Poslovni broj: Us I-1261/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Vlahu Bassegli Gozze, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HSS, državljanin [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, H [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB 36162371878, radi šutnje uprave, 31. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 7. travnja 2025. ovom Sudu podnio tužbu radi ocjene zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o pravu stranke, odnosno da postupi prema propisu iz područja upravnog prava , a vezano uz propuštanje donošenja odluke po njegovom zahtjevu od 12. veljače 2025., za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina [adresa], HSS. Svoj zahtjev tužitelj temelji na članku 91. stavku 5. Zakona o strancima (Narodne novine broj: 133/20., 114/22. i 151/22.) , u svezi s člankom 101. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.) , smatrajući kako je tuženik bio u obvezi svoje rješenje donijeti u roku od 15 dana od dana podnošenja njegovog zahtjeva, odnosno do 28. veljače 2025. Budući da tuženik u zakonom određenom roku nije odlučio o njegovom zahtjevu pokrenut je ovaj upravni spor. Predlaže Sudu da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da odluči o njegovom zahtjevu, uz nadoknadu troškova upravnog spora.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako se rokovi propisani člankom 91. stavkom 5. Zakona o strancima, mogu smatrati isključivo instruktivnim, a ne prekluzivnim, budući da je u konkretnom postupku potrebno obaviti niz radnji koje i nisu u njegovoj nadležnosti, primjerice provođenje sigurnosnih provjera. Iz ovog razloga je mišljenja kako su rokovi koji u ovom slučaju dovode do njegove obveze donošenja rješenja i koji se mogu smatrati prekluzivnima, isključivo rokovi propisani Zakonom o općem upravnom postupku. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
3. Tužba nije dopuštena.
4. Člankom 91. stavkom 7. Zakona o strancima propisano je da o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona policijska uprava, odnosno policijska postaja, dužna je odlučiti u roku od petnaest dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
5. Razmatranjem citiranog propisa ovaj Sud zauzima stav kako je naprijed citiranim određenjem ustanovljen rok koji isključivo instruktivno uređuje obvezu donošenja odluke, bez drugih određenja koja bi mogućim učinila utvrđenje osnovanosti zahtjeva za ocjenom zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o pravu iz područja upravnog prava. Naime, citirano određenje ne propisuje obvezu javnopravnog tijela da dostavi svoju odluku, a što je uostalom pretpostavka za pokretanje upravnog spora iz članka 101. Zakona o općem upravnom postupku. Iz ovog razloga instruktivna norma specijalnog propisa, koja i ne sadrži posljedice propuštanja djelovanja po istoj, za ocjenu zakonitosti propuštanja i nije relevantna, jer donošenje odluke bez njene dostave ne omogućuje podnositelju zahtjeva pravnu sigurnost u njegovu procesnu poziciju, niti Sudu omogućuje da točno utvrdi sporne činjenice. Suprotno navedenom Općim postupovnim propisom takva okolnost jasno je naznačena.
6.1. Člankom 101. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da je službena osoba dužna, u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke, rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
6.2. Člankom 101. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku određeno je da ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.
6.3. Člankom 40. stavkom 2. Zakona propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.
7. Ne ulazeći u razloge uniformnog određenja rokova za sva upravna rješenja po zahtjevu stranke i ukazujući tuženiku kako se ti rokovi specijalnim zakonom prekluzivno ,ne samo instruktivno, mogu i propisati u duljem, a ne samo kraćem, trajanju ukoliko za takvo produljenje postoji potreba, Sud nalazi kako naprijed citirana odredba Zakona o općem upravnom postupku sadrži sve elemente po kojima se može ocijeniti zakonitost propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o pravu iz područja upravnog prava, budući je istom jasno određeno kako u propisanom roku rješenje mora biti doneseno, ali i dostavljeno stranci postupka. Upravo propuštanje dostave na određen dan uspostavlja jasne procesne pozicije i smatra se konačno propustom tuženika.
8. Stoga i temeljem općeg zakonskog određenja Sud prvotno uočava kako u ovom predmetu i nije sporno da je zahtjev tužitelja bio uredan, odnosno podoban za meritorno odlučivanje. Isto tako Sud uočava kako je zahtjev stranke upravnog postupka podnesen 12. veljače 2025. te da je stoga rok za donošenje i dostavu rješenja trebao proteći 22. travnja 2025. Budući da je tužba podnesena 7. travnja 2025., Sud utvrđuje kako je ista podnesena prijevremeno.
9. Člankom 46. stavkom 1. točkom 1. Zakona o upravnim sporovima, (Narodne novine, broj 36/24.) propisano je da će Sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi: da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.
10. Kako je Sud u ovom sporu utvrdio da je tužba podnesena prijevremeno, odlučeno je kao u točki I izreke ovog rješenja.
11. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbačen tužbeni zahtjev za ocjenu zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o pravu stranke, odnosno da postupi prema propisu iz područja upravnog prava, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
Zagreb, 31. listopada 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog Rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja.
DNA:
1. Odvjetnik Matija Bartol, [adresa],
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,
3. U spis
