REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-683/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o., u Zagrebu, Iblerov trg 10/V, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi ovrhe naknade za uređenje voda, 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije KLASA: UP/II-325-08/25-02/76, URBROJ: 517-09-2-2-25-2 od 3. ožujka 2025. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju , prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-03/2023-12/08639, URBROJ: 251-10-31/005-23-1 od 25. srpnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je to tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju odluke.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto i pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije KLASA: UP/II-325-08/25-02/76, URBROJ: 517-09-2-2-25-2 od 3. ožujka 2025., odbijena je žalba tužitelja koju je izjavio protiv rješenja o ovrsi Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-03/2023-12/08639, URBROJ: 251-10-31/005-23-1 od 25. srpnja 2023., a kojim je naloženo tužitelju da u određenom roku podmiri dugovanje po ovršnom rješenju Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/2018-14/758360, URBROJ: 374-25-6-18-1 od 25. siječnja 2018., na račun Grada Zagreba, i to na ime glavnice 136,68 eura te na ime zakonskih zateznih kamata 11,96 eura, obračunatih od dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice do dana izrade tog rješenja, kao i zakonske zatezne kamate na ukupni iznos glavnice od dana izrade tog rješenja do isplate te uz daljnja popratna utvrđenja u tom rješenju.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Međutim, spis je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Ureda predsjednice suda, broj: 31 Su-369/2025-6 od 9. svibnja 2025. delegiran ovom Sudu na daljnje rješavanje zbog velikog broja predmeta koje trenutno Upravni sud u Zagrebu ima u radu.

3. Tužitelj u tužbi navodi, u bitnome, da je u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja naveo da je obveza naknade za uređenje voda unaprijed podmirena, o čemu da je uz žalbu dostavio presliku 34 potvrde o provedenom nalogu za plaćanje po dospijeću tražbina iz osporenog rješenja. Stoga smatra da tuženik nije u osporenom rješenju adekvatno odgovorio na njegove žalbene navode, a posebice u odnosu na navod da je obveza naknade za uređenje voda plaćena te da se radi o pogrešnom utvrđivanju sistemskog broja objekta. Dakle, ističe da je za predmetnu nekretninu u Zagrebu na adresi [adresa] u cijelosti platio dugovanje za naknadu za uređenje voda, da se čak nalazi i u preplati, što je moguće utvrditi po pribavi knjigovodstvenog stanja obveznika od GSKG-a. Nadalje, navodi da je iz ispisa servisa kom@web od 15. travnja 2025. razvidno da se komunalna naknada, naknada za potrošnju vode i ugovorena pričuva odnose na sistemski broj objekta 0524615 to isključivo za 151,28 m2 stambenog prostora u njegovom vlasništvu, te da je on po svim zaduženjima u preplati za pružene usluge. Tužitelj navodi i da je tuženik u slučaju da nije mogao utvrditi odlučne činjenice, trebao vratiti predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, kako bi ono u ponovljenom postupku moglo pribaviti sve podatke pa i knjigovodstveno stanje obveznika od GSKG-a. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 3. ožujka 2025. i prvostupanjsko rješenje od 25. srpnja 2023. te predmet vrati na ponovni postupak, podredno da sam riješi ovu upravnu stvar. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu nije sporno da je izvršnim rješenjem Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za gornju Savu, KLASA: UP/I-325-08/18-14/758360, URBROJ: 374-25-6-18-1 od 25. siječnja 2018., utvrđen tužitelju mjesečni iznos naknade za uređenje voda od 30,26 kuna za nekretninu u njegovom vlasništvu na adresi u [adresa].

6. Međutim, sporno je, je li tuženik pravilno odlučio o žalbi tužitelja, odnosno je li tužitelj podmirio obveze za koje se tereti u ovoj upravnoj stvari.

7. Budući da je Sud na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu nije zatražio održavanje rasprave i nije predložio izvođenje dokaza, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 98. t. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

8. Na temelju razmatranja odlučnih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09, 90/11, 56/13, 119/15, 120/16, 127/17, 66/19 i 36/24, dalje: ZFVG) propisano je da se naknada za uređenje voda plaća na sve nekretnine, osim na poljoprivredno zemljište.

10. Odredbom čl. 14. st. 1. ZFVG-a propisano je da je obveznik naknade za uređenje voda vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine.

11. Odredbom čl. 17. st. 4. ZFVG-a propisano je da jedinica lokalne samouprave naplaćuje naknadu za uređenje voda putem uplatnica za komunalnu naknadu, uz koje zasebno iskazuje iznos, obračunske elemente i način obračuna naknade za uređenje voda.

12. Odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG-a propisano je da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada. St. 2. istog članka propisano je da su izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka, rješenja o obračunu naknade za uređenje voda.

13. Odredbom čl. 120. st. 3. ZUP-a propisano je da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

14. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je tužitelj u žalbi osporio utvrđenje da nije platio predmetne obveze, u prilog čemu je priložio izvadak s web servisa kom@web od 18. prosinca 2023. te preslike potvrda o provedenim nalozima za plaćanja izvršenim od strane tužitelja Zagrebačkom holdingu d.o.o., Zagreb. U odnosu na navedeno, tuženik je u osporenom rješenju naveo da je na temelju pregleda priležeće preslike financijske kartice obveznika (ovdje tužitelja) utvrdio da je prvostupanjsko rješenje osnovano odnosno da obveze tužitelja s osnove naknade za uređenje voda nisu podmirene.

15. Međutim, tuženik nije ocijenio žalbeni navod tužitelja da su plaćene predmetne obveze, niti isprave koje su priložene kao dokaz tom navodu, već je odluku utemeljio isključio na ispravama prvostupanjskog tijela.

16. Naime, iz priloženog izvatka s web servisa kom@web od 18. prosinca 2023., proizlazi da tužitelj s osnove naknade za uređenje voda duguje iznos od 28,14 eura, dakle različit iznos od onog koji se potražuje u ovoj upravnoj stvari, dok je iz priloženih preslika potvrda o provedenim nalozima za plaćanja izvršenim od strane tužitelja Zagrebačkom holdingu d.o.o., Zagreb, razvidno iz opisa plaćanja da je njima podmireno više obveza (između ostalih obveza oznake NUV) za nekretninu površine jednake kao i ovdje predmetna.

17. Navedenim prilozima je prema ocjeni Suda tužitelj u provedenom postupku i ovom sporu u dovoljnoj mjeri doveo u sumnju utvrđenje duga u prvostupanjskom rješenju od 25. srpnja 2023. i osporenom rješenju tuženika, iz razloga što je osporio visinu duga te priložio isprave koje idu u prilog navodu da je predmetne obveze podmirio, a tuženik nije u osporenom rješenju na nedvojben način otklonio tužiteljeve navode i utvrdio da tužiteljeva obveza nije plaćena, a na način da je uzeo u obzir i ocijenio i isprave tužitelja, a ne samo isprave prvostupanjskog tijela (financijske kartice). Stoga se stajalište tuženika i prvostupanjskog tijela da sporni iznos naknade za uređenje voda nije plaćen za sada ne može prihvatiti.

18. Dakle, tuženik je bio dužan ispitati priložene dokaze o plaćanju i izvršeno plaćanje povezati s tužiteljevim obvezama te na taj način utvrditi je li, odnosno koje obveze je tužitelj platio, i na taj način utvrditi je li ovdje predmetne obveze za dugovano razdoblje tužitelj u cijelosti podmirio. S obzirom da je to propustio učiniti, ocjena je Suda da tuženik nije ispunio obvezu iz čl. 120. st. 3. ZUP-a, odnosno ocijenio sve (odlučne) navode iz žalbe. Dodatno se ističe da ako navedeno, a s obzirom na prirodu upravne stvari i priloženih isprava, tuženik nije mogao učiniti (ostvariti pristup potrebnim podacima i izvršiti provjeru plaćanja) bio je dužan predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s takvom uputom, a sve kako bi se nedvojbeno utvrdilo je li tužitelj podmirio ovdje predmetnu obvezu.

19. Iz navedenih razloga Sud osporavana rješenja nije ocijenio pravilnima i zakonitima te je iz razloga ekonomičnosti, pored rješenja tuženika, poništio i rješenje prvostupanjskog tijela te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

20. Tužitelj je zatražio i naknadu troška ovog spora i to trošak za sastav tužbe putem opunomoćenika u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za iznos PDV-a, odnosno u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, uvećano za sudske pristojbe.

21. Budući da su tužbeni navodi tužitelja ocijenjeni osnovanima, to su se ispunili uvjeti za usvajanje zahtjeva tužitelja za naknadu troška podnošenja predmetne tužbe na temelju odredbe čl. 144. ZUS-a i čl. 147. st. 1. ZUS-a.

22. Kako se prema čl. 144. st. 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužitelju sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 1.000,00 eura po radnji, što uvećano za iznos PDV-a, ukupno iznosi 1.250,00 eura. Kako se radi o opravdanom izdatku koji je nastao tužitelju u povodu ovog spora, to je Sud sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a priznao i dosudio taj trošak tužitelju. Stoga je odlučeno kao u točki II. Izreke ove presude.

23. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23, dalje: ZSP), zbog čega mu nije određena naknada te obveze.

U Rijeci 31. listopada 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS).

Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (čl. 148. st. 5. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o., u Zagrebu, Iblerov trg 10/V

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80, uz spis upravnog postupka