REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Belom Manastiru
31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53
P-781/2021-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojević, u pravnoj stvari tužitelja Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, Lug, [adresa], OIB:68677215945, zastupana po punomoćniku Attili Čokoliću odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Reformatorska-Reformatska crkvena općina Kopačevo, Kopačevo, [adresa], OIB:42464132928, zastupana po punomoćniku Krešimiru Rastija odvjetniku iz Osijeka, radi prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne rasprave 15. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 31. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68677215945, vlasnik na nekretninama, a koje su upisane na ime i vlasništvo tuženika Reformatorska-Reformatska crkvena općina Kopačevo sa sjedištem u [adresa], OIB: 42464132928, i to kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica u selu površine 1531 m2; kčbr. [katastarska čestica] u naravi crkva, kuća i dvor površine 3907 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]; kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Nađ Čer površine 20864 m2; kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Nađ Čer površine 35385 m2; kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Čonka Bika površine 39567 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], a čime je tužitelj u odnosu na pravo vlasništva tuženika ovlašten temeljem ove presude ishoditi upis svoga prava vlasništva na nekretninama upisanim na ime vlasništva tuženika, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 5.304,30 eur sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj da je vjerska zajednica koja više stoljeća djeluje na prostoru Republike Hrvatske, još od XVI. st. kada se reformacija iz Mađarske proširila i na hrvatske zemlje. Navodi da je uvijek djelovala jedna Reformirana crkva koja je bila organizirana kroz biskupije, a zavisno o veličini države, ovisilo je koliko će biskupija biti ustrojeno. Dok je postojala SFR Jugoslavija, postojala je samo jedna reformirana crkva kao zemaljska, sa jednom biskupijom, u Feketiću, u Vojvodini. Osamostaljenjem Republike Hrvatske i Reformirana crkva je uvidjela nužnost uređenja svoje vjerske zajednice unutar granica sada međunarodno priznate nove države. Reformirana crkva u Hrvatskoj je ustrojila svoju crkvenu strukturu i organizaciju na tlu Republike Hrvatske. Sjedište crkve, odnosno biskupije je svoje sjedište postavila u Vinkovcima, kasnije u [adresa], a nastavile su sa djelovanjem sve one crkvene općine koje su postojale i prije Domovinskog rata, tj. prije odvajanja reformirane crkve u Hrvatskoj od Reformirane crkve u Jugoslaviji. Stvaranjem hrvatske države 1991. reformirana crkva na tlu Hrvatske je samo slijedila svoju višestoljetnu povijest i akceptirala novu političku stvarnost, te postala Reformirana kršćanska (kalvinska) crkva u Hrvatskoj, kojoj je sada i biskupija – crkveni centar, bila u Republici Hrvatskoj. To se službeno dogodilo 30. siječnja 1993. Pod nazivom Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj, s tim da je kasnije naziv nadopunjen i pridjevom „kalvinska“, pa je sadašnji cjelokupni naziv crkve tužitelja Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj i uspostavljeni su i puni odnosi sa hrvatskom državom, koju zastupa Vlada RH. Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj i Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa“ je zaključen 4. srpnja 2003. te je od tada do danas na snazi. Bitan je i uvid u Registar vjerskih zajednica koji se vodi kod Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, a gdje je tužitelj registriran pod brojem 6, a niži organizacijski oblici od broja 6.1 do 6,26. Navodi da tuženik, odnosno njegova krovna vjerska organizacija Reformatska kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj, čiji je tuženik niži organizacijski oblik, registrirana je u istom registru pod brojem 20. Prvi redni brojevi u tom registru su rezervirani za tzv. historijske vjerske zajednice (crkve) koje djeluju na prostoru Republike Hrvatske više stoljeća, a iza broja 10, one koje su kasnije nastale, uglavnom u suvremeno doba ili nisu djelovale u prošlosti na tlu Hrvatske. Tako su tužitelj, tj. njegovi prethodnici izgradili i zgradu crkve i župnog dvora u [adresa], te stekli i nešto poljoprivrednog zemljišta koje isključivo služi za uzdržavanje same crkvene organizacije u selu [adresa]. Tužitelj je stekao nekretnine i to: kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica u selu površine 1531 m2; kčbr. [katastarska čestica] u naravi crkva, kuća i dvor površine 3907 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]; kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Nađ Čer površine 20864 m2; kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Nađ Čer površine 35385 m2; kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Čonka Bika površine 39567 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. Trenutno je na opisanim nekretninama upisan tuženik koji je iskoristio dodjelu brojeva OIB. Prema pravnom stavu Vlade Republike Hrvatske, Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama, koje slijedi iz Mišljenja o pravnom sljedništvu i kontinuitetu postojanja svoje vjerske zajednice, koje je imenovana komisija donijela dopisom od 14. srpnja 2005., broja: 563-08-/2-05, utvrđeno je između ostalog da je Reformirana kršćanska (kalvinska) crkva u Hrvatskoj – ovdje tužitelj jedini pravni slijednik na području Republike Hrvatske Reformatske hrišćanske crkve u Jugoslaviji, a koja je bila pravni slijednik Reformirane kršćanske crkve u Kraljevini Jugoslaviji, što proizlazi i iz Zaključka Vlade Republike Hrvatske od 23. prosinca 2004. Prema tome, tužitelj je i isključivi vlasnik svih nekretnina koje su nekada ranije bile u vlasništvu Reformirane crkve na području Republike Hrvatske, bez obzira kako su u pojedinačnim zemljišnim knjigama bile upisivane. Kako je tuženik bez provedenog dokaznog postupka, već samo kroz formalistički zemljišnoknjižni postupak temeljem zamolbe stekao upis prava vlasništva (temeljem zk. rješenja), a koje je suprotno upravo mišljenju Vlade Republike Hrvatske jer je tužitelj vlasnik svih nekretnina na području cijele Republike Hrvatske, pa tako i nekretnina iz ove tužbe, tužitelj predlaže da naslovni sud utvrdi da tužitelj temeljem ove presude ishodi upis svoga prava vlasništva na nekretninama upisanim na ime vlasništva tuženika.
2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je tužba nedopuštena i da je u ovoj pravnoj stvari Županijski sud u Osijeku već donio pravomoćno rješenje o ispravci naziva vlasnika pod br. Gž-3556/2011-2 od 22. prosinca 2011. te pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku br. P-589/2018-10 potvrđenu presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1619/2020-2 kojom je pravomoćno utvrđeno vlasništvo tuženika. Neistinite su tvrdnje tužitelja da se radi o nezakonitom upisu tuženika. Tuženik je različitim nazivima, ali uvijek kao Crkvena općina odnosno župa bio vlasnik svoje nekretnine a nikada to nije bila vjerska zajednica bilo kojeg naziva. Tužitelj svojim nazivom nikada nije bio titular prava vlasništva nad predmetnom nekretninom te u tome smislu ne može tražiti brisanje tuženika u zemljišnim knjigama niti vlasništvo na nekretnini jer niti jednom pravom radnjom istu nije stekao. Navodi da tužitelj nije pravni slijednik Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji. Reformirana crkva ustrojila se 30. siječnja 1993., ne radi se o vjerskoj zajednici tužitelja već o vjerskoj zajednici u čijem je sastavu tuženik. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj evidentirala se tek 4. ožujka 1999. pod matičnim brojem [matični broj] da bi 2005. promijenila naziv u Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj. Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj promijenila je naziv u Reformirana kršćanska crkva Mađara u Hrvatskoj na svojoj Sinodi 12. lipnja 1999. te i danas djeluje istim matičnim brojem kao i 1993. Te činjenice nepravomoćno je potvrdio i Trgovački sud u Osijeku u predmetu br. P-151/2019-41 od 29. studenog 2019. Navodi da tužitelj nikada nije bio vlasnik predmetne nekretnine već isključivo tuženik. Vjerska zajednica nije nositelj prava vlasništva reformatske župe, ukoliko je imovina upisana na ime župe odnosno crkvene općine. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige nigdje se neće naći da je vjerska zajednica bilo kojeg naziva (nazivom sada tužitelja) bila ikada upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama već je to isključivo bio tuženik kao crkvena općina. Navodi da Ugovor s Vladom Republike Hrvatske nije dokaz prava vlasništva. Što se tiče upisa u Registar, navodi da niti u jednom zakonu se ne spominju nekakve povlaštene "historijske vjerske zajednice". Komisija za odnose s vjerskim zajednicama ne može potvrđivati pravno sljedništvo niti vlasništvo vjerskih zajednica i župa. Navodi da je u nekoliko sudskih postupaka nedvojbeno utvrđeno da je tuženikov sadašnji naziv zakonito upisan odnosno ispravljen u zemljišnim knjiga te da tužitelj nikada nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, niti je dokazao da je istu stekao, te predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbaci u cijelosti kao nedopušten odnosno da tužbu odbije.
3. Sud je proveo dokaze čitanjem zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] na listu 7. -8. spisa, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na listu 9. spisa, ispis iz evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj na dan 14.10.2020. na listu 10. -11. spisa, dopisa Komisije za odnose s vjerskim zajednicama od 14. srpnja 2005. na listu 12. -13. spisa, dopisa Komisije za odnose s vjerskim zajednicama od 28. siječnja 2013. na listu 14.-15. spisa, presudu Općinskog suda u Osijeku br. P-859/2018-10 od 3. listopada 2019. na listu 25.-35. spisa, presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1619/2020-2 od 16. lipnja 2020. na listu 36.-41. spisa, presudu Trgovačkog suda u Osijeku br. P-151/2019-41 od 29. studenog 2019. na listu 42.-49. spisa, presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1149/07-2 od 18. lipnja 2008. na listu 50. -53. spisa, br.Rev-1203/08-3 od 25. studenog 2009. na listu 54. -57. spisa, dopise Komisije za odnose s vjerskim zajednicama od 15. lipnja 2005. na listu 58. spisa, 1. ožujka 2011. na listu 59. spisa i 13. studenog 2017. na listu 60. spisa, obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u od 4. ožujka 1999. na listu 61. spisa, obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u u 2007. od 23. rujna 2014. na listu 62. spisa, obavijesti o razvrstavanju organizacija-zajednica po djelatnostima od 24. veljače 1993. na listu 63. spisa, obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u u 2007. od 14. ožujka 2011. na listu 64. spisa, obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u u 2007. od 15. travnja 2010. na listu 65. spisa, obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u u 2007. od 11. svibnja 2021. na listu 66. spisa, Ustav Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Republici Hrvatskoj na listu 67. spisa, presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1447/2020-6 od 29. lipnja 2021. na listu 76. -81. spisa, Odluku Reformirane kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj od 3. siječnja 2022. na listu 83. spisa, potvrda Reformirane kršćanske crkve Mađara u Hrvatskoj od 28. ožujka 2022. na listu 84. spisa, kaznena prijava protiv ZOU na listu 89. -93. spisa, rješenje Središnjeg državnog ureda za upravu od 31. ožujka 2005. na listu 103.-1047. spisa, saslušanjem svjedoka ZO na listu 105.-106. spisa, NO na listu 106. spisa, ŠO na listu 107. spisa, DO na listu 107. spisa, rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3626/2023 od 6. ožujka 2024. na listu 111. -116 spisa i presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž Zk-212/2024-3 od 24. listopada 2024. na listu 122. - 127. spisa.
4. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza kao cjeline, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.
5. Svjedok ZO osobno saslušan navodi da je za vrijeme rata ostao na području Baranje. Nakon rata, po povratku izbjeglica svi su bili jedna crkva.1999. bila je sinoda na kojoj je došlo do razdora. Oko 10 godina je bio član tzv. keteševe crkve, ovdje tuženika, a kasnije je shvatio da ih je prevario. Vratio se u kršćansku kalvinsku crkvu. Oni su 1999. osnovali Mađarsku crkvu. Bio je član crkvenog odbora tzv. keteševe crkve a kada su se 2010. posvađali on ih je istjerao iz crkve. Što se tiče vlasništva zgrade i župnog dvora i upisa i prijepisa tih nekretnina, navodi da mu to nije poznato. Ne zna kako je bilo upisano vlasništvo u zemljišnim knjigama. Tu mađarsku crkvu koja je osnovana 1999. je vodio ZO. U posjedu zgrade crkve i župnog stana je tuženik a crkva od tužitelja održava svoje bogosluženje u zgradi kulturnog doma. U zgradi crkve se održava bogoslužja nedjeljom u pola četiri. Za vrijeme rata svećenik je bio UO a crkvu je koristila kalvinska crkva.
6. Svjedok AO osobno saslušan navodi kako je u svom iskazu u predmetu P-141/23 naveo da je staratelj zemaljske crkve Reformirane kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj. Za vrijeme Jugoslavije i župni dvor su bili u vlasništvu Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji. Ona je zbog jezičnih razlika imala više naziva. Npr. refomatska-reformirana i sl. Zna da se 1921. crkva u Kopčevu vodila kao reformirani župni ured Kopčevo. Bio je na sinodi iz 1999. a pri tome misli na sinodu reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj. Ta sinoda održana je 20.2.1999. Na toj sinodi dio župa se odvojio od zemaljske crkve i to župe [adresa] i [adresa]. Oni su bili pozvani, ali nisu pristupili. 3. srpnja 1999. crkveni sud je izbacio iz crkve PO i ŠO. Za vrijeme rata bio je u progonstvu u Mađarskoj a tijekom mirne reintegracije bio je član povjerenstava Vlade RH pa je obilazio Baranju. U [adresa] i u [adresa] je bio njihov svećenik NOU a supruga je bila zadužena za [adresa] i ona je tamo održavala mise. Oni su tu dužnost nastavili obavljati nakon mirne reintegracije a oni su sada članovi reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj ali su u mirovini. Crkvena općina Kopačevo je 3. siječnja 2010. održala svoje sjednice i na kojoj su otkazali povjerenje Ketešu zbog duga i ovrhe koje su imali prema firmi Gabarit. 3. siječnja 2010. župa [adresa] je potpisala s njima ugovor o priključenju. Od tada se mise održavaju na dva mjesta, oni održavaju u Domu kulture a tuženik u crkvi. Navodi da se ispravlja i da je na sinodi od 20.2.1999. je bila prisutna župa Lug. Krivo je upisano da nisu došli. [adresa] i [adresa] je vodio ZO a ŠO je vodio Zamjevac, Suzu i Kneževe Vinogradi. Oni su kasnije izbačeni iz Crkve. Mađarska reformatska crkva je osnovana 20. lipnja 1999. a u sastav te crkve je ušlo tih 5 župa. 2005. oni su izvršili promjenu naziva u zemljišnim knjiga za [adresa]. Upisali su se kao reformatorska-reformatska crkvena općina [adresa] a još prije toga tužitelju je onemogućeno držanje misa u zgradi crkve. Ugovor o pristupanju tužitelja u ime župe Kopčevo je potpisao EO, OO i RO. Oni su bili pripadnici crkve tužitelja. Upoznat je sa presudom Trgovačkog suda u Osijeku o pravnom sljedništvu reformirane kršćanske crkve Jugoslavije. Navodi da je ta presuda jedno a njihovo mišljenje je drugo. Na sjednici na kojoj je odlučeno da župa [adresa] pristupi tužitelju sudjelovalo je 35 vjernika i svi su jednoglasno donijeli tu odluku.
7. Svjedok ŠO osobno saslušan navodi da mu je poznat ovaj slučaj, svjedočio je na sudu o tome. Tužitelj tvrdi da on vlasnik tih nekretnina ali oduvijek je bio vlasnik reformatorska – reformatska crkvena općina [adresa]. Navodi da on nije u gruntovnici rješavao vlasništvo crkve u Kopčevu ali je radio dokumentaciju za obnovu. Nije bio nazočan na sinodi od 20.2.1999. u Retfali. Misli da je o pitanju pravnog sljedništva riješeno odlukama Trgovačkog suda. Svaka crkvena općina ima svoje prezbitere, staratelje i svećenika koji samostalno donose odluku za tu crkvenu općinu.
8. Svjedok GO, osobno saslušan navodi da Reformirana župa u Kopačevu djeluje od 16. stoljeća, bilo je više zgrada a sadašnja je izgrađena 1804. a posvećena 1808. Do 1991. u Jugoslaviji je djelovala jedna crkva kojoj su pripadale sve reformirane župe. Osamostaljenom Republike Hrvatske nastala je nova zemaljska crkva pod nazivom reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj. To je tako djelovalo do 1999. kada se iz tadašnje crkve izdvaja reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj. U Kopačavu i danas djeluje reformatska župa koja je dio reformatorske- reformatske crkve i nije organizacijski oblik tužitelja. Tužitelj je u [adresa] osnovao svoju župu koja nema veze s njima. Njima je poznato da ona svoja bogoslužja obavlja u Domu kulturu a njihova župa u crkvi. Po njegovom saznanju bilo je ranijih sporova oko vlasništava ali tužitelj pod ovim nazivom nije bio upisan kao vlasnik nekretnina. Tužitelj je osnovan 1999. pa samim time niti ne može biti vlasnik nekretnina koja su u vlasništvu povijesne crkve. Navodi da mu je sve ovo poznato jer je u to vrijeme bio član zajedničke crkve i sudjelovao je u tim previranjima. Misli da je sinoda u [adresa] 7. listopada 1998. smijenila biskupa Z. Izabrano je novo vodstvo koje je trebalo voditi crkvu do nove sinode. Biskup Z je kasnije pokušao poništiti odluku te sinode što nije bilo moguće. Unatoč tome dio predstavnika župa ga je podržalo na sinodi od 20.2.1999. a to je sinoda nove vjerske zajednice. Misli da je pitanje pravnog sljedništva riješeno presudama Trgovačkih sudova.
9. Ocjenjujući iskaze svjedoka ZO, NO, ŠO i GO, ovaj sud prihvaća iskaz svjedoka NO. Svjedoci ZO, ŠO nisu nikada bili uključeni u pitanje upisa zgrade crkve u zemljišnu knjigu niti su na bilo koji drugi način vodili računa o imovini vjerske zajednice u okviru u kojoj djeluju. Svjedok GO je biskup tuženika što ga čini osobno zainteresiranim za ishod postupka a također nije obnašao i obavljao poslove vezane uz spornu crkvu. Stoga od saslušanih svjedoka jedino iskaz svjedoka NO sadrži detaljne podatke o vlasništvu sporne crkve.
10. Svjedok AO izjavljuje da ostaje kod svog iskaza iz predmeta P- 141/2023 i dodaje da je staratelj Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj. To znači da u sklopu svog posla vodi podatke o imovini crkve i ostale evidencije. Bio je učesnike sinode od 20.2.1999. na kojoj su se župe [adresa] i [adresa] odvojili od Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj. Ono što je značajno u njegovom iskazu da je u sklopu mirne reintegracije bio član povjerenstava Vlade Republike Hrvatske koje je obilazilo Baranju. Tom prilikom u zgradi sporne crkve je bio njihov svećenik NOU koji je dužnost svećenika nastavio obavljati i nakon mirne reintegracije a sada je član Reformirane kršćanske kalvinske crkve u Hrvatskoj. Nesporno je među strankama da je sama zgrada crkve izgrađena 1808. i od tada pa do pojave sporova između tužitelja i tuženika u mjestu [adresa] i u samoj crkvi je djelovala jedna jedinstvena reformatorska vjerska zajednica. Ta vjerska zajednica djelovala je i prije donošenja Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (NN 83/02 i 73/13) kojim zakonom je propisana obveza vjerskim zajednicama da se upišu u evidenciju vjerskih zajednica. Stoga se pitanje vlasništva nad zgradom sporne crkve ne može rješavati samo formalistički uvidom u ispise iz Evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj. Zgrade sporne crkve građena je i dograđivana radom i donacijama vjernika kroz više od dva stoljeća. Kroz cijelo to vrijeme ona je bila vlasništvo vjernika odnosno vjerske zajednice koji su u njoj obavljali vjerske obrede a bili su stanovnici mjesta [adresa] odnosno župe [adresa].
10.1. Zgrada crkve, kuće i dvorišta i oranica u selu, točnije kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina], koje su premet ovog spora, upisane su u ručno vođenu zemljišnu knjigu 1. veljače 1974. kao vlasništvo Reformatorske crkvene općine Kopačevo, [adresa], bez navođenja OIB-a ili nekog drugog identifikacijskog broja. Postupak Z- 33/10 vođen je kao postupak promjene općih podataka bez ispitivanja pitanja prava vlasništva i činjenica da li se promjenom općih podataka mijenja i nositelj prava vlasništva. Isprave na temelju kojih je proveden postupak Z-33/10 odnosi se samo na ispravljanje naziva te je naziv Reformatska crkvena općina Kopačevo promijenjen na Reformatorska-reformatska crkvena općina Kopačevo. Pri tome očito nije vođeno računa o tome da li takva promjena može značiti i promjenu vlasnika. Reformatska crkvena općina Kopačevo je osnovana i prije Evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj te kao takva nije upisana u Evidenciju vjerskih zajednica kao organizacijski oblik niti tužitelja niti tuženika. Zasigurno nije bila upisana niti kao organizacijski oblik Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji. Stoga pitanje pravnog sljedništva Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji koje je riješeno presudom Trgovačkog suda u Osijeku br. P-151/2019-41 od 29. studenog 2019. ne rješava i pitanje tko je vlasnik spornih nekretnina iz tužbe. Nekretnine iz tužbe nisu nikada bile upisane kao vlasništvo Reformirane kršćanske crkve u Jugoslaviji već su bile upisane kao vlasništvo Reformatske crkvene općine Kopačevo. Pitanje vlasništva sporne crkve prvenstveno treba sagledati kroz faktično stanje stvari. U tome smislu treba sagledati i dopis Vlade Republike Hrvatske Komisije za odnos s vjerskim zajednicama (list 14. spisa) u kome se detaljno pojašnjava da je u razdobljima prije uspostave Republike Hrvatske djelovala samo jedna Reformirana kršćanska crkva. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske Reformiranu kršćansku crkvu u Republici Hrvatskoj predstavljao je biskup VO i danas ta crkva nosi naziv Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj. Kroz povijest su se upotrebljavali razni nazivi u oznaci crkve primjerice Reformatorska, Reformatska, Reformovana. Godine 1999. BO je osnovao Reformatsku kršćansku crkvu Mađara u Hrvatskoj. Dakle, sporne nekretnine nisu mogle biti u vlasništvu tuženika prije 1999.
11. Slijedom iznijetoga ovaj sud drži utvrđenim da je tužitelj vlasnik spornih nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina]. Također je tužitelj vlasnik i ostalih spornih nekretnina iz tužbe i to kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina] za koje je također utvrđeno u ručno vođenu zemljišnu knjigu, da su prije spornih upisa bile upisane kao vlasništvo Reformatske crkvene općine Kopačevo bez OIB-a ili drugog identifikacijskog broja. Stoga i za te nekretnine vrijedi sve naprijed navedeno u odnosu na zgradu crkve i dvorišta.
12. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku a tužitelju su u trošak priznati odvjetnički troškovi koji se odnose na sastav tužbe od 14.7.2021. od 250 bodova, podnesaka od 23.11.2023. od 250 bodova, 9.4.2024. od 25 bodova, 10.5.2024. od 50 bodova, 4.10.2022. od 250 bodova, 11.4.2023. od 125 bodova, 23.11.2023. od 25 bodova, 26.2.2025. od 250 bodova, rasprava od 9.1.2023. od 250 bodova, 18.12.2023. od 250 bodova, 18.3.2024. od 250 bodova, 22.4.2024. od 250 bodova, 15.9.2025. od 250 bodova, sve uvećano za iznos PDV-a. Također su mu priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu 89,65 eur i presudu ukupno 89,65 eur, ukupno 5.304,30 eur.
Beli Manastir, 31. listopada 2025.
S u d a c:
Robert Gojević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika