Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-602/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Loranu Milanoviću, odvjetniku u Rovinju, protiv tuženika Grada Rovinja-Rovigno, Trg Matteotti 2, OIB: 25677819890, zastupanog po punomoćniku Steliu Lapiću, odvjetniku u Rovinju, radi utvrđenja, dana 31. listopada 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Odgađa se ročište za objavu odluke određeno za dan 03. studenoga 2025. godine.

II. O d b a c u j e s e tužba tužitelja kao nedopuštena.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pod gore označenim poslovnim brojem zavedena je dana 14. rujna 2022. godine tužba tužitelja protiv tuženika, a koja je prethodno izdvojena iz parnice posl.br. P-1645/2018, u kojoj parnici ju je tuženik-protutužitelj VL podnio kao protutužbu protiv tužitelja-protutuženika Grada Rovinja-Rovigno.

1.1. U protutužbi, a sada samostalnoj tužbi TL se navodi:

- da je VL postupajući po pozivu tužene otvorio račun za posebne namjene u banci uz prethodno pribavljanje obavijesti o dodijeli matičnog broja državnog zavoda za statistiku koje mu dodjeljuje matični broj [matični broj] te mu djelatnost razvrstava prema NKD-u u razred 84.11 Opće djelatnosti javne uprave;

- da je vijećnik VL dana 01. veljače 2013. godine otvorio transakciji račun sa naznakom "vrste računa za posebne namijene", a potom zaključio ugovor o transakcijskom računu gdje se navodi kao poslovni subjekt VL, vijećnik zastupan po TL iz [adresa], te se unosi i OIB subjekta;

- da je upravo na predmetnom računu za posebne namjene uplaćen novac za financiranje rada Nezavisne liste-nositelja TL i to temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rovinju posl.br. P-173/10-45 od 08. studenoga 2010. godine;

- da su predmetna novčana sredstva uplaćena za posebnu namjenu odnosno za financiranje rada Nezavisne liste u svrhu potpore i promicanja političkog djelovanja Nezavisne liste, a nikako ne za osobno financiranje članove te Liste;

- da tužitelj u osnovnoj parnici posl.br. P-1645/18 iz koje je protutužba TL izdvojena, svjesno i namjerno kao tuženika ističe TL iz [adresa], kao fizičku osobu, ispuštajući istoga naznačiti kao Nositelja Nezavisne liste, a sve u namjeri da TL prikaže kao dužnika, pojedinca i fizičku osobu koja je predmetna novčana sredstva stekla bez osnove;

- da je VL naznačen kao Nositelj Nezavisne liste i da je potraživao isplatu u ime Nezavisne liste, a ne u svoje ime, razvidno je i iz izvorne tužbe u predmetu posl.br. P-264/04 od 12. kolovoza 2004. godine, o čemu je svoj logičan stav izrazio i Županijski sud u Puli u odluci posl.br. Gž-756/11-2 od 14. siječnja 2013. godine;

- da budući Nezavisna lista kao oblik udruženih osoba koje su se povezale svojom slobodnom voljom radi sudjelovanja u zajedničkom pothvatu bavljenja političkom djelatnošću, nema pravnu niti stranačku sposobnost, da se kao tužitelj legitimirao nositeljem te liste koji je jedini bio ovlašten pokretati i voditi parnične postupke u ime Nezavisne liste:

- da je Nositelj Nezavisne liste fizička osoba koju članovi te liste biraju između sebe, te isti zakonski zastupnik udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osobnosti;

- da tako to propisuje i Opći porezni zakon definirajući porezno-pravni odnos udruženih osoba i/ili imovinskih masa bez pravne osobnosti;

- da je sam Zakon o financiranju političkih stranaka, nezavisnih lista i kandidata (NN 1/07) u članku 26. propisivao da su nosioci nezavisnih lista i kandidati dužni otvoriti poseban račun za financiranje troškova izborne promidžbe stoga da ne bi trebalo biti dvojbe da je tužitelj VL kao Nositelj bio legitimiran u ime Nezavisne liste potraživati i naplatiti predmetna novčana sredstva;

- da Nezavisna lista nije mogla otvoriti račun za posebne namijene pa je isti otvoren od strane njezina Nositelja, no da bez obzira na to novčana sredstva na tom posebnom računu nisu sredstva koja predstavljaju osobnu imovinu TL kako se u tužbi Grada Rovinja-Rovigno nastoji prikazati, već ta sredstva čine imovinsku masu Nezavisne liste kao entiteta koji nema pravnu osobnost, a članovi Nezavisne liste prenijeli su na Nositelja nezavisne liste fiducijalno, isključivo za potrebe obavljanja političke djelatnosti imovinsku cjelinu koja predstavlja posebnu imovinsku masu Nezavisne liste;

- da sredstva na posebnom računu zbog svoje pravne naravi ne mogu se naslijediti jer su nenasljediva, pa je pravno logično da onda niti ne predstavljaju osobnu imovinu TL;

- da su ta sredstva zakonom izuzeta od ovrhe, osim ovrhe u svezi obveze iz obavljanja političke djelatnosti;

- da kada bi ta sredstva bila prihod osobe i građanina TL, isti bi bio u pravnoj poziciji poreznog obveznika, što u konkretnom nije slučaj, jer nikada porezno tijelo po pitanju novčanih sredstava na posebnom računu nije smatralo TL poreznim obveznikom;

- da kako predmetna novčana sredstva ne predstavljaju osobnu imovinu TL, onda da se imovina istoga nije povećala i VL da nije neosnovano obogaćena osoba u čiju imovinu bez osnove prelazi imovina tužitelja u smislu instituta stjecanje bez osnove;

1.2. Slijedom svih prednjih navoda tužitelj predlaže sudu da se njegov zahtjev usvoji jer da isti ima pravni interes da se u postupku utvrdi da novčana sredstva na posebnom računu TL kao Nositelja Nezavisne liste ne predstavljaju njegovu osobnu imovinu kao fizičke osobe.

2. U podnesku tuženika od 27. siječnja 2023. godine isti se očituje na protutužbeni zahtjev tužitelja sada izdvojen u zasebnu parnicu prije svega ističući da je tužba tužitelja neuredna ovako izdvojena u zasebnu parnicu, a potekla kao protutužba u svezi s postupkom koji je u međuvremenu pravomoćno okončan u predmetu posl.br. P-1545/2018. Daljnji je navod tuženika da je tužbeni zahtjev postavljene kao tužba na utvrđenje postavljena protivno odredbi čl. 187. ZPP, kojim je određeno da tužitelj u tužbi može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a pored ovakvog stanja stvari tuženik je motrišta da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje, slijedom čega istu treba odbaciti kao neurednu i zbog nepostojanja pravnog interesa. Navodi tužitelja iz podneska od 15. veljače 2019. godine u kojem je podnio protutužbu tvrdi se da nisu upereni na pravni odnos između tužitelja i tuženika već predstavljaju nekakve tvrdnje to se ne mogu smatrati tužbom za utvrđenje sukladno odredbi čl. 187. ZPP.

2.1. Tuženik u ovom podnesku odgovara na tužbu tužitelja ukoliko sud odluči raspraviti po ovakvom tužbenom zahtjevu to navodi da je u pravomoćnom okončanom pravomoćnom predmetu posl.br. P-1645/2018, tužitelj (tamo kao tuženik), isticao navode iz sada tužbenog zahtjeva, kao nekakve svoje prigovore, koji nisu uvaženi, odnosno nisu bili od utjecaja na ishod te parnice, budući da su isti neutemeljeni. Odnosno, istim prigovorima da je tužitelj (tamo tuženik), pretpostavljajući s velikom vjerojatnošću da će 15. veljače 2019. godine glavna rasprava u tom predmetu biti zaključena, eventualno pokušao odužiti postupak, pa je sudu dostavio predmetni podnesak u kojem je formulirao svoje prigovore kao protutužbeni zahtjev, a kojem se tužitelj (ovdje tuženik) protivio, kao i tome da se o istome raspravlja u toj parnici, pri čemu je sud isti razdvojio u zaseban spis. Unatoč tome, da je tužitelj u podnesenoj žalbi protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-1645/2018-9 od dana 15. ožujka 2019. godine, isticao iste prigovore kao žalbene navode (istovjetne tvrdnjama u ovom tužbenom zahtjevu), a ta žalba tuženika odbijena Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-311/2020-2 od dana 09. lipnja 2020. godine i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna službe u Rovinju- Rovigno, poslovni broj P-1645/2018-9 od dana 15. ožujka 2019. godine. U toj drugostupanjskoj presudi, sud se upravo na istaknute prigovore, a koji su istovjetni ovome tužbenom zahtjevu, očitovao kao neosnovane, kako je to i napisano. Dakle, iste prigovore koje je tužitelj isticao i u pravomoćno okončanom parničnom predmetu poslovni broj P-1645/2018, da je formulirao kao protutužbeni zahtjev, odnosno sada kao tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, a istovjetno isticao u podnijetom prijedlogu radi dopuštenja revizije, podnijetom protiv Presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-311/2020-2 od dana 09. lipnja 2020. godine, dana 11. kolovoza 2020. godine, a koji prijedlog za dopuštenje revizije je Rješenjem Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Revd 3914/2020-2, odbačen.

2.2. S obzirom da su svi prigovori tužitelja u ranijem parničnom postupku, a koji su u naravi istovjetni s ovim tužbenim zahtjevom odbijeni kao neosnovani, odnosno pravno neutemeljeni, tuženik navodi da ni u ovom predmetu ne može biti donesena drugačija odluka budući da se faktično radi o svojevrsno presuđenoj stvari. Naime, tuženik napominje da je u parničnom postupku posl.br. P-1645/2018 pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja Grada Rovinja-Rovigno protiv tuženika TL radi stjecanja bez osnove za točno određeni novčani iznos, stoga da ovu tužbu treba odbaciti podredno odbiti uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje u ovoj pravnoj stvari provedeni su slijedeći dokazi:

- čitanjem dopisa od 14. siječnja 2013. (list 7);

- čitanjem obavijesti o dodjeli matičnog broja (list 8);

- čitanjem zahtjeva za otvaranje transakcijskog računa (list 9);

- čitanjem Presude ŽS u Puli-Pola psosl.br. Gž-756/11-2 od 14. siječnja 2013. (list 10-15);

- čitanjem Ugovora o transakcijskom računu poslovnog subjekta (list 16-19);

- čitanjem Presude posl.br. P-1603/2018-64 od 21. prosinca 2018 (list 20-26);

- čitanjem Rješenja o osiguranju (list 27-35);

- čitanjem izvoda zapisnika gradskog vijeća Grada Rovinja (list 95);

- očitovanja Grada Rovinja (list 96-98);

- uvidom u rezultate glasovanja (list 99-101);

- čitanjem odgovora DIP-a od 13. veljače 2019. (list 103-104);

- uvidom u parnični spis posl.br. P-1645/2018 i to čitanjem: tužbe (list 1-4), presude (list 6-13), presude ŽS u Puli-Pola (list 14-19), zahtjeva za izravnu naplatu (list 20-21), prijedloga za odgodu prijenosa (list 22-25) uz prilog izvoda (list 26-30), rješenja VSRH (list 31-35), zk. izvatka (list 36-53), Presude posl.br. P-1645/2018-9 (list 98-106), Presude ŽS u Zagrebu posl.br. Gž-311/2020-2 (list 122-124), Rješenja VSRH od

16. prosinca 2020. (list 203-204).

4. Tužba tužitelja je nedopuštena.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev na utvrđenje da novčana sredstva isplaćena iz proračuna Grada Rovinja-Rovigno tužitelju kao Nositelju Nezavisne liste ne predstavljaju njegovu osobnu imovinu kao fizičke osobe.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je presudom Općinskog suda u Rovinju posl.br. P-173/10-45 od 08. studenoga 2010. godine usvojen tužbeni zahtjev tužitelja TL (u ovom postupku tuženika) kojim je naloženo tuženiku Gradu Rovinju-Rovigno (u ovom postupku tužitelju) da isplati iznos od 769.753,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke presude), te naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 83.249,65 kuna;

- da je presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž-756/11 od 14. siječnja 2013. godine navedena prvostupanjska presuda od 08. studenoga 2010. godine potvrđena u točki I. izreke, dok je u odnosu na točku III. izreke ista preinačena na način da je zahtjev tužitelja VL za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za daljnji iznos od 26.653,05 kuna;

- da je u ovom postupku tuženik VL temeljem navedeni pravomoćnih i ovršnih presuda dana 01. ožujka 2013. godine podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na osnovu kojeg je u cijelosti naplatio novčanu tražbinu po predmetnim presudama i to u iznosu od ukupno 2.008.025,85 kuna;

- da je povodom revizije tužitelja Grada Rovinja-Rovigno Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-840/13 od 11. rujna 2018. godine ukinuo drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Puli-Pola i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 769.753,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka u iznosu 56.596,60 kuna i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

- da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno posl.br. P-1645/2018-9 od 15. ožujka 2019. godine naloženo ovdje tuženiku TL (ovdje tužitelju) da isplati tužitelju Gradu Rovinju-Rovigno (ovdje tuženiku) iznos od 2.008,025,00 kuna zajedno sa zzk. od dana podnošenja tužbe 17. listopada 2018. godine do isplate uz parnični trošak u iznosu 80.927,75 kuna;

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-311/2022-2 od 09. lipnja 2020. godine potvrđena u cijelosti presudom ovoga suda posl.br. P-1645/2018-9 od 15. ožujka 2019. godine i odbijene žalbe tuženika kao neosnovane;

- da je rješenjem broj Revd-3914/2020-2 od 16. prosinca 2020. godine prijedlog za dopuštenje revizije tuženika TL (ovdje tužitelja) odbačen.

7. Sporno je, da li tužitelj može podići ovakvu tužbu kojom traži negativno utvrđenje činjenica imajući u vidu pretpostavke za postupanje po deklaratornoj tužbi propisane odredbom čl. 187. Zakona o parničnom postupku.

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporan kronološki slijed od trenutka kada je na izborima za gradsko vijeće Grada Rovinja održanim u svibnju 2001. godine i 2005. godine Nezavisna lista kojoj je tužitelj bio nositelj izborila određeni broj mandata, to kroz donesene sudske odluke ostvario pravo na naknadu za financiranje rada Nezavisne liste koju je Grad Rovinj-Rovigno isplatio, a potom po donesenoj odluci Vrhovnog suda pravomoćnom presudom naloženom ovdje tužitelju da vrati primljenu isplatu kao stečeno bez osnove.

9. U parnici posl.br. P-1645/2018 prvostupanjski sud u presudi donesenoj dana 15. ožujka 2019. godine odbija prigovor promašene pasivne legitimacije koji ovdje tužitelj, a tamo tuženik, ističe navodeći u bitnome da je nebitno da li su navedena novčana sredstva (naknada) za rad na temelju ostvarenih izbornih rezultata NGL isplaćena TL kao zastupniku i/ili Nositelju NGL, već da je bitno da je upravo VL primio novčana sredstva temeljem pravomoćne presude koja je kasnije ukinuta, odnosno temeljem pravne osnove koja je kasnije otpala. Stav je prvostupanjskog suda u tome postupku da vijećnik nezavisne liste jest fizička osoba i nema status pravne osobe ili nekakvog udruženja, a činjenica da je VL u zahtjevu za izravnu naplatu napisao kraj oznake svoga imena i prezimena da je nositelj NL, kao ni činjenica da je ugovor o transakcijskom računu poslovnog subjekta koji je tuženik VL sklopio sa IKB Umag d.d. dana 01. veljače 2013. godine također kod oznake svog imena i prezimena dodao da je vijećnik, ne utječe na činjenicu da je upravo on primio novac na temelju pravne osnove, pravomoćne presude, koja je kasnije otpala pri čemu da je potpuno irelevantno da li je tuženik otvorio račun za posebne namijene, a što je inače i bila njegova zakonska obveza kao vijećnika.

10. Ovakav pravni stav, za po tužitelju sporne činjenice da novčana sredstva koja su isplaćena na posebnom računu NL ne ulaze u ostavinsku masu njega kao fizičke osobe, zadržava i Županijski sud u Zagrebu u svojoj presudi od 09. lipnja 2020. godine kojom odbija žalbu tuženika i potvrđuje prvostupanjsku presudu. Naime, na iste činjenične navode tamo tuženika, ovdje tužitelja i ovaj sud odgovara ocjenom neosnovanosti njegovih žalbenih navoda navodeći u bitnome da je tužitelj kao fizička osoba bio stranka u postupku koji se vodio pod posl.br. P-173/10 te da su mu upravo povodom njegova zahtjeva za izravnu naplatu isplaćena utužena sredstva, a okolnost koju ističe da su ista naplaćena u svrhu financiranja nezavisne liste koje je bio nositelj, da ne mijenja činjenicu da je utuženi iznos upravo on primio i da ga je on temeljem čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO (stjecanje bez osnove), dužan vratiti.

11. U ovoj pravnoj stvari tužitelj, opravdavajući svoj zahtjev tužitelj ponavlja da se radi o sredstvima koja se ne mogu naslijediti odnosno čine imovinsku masu NL i da je tu isplatu po osnovi pravomoćne presude posl.br. P-173/10 potraživao u ime NL kao njezin nositelj, a ne u svoje ime, pa da je kao takav bio zakonski zastupnik udruženih masa bez pravne osobnosti.

12. Ovaj sud prije svega ocjenjujući postavljeni zahtjev tužitelja mora utvrditi da li je takva tužba dopuštena s obzirom da je riječ o utvrđenju činjenica i to negativnih činjenica, a takvo se utvrđenje činjenica ne može zahtijevati deklaratornom tužbom.

12.1. Pretpostavke za postupanje po deklaratornoj tužbi propisane su odredbom čl. 187. ZPP. Deklaratornom tužbom tužitelj može tražiti da sud utvrdi samo postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave (čl. 187. st. 1. ZPP). Takva tužba može se podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (čl. 187. st. 2. ZPP).

Dakle, ako zakon izričito dopušta određenu tužbu na utvrđenje, sud je dužan samo ispitati jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za takvu tužbu, odnosno je li sadržaj deklaratornog zahtjeva takav da se njime traži utvrđenje zakonom dopuštenog sadržaja, te je li tužitelj dokazao pravni interes za pravnu zaštitu deklaratornom tužbom.

12.2. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj zahtjeva utvrđenje negativne činjenice odnosno da isplaćena novčana sredstva na poseban račun TL kao Nositelja NL ne ulaze u imovinsku masu i ne predstavljaju osobnu imovinu TL kao fizičke osobe, a sve kako je već ishođena pravomoćna presuda (posl.br. P-1645/2018-9 od 15. ožujka 2019. godine, potvrđena presudom ŽS u Zagrebu posl.br. Gž-311/2020-2 od 09. lipnja 2020. godine) kojom je ovdje tužitelju TL kao fizičkoj osobi naloženo da vrati stečeno bez osnove ovdje tuženiku u iznosu od 2.008.025,85 kuna uz dosuđeni parnični trošak.

13. Slijedom navedenog, a kako je ovaj sud ocijenio da odlučivanje o "utvrđenju činjenice" ne spada u sudsku nadležnost jer se deklaratornom tužbom ne može tražiti utvrđenje činjeničnog stanja, valjalo je odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu.

14. Sukladno čl. 154. ZPP tužitelj je dužan tuženoj naknaditi parnični trošak jer je u cijelosti izgubio parnicu, a sastojeći od traženog troška zastupanja u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura.

14.1. Navedeni trošak zastupanja sastoji se od nagrade odvjetnika za sastav odgovora na tužbu od dana 23. siječnja 2023. godine prema Tar. br. 8.1. OT u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročišta od dana 30. siječnja 2023. godine, 21. ožujka 2023. godine, 01. ožujka 2024. godine i 19. rujna 2025. godine prema Tar. br. 9.1. OT- a, u ukupnom iznosu od 800,00 eura, uvećano za PDV 25% prema Tar. br. 46 OT-a u iznosu od 250,00 eura.

15. Slijedom svega navedenog sud je dosudio parnični trošak tuženiku u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura primjenom odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao u točki III. izreke ovoga rješenja.

U Rovinju, 31. listopada 2025. godine.

Sutkinja:

Alessandra Gržinić-Matika

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi e-komunikacijom putem ovoga suda na nadležni Županijski sud.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika