Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

45. P-45/2021

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, koga zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu: Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti stranaka, dana 16. rujna 2025.g., danom objave 31. listopada 2025.g.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912 platiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 iznos od 2.122,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02.05.2019.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 01.01.2023.g. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna s topa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912 naknaditi tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 parnični trošak u iznosu od 2.590,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 01.02.2019.g. u 03,20 sati dogodila prometna nezgoda s imovinskom štetom u kojoj je osiguranik tužitelja EČ upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] autocestom A3, a kretao se desnom prometnom trakom autoceste u smjeru zapad – istok, te je na 255 km i 50 m južne kolničke trake autoceste [adresa] - E kod mjesta Sikirevci naletio na divlju životinju – čaglja, koja je pretrčavala kolnik u smjeru od juga prema sjeveru, a ovu uginulu divljač su preuzeli zaposlenici tuženika.

2. Tužitelj navodi da je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bila kod tužitelja zaključena polica kasko osiguranja vozila br. K06820248773, te je tužitelj isplatio 02.05.2019.g. vlasniku vozila, društvu UniCredit Leasing Croatia d.o.o. - iznos od 11.639,75 kn (sada 1.544,86 EUR), dok je iznos od 4.351.00 kn (sada 577,48 EUR) kompenzirao.

3. Tužitelj obrazlaže da je do prometne nezgode došlo uslijed propusta tuženika u održavanju ceste, što je osnovna dužnost tuženika, tj. da omogući sigurno odvijanje prometa, navodi da je Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisana obaveza postavljanja zaštitnih žičanih ograda uz autoceste, a koje imaju svrhu zaštititi promet od divljači i drugih životinja, a da je Pravilnikom o održavanju cesta određeno da se pod redovitim održavanjem cesta smatra redovito održavanje prometne signalizacije i opreme, te da je odgovorna osoba dužna osigurati zamjenu ili popravak dotrajale, oštećene, manjkave ili nestale prometne signa lizacije i opreme, kao i da je istim Pravilnikom propisana dužnost tuženika da omogući odvijanje sigurnog prometa pa s obzirom na to da je došlo do istrčavanja divljači na autocestu, proizlazi da tuženik nije poduzeo sve propisane mjere, kao ni ispunio svo je obveze usmjerene na zaštitu prometa i omogućavanje sigurnog odvijanja istoga , te tužitelj od tuženika potražuje povrat iznosa kojeg je isplatio oštećeniku, pozivajući se na odredbu čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, dodaje da se obratio tuženiku s regresnim zahtjevom u mirnom postupku, ali da po istom tuženik nije postupio pa predlaže da sud presudom obveže tuženika na plaćanje iznosa od 15.990,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 02.05.2019.g. do isplate.

4. U odgovoru na tužbu tuženik spori svoju odgovornost i navodi da tužitelj ne navodi niti jednu relevantnu zakonsku odredbu iz koje bi proizlazila odgovornost tuženika, da ne dostavlja niti jedan dokaz, navodi da iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, te da činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, sama po sebi ne znači da tuženik nije postupao u skladu s pravilima i da je napravio propust, ističe da je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena Zakonom o cestama i da prema odredbi čl. 50. st. 1. tog Zakona, društvo odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači, a sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste, i to suprotno zakonskoj obvezi, te tuženik smatra da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika, već zbog nenadanog dolaska divljači na kolnik autoceste.

5. Tuženik osporava odgovornost i uzročno - posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama, navodi da je ovim zakonskim i podzakonskim popisima, propisana svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, te navodi da je propisana uspostava i učestalost ophodarske službe.

6. Tuženik ističe da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divljači (čaglja) na ograđeni prostor autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, a kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde, navodi da je radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112) i da se autocesta održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe se otklanja sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti, a pored navedenog, tuženik navodi da je za predmetnu dionicu autoceste izdana uporabna dozvola i da je to dokaz da je izvedeno stanje dionice autoceste, uključujući i postavljenu zaštitnu žičanu ogradu - sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli.

7. Također tuženik ističe da predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća - nisu postojala niti su primijećena ikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde, navodi da se svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora evidentirati u dnevniku rada ophodara, te da je iz dnevnika rada ophodara razvidno da u dnevniku nisu upisana oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokopi ispod ograde.

8. Isto tako, tuženik navodi da autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata, i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa, a na navedeni način je bila organizirana ophodnja i dana 01.02.2019.g., navodi da se prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja obavlja najmanje tri puta dnevno, s tim da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika, ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom, te je sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta, ophodarski dnevnik dokaz da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje, ističe da su putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik

- mjerodavne i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, te da je iz putnog radnog lista, iz ispisa GPS-a i izvještaja o kretanju ophodarskog vozila vidljivo da je u vremenskom razdoblju od 19,00 do 07,00 sati u drugoj smjeni, ophodnja prošla predmetnom dionicom autoceste i to prije štetnog događaja u vremenu od 19,40 do 21,00 sat, kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste, niti su uočeni nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde pa tuženik smatra da iz navedenog nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika, te tuženik navodi da je ophodarska služba nakon štetnog događaja, za vrijeme trajanja očevida pregledala zaštitnu žičanu ogradu od 254 km + 000 m do 256 km + 000 m, i to lijevu i desnu stranu autoceste, kojom prilikom nisu uočena, niti pronađena oštećenja zaštitne žičane ograde, kao i da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da je 01.02.2019.g. ophodarska služba Tehničke jedinice održavanja "Županja" u redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autoceste i istu pregledavala, te da tom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa i da u dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde pa navodi da je ograda bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska životinja, te smatra da slijedom navedenog, objektivno nije moguće reagirati i spriječiti nalet osobnog vozila na čaglja, s obzirom na činjenicu da je čagalj na kolnik autoceste očito dospio neposredno prije nesreće, a ophodarska se služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu, dodaje da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženiku niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, što upućuje na činjenicu da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, napominje da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a, tuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja, te kako u ovom slučaju nije bilo nikakve dojave o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, to tuženik navodi da objektivno nije bilo moguće spriječiti nalet tužitelja na divlju životinju.

9. Tuženik navodi da pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom niti je divljač – čagalj u vlasništvu društva, ističe isključivu odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, iz kojeg lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste, a uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede je utvrđeno da se u neposrednoj blizini predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, s obje strane autoceste nalazi lovište , i to s jedne strane lovište broj: XII/101 Gundinci, a s druge strane lovište broj: XII/102 Sikirevci, što je razvidno iz karte lovišta, navodi da je divljač na cesti - opasna stvar jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari, sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, odgovara njezin vlasnik, i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, a umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar (odredba čl. 1066. st. 1. Zakona o obveznim odnosima) pa tuženik smatra da na temelju citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu budući da gospodarenje lovištem i divljači - obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači pa tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

10. Tuženik navodi da je ispunio svoje zakonske obveze ophodnje autoceste i poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa, osporava postojanje bilo kakve radnje ili propusta koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu sa štetnim događajem i navodi da ne postoji osnova za odgovornost tuženika, poziva se na sudsku praksu, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3602/2019, br. Pž-59/2017, te br. Pž-6948/2019 i presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-195/2014 i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-9450/15-2 od 22.02.2017.g. i ističe da oštećenik mora dokazati svoju štetu i štetnikovu štetnu radnju, no da niti pored toga, štetnik nije dužan naknaditi štetu oštećeniku sve dok se ne utvrdi njegova odgovornost za takvu naknadu štete, a da bi štetnik bio odgovoran za naknadu štete, njegovo postupanje mora biti protupravno, tj. suprotno nekom propisu, navodi da je tužitelj dužan dokazati nastanak štete i odgovornost za štetu, da su bitne pretpostavke odgovornosti za štetu: subjekt, štetna radnja, šteta, uzročno - posljedična veza i protupravnost štetne radnje i da ovdje nisu ispunjene navedene pretpostavke u odnosu na tuženika, te da tuženik nije odgovoran za štetu jer je postupao u skladu sa svim odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta, odnosno nije postupao protupravno, te kako do štetnog događaja nije došlo uslijed radnje ili propusta koji se mogu pripisati tuženiku u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, to smatra da nema niti njegove odgovornosti, ponavlja da osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva, kao i postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu sa štetnim događajem.

11. U podnesku od 27.04.2021.g. tužitelj predlaže uvid u izvornik ophodarskog dnevnika, dnevnika rada, kao i putnih radnih listova, navodi da su ophodarski dnevnik i dnevnik rada teško čitljivi, te da se u rubrici "Opis rada" navode šifre koje niti sud niti tužitelj ne mogu odgonetnuti, te da tuženik ne dostavlja nikakve dokaze za navode da je zaštitna žičana ograda postavljena sukladno propisima i uredno održavana, te da je postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom, navodi da tuženik dostavlja Uporabnu dozvolu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdanu 30.12.2004.g. za kilometre autoceste Zagreb – Lipovac od 412 km + 400 m do 438 km + 350 m, a da se prometna nezgoda dogodila na 255 km + 50 m i da se ova uporabna dozvola ne odnosi na mjesto prometne nezgode, kao i da se iz nje vidi da se izdaje za sljedeće: - trasa i objekti u trasi, čvorovi s objektima, putni prijelazi s objektima, spojne ceste, cestarinski prolazi (prometne površine i visokogradnja), COKP (prometne površine i visokogradnja), vanjska odvodnja autoceste, prometne površine PUO, premještanje i zaštita postojećih instalacija, prometna signalizacija i hortikultura, - infrastruktura – rasvjeta, elektroinstalacije NN i VN, TK instalacije, sistem veza, - zidovi za zaštitu od buke, dok je za ostale dijelove autoceste investitor dužan zatražiti uporabnu dozvolu u posebnom postupku, ističe da se ništa od nabrojanoga - ne odnosi na zaštitnu žičanu ogradu koja se sukladno Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ubraja u prometnu opremu skupa s branicima i polubranicima, prometnim zrcalima, zaštitnim odbojnim ogradama, pješačkim i biciklističkim ogradama i slično, poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1321/17 od 10.03.2020.g.: "Dostavljena građevna i uporabna dozvola od strane tuženika za dio dionice autoceste Krapina-Macelj odnosi se na dio od 33+235,0 do 34+813,00 km dok se prometna nezgoda dogodila na dijelu autoceste kod 41 km+300 pa se dostavljene dozvole ne odnose na dio autoceste na kojem je došlo do prometne nezgode. Također, ove se dozvole ne odnose na žičanu ogradu već na trasu autoceste, objekte na trasi i unutarnju odvodnju, dok je izričito navedeno da je investitor za preostali dio građevine dužan zatražiti uporabnu dozvolu u posebnom upravnom postupku."

12. Također tužitelj navodi da je Pravilnikom o održavanju cesta u čl. 2. propisana obveza osigurati da se ceste održavaju na način da se omogući siguran promet na cestama, te da se u istom Pravilniku navodi da redovito održavanje prometne signalizacije i opreme ulazi u domenu redovitog održavanja ceste, a pod čime se podrazumijeva zamjena i popravak dotrajale, oštećene, odnosno manjkave prometne signalizacije i opreme, te tužitelj navodi, da je dužnost ovdje tuženika da istu održava tako da osigura njenu potpunu funkcionalnost, navodi i da prema Pravilniku, ophodarska služba ima obavezu pregledavati stanje svih sastavnih dijelova ceste, kao i obavljati manje radove održavanja ceste i provedbu potrebnih mjera i radnji za zaštitu ceste i prometa na njoj, a da je prema Pravilniku o ophodnji javnih cesta, svrha ophodnje - nadziranje stanja na cestama i izvanrednih događaja na istima, osiguranje iznenadno nastalog izvora opasnosti, provedba mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima, obavljanje radova redovitog održavanja i drugo dok je čl. 17. Zakona o cestama propisano da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu.

13. Isto tako, tužitelj navodi da je tuženik pravilno, pažljivo i kvalitetno, u skladu s pozitivnim pravom i s pravilima struke vršio svoju primarnu dužnost da omogući odvijanje sigurnog prometa na autocesti, ne bi došlo do situacije da čagalj s okolnog zemljišta dođe na prostor autoceste namijenjen isključivo kretanju motornih vozila, a ako se u okolici te ceste nalazi lovačko društvo, a tuženik dostavlja dokaze o granicama lovišta koja se navodno prostiru u okolici dionice na kojoj se dogodila prometna nezgoda, onda je dužnost tuženika onemogućiti dolazak životinja, divljih ili domaćih, na prostor autoceste, poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-911/2015.g.: "Slijedom svega navedenog, obveza tuženika je bila stanje navedene ceste u blizini koje se nalazi lovno područje na kojem obitava divljač, u konkretnom slučaju i srna, održavati za siguran promet."

14. U odnosu na grafički prikaz kretanja ophodarskog vozila, tužitelj ističe da iz istog nije vidljivo kretanje vozila u vrijeme za koje tuženik tvrdi da je ophodnja vršena jer je u razdoblju od 19,00 sati 31.01.2019.g. kada je druga smjena tuženika preuzela svoje radne obveze do vremena nastanka prometne nezgode u 03,20 sati 01.02.2019.g., ophodnja prvi i zadnji put prije prometne nezgode, prema putnom radnom listu, prošla predmetnom dionicom na kojoj se dogodila prometna nezgoda u razdoblju od 20,45 sati do 22,20 sati, odnosno punih pet sati prije prometne nezgode.

15. Tužitelj navodi da tvrdnja tuženika da je životinja neposredno prije prometne nezgode stupila na autocestu - ulazi u sferu nagađanja i da tuženika ne može ekskulpirati ni navod da nije bilo prijava o životinji na cesti prije prometne nezgode jer je riječ o zimskom razdoblju (01.02.2019.g.) kada taj dio autoceste nije niti prometan, te je riječ o životinji manjih dimenzija u uvjetima mračnog kolnika (prometna nezgoda se dogodila oko 03,20 sati).

16. Isto tako, tužitelj navodi da tvrdnja tuženika kako je ophodarski dnevnik dokaz da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje - može možda imati neku težinu u odnosima između ophodara i tuženika, ali na relaciji tuženik i treće osobe, da isto ne vrijedi, a niti proizlazi iz Pravilnika o ophodnji javnih cesta (niti iz prethodnih Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta), a ako je i istina da je ophodarska služba pregledala zaštitnu ogradu od 254 km do 256 km - tužitelj navodi da to nije dovoljno jer ne mora značiti da je s okolnog zemljišta na autocestu čagalj izašao na mjestu prometne nezgode s obzirom da je čagalj mogao ući na prostor autoceste kilometrima prije mjesta prometne nezgode i obitavati uz prostor autoceste pa i uz odmorišta (naročito ukoliko se akceptira notorna činjenica o prehrambenim navikama životinje koja se hrani otpacima), poziva se na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu br. P -1254/18 od 24.11.2020.g.: "S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, a imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi, ovaj sud je zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja zbog činjenice da se na autocesti nesporno našla divljač – divlja svinja, a koja se tamo ne bi našla da negdje na infrastrukturi tuženika nije bilo propusta. Upravo činjenica da se divlja svinja zatekla na cesti ukazuje na propust tuženika, jer da je tuženik uistinu poduzeo sve mjere, divlja svinja ne bi mogla pristupiti na kolnik (isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-230/2012 od 8. studenoga 2012.). Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa stoga je na strani tuženika. Činjenica da na zaštitnoj ogradi prilikom ophodnji nisu utvrđeni nedostaci, ne znači da ne postoji odgovornost tuženika ili da nije bilo propusta u održavanju zaštitne ograde.", zatim se poziva na presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, br. Gž-980/20 od 21.12.2020.g.: "U konkretnom slučaju do štete je došlo zbog naleta vozila na sitnu divljač – zeca, koji nije trebao biti na cesti i nije mogao preskočiti zaštitnu ogradu. To što djelatnici tuženika nisu našli oštećenja na zaštitnoj ogradi ne isključuje odgovornost tuženika, jer je njegova osnovna zadaća osigurati sigurno odvijanje prometa. Budući tuženik nije dokazao da je šteta nastala iz nekog od uzroka koji isključuju njegovu odgovornost za štetu, pravilno je prvostupanjski sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev.", zatim citira presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev-x-230/12 od 08.11.2012.g.: "Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postav ljena, jer da je bila tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste.

Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa bile na strani tuženika, a ne tužitelja. Činjenica da policija, a niti stranke kritičnog dana nisu izvršile pregled zaštitne ograde, a da je tuženik po svojim radnicima izvršio ophodnju spornog dijela autoceste, ne znači da ne postoji odgovornost tuženika, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo.

Isto tako pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da činjenica da se divljač – zec našao na kolniku autoceste u noćnim uvjetima predstavlja slučaj, a to je iz razloga što se divljač ne smije nalaziti na prostoru autoceste, pri čemu upravo zaštitna ograda služi da spriječi dolazak divljači na kolnik autoceste. Već je rečeno da činjenica da se zec nalazio na prostoru kolnika autoceste znači da je isti ili prošao kroz nekakvu rupu ili procjep koji postoji na tom dijelu autoceste, ili pak da sama zaštitna ograda nije bila postavljena na pravilan način, a za što po načelu pretpostav ljene krivnje odgovara tuženik."

17. U podnesku od 17.05.2021.g. tuženik navodi da je uz odgovor na tužbu dostavio dokumentaciju iz koje je razvidno da je ispunio svoje zakonske obveze u pogledu održavanja autoceste, navodi da je netočno da je dostavio uporabnu dozvolu koja se ne odnosi na mjesto predmetne prometne nezgode jer je ista izdana za nekoliko građevinskih dozvola, i za dionicu autoceste koja prolazi kroz katastarsku općinu [katastarska općina] kod koje se dogodila predmetna prometna nezgoda, ukazuje da sadašnja stacionaža autoceste ne mora nužno odgovarati stacionaži u projektnoj dokumentaciji, a projektna dokumentacija je baza za izdavanje građevinske dozvole (navedeno zavisi od mjesta od kuda odnosno od koje početne pozicije se mjerila stacionaža u projektnoj dokumentaciji kada se gradila predmetna dionica) pa ističe da se uporabna dozvola odnosi i na mjesto predmetnog štetnog događaja, dodaje da je bespredmetno pozivanje na nepravomoćnu prvostupanjsku presudu kojom je utvrđeno da se dostavljene dozvole ne odnose na mjesto štetnog događaja (protivi se dokaznim prijedlozima tužitelja: saslušanju policijskih službenika na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, provođenju očevida na licu mjesta, zatim da se od tuženika zatraži sva dokumentacija vezana uz provedbu Programa zaštite divljači), navodi da je pozivanje tužitelja na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x 911/2015 potpuno bespredmetno jer je ista donijeta na temelju Zakona o javnim cestama (NN 56/91, 61/91, 26/93, 109/93, 29/94, 52/94, 48/96) koji nije sadržavao odredbu čl. 50. sadašnjeg Zakona o cestama koji se primjenjuje na predmetni štetni događa, navodi da je ovdje relevantno rješenje Ustavnog suda br. U-I-6264/2014 od 04.03.2015.g. - radi tumačenja i primjene odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama, a ovaj stav navodi da proizlazi i iz sudske prakse, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2822/2019 (pogrešno navodi odluku suda jer se radi o odluci br. Pž-3602/2019 od 31.12.2020.g.): "Valja istaknuti da se sudska praksa, koju je tužitelj dostavio u spis, odnosi na štetne događaje na koje se primjenjivao Zakon o javnim cestama ("Narodne novine" broj 100/96, 76/98, 27/01, 114/01 i 65/02, a ne odredba čl. 50. Zakona o cestama važećeg u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja.", navodi da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu kulpoznosti temeljem čl. 50. Zakona o cestama, samo ako na zahtjev lovoovlaštenika ili lovozakupnika na opasnim dionicama javne ceste nije postavila potrebnu prometnu signalizaciju i opremu koja vozače upozorava na opasnost od divljači, odnosno znak opasnosti divljač na cesti, a lovoovlaštenici i lovozakupnici odgovaraju po načelu kauzaliteta temeljem odredbi čl. 1045. st. 3. i 1063. – 1067. Zakona o obveznim odnosima, dodaje da prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima za štetu nastalu na autocesti, tuženik odgovara po načelu krivnje, i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste, i to suprotno zakonskoj obvezi, ponavlja da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika, već zbog nenadanog dolaska divljači na kolnik autoceste.

18. Tuženik ističe da je ophodarska služba predmetnu dionicu kao i mjesto štetnog događaja prošla dva puta prije nesreće, sukladno zakonskom zahtjevu, navodi da je odredbom čl. 44. Pravilnika o ophodnji javnih cesta koji je donijelo Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture temeljem Zakona o cestama - propisano da ophodar nakon ophodnje mora unijeti u ophodarski dnevnik sve informacije o stanju i prohodnosti javne ceste kao i sve događaje uočene na ophodarskoj dionici, te da je obrazac ophodarskog dnevnika sastavni dio Pravilnika i da se ne radi o internim aktima tuženika, dostavlja sudsku praksu: presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž - 6948/19 i br. Pž - 7228/19, te presudu Županijskog suda u Vukovaru br. Gž - 299/2019.

19. U podnesku od 19.05.2021.g. tužitelj navodi da je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika kontradiktoran servisnim informacijama dostupnim na njegovim službenim stranicama gdje se navodi sljedeće: "U slučaju naleta na životinju ili predmet na autocesti, potrebno je odmah zaustaviti vozilo na način da se ne remeti odvijanje prometa te pozivati policiju. Policija će izvršiti očevid, u pravilu zajedno s radnicima Hrvatskih autocesta. Nakon završenog očevida potrebno je poslati zahtjev za naknadu štete na Hrvatske autoceste e- mailom [adresa elektroničke pošte], a detaljnije informacije korisnici mogu dobiti na broj telefona [broj telefona].", navodi da čaglju nije mjesto na prometnici na kojoj je ograničena brzina kretanja motornih vozila na 130 km/h i da zaštitna žičana ograda nije ispunila svoju funkciju, a u pogledu prometne signalizacije, navodi da tuženik nije dostavio nikakav dokaz da je ona na mjestu događaja postojala i koja je to prometna signalizacija koja je namijenjena zaštiti prometa od upada divljači i drugih životinja, ističe da dužnost tuženika nije postaviti oznaku "divljač na cesti", a kada bi ovaj znak bio na autocesti, to bi upućivalo da cestovna oprema, odnosno zaštitna žičana ograda ne obavlja svoju zadaću, također navodi i da navodi tuženika da kilometri autoceste iz uporabne dozvole: 412 km + 400 m do 438 km + 350 m - na mjestu i smjeru gdje se dogodila prometna nezgoda (255 km + 50 m) nisu vjerodostojni (412+400 do 438+350 nije jednako 255+50).

20. Tužitelj se poziva na sudsku praksu, presudu Trgovačkog suda u Rijeci, br. P-86/2020 od 29.01.2021.g.: "Ponovno se ističe da je u konkretnom slučaju nesporno da je riječ o autocesti. Pravna osoba koja upravlja predmetnom autocestom dužna je, sukladno citiranim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika, opremiti autocestu odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom radi zaštite prometa na autocestama od divljači i drugih životinja cijelom dužinom autoceste. Dakle, to je zakonska obveza osobe koja upravlja autocestom. Sukladno ranije citiranim zakonskim odredbama, autocestom se ne smiju kretati životinje, a posebno iz razloga što se autocestom kreću vozila pri većim brzinama. Stoga se autocesta niti se označava signalizacijom koja će sudionike upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Upravo zbog toga je pravna osoba dužna ograditi autocestu, a koja obveza pravne osobe ne ovisi o tome jesu li takav zahtjev postavile osobe koje gospodare lovištem uz autocestu.

Iz navedenog proizlazi da lovačka društva kao osobe koje upravljaju lovištem (uz autocestu) nisu dužne toj pravnoj osobi postaviti zahtjev za postavljanjem prometne signalizacije na autocesti budući da autocesta mora biti opremljena odgovarajućom zaštitnom ogradom cijelom svojom dužinom upravo kako bi zaštitila promet od divljači i drugih životinja. Prema tome, iz svega navedeno sud utvrđuje da uopće ne postoji odgovornost lovačkog društva za nastalu štetu. Upravo činjenica da se divlja životinja

– lisica našla da kolniku autoceste ukazuje da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili da zaštitnu ogradu pravna osoba koja upravlja javnom cestom nije bila pravilno postavila jer u suprotnom se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste (tako i sudska praksa, VS RH Rev X 230/12 od 8.11.12.). Propust pravne osobe u održavanju zaštitne žičane ograde postavljene uz autocestu, a koje održavanje predstavlja zakonsku i podzakonsku obvezu te pravne osobe, je uzrok predmetne nezgode jer se uslijed tog propusta divlja životinja našla na kolniku autoceste. Tako je i na Internet stranicama pravne osobe koja upravlja autocestom javno objavljeno da je u slučaju naleta na životinju potrebno poslati zahtjev za naknadu štete na pravnu osobu koja upravlja autocestom.", zatim se poziva na presudu Trgovačkog suda u Rijeci, br. P-285/19 od 17.08.2020.g.: "Slijedom iznijete činjenice da se radi o dionici autoceste, a navedeno nalazi potvrdu i u zapisniku o očevidu od 1. rujna 2017. i dopisu Hrvatskih cesta od 4. listopada 2019. godine, stav je ovoga suda da je došlo do propusta u održavanju zaštitne žičane ograde za koju postoji obveza postavljanja na autocestama sukladno čl. 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11) važećeg u vrijeme štetnog događaja, a koja služi upravo zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a za koju je odgovoran koncesionar predmetne dionice Autocesta Rijeka- Zagreb d.d. Zagreb.", zatim citira presudu Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, br. P-229/17 od 03.07.2019.g.: "Naime, u situaciji kada je utvrđeno da je na autocesti došlo do naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač (divlju svinju), bitno je utvrditi da li je bilo propusta na strani osobe koja održava cestu tj. da je uz autocestu postavio zaštitnu žičanu ogradu kojom je osigurao zaštitu prometa na cesti od divljači i drugih životinja. Uzimajući u obzir iskaz svjedokinje, a prema kojem se je divljač našla na autocesti unatoč postojanju zaštitne žičane ograde, očito je da ograda nije postavljena na način da je osigurana zaštita prometa na autocesti od divljači. Naime, odredbom čl. 7. Zakona o javnim cestama (NN br. 180/04), propisano je da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjeni. Valja dodati da prema odredbi čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN br. 33/05; 64/05 i 155/05; dalje: Pravilnik), prometnu opremu ceste čini, između ostalog, zaštitna žičana ograda. Prema čl. 93. toč. 1. Pravilnika, zaštitne žičane ograde jesu ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a prema čl. 94. toč. a) zaštitne žičane ograde postavljaju se uz autocestu. Dakle, obveza je pravne osobe odgovorne za redovito održavanje autocesta da uz autocestu postavi zaštitnu žičanu ogradu radi zaštite prometa na cesti od divljači i drugih životinja."

21. U podnesku od 07.07.2021.g. tuženik navodi da je postavljanje prometnih znakova propisano zakonom, odnosno pravilnikom i da bez obzira što je zaštitna žičana ograda u vrijeme predmetnog štetnog događaja bila bez oštećenja , s obzirom na činjenicu da se s obje strane predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj nalaze lovišta, ističe objektivnu odgovornost lovačkog društva u pogledu naknade štete od divljači prema odredbama čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, ukazuje i na odredbe Zakona o lovstvu (NN 99/18,32/19) koje se odnose na mjere za sprječavanje štete od divljači i mjere radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastale naletom vozila na divljač, navodi da odredba čl. 77. st. 1. Zakona o lovstvu propisuje mjere za sprječavanje štete od divljači, da je istom, između ostalog, propisano da su mjere za sprječavanje štete od divljači, smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, ograđivanje zemljišta, te uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači, a da je odredbom čl. 80. st. 7. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanom granicom lovišta (koje izvješće tuženik nije zaprimio) i smatra da su lovačka društva koja upravljaju lovištima uz predmetnu dionicu autoceste, poduzimala sve potrebne mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači, do izlaska divljači iz lovišta i nastanka štetnog događaja ne bi ni došlo, navodi da isti zakon propisuje i odgovornost za štetu uslijed naleta vozila na divljač, poziva se na odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu koja propisuje da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na slijedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, te navodi da na temelju ovih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači, dodaje da je obimna sudska praksa koju tužitelj dostavlja i citira u podnesku, potpuno bespredmetna i irelevantna, navodi da se ovdje primjenjuje Zakon o cestama koji u odredbi čl. 142. navodi: "Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o javnim cestama (Narodne novine br. 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10.".

22. U podnesku od 08.07.2021.g. tužitelj navodi da se tuženik poziva na odredbe Zakona o lovstvu i dužnosti lovačkih društava, a pri tome ignorira činjenicu da je i on sam imao dužnost omogućiti odvijanje sigurnog prometa na autocesti kojom upravlja, i to posebno postavljanjem i održavanjem zaštitne žičane ograde koja bi bila funkcionalna i koja bi spriječila prodor divljači na ograđeni prostor autoceste namijenjen kretanju vozila, a kako je na autocestu dospio čagalj, to upućuje na zaključak da je postojao neki problem sa zaštitnom žičanom ogradom , bilo u vidu puknuća iste, bilo u vidu prokopa ispod iste, te tužitelj ističe da obveza lovačkog društva da nahrani divljač ne ekskulpira tuženika da ispuni svoju obvezu: osigura nesmetan promet vozila, zaštiti ljude i imovinu na autocesti i održava zaštitnu žičanu ogradu kao neprobojnu barijeru od okolnog zemljišta.

23. U podnesku od 09.05.2023.g. tužitelj navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, pozva se na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 20.12.2020.g. u kojemu se navodi: "Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.", zatim na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2874/2020 od 14.12.2021.g.: "se po osnovi krivnje. Kao što je navedeno, prvostupanjski sud je utvrdio da sama pojava divljači na autocesti, koja mora biti ograđena u cijelosti i na kojoj se mora osigurati sigurnost prometa, nužno predstavlja propust u održavanju ceste zbog postojanja prokopa, procjepa ili zbog nedovoljne visine same ograde, što znači da je prvotuženik odgovoran zbog činjenice da je divljač bila na kolniku za koji je on bio dužan osigurati sve uvjete za sigurno odvijanje prometa, poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, br. P-1444/2020 od 15.12.2021.g. potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2737/2022 od 12.04.2023.g.:

"16. Međutim, nesporno je da je do prometne nezgode došlo na način da je pod vozilo osiguranika tužitelja izletjela divljač – lisica pa sama činjenica da se rupa ili procjep ili da zaštitna ograda nije bila pravilno održavana odnosno pravilno postavljena.

17. Ukoliko je žičana ograda pravilno postavljena i održavana, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na kolniku autoceste, a činjenica da su ophodari navedenog dana izvršili ophodnju autoceste ne znači da ne postoji odgovornost tuženika niti pak da nije bilo propusta u održavanju zaštitne ograde.

18. Tuženik odgovara trećim osobama za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi pretpostavljene krivnje upravo iz razloga što je tuženik u ovom konkretnom slučaju propustio održavati zaštitnu ogradu uz autocestu na valjani način jer se divljač našla na kolniku autoceste. Slijedom navedenog, a kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, ovaj je sud utvrdio da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj cesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici cesta kojima je namijenjena, odnosno da nije osigurao siguran promet na navedenoj javnoj cesti, pa je na temelju gore navedenih zakonskih odredbi odlučeno kao u izreci ove presude.", zatim na presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-612/21 od 21.12.2021.g.: „Ocijenjeno je da okolnost da nisu utvrđena oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi nije od utjecaja na odgovornost tuženika, tim više što nije utvrđeno da bi ista bila temeljito pregledana nakon štetnog događaja, već proizlazi da je pregledana samo u duljini od 100 m u svakom smjeru na strani s koje je pretrčavala lisica. Sama činjenica da je lisica dospjela na kolnik po ocjeni suda prvog stupnja ukazuje na propust tuženika, odnosno neadekvatnost ograde, odnosno njenog održavanja. Eventualna odgovornost ovlaštenika lovišta također da nije od utjecaja, jer bi se radilo o solidarnoj odgovornosti ovlaštenika lovišta s tuženikom, što znači da bi tužitelj cjelokupni iznos štete mogao potraživati i od tuženika sukladno čl. 43. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO). Visina štete utvrđena je u iznosu od 9.972,05 kn, a sastoji se od troškova popravka vozila u iznosu od 9.347,05 kn i troška prijevoza vozila nakon nezgode u iznosu od 625,00 kn. Na dosuđeni iznos štete prvostupanjski sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dana plaćanja računa do isplate. (…) ZOO-a pretpostavlja pa u situaciji kada je utvrđeno da je na autocesti kojom upravlja tuženik došlo do naleta vozila tužitelja na lisicu, na tuženiku je bio teret dokaza da na njegovoj strani nije bilo propusta oko održavanja zaštitne žičane ograde, a što nije dokazao. Sama činjenica da se lisica našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, jer u protivnom se ne bi moglo dogoditi da se divljač tamo nađe, a za što odgovara tuženik po načelu pretpostavljene krivnje. Uzevši k tome u obzir iskaz“, zatim se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-391/21 od 31.03.2022.g.: „13. Naime, upravo činjenica da se divljač (lisica) našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima). Činjenica da su ophodari tog dana izvršili ophodnju autoceste, kao ni njihova izjava da nisu primijetili nikakav nedostatak na zaštitnoj ogradi, ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje autoceste, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo. S obzirom na to da drugotuženik upravlja predmetnom autocestom, bio je u obvezi održavati je i naknaditi štetu korisniku ceste (odnosno u konkretnom slučaju regresirati je njegovu kasko osiguratelju) jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem da postavi takvu ogradu koja sprječava izlazak divljači na autocestu.“, te na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-42/21 od 26.05.2022.g.: „13. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud utvrdio da na autocesti nema znakova koji bi se odnosili na divljač već se na autocesti nalazi žičana ograda koja bi trebala sprječavati izlazak divljači na cestu. Međutim, nesporno je do prometne nezgode došlo tako što je pred vozilo osiguranika tužitelja izletjela divljač - divlja svinja, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjerenog održavanja prometnice, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Dakle, suprotno žalbenim navodima, upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za što po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik (čl. 1045. ZOO - a). Činjenica da su ophodari tog dana izvršili ophodnju autoceste, ne znači da ne postoji odgovornost tuženika, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo.“.

24. U podnesku od 09.08.2023.g. tuženik navodi da je nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, navodi da temeljem stava kako divljač na cesti znači da je dokazan propust upravitelja ceste, isto ne znači i odštetno pravnu odgovornost upravitelja ceste za štetu, poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4322/2021 od 26.01.2023.g, koja je donijeta temeljem pravnog shvaćanja tog suda, u kojoj se navodi: "8. Odredba članka 1045. stavka 1. ZOO-a koju je sud pravilno primijenio, definira odgovornost za izvanugovornu štetu na način da, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, predmnijeva se štetnikova krivnja, a sukladno odredbi članka 1045. stavka 2. ZOO-a, predmnijeva se obična nepažnja. Teži oblik krivnje bi trebao dokazati tužitelj.

11. Polazeći od činjenice da se divlja mačka nalazila na kolniku autoceste i od pravnog shvaćanja da to predstavlja tuženikov propust, a u smislu citiranih odredbi mjerodavnog materijalnog prava to znači da postoji tuženikova krivnja, obična nepažnja, ocjena pravilnosti prvostupanjske presude ovisi o pravilnosti ocjene dokaza koje je sud izveo po tuženikovu prijedlogu radi dokazivanja činjenice da je do štete došlo bez tuženikove krivnje u stupnju obične nepažnje, dakle slučajem za koji tuženik ne odgovara."

25. Tuženik smatra da je iz dokaza dostavljenih u tijeku postupka razvidno da je tuženik poduzeo sve mjere propisane zakonskim i podzakonskim propisima u svrhu odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, navodi da je postupio prema odredbi čl. 93. u vezi s čl. 94. Pravilnika o prometnim znakovima i signalizaciji i opremi na cestama, kojima je propisano da na autocestama moraju biti postavljene zaštitne žičane ograde kojima je namjena zaštititi promet na cesti od divljači i drugih životinja, na način da je uzduž cijele autoceste, u oba smjera postavio zaštitnu žičanu ogradu, navodi i da je za predmetnu dionicu autoceste izdana uporabna dozvola, što je dokaz da je izvedeno stanje dionice autoceste, uključujući i zaštitnu žičanu ogradu sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli te da iz putnog radnog lista, dnevnika rada i ophodarskog dnevnika kao i iz službene zabilješke Postaje prometne policije Slavonski Brod - proizlazi da zaštitna žičana ograda nije imala nikakvih oštećenja koja bi divljači omogućila dolazak na kolnik autoceste, također tuženik navodi da je postupio i prema odredbi čl. 20. Pravilnika o održavanju cesta kojim je propisano da je ophodarska služba dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste i da ophodarska služba obavlja manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste, te je sve podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima dužna zapisati i pohraniti, a sve poduzete radnje, kao i ophodnja, tuženik navodi da su razvidne iz putnog radnog lista, dnevnika rada i ophodarskog dnevnika, kao i iz zapisnika o prometnoj nezgodi, zatim navodi i da je postupio sukladno čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta kojim je propisano da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom, ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 06,00 do 18,00 sati, te da je iz putnog radnog lista, Izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo i grafičkog prikaza kretanja ophodarskog vozila, razvidno da je ophodnja prošla predmetnom dionicom autoceste prije štetnog događaja, kojom prilikom nije uočena divljač, niti oštećenje zaštitne žičane ograde pa smatra da je iz svega razvidno da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i vodio brigu i poduzeo primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

26. Tuženik ukazuje i na činjenicu da postoji određeno vremensko razdoblje u kojem se potpuno isključuje odgovornost osobe koja upravlja cestom, odnosno vrijeme od nastanka elementarne ili druge nepogode do trenutka kada ophodarska služba može objektivno intervenirati jer ne postoji ophodarska služba koja bi mogla biti u svakom trenutku na svakom metru ceste, ponavlja da u konkretnom slučaju tuženik nije zaprimio dojavu o pojavi divljači na kolniku, a ophodsraka služba koja je izvršila ophodnju prije nastanka predmetnog štetnog događaja nije uočila nikakvu divljač da bi mogla reagirati, poziva na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2909/1994 od 11.06.1997.g.: "kada je mjesto nezgode obilazio ophodar uredno pa je tako ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na javnim cestama (koju predviđa čl. 5 Pravilnika) onda na strani tuženika nije bilo propusta, zbog čega nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu.", te na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 850/2018 od 06.06.2021.g.: "Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odluci poslovni broj Rev 2909/1994 od 11. lipnja 1997, a kako to pravilno ukazuje tuženik. Iz navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno proizlazi pravno shvaćanje da kada je mjesto nezgode obilazio ophodar uredno pa je tako ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na javnim cestama (koju predviđa čl. 5 Pravilnika) onda na strani tuženika nije bilo propusta, zbog čega nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu.", te tuženik smatra da je dokazao da je postupio sukladno svim propisima koji definiraju obvezu upravitelja ceste da istu održava na način da spriječi dolazak divljači i drugih životinja na kolnik, prvo postavljanjem, a potom održavanjem zaštitne žičane ograde, te urednim obavljanjem ophodnje autoceste.

27. Isto tako, tuženik navodi da je navedenim pravnim shvaćanjem Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odstupio od svoje dosadašnje prakse koja je razvidna iz presuda tog istog suda: presuda br. Pž-6948/2019-3 od 01.12.2019.g.: "Naime, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji kako postoji odgovornost tuženika temeljem propusta, ne navodeći pritom određeno o kakvom bi se to točno propustu radilo.

Naime, tuženik kao što je to prethodno navedeno odgovara po načelu krivnje i tužitelj je bio dužan dokazati određeni propust tuženika uslijed kojeg je došlo do predmetnog naleta tužiteljevog vozila na divljač.", zatim presuda br. Pž-3602/2019-2 od 21.12.2020.g.: "Suprotno shvaćanju tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da na temelju odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (“Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13,22/13, 54/13 i 92/14) tuženik za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. To znači da je tužitelj bio dužan dokazati da je njegovom osiguraniku šteta nastala zbog određenog propusta ili radnje tuženika.", zatim presuda br. Pž-7228/2019-2 od 24.02.2021.g.: "Odredbom čl. 50. stavka 1. ZC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. To znači da je tužitelj bio dužan dokazati da je njegovom osiguraniku šteta nastala zbog određenog propusta ili radnje tuženika.", presuda br. Pž-59/2017 od 22.11.2019.g.: "U odnosu na žalbeni navod da sama činjenica da se jelen našao na autocesti ukazuje da cesta nije bila održavana na siguran način za sudionike u prometu, valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju tuženik odgovara po načelu presumirane krivnje sukladno odredbi čl. 1045 stavka 1 Zakona o obveznim odnosima u vezi s člankom 7 Zakona o javnim cestama, međutim tuženik je dokazao da je poduzeo sve potrebne mjere za sprječavanje ulaska životinja na autocestu, odnosno dokazao je da je šte ta nastala bez njegove krivnje.", zatim presuda br. Pž-3043/2019-2 od 21.06.2021.g.: "Odredbom čl. 50 stavka 1. ZC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. To znači da je tužitelj bio dužan dokazati da je njegovom osiguraniku šteta nastala zbog određenog propusta ili radnje tuženika.", zatim presuda br. Pž-2822/2019 od 18.12.2020.g.: "Pravilno je prvostupanjski sud s obzirom na navedeno utvrđenje zaključio da prema odredbi čl. 50. st. 2. Zakona o cestama i čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05 i 75/90) prema kojem za predmetnu štetu odgovara lovačko društvo koje gospodari lovištem koje prolazi uz dionicu autoceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda, budući da tužitelj nije dokazao da je isto zahtijevao od tuženika da neposredno prije te dionice postavi odgovarajuću prometnu signalizaciju i opremu koja bi ukazivala da se radi o području na kojem postoji opasnost od prolaza divljih životinja. Nadalje pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tuženik za predmetnu štetu odgovara po načelu krivnje i da je na tužitelju bio teret dokazivanja (čl. 219. st.1. ZPP- a) da je njegovom osiguraniku šteta nastala zbog određenog propusta ili radnje tuženika, a što tužitelj nije dokazao pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1045. ZOO -a za tuženikovu odgovornost za štetu.", zatim odluka br. Pž-3404/2021 od 26.09.2022.g.: "9. Za napomenuti je da je odredbom članka 50. stavka 1 ZC-a propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. To znači da je tužitelj bio dužan dokazati da je njegovom osiguraniku šteta nastala zbog određenog propusta ili radnje tuženika.".

28. Tuženik navodi da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju odstupa i od prakse Vrhovnog suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske, poziva se na stav Ustavnog suda u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U- III-3935/2017 od 10.06.2021.g.: "4.1. Ustavni sud prije svega napominje da načelo pravne sigurnosti nalaže sudovima da u slučajevima kada ocijene da nisu vezani ranijom odlukom koja se odnosi na tumačenje i primjenu mjerodavnog zakona u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, promjenu svog stajališta obrazlože racionalnim i objektivno opravdanim razlozima.

Ustavni sud ističe da je jedno od temeljnih vidova vladavine prava načelo pravne sigurnosti koje je izričito sadržano u Ustavu i Konvenciji. Načelo pravne sigurnosti nalaže sudovima dosljednost u odlučivanju, odnosno da u slučajevima kada ocijene da nisu vezani ranijom odlukom koja se odnosi na tumačenje i primjenu mjerodavnog zakona u istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, promjenu svog stajališta obrazlože racionalnim i objektivno opravdanim razlozima. Ovo stoga što proturječne odluke u sličnim predmetima koje je donio isti sud, koji uz to predstavlja zadnju instancu u određenoj pravnoj stvari, mogu dovesti do povrede načela pravne sigurnosti.".

29. Tuženik navodi da je u presudama na koje se tužitelj poziva i koje je citirao, sud zauzeo stav da je činjenica što se divljač našla na kolniku, dovoljna za donošenje odluke o odgovornosti tuženika za utuženu štetu, te iako u citiranim presudama sud navodi kako tuženik u slučaju naknade štete nastale na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po načelu krivnje sukladno odredbi čl. 50. Zakona o cestama , i to po osnovi pretpostavljene krivnje sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, sud presudu obrazlaže kao da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, odnosno uzročnosti, a što je u suprotnosti s gore navedenim odredbama zakona i stavom sudske prakse, te je protivno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima propisana je odgovornost po osnovi presumirane krivnje, s time da se presumira najblaži stupanj krivnje – obična nepažnja, navodi da je neosnovana primjena kriterija objektivne odgovornosti tuženika za štetu, te je zaključak suda u svim citiranim presudama isti i glasi: "Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik.", dodaje da se navedeni stav suda temelji na pretpostavci da je divljač na kolniku mogla dospjeti jedino kroz rupu ili procjep u ogradi ili zbog nepravilno postavljene ograde, zanemarujući životnu činjenicu da većina divljači na kolnik autoceste ne dolazi kroz zaštitnu ogradu jer ista uvijek ne predstavlja prepreku za divljač, navodi da je opće poznata i nesporna činjenica da srneća divljač (jelen, srna, srndać) koja se između ostalog kreće skokovima može preskočiti zaštitnu žičanu ogradu visine i preko 2 metra, jazavac je životinja koja živi u jamama ispod zemlje i kreće se razvijenim sustavom rovova, te mu za dolazak na područje autoceste zaštitna žičana ograda ne predstavlja prepreku, kao ni lisici, a kako se u ovoj pravnoj stvari radi o čaglju, tuženik ističe da je to divljač koja se penje preko ograde pa dolazak određene divljači na kolnik autoceste nije moguće uvijek spriječiti usprkos svim poduzetim mjerama.

30. Tuženik se poziva na suprotan stav izražen u presudi br. Rev 1983/1993 - da se radi o šteti koja je prouzročena slučajem, te na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi br. Rev-608/07 kojom je utvrđeno da se na temelju pretpostavki odnosno hipotetične mogućnosti o mogućem propustu, odnosno štetnoj radnji bez ikakvih materijalnih dokaza, ne može temeljiti odluka suda, već se odluka suda može temeljiti samo na sa sigurnošću utvrđenim činjenicama, a ne na mogućim pretpostavkama, kao što je to slučaj u osporavanoj presudi, tuženik dodaje da iz svih provedenih dokaza ne proizlazi da je upitna kvaliteta postavljene ograde, kao ni njezina ugradnja i održavanje, smatra da je u svemu postupao sukladno zakonskim i podzakonskim propisima i da u njegovom postupanju nema niti protupravnosti, niti krivnje.

31. U podnesku od 25.01.2024.g. tužitelj ponovno ukazuje na to da se dostavljena uporabna dozvola odnosi na dionicu ceste od 412 km + 400 m do 438 km + 350 m, odnosno da se ista ne odnosi niti na mjesto gdje se dogodio štetni događaj (255 km + 50 m) i na zaštitnu ogradu koja predstavlja opremu ceste, nego u točki 1. nabrojane dijelove ceste, smatra da se ne bi dogodila situacija da se divljač nađe na prostoru autoceste da je zaštitna ograda bila funkcionalna i da tuženik zanemaruje činjenicu da njegova jedina obaveza nije postaviti zaštitnu žičanu ogradu i zanemaruje da je njegova osnovna obaveza omogućiti sigurno odvijanje prometa, a kojom obavezom se nužno isprepliće obaveza spriječiti pristup divljači i životinjama na prometnicu namijenjenu samo kretanju motornih vozila, navodi da je Zakonom o lovstvu propisana u čl. 47. tuženikova obveza izraditi Program zaštite divljači u kojemu bi sukladno Pravilniku o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zašti te divljači bile predviđene mjere radi sprječavanja štete od divljači, kao i mjere radi zaštite te iste divljači, a tuženik je za razdoblje od 01.04.2021.g. do 31.03.2031.g., odnosno nakon ovog štetnog događaja (01.02.2019.g.) donio Program zaštite divljači, iako je obveza donošenja Programa postojala i u vrijeme kada se dogodio štetni događaj, te je tako u tom Programu predvidio određene mjere radi sprječavanja štete od divljači, kao i mjere zaštite divljači, te tužitelj posebno ističe rečenicu iz aktualnog Programa: "Divljač, a niti druge životinjske vrste nemaju stanište i ne mogu obitavati unutar površine autoceste te njihova prisutnost nije prihvatljiva." , navodi da se tuženik poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1983/93 u kojoj je zauzet stav da nalet na pticu predstavlja slučaj, no da s obzirom da su Zakonom o lovstvu, spomenutim Pravilnikom, kao i Programom tuženika predviđene mjere radi sprječavanja štete od divljači (koje tuženik ni tada niti danas ne provodi), navodi da se nalet čaglja na vozilo ne može smatrati slučajem , te citira navod Vrhovnog suda Republike Hrvatske: "Međutim, sve i kad se radi o nenadanom slučaju ne može se na takav slučaj kao razlog ekskulpacije pozivati onaj tko nije postupao u skladu s propisima koji slučajne štete treba da spriječe (preteknu)", tužitelj se poziva na i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske: br. Pž-3915/2023 od 29.11.2023.g.:

„12. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 20. prosinca 2022., za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. U situaciji kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom, a na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

13. Odredbom članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19) propisano je da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda. Ovo je jedina zakonom propisana situacija u kojoj je sudac (odnosno vijeće) dužno primijeniti točno određeno pravno shvaćanje, i u kojoj nema mogućnosti drugačijeg tumačenja.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako postoji odgovornost tuženika za naknadu štete po ovom štetnom događaju. Naime, do naleta na divljač došlo je u prostoru koji je trebao biti ograđen i na koji se ne bi smjelo ući, osim na za to predviđenim mjestima, pa to što tuženikovi ophodari nisu pronašli rupu na ogradi ne oslobađa tuženika odgovornosti. Činjenica da je divljač ipak nekako došla na prostor autoceste predstavlja odgovornost tuženika koji nije dokazao da nije bilo njegovih propusta u održavanju ceste, dok je tužitelj dokazao da ne postoji odgovornost vozača za nastanak štete“, zatim se poziva na .presudi br. Pž-1778/2022 od 26.07.2023.g.: „20. Tuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz čl. 2. st. 1. t. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. ZC -a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesta…

21. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste A1 našla se divljač (jazavac), što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena (odnosno morala je imati neki procijep ili prokop) jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste.

22. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, bile su na strani tuženika. Sama činjenica što je tuženik izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikove odgovornosti za štetu ili da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Naime, sud je zaključio da iz iskaza ophodara V. R., koji je vršio ophodnju u vrijeme štetnog događaja proizlazi da nije ni izvršio provjeru žičane ograde jer je bila noć, a iz iskaza ophodara D. B., koji je vršio ophodnju u poslijepodnevnim satima prije prometne nezgode da nije moguće uočiti stanje žičane ograde na svakom njenom dijelu, već isključivo u razini oka, dok jazavac može napraviti oštećenje prokopa ispod ravnine oka, u zemlji.“, zatim na presudu br. Pž-2767/2022 od 22.12.2022.g. koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-1338/2023 od 12.09.2023.g.: “14. Tuženik je društvo koje upravlja autocestama. Tuženikova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz čl. 2. st. 1. t. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama.

15. U ovom slučaju, na kolniku autoceste našla se divljač. To ukazuje da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, bio je, kako je naprijed navedeno, na tuženiku. No, tuženik nije dokazao suprotno.“., te br. Pž-3537/2022 od 11.04.2023.g.: „9. Za razliku od prvostupanjskog suda, ovaj sud drži da tuženik u takvoj situaciji odgovara za štetu po načelu predmnijevane krivnje (čl. 50. st. 1. ZC -a i čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Tako je odlučio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojim odlukama npr. Rev x 230/2012, Rev-1436/2012, Rev 873/2017). Dakle, za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Koje se sve životinje smatraju pod pojmom „divljač“ sam zakon ne daje jasnu de finiciju, no u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir da bilo koja životinja koja se nalazi na kolniku autoceste predstavlja iznimnu opasnost za sve sudionike u prometu, stoga za primjenu ovih pravila o odgovornosti nije relevantno da li je riječ o životinji koja se inače po nekim drugim propisima smatra domaćom životinjom ili divljom životinjom (npr. propisima o pravilima za držanje životinja u gradovima). Naime, po shvaćanju ovog suda jednaka je opasnost za sudionike u prometu da li se na prometnom kolniku nalazi krava, pas, konj, srna, medvjed ili neka treća veća životinja. Pored toga, ako se ograda autoceste pravilno održava, onda niti jedna od tih životinja ne može pristupiti kolniku“.

32. Osim toga, tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja platio cestarinu radi korištenja autoceste uz očekivanje da će upravitelj autoceste u skladu sa čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta, kao i čl. 17. Zakona o cestama voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa (i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi br. Pž-3776/22 od 12.09.2023.g.), a čl. 9. Zakona o cestama je propisano da cestarina obuhvaća infrastrukturnu pristojbu koja obuhvaća troškove održavanja i upravljanja, poslovanja i razvoja autoceste, kao i pristojbu za vanjske troškove , navodi da je čl. 17. istog Zakona propisano da se ceste održavaju na način da omoguće sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, dok je Pravilnikom o održavanju cesta propisano da se pod redovitim održavanjem cesta, između ostalog, podrazumijeva nadzor i pregled cesta, redovito održavanje prometnih površina i čišćenje cesta , a u konkretnom slučaju je osiguranik tužitelja zbog stanja autoceste koja nije bila održavana na način da omogući sigurno prometovanje svih sudionika u cestovnom prometu, pretrpio štetu (navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev- x- 230/2012 naveo: "Naime, prema odredbi čl. Zakona o javnim cestama tuženik je dužan naknaditi štetu korisniku javne ceste ukoliko je šteta prouzrokovana stanjem javne ceste, pri čemu se pod pojmom stanja javne ceste podrazumijeva poduzimanje svih radova radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, sukladno odredbama Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta".

33. Na ročištu 16.09.2025.g. niti jedna stranka nije imala prigovora na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Gorana Husinca, te su obje stranke predložile da se glavna rasprava zaključi, a tuženik je predložio da se kao umješač pozove HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška ulica 6 jer je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja]-0000007909 s tim osigurateljem, tužitelj je dodao da je dokazao da je došlo do propusta u održavanju ceste od strane tuženika i da je nalet na čaglja za vozača bio neizbježiv, te je naveo da nije bilo propusta tuženika, da do predmetnog štetnog događaja ne bi ni došlo (predao je sudsku praksu: Pž-1131/24, Pž-2500/24, Pž-591/24 i Pž-2227/23), također je naveo da prijedlog tuženika za pozivanje HOK-OSIGURANJA d.d. Zagreb kao umješača, smatra zakašnjelim, protivio se dostavi police u ovoj fazi postupka, navodeći da je tuženik s predajom police zakasnio, a tuženik se protivio navodima tužitelja, te je naveo da je dokazao da je poduzeo sve potrebne mjere za sprječavanje ulaska životinje na autocestu i da je cesta bila održavana na siguran način za sudionike u prometu, tj. da je šteta nastala bez krivnje tuženika, stranke su ostale kod svojih navoda, te je na ovom ročištu glavna rasprava zaključena.

34. Provedeni su dokazi uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt- 18/43323-3 od 31.12.2018.g. s podacima za upis u glavnu knjigu sudskog registra i izvatkom iz sudskog registra za tužitelja (l. 7-26), u Službenu zabilješku Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod br. 511-11-09-2/6-18/29-2019 od 03.02.2019.g. (l. 27-29, 217-218), u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod br. 511-11-09-3/40-352/19 od 05.03.2019.g. (l. 29- 30), u dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod br. 511-11-09-2/40-1711/20 od 31.12.2020.g. s fotografijama prometne nezgode i oštećenog vozila (l. 31-38), u dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod br. 511-11-09-3/40-1960/19 od 15.11.2019.g. (l. 39), u prijavu i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska od 05.02.2019.g. br. 198203200424 s podacima o prometnoj nezgodi (l. 40-42), u policu osiguranja br. K06820248773 za razdoblje od 28.12.2018.g. do 28.12.2019.g. (l. 43), u prometnu dozvolu za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (l. 44-45), u vozačku dozvolu EČ (l. 46), u Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 03.04.2019.g. (l. 47), u izvadak po transakcijskom računu AGRAM BANKE d.d. – potvrdu od 02.05.2019.g. o izvršenom plaćanju iznosa od 11.639,75 kn (l. 48), u Izjavu o prijeboju (kompenzaciji) br. 16888 od 02.05.2019.g. (l. 49), u fotografije oštećenja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] od 06.02.2019.g. (l. 50-59), u izvid štete br. 198203200424 ADRIATIC OSIGURANJA d.d. od 06.02.2019.g. (l. 60), u dopunski izvid štete ADRIATIC OSIGURANJA d.d. – 1 br. 198203200424 od 19.02.2019.g. (l. 61), u račun P.S.C. Osijek d.o.o. Osijek, br. 778/01/8 od 19.02.2019.g. za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (l. 62), u dopis (regresni zahtjev) tužitelja od 14.05.2019.g. (l. 63), u Uvjete za kasko osiguranje motornih vozila tužitelja (l. 65-80), u rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-6264/2014 od 04.03.2015.g. (l. 95-99), u uporabnu dozvolu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Klasa: UP/I-361-05/03- 01/0135, Urbroj: 531-08/2-1-2-607-04-14 od 30.12.2004.g. (l. 100-106), u putni radni list br. A3ŽU-502/19-265 od 31.01.2019.g. – 01.02.2019.g. (l. 107-108), u ophodarski dnevnik – blok br. tek. god. 1, list br. 62 od 31.01.2019.g. (l. 109), u dnevnik rada – blok br. tek. god., list br. 67 od 31.01.2019.g. (l. 110), u zapisnik Hrvatskih autocesta d.o.o. br. 126 od 01.02.219.g. o prometnoj nesreći s fotografijama oštećenog vozila (l. 111-114), u Izvještaj o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke IVECO DAILY 35S 16D za razdoblje od 01.02.2019.g. 0,01 sati do 01.02.2019.g. 23,59 sati (l. 115-116), u grafički prikaz kretanja ophodarskog vozila reg. oznake [registarska oznaka], marke IVECO DAILY 35S 16D na dan 01.02.2019.g. (l. 117), u kartu Županjskog lovišta (118-119), u presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske: br. Pž-3602/2019 od 21.12.2020.g. (l. 120-123), br. Pž-59/2017 od 22.11.2019.g. (l. 124-127), u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6948/2019 od 01.12.2020.g. (l. 128-131, 170-175), u presudu Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću br. Gž-195/2014 od 11.09.2014.g. (l. 132-134), u presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-9450/15 od 22.02.2017.g. (l. 135-136), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1321/17 od 10.03.2020.g. (l. 142-148), u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 911/2015 od 24.01.2018.g. (l. 150-152), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1254/2018 od 24.11.2020.g. (l. 153-159), u presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi br. Gž 980/2020 od 21.12.2020.g. (l. 160 -161), u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2822/2019 od 18.12.2020.g. (l. 167-169), te br. Pž-7228/2019 od 24.02.2021.g. (l. 176-179), u presudu Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-299/2019 od 10.03.2021.g. (l. 181-183), u presudu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini br. P-229/17 od 03.07.2019.g. (l. 189-193), u presudu Trgovačkog suda u Rijeci br. P-285/2019 od 17.08.2020.g. (l. 194-201), u internetsku stranicu tuženika - postupak u slučaju naleta na životinju na autocesti (l. 202-203), u presudu Trgovačkog suda u Rijeci br. P- 86/2020 od 29.01.2021.g. (l. 204-211), u Zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 01.02.2019.g. (l. 219), u fotografije prometne nezgode i oštećenja vozila (l. 220-226), u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske:br. Pž-391/2021 od 31.03.2022.g. (l. 268-271), u presudu Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-612/2021 od 21.12.2021.g. (l. 272-274), u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž -42/2021 od 26.05.2022.g. (l. 275-277), te br. P-1444/2020 od 15.12.2021.g. (l. 279-285), u izvod iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20.12.2022.g. (l. 286-287), u presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske: br. Pž-2874/2020 od 14.12.2021.g. (l. 288-293), br. Pž- 4322/2021 od 26.01.2023.g. (l. 301-306), br. Pž-3043/2021 od 21.06.2021.g. (l. 307- 314), br. Pž-2822/2018 od 18.12.2020.g. (l. 167-169, 315-318), br. Pž-1778/2022 od 26.07.2023.g. (l. 324-327), br. Pž-3537/2022 od 11.04.2023.g. (l. 328-331), br. Pž- 2767/2022 od 22.12.2022.g. (l. 332-336), br. Pž-3776/2022 od 12.09.2023.g. (l. 337- 341), br. Pž-3915/2023 od 29.11.2023.g. (l. 342-347), u arhivsku sentencu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 886/79 od 12.03.1980.g. (l. 348), u Program zaštite divljači "Mreža autocesta u nadležnosti trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o." za razdoblje od 01.04.2021.g. do 31.03.2031.g. (l. 349-360), u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd 1338/2023 od 12.09.2023.g. (l. 361-364), u presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2500/2024 od 15.05.2025.g. (l. 367-374), br. Pž-96/2024 od 03.06.2024.g. (l. 375-379), br. Pž- 1131/2024 od 01.07.2025.g. (l. 380-384), br. Pž-591/2024 od 15.01.2025.g. (l. 385- 391) i br. Pž-2227/2023 od 06.09.2023.g. (l. 392-397), u policu osiguranja od odgovornosti br. 13-0000007909 za HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb (l. 398-399).

35. Saslušani su zamolbenim putem kod Općinskog suda u Vinkovcima, svjedoci NČ na ročištu **.**.2021.g. i EČ na ročištu 26.01.2022.g., te su njihovi iskazi pročitani.

36. Provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, plovila, dipl. ing. Goranu Husincu, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 24.04.2023.g. (l. 256-260).

37. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a svaki posebno i u svojoj međusobnoj vezi.

38. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

39. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu iznosa od 15.990,75 kn (sada 2.122,34 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 02.05.2019.g. kao regresno potraživanje s obzirom da je ovaj iznos isplatio svom osiguraniku na ime imovinske štete nastale 01.02.2019.g. u prometnoj nezgodi (iz ugovora o osiguranju).

40. Nije sporan nastanak predmetne prometne nezgode 01.02.2019.g.u 03,20 sati i sudjelovanje u istoj osiguranika tužitelja.

41. Sporan je osnov potraživanja jer tuženik spori svoju odgovornost, zatim spori uzročno – posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, tj. spori postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu sa štetnim događajem, a isto tako, tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije upućujući na odgovornost ovlaštenika prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu.

42. Saslušan kao svjedok, EČ, vozač vozila osiguranog kod tužitelja, na ročištu 26.01.2022.g. kod Općinskog suda u Vinkovcima navodi da je na dan prometne nezgode bio zaposlen kao vozač taxija „Cammeo“ i da je toga dana vozio stranku iz Vinkovaca za Slavonski Brod, a da se štetni događaj dogodio na autocesti Bregana – Lipovac, kod mjesta Sikirevci, prilikom njegovog povratka iz Slavonskog Broda za Vinkovce, u noći, oko 3, pola 4 ujutro, naveo je da ništa nije vidio i da je samo odjednom osjetio nalet na automobil, nakon čega je zaustavio automobil, a sljedeće čega se sjeća je da je naišao na djelatnike HAC-a koji su bili sa suprotne ceste, nakon 5 - 10 minuta nakon same nesreće, sjeća se da su bila dva djelatnika HAC-a i da su oni napravili očevid na licu mjesta i utvrdili da je došlo do naleta na divlju životinju – čaglja, naveo je da se sjeća da na tom mjestu ima zaštitna ograda, da je ova divlja životinja bila ogromna, oko 30 - 40 kg i iznimno snažna jer je imao osjećaj kao da mu je podigla auto (smatra da su se okolnosti drugačije poklopile, da je mogao i poginuti), također je naveo da su mu djelatnici HAC-a rekli da postoji zaštitna ograda kojoj je funkcija da spriječi ovakve nalete, no svjedok je naveo da je ova životinja svejedno nekako zaobišla ovu ogradu, tj. misli da je zapravo prošla ispod zaštitne ograde jer je vidio nekakav kanal uz zaštitnu ogradu.

43. Kako je bila sporna odgovornost tuženika, provedeno je prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, tj. prometne nezgode i visine štete po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. prometa, Goranu Husincu, vještaku za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila koji je u svom nalazu i mišljenju ne temelju dokumentacije u spisu naveo da je uslijed predmetnog štetnog događaja na vozilu tužitelja bio oštećen prednji kraj, pobliže opisano u Izvidu štete, da je kolnik na mjestu nezgode ravan i pregledan, širine 11 metara, te da je podijeljen središnjom linijom na dva prometna traka namijenjena kretanju vozila u jednom smjeru i da postoje zaustavne trake, zatim da se s desne strane kolnika, gledajući iz smjera kretanja vozila, nalazi zaustavna traka širine 2 metra, nakon čega se nadovezuje travnata površina od oko 1,5 m, te zaštitna ograda i nepregledna livada, a s lijeve strane se nalazi razdjelni pojas autoceste dok je u pogledu tragova na mjestu štetnog događaja, vještak naveo da na mjestu događaja nisu pronađeni tragovi otpalih krhotina plastike sa vozila, ali je pronađen uginuli čagalj, a tragovi kočenja vozila - također nisu pronađeni.

44. U pogledu sudarnog položaja (približnog), vještak je našao da prema oštećenjima vozila i konfiguraciji terena - proizlazi da je vozilo svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na čaglja koji je nailazio vozilu od desna na lijevo, a nalet se dogodio na desnom kolničkom traku.

45. U pogledu dinamike naleta, stalni sudski vještak, dipl. ing. Goran Husinec je naveo da se EČ kretao osobnim vozilom Dacia, auto cestom A3 Bregana - Lipovac, mjesto Sikirevci, južni kolnik i da je dolaskom do 255. km + 50 metara, s njegove desne strane ispod zaštitne odbojne ograde iz trave istrčao je čagalj, te je počeo prelaziti kolnik s desne na lijevu stranu, a prema oštećenju vozila, mjesto naleta vozilom na čaglja bilo je oko 4 metra udaljeno od ograde.

46. U pogledu brzine kretanja čaglja, vještak je naveo da se radilo o brini od 5,6 m/s.

47. U pogledu brzine kretanja vozila, vještak je naveo da vozilo na kolniku nije ostavljalo tragove kočenja pa da se iz tog razloga ne može utvrditi kojom se brzinom vozilo kretalo prije naleta ako se prije naleta kretalo brzinom kao i u trenutku naleta, pri čemu u spisu nema podataka o mjestu zaustavljanja vozila u odnosu na mjesto naleta odnosno nema utvrđenih tragova na kolniku koji bi ukazivali na mjesto zaustavljanja vozila u odnosu na mjesto naleta.

48. U pogledu vremena kretanja čaglja u vidokrugu vozača, vještak je naveo da vrijeme mogućeg uočavanja čaglja od strane vozača nije jednako vremenu prelaska čaglja od mjesta nastanka opasnosti pa do mjesta naleta jer se on prema niskim oštećenjima vozila - provukao ispod ograde, te je na toj visini u noći - za vozača bio nevidljiv.

49. Stoga je stalni sudski vještak zaključno dao mišljenje da je čagalj za vozača u mraku bio nevidljiv jer je to niska životinja nereflektirajuće boje dlake koja se stopi s prirodom, a u spisu nema elemenata koji bi ukazivali na to da je vozač vozio brzinom većom od dozvoljene.

50. U pogledu visine štete, vještak je dao mišljenje da su ukupni troškovi popravka vozila, tj. da je ukupna visina štete 2.638,36 EUR (bez poreza na dodanu vrijednost), a s navedenim porezom od 659,59 EUR, troškovi popravka iznose ukupno 3.297,95 EUR.

51. Sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Gorana Husinca jer je isti dan jasno, pregledno, objektivno, na temelju stručnog znanja i pravila struke, na temelju dokumentacije u spisu, a niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

52. Prema tome, na temelju nalaza i mišljenja vještaka - razvidno je da je do ove nezgode došlo, a posljedično tomu i do oštećenja automobila osiguranika tužitelja, uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divlju životinju – čaglja koji je za vozača, osiguranika tužitelja, u mraku bio nevidljiv s obzirom da se radi o niskoj životinji nereflektirajuće boje dlake koja se stapa s prirodom, pri čemu, u spisu nema elemenata koji bi ukazivali na to da je vozač vozio brzinom većom od dozvoljene.

53. Odredbom ćl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15, 108/17., 70/19. i 42/20.) određeno je da je »autocesta« javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila, koja ima dvije fizički odvojene kolničke trake (zeleni pojas, zaštitnu ogradu i sl.) za promet iz suprotnih smjerova sa po najmanje dvije prometne trake širine najmanje 3,5 m, a s obzirom na konfiguraciju terena – i po jednu traku za zaustavljanje vozila u nuždi širine najmanje 2,5 m (...) kojom je omogućen siguran prometni tok vozila brzinom od najmanje 80 km/h i koja je kao autocesta označena propisanim prometnim znakom, a odredbom čl. 139. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da se autocestom, brzom cestom i cestom namijenjenom isključivo za promet motornih vozila ne smiju kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli i životinje, pomoćna pješačka sredstva, kao ni vozila koja ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 60 km/h.

54. Odredbom čl. 17. Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) određeno je između ostalog da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način: – da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu, a čl. 81. st. 1. Zakona o cestama je određeno da Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona, te je odredbom čl. 81. st. 3. određen predmet poslovanja Hrvatskih autocesta d.o.o., između ostalog, i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. (tog) Zakona, autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama, kojom odredbom čl. 26. st. 1. je određeno da su poslovi održavanja javnih cesta u smislu Zakona, između ostalih: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, te ophodnja.

55. Odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 90/19) propisano je da prometnu opremu na cestama čine između ostalog, i zaštitne žičane ograde, a odredbom čl. 78. st. 1. Pravilnika je određeno između ostalog da su zaštitne žičane ograde, tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa: – od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste, a st. 7. je određena visina ograde - maksimalno do 2,45 m (kada se na zaštitnu žičanu ogradu dodaju nastavci, u tom slučaju na zaštitnu žičanu ogradu mogu se dodati najviše tri nastavka na međusobnom razmaku od 15 cm).

56. Odredbom čl. 26. Pravilnika o održavanju cesta (NN 90/14) određeno je da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste, obavlja poslove redovitog održavanja ceste na način da istu čisti i nadopunjuje, zamjenjuje ili popravlja dotrajalu, oštećenu, manjkavu ili nestalu prometnu signalizaciju i opremu nosećih dijelova odnosno konstrukcije, da prometnu signalizaciju i opremu na cesti održava tako da se osigura njena potpuna funkcionalnost i vidljivost, kao i da udovolji svim zahtjevima koji proizlaze iz pozitivnih propisa kojima je regulirana sigurnost cestovnog prometa, kao i prometna signalizacija i oprema na cestama, a odredbom čl. 20. st. 2. tog Pravilnika određeno je da je ophodarska služba dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste (ona prema st. 3. čl. 20. obavlja i manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste, koje je u mogućnosti obaviti s propisanom opremom i raspoloživim sredstvima, te je podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima obvezna zapisati i na propisani način pohraniti, te dostaviti upravitelju ceste).

57. Prema odredbi čl. 3. st. 1. al. 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), ophodnja javnih cesta uspostavlja se i obavlja najmanje: – tri puta dnevno na autocestama i brzim cestama, a prema odredbi čl. 10. učestalost ophodnje ovisna je o vrsti javne ceste, prometnom opterećenju (PGDP) i strukturi prometa i u pravilu, između ostalog se obavlja: – na autocesti i brzoj cesti, svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata, te se prema odredbi čl. 12. Pravilnika, ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, sukladno čl. 10. ovoga Pravilnika, a prema čl. 44. Pravilnika, ophodar mora nakon ophodnje unijeti u ophodarski dnevnik sve informacije o stanju i prohodnosti javne ceste kao i sve događaje uočene na ophodarskoj dionici.

58. Zatim je odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 – dalje Zakon o cestama) koji je bio na snazi u trenutku prometne nezgode određeno da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 5/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a u smislu ove odredbe, pretpostavke odgovornosti za štetu su postojanje štete, štetne radnje, uzročno - posljedične veze između štetne radnje i štete, protupravnost i krivnja, pri čemu se krivnja presumira.

59. Prema tome, kako je odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o cestama određeno da Hrvatske autoceste d.o.o., tj. tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava (osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama Zakona), a prema odredbi čl. 81. st. 3. - predmet poslovanja tuženika je između ostalog i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. kojom odredbom je u st. 1. određeno da su poslovi održavanja javnih cesta u smislu Zakona, između ostalih: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, te ophodnja, to je tuženik odgovoran za štetu zbog naleta na divljač, temeljem odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama, a teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa je na strani tuženika.

60. Na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022.g. zauzeto je stajalište u pogledu odgovornosti za štetu pravne osobe koja upravlja javnom cestom nastalu naletom divljači na vozilo na autocesti i teretu dokazivanja koje glasi:

"Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste“.

61. Iz putnog radnog lista br. A3ŽU-502/19-265 od 31.01.2019.g. – 01.02.2019.g. (l. 107-108) razvidno je da je 31.01.2019.g. za pravac kretanja - relaciju

V. Kopanica – TJO Županja – Lipovac upisano vrijeme polaska vozila reg. oznake [registarska oznaka] dana 31.01.2019.g. (iz V. Kopanice) u 19,15 sati, a dolazak (u TJO Županja) u 0,30 sati, zatim dana 01.02.2019.g. polazak (iz TJO Županja) u 02,45 i dolazak (u V. Kopanicu) u 03,30 sati, zatim polazak iz V. Kopanice u 03,30 sati i dolazak u Lipovac u 5,35 sati, a na kraju je u rubrici „primjedbe i napomene“ napisano: “- prom. nezgoda (nalet na čaglja) 255 + 100 (D)“.

62. Iz ophodarskog dnevnika od 31.01.2019.g. (blok br. tek. god. 1, list br. 62) na l. 109 je u pogledu podataka o prometnim nezgodama navedeno (ono što je vidljivo): "255 + 100 ....nalet na čaglja“.

63. Također je i iz dnevnika rada, blok br. tek. god., list br. 67 od 31.01.2019.g.

– ophodar NČ - na dionici V. Kopanica (l. 110) – Lipovac razvidno da je upisano izvješće o stanju na autocesti: „u 5,40“ na „255 + 100 D“ kilometru “nalet na divljač (čagalj) očevid PP Sl. Brod (zapisnik sačinjen)“, a u zapisniku tuženika br. 126 od „01.02.219.g. u 03:15:00“ sati s fotografijama oštećenog vozila (l. 111-114) se navode podaci o prometnoj nesreći, autocesti, dionici i stacionaži: "255, 100 km“, strana kolnika: „desna“ oštećenom vozilu, te vozaču BČ, kao posljedica nesreće se navodi: „materijalna šteta“, a kao tip nesreće: „nalet na divljač“ dok je u rubrici „uzrok nesreće“ – upisano: „nepredvidiva opasnost na cesti“.

64. Iz izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka] IVECO DAILY 35S 16D od 01.02.2019. - 0,01 sati do 01.02.2019. 23,59 sati (l. 115-116) je razvidno da je ophodarsko vozilo iz HAC baze Županja krenulo u 2:52 sata i da je došlo u Sikirevce u 3:20:33, te da je dalje vršilo ophodnju na predmetnoj dionici do 23:47:52 sata i da je u tom vremenu navedeno vozilo razvijalo brzinu od 33 km/h do 96 km/h.

65. Stoga je iz ove dokumentacije tuženika, tj. iz putnog radnog lista br. A3ŽU- 502/19-265 od 31.01.2019.g. – 01.02.2019.g. (l. 107-108), iz ophodarskog dnevnika od 31.01.2019.g. - blok br. tek. god. 1, list br. 62 (l. 109), iz dnevnika rada, blok br. tek. god., list br. 67 od 31.01.2019.g., te iz izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka] IVECO DAILY 35S 16D od "01.02.2019.

- 0,01 sati do 01.02.2019. 23,59" sati (l. 115-116) - razvidno da je ophodarska služba tuženika vršila ophodnju predmetnog dana, odnosno 31.01.2019.g. do 01.02.2019.g. do 23:47:52 - prije i poslije predmetne prometne nezgode, a ophodar NČ je u svom iskazu, saslušan na ročištu 24.11.2021.g. kod Općinskog suda u Vinkovcima naveo da je tog dana obavio ophodnju, odnosno dvije ophodnje koje je dužan obaviti u smjeni, te da je po nastanku štetnog događaja izašao na teren i obavio očevid i da je prilikom izlaska na teren utvrdio da žica zaštitne ograde nigdje nije oštećena pa je naveo da smatra da je životinja istu preskočila jer je ograda visoka 140 cm, međutim, iz navedene dokumentacije tuženika, tj. iz ophodarskog dnevnika, putnog radnog lista i dnevnika rada ophodara – nije razvidno da bi ophodar NČ zabilježio pregled zaštitne žičane ograde nakon prometne nezgode, kako je to naveo u svom iskazu.

66. Osim toga, pri većim brzinama od 40 km/h do 96 km/h, a koje su razvidne iz Izvještaja o putovanjima i vožnjama na l. 115-116 za predmetno ophodarsko vozilo

– prema stavu ovog suda, nije moguće kvalitetno pregledati zaštitnu žičanu ogradu, pri čemu tuženik i nije dostavio dokaz da bi ophodnja pregledavala zaštitnu žičanu ogradu i u razdoblju koje je neposredno prethodilo ovoj prometnoj nezgodi, dakle, prije prometne nezgode - niti je to u dnevniku rada i u ophodarskom dnevniku konstatirano.

67. U pogledu pozivanja tuženika na uporabnu dozvolu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Klasa: UP/I-361-05/03-01/0135, Urbroj:

531-08/2-1-2-607-04-14 od 30.12.2004.g. (l. 100-106) u kojoj se navodi da se ista odnosi na dionicu autoceste Zagreb – Lipovac od 412 km + 400 m do 438 km + 350 m, a prometna nezgoda se dogodila na 255 km + 50 m , tako da tuženik nije dostavio dokaz da se uporabna dozvola odnosi upravo na ovaj dio autoceste, a osim toga, treba reći da bez obzira na postojanje građevinske i uporabne dozvole za izvedbu zaštitne ograde i predviđene tehničke karakteristike, činjenica je da se u predmetnom slučaju divljač (čagalj) našla na autocesti na kojoj se ne smije naći, te da je čagalj očito ili prošao kroz ogradu ili ju je preskočio ili se provukao ispod ograde, tako da tuženik i pored postavljanja zaštitne ograde – nije dokazao da bi poduzeo adekvatne zaštitne mjere koje bi čaglja spriječile da dođe na autocestu, s obzirom da je teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa - na tuženiku, koji protivno čl. 219. ZPP-a, nije dokazao da bi ih poduzeo.

68. Stoga je s obzirom na utvrđene činjenice, tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja (nije osnovan prigovor u pogledu pasivne legitimacije tuženika jer je tuženik taj koji je odgovoran za održavanje autoceste i sigurnost autoceste za promet koji se na njoj odvija) jer tuženik nije dokazao da bi poduzeo zaštitne mjere u mjeri u kojoj bi one spriječile dolazak čaglja na autocestu, pri čemu sama činjenica da se čagalj zatekao na autocesti, ukazuje upravo na propust tuženika u provedbi zaštitnih mjera pa tako i u pogledu zaštitne žičane ograde - jer da je tuženik doista poduzeo sve mjere i da je zaštitna ograda bila pravilno postavljena ili da na njoj nije bio procjep ili da ni je bila rupa ili pak prokop ispod ograde, tada čagalj ne bi mogao pristupiti na samu autocestu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-X 230/2012 od 8. studenoga 2012.g., a također tako i stav sa sjednice odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022.g.), te je kako je navedeno, obveza tuženika koji upravlja autocestom - održavanje autoceste na način koji omogućava siguran promet (za korištenje autoceste se plaća i naknada, upravo i iz razloga da bi vožnja po istoj bila sigurna i da se na njenom prostoru ne nađe ono što na autocesti ne smije biti, dakle i divljač) pa je primjenom odredbe čl. 50. Zakona o cestama u vezi odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a i čl. 1090. ZOO-a, te temeljem odredbe čl. 963. ZOO-a tužitelju dosuđen utuženi iznos od 2.122,34 EUR (ranije 15.990,75 kn) koji se svakako nalazi u iznosu od 2.638,36 EUR koji prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Gorana Husinca predstavlja štetu (trošak popravka vozila), zajedno sa zateznim kamatama od dana isplate naknade iz osiguranja koji dan je razvidan iz potvrde AGRAM BANKE d.d. od 02.05.2019.g. o izvršenom plaćanju iznosa od 11.639,75 kn (sada 1.544,86 EUR) - l. 48 i iz međusobne kompenzacije br. 16888 od 02.05.2019.g. između tužitelja i osiguranika UniCredit Leasing Croatia d.o.o. za iznos od 4.351.00 kn (sada 577,48 EUR) - l. 49 (tuženik nije prigovarao dospjeću ovog iznosa niti tijeku zatraženih kamata), sve sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a prema kojoj obveza naknade štete dospijeva u trenutku nastanka štete, po stopi za ostale odnose, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

69. Tužitelj je imao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (tbr. 7 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), sastava podneska od 26.04.2021.g., te od 19.05.2021.g. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 8 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23 – obrazloženi podnesci), zastupanja na ročištu 24.05.2021.g., 04.10.2021.g., 24.11.2021.g., 26.01.2022.g., te 16.09.2025.g. u iznosu od po 200,00 EUR (tbr. 9 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), sastava podneska od 09.05.2023.g. u iznosu od 50,00 EUR (tbr. 8 toč. 4 odvj. tar. NN 138/23 - ostali podnesci) jer tužitelj ovim podneskom ponavlja osnovne navode vještaka i dostavlja sudsku praksu, zatim sastava podneska od 25.01.2024.g. u iznosu od 50,00 EUR (tbr. 8 toč. 4 odvj. tar. NN 138/23 - ostali podnesci) - kojim tužitelj dostavlja sudsku praksu, a očitovanje u pogledu uporabne dozvole, tužitelj je mogao dati u podnescima od 26.04.2021.g. (kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženika) i u obrazloženom podnesku od 19.05.2021.g. (za koji mu je dosuđen trošak po tbr. 9 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23), zatim je imao trošak pdv-a 25% u iznosu od 398,00 EUR, troška vještačenja od 398,00 EUR, sudske pristojbe na tužbu u plaćenom i potrebnom iznosu od 33,84 EUR (50% e-komunikacija), te na ovu presudu u iznosu od 33,84 EUR (50% e komunikacija) pa mu je ovaj trošak i dosuđen temeljem čl. 154. st. 1. ZPP -a i čl. 155 ZPP-a.

70. Trošak sastava podneska od 08.07.2021.g. tužitelju nije dosuđen jer se u ovom podnesku tužitelj očituje u odnosu na prigovor u pogledu pasivne legitimacije lovačkog društva, no ovaj prigovor je tuženik iznio već u odgovoru na tužbu pa nije bilo nikakve zapreke da se tužitelj očituje na ovaj prigovor i iznese činjenice koje se tiču tog prigovora u obrazloženom podnesku od 26.04.2021.g. kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženika ili u obrazloženom podnesku od 19.05.2021.g. (za koje podneske mu je dosuđen trošak po tbr. 9 toč. 1 odvj. tar. NN 138/23) pa trošak sastava ovih podnesaka prema čl. 155. ZPP-a nije bio potreban.

U Zagrebu, 31. listopada 2025.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1., 3., 4. i 5. ZPP-a)

DNA: tužitelju po pun.

tuženiku izravno.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte