridonijela odugovlačenju postupka, a u postupku pred trgovačkim sudom, odluke se načelno temelje na pisanim dokazima i ispravama.

5./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete nastale povredom ugovorne obveze tuženika, na način da tuženikov protuprovalni sustav za vrijeme teške krađe počinjene u prodajnom centru tužitelja nije obavio dojavu na Dojavni centar tuženika ili tuženik po dojavi nije poduzeo nužne radnje intervencije slanjem interventne ophodnje uz istovremenu dojavu policiji, koja radnja bi prema tvrdnjama tužitelja spriječila počinitelja da dovrši počinjenje kaznenog djela. Šteta čiju naknadu tužitelj potražuje od tuženika u iznosu od 56.561,65 EUR sastoji se od obične štete (nabavna cijena ukradenih artikala, ukradeni gotovinski utržak i ukradeni deponirani blagajnički minimum) te izmakle koristi (razlika do računovodstveno evidentirane prodajne cijene ukradene robe).

6./ Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, s obzirom na navode tuženika da u vrijeme štetnog događaja tužitelju nije pružao usluge tehničke zaštite odnosno Dojavnog centra jer ugovori na koje se poziva tužitelj- Ugovor 02- 05/17 o održavanju sustava tehničke zaštite (list 14. -16. spisa) i Ugovor KLEMM SIGURNOST- broj:1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite- pružanje usluge Dojavnog centra (list 17.-21. spisa) – nisu sklopljeni prije štetnog događaja. Sporna je nadalje uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete, kao što je sporan i sam štetni događaj u vidu teške krađe počinjene od strane nepoznatih počinitelja tijekom noćnih sati sa 17. na 18. svibnja 2018. provaljivanjem u prodajni prostor tužitelja. Sporno je da li je u odnosu na utuženo potraživanje nastupila zastara.

7./ Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

8./ Procesni prigovor tužitelja iz podneska od 15. travnja 2022. kojim tužitelj u smislu odredbe čl. 207. st. 1. ZPP-a osporava umješaču pravo da sudjeluje u postupku, otklonjen je raspravnim rješenjem od 26. rujna 2024. kojim je prihvaćeno sudjelovanje trgovačkog društva EUROHERC osiguranje d.d. u svojstvu umješača na strani tuženika. Sud je utvrdio da umješač ima pravni interes za sudjelovanje u parnici, a sve zbog postojanja police osiguranja od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti privatne zaštite broj 804081141 (list 311. spisa), predane na ročištu 17. svibnja 2022., koja je važila u utuženom razdoblju (2. listopada 2017. -2. listopada 2018.) i odnosila se na profesionalnu odgovornost tuženika. Navedena odluka se temelji na primjeni odredbi čl. 106. st. 1. i 107. st. 3. ZPP-a.

9./ U odnosu na prigovor zastare potraživanja, sud upućuje da je zastara tražbine naknade štete po osnovi ugovorne odgovornosti za štetu uređena odredbom čl. 230. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) kojom je propisano da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Dakle, na predmetno potraživanje primjenjuje se samo objektivni rok zastare.

10./ Tužitelj i tuženik su trgovačka društva, dakle, trgovci po samom zakonu, sukladno odredbi čl. 3. st. 6. Zakona o trgovačkim društvima Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019) neovisno o tome obavljaju li gospodarsku ili neku drugu djelatnost. Kako je predmet spornog ugovora pružanje usluge privatne zaštite i plaćanje naknade za te usluge, radi se o ugovoru o prometu roba i usluga.

11./ S obzirom da tužitelj tražbinu naknade štete veže uz ugovor koji je ujedno i trgovački ugovor, takve tražbine zastarijevaju u roku određenom odredbom čl. 228. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

12./ Nadalje, sud ukazuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO-a). Dakle, zastara ovakvih potraživanja počinje teći nastupanjem pravnih posljedica neispunjenja preuzete obveze dužnika jer su od tog trenutka vjerovnici ovlašteni zahtijevati naknadu štete. Tužitelj tereti tuženika za nepostupanje po Ugovoru 1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite ˝pružanje usluga Dojavnog centra˝, kojim je ugovoreno- kako tvrdi tužitelj, da će tuženik na svaki alarmni signal najprije pregledati video nadzor, a po potrebi intervenirati slanjem interventne ophodnje uz istovremenu dojavu najmanje policiji. Polazeći od činjenice da je tužitelj obavijestio tuženika o štetnom događaju najranije 18. svibnja 2018. (utvrđeno tijekom postupka, v. t. 24. i 25. obrazloženja), u slučaju postojanja ugovora između parničnih stranaka, pravne posljedice neispunjenja tuženikove ugovorne obveze nastaju 18. svibnja 2018. od kad počinje teći zastara, pa bi zastara tražbine, imajući u vidu trogodišnji zastarni rok, nastupila 18. svibnja 2021.

13./ Tužitelj je podnio predmetnu tužbu 17. svibnja 2021., i time svakako prekinuo zastaru sukladno čl. 241. ZOO-a, stoga ista nije nastupila pa se prigovor zastare umješača na strani tuženika utvrđuje neosnovanim.

14./ Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Puli posl.br. KN-DO- 526/2018 te spis MUP-a, PU Istarske, posl.br. 511-08-21/3-K-520/18, sud je utvrdio da je štetni događaj u vidu provale u prodavaonicu i skladišni prostor tužitelja pod trgovačkim nazivom Mobilmedia nastupio tijekom noćnih sati sa četvrtka 17. svibnja 2018. na petak 18. svibnja 2018., od strane nepoznatog počinitelja ili više njih, koji su između ostalog, oštetili uređaje alarmnog sustava, otuđili polog blagajne, utržak od 17. svibnja 2018. te više elektroničkih uređaja i opreme.

15./ Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ljupka Omazića (list 519. -536. spisa), kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručnog i objektivnog, proizlazi prema poslovnim knjigama tužitelja, odnosno Karticama iz analitičkog knjigovodstva trgovačke robe po vrsti količini i vrijednosti za robu u prodajnom prostoru MOBIL MEDIA na adresi [adresa], Knjizi popisa o nabavi i prodaji robe, Zapisniku o obavljenoj inventuri s prilogom o inventurnom manjku, da je tužitelj u poslovnim knjigama uredno evidentirao 19. svibnja 2018. manjak trgovačke robe po vrsti, u ukupnoj količini od 682 komada te nabavnoj vrijednosti od 76.008,52 EUR, odnosno neto prodajnoj vrijednosti od 94.813,55 EUR.

16./ Očitujući se na prigovore tuženika, na ročištu održanom 25. ožujka 2025. sudski vještak Ljupko Omazić dao je usmeni iskaz, koji je sud također ocijenio nepristranim i stručnim, kojim je u bitnome objasnio da je iz svake analitičke kartice jasno vidljivo za svaki artikl kada je nabavljen; da se na knjigovodstvenoj kartici evidentiraju knjigovodstvene promjene temeljem knjigovodstvenih isprava, a na dugovnoj strani knjigovodstvene kartice evidentiraju se knjigovodstvene isprave temeljem kojih je pojedini artikl nabavljen i na temelju iste je vidljivo stanje određenog artikla na određeni dan; da se na potražnoj strani knjigovodstvene kartice evidentiraju promjene temeljem kojih je pojedini artikl izašao iz skladišta; da je u konkretnom slučaju evidentiran zapisnik komisije o manjku pojedinog artikla te da dostavljena dokumentacija na temelju koje je izradio nalaz i mišljenje nije suprotna računovodstvenim standardima.

17./ Postojanje ugovora pretpostavka je nastanka odgovornosti za štetu u primjeni pravnog instituta ugovorne odgovornosti za štetu. Prema odredbi čl. 342. st. 2. ZOO- a, vjerovnik ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog neispunjenja ugovora od strane dužnika, i to kako obične štete tako i izmakle koristi (čl. 346. ZOO-a). Stoga je u postupku na tužitelju teret dokaza da postoje pretpostavke odgovornosti za ostvarivanje prava na naknadu štete. S obzirom na činjenične navode tuženika, to se ponajprije odnosi na dokazivanje postojanja ugovora, dakle, osnovne pretpostavke ugovorne odgovornosti za štetu.

18./ Tijekom postupka tuženik nije posebno osporavao tvrdnje tužitelja o postojanju Ugovora o tjelesnoj zaštiti i drugim uslugama br. 3614/17 (list 10. -13. spisa). Uvidom u navedeni ugovor, iz kojeg u konkretnom slučaju ne proizlazi odgovornost tuženika niti to tužitelj tvrdi, sud je utvrdio da je istim načelno uređeno organiziranje i izvršavanje poslova tjelesne zaštite i imovine i drugih poslova između ugovornih strana od 16. ožujka 2017. u neodređenom vremenskom razdoblju. Ono na što tuženik upire i dokazuje u ovom postupku je činjenica da je sačinio prijedlog Ugovora 02-05/17 o održavanju sustava tehničke zaštite (list 14.-16. spisa) i Ugovor 1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite ˝pružanje usluga Dojavnog centra˝ (list 17.-21. spisa) koje je, kako tvrdi, jednostrano potpisao te dostavio tužitelju, a da do štetnog događaja tuženik nije zaprimio niti jedan od ta dva navedena ugovora, već ih je zaprimio nakon štetnog događaja, pa stoga ugovor smatra sklopljenim nakon štetnog događaja. Uvidom u sporne ugovore, utvrđeno je da su njima utanačene odredbe o održavanju sustava tehničke zaštite u predmetnom prostoru u [adresa], kao i povezivanje tog sustava s Dojavnim centrom tuženika.

19./ Sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine br. 68/2003, 31/2010, 139/2010, 16/2020, dalje: ZPZ), pravna osoba i obrtnik dužni su naknaditi svaku štetu koju njihovi zaposlenici počine u vezi s obavljanjem poslova privatne zaštite ugovornoj stranci ili trećim osobama, ako je do štete došlo zbog postupanja zaposlenika koje je u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona i ostalih propisa kojima je uređena djelatnost privatne zaštite. Pritom se ističe i da je odredbom čl. 6. ZPZ-a propisan pisani oblik ugovora o privatnoj zaštiti.

20./ Uvidom u dokumentaciju Dojavnog centra tuženika u odnosu na objekt tužitelja u [adresa], i to Ispise odabranih događaja (list 312.-491. spisa), razvidno je da se u koloni pod opisom događaja za vremensko razdoblje od 24. svibnja 2017. - 9. listopada 2017. (8:00 h) ne navodi naznaka ˝objekt nije na štićenju˝, dok takva naznaka stoji pod opisima događaja od 9. listopada 2017. (20:03 h) pa sve do 18. svibnja 2018.

21./ Uvjerljivi su navodi svjedoka ĐU (list 504.-506. spisa), bivšeg voditelja maloprodaje kod tužitelja, u dijelu u kojem iskazuje da je tuženikova oprema od ranije montirana u predmetnom prodajnom prostoru koji je prethodno koristilo drugo trgovačko društvo za koje je svjedok radio (naveo je KiK Elektronika d.o.o.), dakle na istoj lokaciji prostora koji je preuzeo tužitelj. Uzgred se ističe općepoznata činjenica da je KiK elektronika d.o.o. kao bugarski lanac potrošačke elektronike poslovao pod brendom ˝Tehnomarket˝, pa su navodi svjedoka ĐU uvjerljivi i po tome što u navedenom dijelu nisu proturječni iskazu svjedoka TU.

22./ Svjedok UU (list 4750.-4754. spisa), bivši zaposlenik tuženika na mjestu voditelja Dojavnog centra, uvjerljivo je iskazao da mu je poznato da je rukovodeći kadar tužitelja ranije bio dio drugog društva, po njegovom sjećanju ˝Tehnomarket˝ te da je uobičajena praksa da uređaji protuprovalnog sustava ostaju u slučaju preuzimanja poslovnice od strane drugog društva. Nadalje, svjedok UU uvjerljivo je i detaljno iskazao da se sjeća gospodina po imenu OU, koji je bio voditelj odjela Tehnomarketa s kojim je postojala komunikacija vezano za izvješća te da je u vremenu kad je rukovodeći kadar tužitelja bio dio društva Tehnomarket, da je uredno zaprimao izvješća vezana uz uključenja i isključenja alarma, te su za tu uslugu plaćali ugovorenu naknadu, a po zaprimanju takvih izvještaja zvali su dojavni centar i tražili dodatna pojašnjenja. Taj dio iskaza sud je ocijenio kao istinit jer je uvjerljivo da je to standardna praksa tuženika kada posluje s klijentima koji imaju više poslovnica, a svjedok je prema njegovom iskazu kao voditelj dojavnog centra, klijentima slao upravo takva izvješća. Uvjerljiv je nadalje iskaz svjedoka TU u dijelu da nikakvog postupanja od strane tuženika nije bilo glede usluga Dojavnog centra tužitelju te da tuženik tako nije pratio niti testne signale s protuprovalnog sustava. Da se tuženik nije obazirao na pozadinske podatke jer tužitelj nije bio na popisu sklopljenih ugovora, potvrdio je u svojem iskazu i svjedok NU (list 4734.-4735. spisa) kojem je UU bio neposredno nadređeni. Nadalje, svjedok UU je uvjerljivo, logično i neproturječno pojasnio rubrike ˝opis događaja˝ s ˝Ispisa odabranih događaja˝ s lista 312. i 313. spisa za vremensko razdoblje od 1. listopada 2017. do 9. listopada 2017. te za vremensko razdoblje od 24. svibnja 2017. do 31. svibnja 2017. te zašto u tim rubrikama postoji razlika u naznaci ˝objekt nije na štićenju˝. Svjedok je u bitnome objasnio da se vjerojatno radi o uklanjanju korisničkog računa tužitelja iz svih evidencija tuženika, a sve kako ne bi imali veće troškove prema davatelju usluge softvera. Konačno, svjedok je pojasnio da tuženik ne provjerava signale korisničkog računa kod objekata koji nisu na štićenju jer između tisuće signala objekata na štićenju dispečeru se ne pokazuju niti zvučni niti vizualni signali objekata koji nisu na štićenju.

23./ Nelogični su i proturječni navodi svjedoka OU (list 507.-509. spisa) bivšeg zaposlenika tužitelja na mjestu voditelja logistike, koji je iskazao da mu nije poznato da je tužitelj imao određenu osobu za praćenje izvršenja ugovora odnosno da je takva osoba postojala kod tužitelja, no na upit jesu li podaci navedeni u t. 7.2. Ugovora 1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite- pružanje usluge Dojavnog centra- njegovi osobni podaci i njegov potpis, svjedok je odgovorio potvrdno. Nadalje, sud je ocijenio neistinitima njegove navode da se do štetnog događaja alarm aktivirao nekoliko puta, jer su proturječni navodima svjedoka ĐU koji je iskazao kako misli da se alarm u prodajnom prostoru u [adresa] u vremenskom razdoblju od kada je obaviješten o zaključenju ugovora s tuženikom pa do štetnog događaja ni je aktivirao, kao i navodima svjedokinje VU koja je iskazala da se tijekom dana alarm nikada nije aktivirao.

24./ Svjedokinja VU, bivša voditeljica predmetne poslovnice tužitelja, iskazala je (list 506. i 507. spisa) da je zbog razbijenih vrata i prozora tuženik postavio zaštitara koji je štitio zgradu, a da joj je to poznato jer je vidjela parkirani automobil tuženika i radnu uniformu tuženika na tom zaštitaru koji je došao navečer oko 20 sati i ostao preko noći do 8 sati ujutro. Navedeni iskaz u bitnom dijelu nije proturječan iskazu ĐU (list 504.-506. spisa) bivšeg voditelja maloprodaje kod tužitelja, koji je iskazao da nakon što je policija izvršila očevid, da je po njegovom sjećanju OU dogovorio fizičku zaštitu s tuženikom dok se ne osposobi alarmni sustav koji je bio onesposobljen jer je prilikom provale alarmno kućište bilo iščupano iz zida, premda se taj svjedok ne sjeća da je osobno vidio zaštitara tuženika nakon štetnog događaja.

25./ Iako je u postupku tako uzgredno utvrđeno da je tuženik uputio zaštitara radi čuvanja predmetnog prodajnog prostora tužitelja nakon što se u njemu dogodila teška krađa, ta činjenica ne ukazuje da je između stranaka postojao ugovorni odnos temeljem Ugovora: 02-05/17 o održavanju sustava tehničke zaštite (list 14. -16. spisa) i Ugovora KLEMM SIGURNOST- broj:1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite- pružanje usluge Dojavnog centra (list 17.-21. spisa). Naime, ukazuje se logičnim da je tuženik, u okviru postojećih poslovnih odnosa s tužiteljem glede njegovih drugih poslovnica odnosno štićenih objekata, ili pak u okviru Ugovora br. 3614/17 od 16. ožujka 2017. (list 10.-13. spisa), započeo suradnju s njime i glede predmetne poslovnice u kojoj se dogodila teška krađa, na način da je uputio zaštitara da čuva tu poslovnicu.

26./ Svjedok ĐU i OU iskazali su da ih je bivši direktor tužitelja DU obavijestio da je sklopio ugovor s tuženikom . Svjedok UU je iskazao da se PU sastajao s direktorima tužitelja vezano uz sklapanje ugovora o održavanju sustava tehničke zaštite te ugovora o obavljanju poslova privatne zaštite (pružanje usluge dojavnog centra) i to u razdoblju od jedne ili dvije godine prije predmetne krađe; da je nakon održanih sastanaka pitao PU, koji mu je ujedno bio nadređeni, jesu li navedeni ugovori i sklopljeni, a da mu je PU odgovorio da su ugovori na potpisivanju te da nakon što ih tužitelj potpiše objekt može ići na štićenje. Svjedok NU iskazao je da tužitelj nije bio na popisu upisnika odnosno sklopljenih ugovora jer nije vratio potpisani primjerak, mada se ne sjeća tko mu je to rekao. Slijedom navedenih iskaza, o samom sklapanju predmetnih ugovora svjedoci ĐU, OU, NU i UU nisu imali neposrednih saznanja.

27./ Radi utvrđenja sporne činjenice da su stranke u vrijeme štetnog događaja bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora 02-05/17 o održavanju sustava tehničke zaštite (list 14.-16. spisa) i Ugovora KLEMM SIGURNOST- broj:1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite- pružanje usluge Dojavnog centra (list 17. -21. spisa), izveden je dokaz i saslušanjem potpisnika tih spornih ugovora: svjedoka ŠU, bivšeg direktora tužitelja i svjedoka EU, bivšeg direktora tuženika.

28./ Svjedok EU iskazao je u bitnom (list 500. -501. spisa) da su se kod tuženika ugovori potpisivali unaprijed i davali klijentima na potpis, a da tužitelj, koji je s tuženikom imao više prodajnih prostora u štićenju, određeno vrijeme nije vraćao potpisane primjerke, dok tuženik nije mogao naplatiti uslugu i objekt nije uključio u sustav tehničke zaštite dok ugovor nije sklopljen odnosno dok potpisani primjerak ugovora nije vraćen tuženiku. Iskaz svjedoka PU sud prihvaća kao uvjerljiv, a time i istinit, jer je naveo i logičan razlog zbog kojeg tuženik nije predmetni objekt tužitelja uvrstio u tzv. ˝štićene objekte˝ te je neproturječno iskazu svjedoka TU objasnio da oznaka ˝nije na štićenju˝, naznačena na ˝Ispisima odabranih događaja˝, podrazumijeva da nedostaje ugovor potpisan od strane korisnika i arhiviran u bazi tuženika.

29./ Po ocjeni ovog suda nelogičan je i sadržajno manjkav iskaz svjedoka ŠU koji je naveo u bitnom (list 498.-500. spisa) da je kao direktor tužitelja (do 31. svibnja 2018.) potpisao predmetne ugovore te da je postavljena nova oprema tuženika u predmetnom prodajnom prostoru, a da se ne sjeća niti datuma sklapanja kao ni vremena kad je postavljena takva oprema, niti se sjeća tko je vezano za štetni događaj komunicirao s tuženikom. Navod o postavljanoj novoj opremi proturječan je i iskazu svjedoka ĐU u tom dijelu. Pogotovo je neuvjerljiv navod svjedoka ŠU da nema saznanja o tome je li plaćen ijedan račun po predmetnom ugovoru, imajući u vidu da je upravo on, pored ZU, bio zadužen za plaćanje računa, kako to proizlazi iz uvjerljivog iskaza svjedoka ĐU. Također svjedok ŠU ne zna jesu li računi bili specificirani po uslugama koje su pružene po pojedinim objektima, već da je u planu plaćanja dobio samo naziv društva i iznos ko ji treba platiti, pa se i taj dio iskaza ocjenjuje nelogičnim i neuvjerljivim, a time i neistinitim, iz razloga što je upravo svjedok bio zadužen za plaćanje računa, a bitne okolnosti plaćanja ne zna odnosno ne sjeća se.

30./ Slijedom navedenih ocjena iskaza svjedoka, a ponajprije svjedoka ĐU, najprije se utvrđuje neosnovanim navod tužitelja da je tuženik temeljem Ugovora 02-05/17 o održavanju opreme sustava tehničke zaštite na objekt tužitelja u [adresa], postavio sustav video nadzora i protuprovalne zaštite sa dojavom na Dojavni centar tuženika, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je takav sustav montiran u predmetnom prodajnom prostoru u vrijeme kad je prostor prethodno koristilo drugo trgovačko društvo.

31./ Za istaknuti je i da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je zaprimio i li platio ijedan račun za usluge koje tvrdi da je ugovorio s tuženikom pa time nije osporio navode tuženika da tužitelju nije zaračunavao usluge tehničke zaštite, odnosno, Dojavnog centra prije štetnog događaja.

32./ S druge strane, tuženik je, u prilog svojoj tvrdnji da tužitelj nije vratio potpisani primjerak predmetnih ugovora do nastanka štetnog događaja, već naknadno, dostavio u sudski spis račun R-1 br. 1786-02-2018 ispostavljen dana 30. lipnja 2018. (list 37. spisa) sa specifikacijom usluge: tehnička zaštita-intervencija, Prodajni prostor [adresa], i dospijećem plaćanja 30. srpnja 2018.

33./ Slijedom navedenog, na temelju izložene ocjene iskaza svjedoka, a naročito iskaza EU, sud je utvrdio da parnične stranke nisu bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora 1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite ˝pružanje usluga Dojavnog centra˝ na dan 17. odnosno 18. svibnja 2018., kako to tvrdi tužitelj, stoga se neosnovanim utvrđuju i njegovi navodi da je tuženik povrijedio ugovornu obvezu iz istog ugovora pa slijedno i navod tužitelja da mu je time prouzročio štetu.

34./ Sud ističe stav da je postupanje tužitelja, u situaciji kada ne zaprima i ne plaća račune za usluge koje tvrdi da je ugovorio, suprotno uobičajenoj praksi u ispunjenju trajnog ili trajnijeg obvezno-pravnog odnosa, pogotovo u slučaju stranaka koje su, svaka u svojoj struci, profesionalci. Čak i da je tužitelj smatrao predmetni ugovor sklopljenim zaprimanjem primjerka potpisanog od strane tuženika, u okolnostima da više mjeseci ne zaprima račune za usluge čija naknada dospijeva mjesečno, trebao je tražiti od tuženika objašnjenje zašto ne ispostavlja račune, pa se upućuje da se tužitelj svakako nije pridržavao načela iz čl. 4. i 5. ZOO-a, prema kojima su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz obveznih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja te su dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.

35./ Iako je na ročištu održanom 7. listopada 2022. tuženik po punomoćniku naveo da je predmetni ugovor ˝u svakom slučaju˝ raskinut s danom 1. rujna 2017., taj navod nije glavna tvrdnja tuženika koji tijekom cijelog postupka upire da predmetni ugovor nije sklopljen prije predmetne krađe (17. na 18. svibnja 2018.), već tvrdnja za koju tuženik smatra da bi ju sud trebao uzeti u obzir ukoliko utvrdi postojanje ugovornog odnosa u utuženom razdoblju.

36./ S druge strane, umješač na strani tuženika je tijekom postupka ukazivao da je ugovor između parničnih stranaka raskinut, premda se prvotno u odgovoru na tužbu, a potom uoči zaključenja glavne rasprave pridružio navodima tuženika da predmetni ugovor nije niti sklopljen, pa je navodima o raskidu ugovora u negativnom smislu prejudicirao pravnu poziciju tuženika kojem se pridružio, iako je za njega mogao poduzimati samo povoljne radnje u postupku (arg. ex. čl. 208. st. 4. ZPP-a). Tvrdnja o raskinutom ugovoru neminovno podrazumijeva činjenicu sklapanja i važenja ugovora prije raskida, što je suprotno s radnjom/dispozicijom, dakle i pravnim interesom stranke kojoj se umješač pridružio. Stoga navodi umješača o raskidu ugovora nisu razmatrani, jer su u suprotnosti s radnjama tuženika (koji tvrdi tijekom cijelog postupka da ugovor nije sklopljen) te kao takvi nemaju za tuženika pravni učinak.

37./ S obzirom da je u ovom postupku utvrđeno da u utuženom razdoblju parnične stranke nisu bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora 02-05/17 o održavanju opreme sustava tehničke zaštite i Ugovora 1018-17 o obavljanju poslova privatne zaštite ˝pružanje usluga Dojavnog centra˝, to ne postoji odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 9. st. 1. ZPZ-a, niti su se ispunile opće pretpostavke ugovorne odgovornosti za štetu iz čl. 342. ZOO-a, stoga je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti u cijelosti te je odlučeno kao pod t. I. izreke presude.

38./ Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te odredbi čl. 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika i umješača na strani tuženika po punomoćnicima odvjetnicima, u granicama zahtjeva istaknutih u troškovnicima (list 4757. i 4758. spisa), prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).

39./ Tuženiku su priznati troškovi parničnog postupka za sastav odgovora na tužbu i podneska od 11. srpnja 2023. (T.br. 8.1. Tarife) u iznosu od 1.000,00 EUR za svaki podnesak; zastupanje na ročištu 15. ožujka 2022. (T.br. 9.5. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR; zastupanje na ročištima 17. svibnja 2022., 4. srpnja 2022., 7. listopada 2022., 26. ožujka 2025. i 16. rujna 2025. (T.br. 9.1. Tarife) u iznosu od 1.000,00 EUR za svako ročište te zastupanje na ročištima 26. rujna 2024. i 23. siječnja 2025. (T.br. 9.2. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište, dakle ukupno 8.100,00 EUR, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46. Tarife) u iznosu od 2.025,00 EUR, što sveukupno iznosi 10.125,00 EUR. Stoga je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.

40./ Umješaču na strani tuženika su priznati troškovi parničnog postupka za sastav podnesaka od 9. ožujka 2022. i 23. rujna 2024. (T.br. 8.1. Tarife) u iznosu od 1.000,00 EUR za svaki podnesak; sastav podneska od 17. veljače 2025. (T.br. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR; zastupanje na ročištu 15. ožujka 2022. (T.br. 9.5. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR; zastupanje na ročištima 17. svibnja 2022., 4. srpnja 2022., 7. listopada 2022. i 26. ožujka 2025. (T.br. 9.1. Tarife) u iznosu od 1.000,00 EUR za svako ročište te zastupanje na ročištima 26. rujna 2024. i 23. siječnja 2025. (T.br. 9.2. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište, dakle ukupno 7.150,00, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46. Tarife) u iznosu od 1.787,50 EUR, što sveukupno iznosi 8.937,50 EUR. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka umješaču na strani tuženika temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

41./ Tuženiku i umješaču na strani tuženika nisu priznati troškovi parničnog postupka za zastupanje na ročištu 15. ožujka 2022. preko iznosa priznatog troška (t. 39. i 40. obrazloženja) do zatraženog iznosa od 1.000,00 EUR, jer se ne radi o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi, već je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja zbog neuredne dostave podnesaka. Nadalje, nisu im priznati niti troškovi zastupanja na ročištima 26. rujna 2024. i 23. siječnja 2025. preko iznosa priznatog troška do zatraženih 1.000,00 EUR za svako ročište, jer se radi o ostalim ročištima u smislu Tarife na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima. Iako je na oba ročišta pristupio i sudski vještak Ljupko Omazić radi usmenog saslušanja, taj dokaz na navedenim ročištima nije izveden obzirom na navode tuženika i umješača na strani tuženika da nisu zaprimili svu dokumentaciju koja je prilog nalaza i mišljenja vještaka odnosno da ista dokumentacija nije čitljiva. Umješaču na strani tuženika nije priznat trošak sastava podneska od 17. veljače 2025. preko iznosa priznatog troška za taj podnesak (t. 40. obrazloženja) jer njime u bitnome samo dopunjuje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka iz podneska od 23. rujna 2024., koje nije mogao iznijeti ranije, dok u drugom dijelu podneska od 17. veljače 2025. ponavlja navode koje je već istaknuo tijekom postupka i navodi sudsku praksu (zbog čega sadržaj tog drugog dijela podneska nije ni nužan za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a). Osim toga, na ime zatraženog troška za "ročište 1.000,00 EUR + pdv", za navesti je da zahtjev za naknadu troškova mora biti određeno postavljen, kako po visini, tako i po osnovi, sve sukladno odredbi članka 164. stavak 2. ZPP-a prema kojem je stranka dužna u zahtjevu za naknadu troškova određeno navesti troškove za koje traži naknadu, slijedom čega sud ne može utvrditi za koje ročište umješač traži navedeni trošak. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod t. IV. i V. izreke presude.

42./ Tužitelju koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka, stoga je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 14.805,61 EUR sa zateznim kamatama odbijen kao neosnovan na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao pod t. VI. Izreke presude.

U Zagrebu 31. listopada 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Presuda se može pobijati žalbom o kojoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, a podnosi se putem informacijskog sustava eKomunikacije suda, u roku petnaest dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).