REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6072/2021-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici iz Zagreba, protiv I-tuženice UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici MČ, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stefanović & Vrdelja iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. rujna 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Ane Bobinac, odvjetnice iz Zagreba i punomoćnice I. i II-tuženice MČ, odvjetnice iz [adresa], dana 31. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BČ koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj BČ OIB [osobni identifikacijski broj], VI. Strana 1, Kaprije suvlasnik nekretnine označene kao zk.č.br. 4157/1 oznake zemljišta: DOŠENOVA, STAMBENA ZGRADA BR. 22-38 površine 3524 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom u 1/2 dijela posebnog dijela nekretnine - stanom upisanim u posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj: 3: Suvlasnički udio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-3) - stan broj 16 na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 73.58 čm. s pripadajućim spremištem površine 1.45 čm, koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika, a koji stan predstavlja bračnu stečevinu tužitelja BČ OIB [osobni identifikacijski broj], VI. Strana 1, Kaprije I 1. tužene UČ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] svakoga u 1/2 dijela, slijedom čega je 2. tužena SČ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ranije EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna trpjeti da tužitelj temeljem ove presude ishodi upis uknjižbe prava vlasništva u 1/2 dijela na svoje ime i korist na navedenom stanu uz istovremeno brisanje prava vlasništva u 1/2 dijela s imena i koristi EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe u skladu s podneskom tužitelja od 11. travnja 2022. godine.
II. Nalaže se tužitelju BČ naknaditi I-tuženici UČ i II-tuženici SČ trošak parničnog postupka u iznosu od 2.131,25 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev I-tuženice UČ i II-tuženice SČ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja BČ za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 5.03. 2020. godine u bitnome navodi da su tužitelj i I-tuženica UČ **.**.1975. zaključili brak koji je razveden Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem R1 Ob-282/2018 od 6. lipnja 2018. godine, kao i da je II-tuženica SČ kćerka tužitelja i I-tuženice UČ. Nadalje, navodi da su tužitelj i I- tuženica UČ **.**.1994., odnosno za vrijeme trajanja braka, kupili stan u [adresa], u [adresa], a da je kao kupac u predmetnom kupoprodajnom ugovoru navedena II-tuženica EČ, sada SČ, odnosno kćerka tužitelja i I-tuženice UČ. Ističe da je predmet kupoprodaje bila nekretnina upisana u Knjizi položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja stan broj 16 na IV (četvrtom) katu u stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 73,58 čm, s pripadajućim spremištem površine 1,45 čm, a na kojem je kao vlasnik upisana II-tuženica SČ. Tužitelj ističe da je II-tuženica SČ navedena kao kupac iz razloga da tuženiku ne bi prestalo stanarsko pravo na stanu u [adresa], odnosno nekretnini u vlasništvu tužitelja koji je u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik nekretnine označene kao zk.č.br. 5231/48 stambena zgrada br. 20, [adresa] (111 m2), izgrađeno zemljište (12 m2) i dvorište (118 m2), ukupne površine 241 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povezano s posebnim dijelom nekretnine - stanom u prizemlju desno, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija ukupne površine 26,94 m2, poseban dio s kojim je povezan suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi. Tužitelj navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine u Bleiweisovovoj 20 stekao na način da mu je kao radniku OOUR Grafički servis predmetni stan prvotno bio dodijeljen na korištenje Odlukom Radničkog savjeta od 8. srpnja 1988., odnosno Rješenjem o davanju stana na korištenje od 22. srpnja 1988. uz naznaku da će u stan useliti i članovi njegovog porodičnog domaćinstva supruga ĆČ i kćerke SČ i BČ. Nadalje navodi da je u ožujku 1997. godine Fondu za naknadu oduzete imovine podnio Zahtjev za sklapanjem ugovora o kupnji stana, a da su kao članovi njegovog obiteljskog domaćinstva bili navedeni I-tuženica UČ i kćerka ŠČ te da je 22. listopada 1997. tužitelj s Gradom Zagrebom sklopio Ugovor o prodaji stana broj: SU- 011693/97 za iznos od 19.767,00 kn. Isto tako, tužitelj ističe i da su u vrijeme podnošenja zahtjeva, sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana u Bleiwesovoj, te još godinama nakon toga, tužitelj te I. i II-tuženica živjeli u [adresa] na istoj adresi. Tužitelj nadalje navodi da se u odnosu na stan u [adresa] pred ovim sudom vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P Ob-1188/19 povodom tužbe I-tuženice UČ kao tužiteljice protiv tužitelja kao tuženika radi utvrđenja da isti predstavlja bračnu stečevinu. Tužitelj ističe da su nekretninu upisanu u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno stan u stambenoj zgradi na adresi [adresa], tužitelj i I-tuženica UČ stekli novčanim sredstvima koja su ostvarili radom i koja potječu iz rada. Tužitelj nadalje navodi da je od sredine 1980-ih godina uz redovan posao radio i kao grafičar u tzv. Kućnoj radinosti, zatim u obrtu koji je imao otvoren na svoje ime, te od 1998. godine u trgovačkom društvu REZCOM d.o.o. koje su osnovale parnične stranke, dok da je I-tuženica UČ radila kao referent u Croatia banci d.d. Nadalje, tužitelj navodi da je od 1995. godine bio u invalidskoj mirovini, no da je uz mirovinu koja sada iznosi oko 2.450,00 kn, znatna novčana sredstva ostvarivao i u privatnom poslu. Ističe da je za razliku od I-tuženice UČ kojoj je isplaćivana plaća, za tužitelja sada teško utvrditi koliki su bili njegovi osobni i stvarni prihodi od obavljanja djelatnosti navedenog obrta, odnosno trgovačkog društva. Tužitelj stoga dostavlja karticu konta sa žiro računa navedenog trgovačkog društva za 2012. i 2013. godinu iz koje je razvidan promet po računu te navodi da je sva podizanja novca činila I-tuženica UČ, s obzirom da tuženik zbog zdravstvenog stanja od 2011. godine nije vršio nikakva plaćanja, niti je podizao gotovinu. Zaključno, tužitelj navodi i da živi u nekretnini koja je predmet ovog postupka, no da sa I. i II-tuženicom ne može postići dogovor oko podjele imovine koju je stekao u braku sa I-tuženicom UČ. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj suvlasnik 1/2 dijela nekretnine upisane u Knjizi položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, u [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja stan broj 16 na IV (četvrtom) katu u stambenoj zgradi [adresa] sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 73,58 čm, s pripadajućim spremištem površine 1,45 čm, a koja nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i I. tuženice UČ svakoga u ½ dijela, kao i da se odredi da je II. tuženica SČ dužna trpjeti da tužitelj temeljem presude ishodi upis uknjižbe prava vlasništva u 1/2 dijela na svoje ime i korist na navedenoj nekretnini uz istovremeno brisanje prava vlasništva u ½ dijela s imena i koristi II. tuženice SČ, te da I. i II. tuženica solidarno tužitelju naknade troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.
2. I. i II-tuženica u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane. Ističu prigovor promašene pasivne legitimacije, i to u odnosu na I- tuženicu UČ jer nije vlasnik stana, a u odnosu na II-tuženicu SČ jer nije bračni drug tužitelja. Navode da je II-tuženica SČ jedini vlasnik predmetnog stana te da tužitelj i I-tuženica UČ nisu vlasnici stana, kao i da iz tužbe ne proizlazi da postoje dokazi temeljem kojih bi tužitelj mogao dokazati vlasništvo nad stanom, jer da tužitelj nije dokazao pravne činjenice, odnosno pretpostavke koje su potrebne za stjecanje prava vlasništva nad stanom. Navode da netočno tužitelj navodi da su tužitelj i I-tuženica UČ kupili stan u [adresa], budući da iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog prije više od 25 godina, a shodno tomu i izvatka iz zemljišnih knjiga jasno proizlazi da je nekretninu kupila II- tuženica SČ, budući da je navedena kao kupac u kupoprodajnom ugovoru na koji se i tužitelj poziva. Navode da u vrijeme kupnje stana nije ni bilo moguće kupiti stan temeljem stanarskog prava te da je predmetni stan otkupljen tek 1997. godine, pa da stoga ta dva stana nisu u nikakvoj vezi. Ističu i da sam tužitelj navodi da su u zahtjevu za sklapanjem ugovora o kupnji stana navedeni članovi njegova domaćinstva I-tuženica UČ i druga kćer ŠČ, dok II-tuženica SČ nije navedena. Tuženice ističu da su tužitelj i I-tuženica UČ darovali II-tuženici SČ predmetni stan, budući da je dogovor tužitelja i I-tuženice bio da taj stan pripadne II-tuženici, a stan u Bleiwesovoj drugoj kćerki. Navode i da je potpuno nevažno tko je u koje vrijeme živio u predmetnom stanu, budući da se posjedom stana za kojeg postoji znanje da je u tuđem vlasništvu ne stječe vlasništvo nad istim. Ističu i prigovor zastare, s obzirom da je tužitelj bio upoznat s činjenicom vlasništva nad stanom od samog početka. Navode i da su potpuno neosnovani svi navodi tužitelja o načinu stjecanja novčanih sredstava za navodnu kupnju predmetnog stana, a pogotovo uzevši u obzir činjenicu da tužitelj sam u tužbi navodi da nema apsolutno nikakve dokaze o visini svojih primanja. Slijedom navedenog, predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. Tužitelj je podneskom od 11. travnja 2022. godine (list 330 spisa) preinačio tužbu, odnosno tužbeni zahtjev na način da je specificirao nekretninu u skladu s izmijenjenim zemljišnoknjižnim stanjem uslijed provedenog postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora. S obzirom da je tužitelj preinačio tužbu nakon izmjene opisa nekretnine u zemljišnim knjigama, sud je u skladu s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbe te odlučio kao pod točkom I. izreke rješenja.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ovosudno rješenje pod poslovnim brojem R1 Ob-282/2018-3 od 6. lipnja 2018. (list 6 spisa), u kupoprodajni ugovor od 21. rujna 1994. godine (list 7-8 i 53-55 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige (list 9-10, 63 i 332-334 spisa), u odluku o dodjeli stana na korištenje (list 11 spisa), u odluku (list 12 spisa), u rješenje o davanju stana na korištenje ŠČ (list 13 spisa), u zahtjev za sklapanje ugovora o kupnji stana (list 14-15 spisa), u uredovnu potvrdu (list 16 spisa), u uvjerenje o zaduženju (list 17 spisa), u potvrdu (list 18-19 spisa), u ugovor o prodaji stana (list 20-23 spisa), u izračun cijene stana (list 24-25 spisa), u povijesni izvadak iz sudskog registra (list 26-28 spisa), u karticu konta (list 29-31 spisa), u preslike računa (list 56-57 spisa), u ugovor o kreditu (list 58-62 spisa), u zapisnik (list 64 spisa), u uvjerenje o prebivalištu (list 65 spisa), u ugovor o kreditu (list 66-67 spisa), u dopis (list 68 spisa), u rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave (list 69-84 spisa), u pregled isplaćenih plaća (list 85-99 spisa), u ugovor o djelu (list 100 spisa), u specifikaciju izvršenih poslova po ugovor o djelu (list 101 spisa), u potvrdu (list 102- 103 spisa), u potvrde (list 104-106 spisa), u odluku o uporabi dobitka financijske godine 1998 (list 107 i 282 spisa), u odluku o prihvaćanju bilance financijske godine 1999 (list 108 i 283 spisa), u pregled obavljenih samostalnih djelatnosti (list 109 i 284 spisa), u rješenja (list 113-116 i 285-291 spisa), u potvrdu (list 196 spisa), u presliku naloga za isplatu (list 197 spisa), u pregled primitaka (list 198-199 spisa), u listu kredita po radnicima (list 200-201 i 276-227 spisa), u potvrdu (list 202-211 spisa), u rješenje (list 212-215 spisa), u pregled izvršenih kunskih plaćanja (list 216-220 spisa), u potvrdu (list 221-226 spisa), u rješenje (list 227 spisa), u presliku potvrda o plaćanju (list 228- 275 i 278-279 spisa), u pregled ostvarenog dohotka od samostalne djelatnosti (list 281 spisa), u prijave poreza na dobit (list 293-296 spisa), u rješenje (list 297-298 spisa), u potvrdu o plaći (list 299-310 spisa), u ugovor o ulaganju stvari (list 311-316 spisa), u ugovor o kreditu (list 317-319 spisa), u pregled prometa (list 320-322 spisa), u društveni ugovor (list 323-329 spisa), u karticu konta (list 335-338 spisa), u izjavu (list 229 spisa), u ugovor o kreditu (list 340-346 spisa) te policu osiguranja imovine (list 347-349 spisa), saslušan je tužitelj (list 372-373 spisa), I-tuženica UČ (list 373 spisa), II-tuženica SČ (list 370-371 spisa), svjedok DČ (list 385-386 spisa), svjedok PČ (list 389-390 spisa), svjedok VČ (list 390-391 spisa), svjedok IČ (list 391-392 spisa), svjedok GČ (list 392 spisa) te svjedok ĐČ (list 393 spisa).
5. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da sud zatraži od Zagrebačkog holdinga (Čistoća, GSKG, Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. i od HEP-a i Gradske plinare), podatak o tome tko je bio evidentiran na ispostavljenim računima koji se odnose na režijske troškove na adresi predmetne nekretnine, kao i koliko je bilo evidentirano korisnika stana za razdoblje od 1994. do dana dostave podataka, da se provede financijsko vještačenje i pribave podaci vezano za taj dokazni prijedlog odnosno pribavu podataka o primanjima tužitelja i I-tužene UČ za vrijeme trajanja braka, a onda financijsko vještačenje na okolnost doprinosa pri kupnji stana, te da se od Croatia banke pribave podaci o kreditima koje je podigla I-tužena za trajanja braka, budući da su isti dokazni prijedlozi po mišljenju suda nepotrebni, jer se na temelju već izvedenih dokaza može donijeti odluka.
6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je suvlasnik u 1/2 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 4157/1 u naravi Došenova, stambena zgrada br. 22-38 površine 3524 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - stanom upisanim u posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj 3:
Suvlasnički udio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-3) - stan broj 16 na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 73,58 čm, s pripadajućim spremištem površine 1,45 čm, koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika.
8. Među strankama nije sporno da je II-tuženica SČ u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetnog stana u [adresa] na adresi [adresa]. Isto tako, nesporno je da je II-tuženica SČ bila navedena kao kupac na ugovoru o kupoprodaji predmetnog stana iz 1994. godine.
9. Između stranaka je sporno predstavlja li predmetni stan bračnu stečevinu te je li tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela predmetnog stana. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija te zastara.
10. Sukladno čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 25/1994) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.
11. Nadalje, u skladu s čl. 20. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991) pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem, dok je čl. 33. istog zakona propisano da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.
12. Uvidom u zapisnik Komisije za stambene odnose Grada Zagreba od 7. prosinca 1994. utvrđeno je da je u istome navedeno da je stan na IV. katu na adresi [adresa] u vlasništvu II-tuženice SČ (rođ. UČ), a što je i sam tužitelj potvrdio svojim potpisom na zapisniku.
13. Tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da se 1975. godine oženio s I- tuženicom UČ, da se njihova kćer SČ rodila 1976. godine, a druga kćer BČ 1979. godine. Istaknuo je da je 1985. ili 1986. godine dobio stan na korištenje od 30-tak m2 u [adresa], a da je kasnije otkupio taj stan na kojem je bilo stanarsko pravo, kao i da je stan dobio i dijelom iz razloga što je tada imao suprugu i dvoje djece. Tužitelj je naveo da je 1994. njegova supruga I-tuženica UČ uzela kredit u Croatia banci gdje je radila od 80.000,00 DEM, pa da su kupili stan u [adresa] od 73,58 m2. Istaknuo je da je on pregovarao sve oko tog stana, a da se kasnije u to sve uključila njegova supruga ĆČ koja je s pravnikom iz Croatia banke rješavala ugovor i da on tada nije ni znao da je ona kao kupca stavila njihovu stariju kćer II-tuženicu SČ. Tužitelj je istaknuo da je on dao toj AČ 80.000,00 DEM i promijenio cilindar na ulaznim vratima i da je to što se njega tiče bilo gotovo. Naveo je da je predmetni kredit isplaćen te da je on tek u brakorazvodnoj parnici saznao da taj stan u [adresa] glasi na ime njegove kćeri II-tuženice SČ. Tužitelj je naveo da su on i I-tuženica 2002. godine kupili kuću na Kapriju, i to tako da je njegova supruga uzela u Raiffeisenbanci kredit od 40.000,00 DEM za adaptaciju stana u [adresa], pa da je ona njemu dala taj novac i da je potom on s tim novcem kupio kuću na Kapriju i to na svoje ime. Tužitelj je naveo da mu je II-tuženica Nena Burek 2013. godine rekla da je to njen stan i da se on iseli te da ne može više dolaziti tamo. Tužitelj nadalje navodi da od 1994. godine, odnosno od kada su kupili taj stan u [adresa], pa sve do danas on živi u tom stanu, kao i da su od 1994. godine u tom stanu živjeli njegova supruga, njihove dvije kćeri i PČ, koja je nećakinja I-tuženice. Istaknuo je da se II-tuženica SČ iselila iz predmetnog stana 1999. godine. Navodi i da se od 1994. godine nisu vraćali iz [adresa] u [adresa] jer da je on to preuredio i da je to bio prostor firme, odnosno obrta.
14. Sud je prihvatio iskaz tužitelja, osim u dijelu u kojemu navodi da nije znao da je kao kupac u ugovoru o kupoprodaji predmetnog stana na adresi FČ [adresa] bila navedena II-tuženica SČ. Naime, navedeno je u suprotnosti s drugim dokazima u postupku, a naročito izjavom tužitelja iz Zapisnika Komisije za stambene odnose Grada Zagreba od 7. prosinca 1994. u kojoj navodi da je predmetni stan vlasništvo II-tuženice.
15. I-tuženica UČ u svom iskazu u bitnome navodi da je tužitelj 1985. godine dobio na korištenje stan u [adresa] te da je kasnije na ime nje i njihove djece stekao stanarsko pravo te da su 1998. godine otkupili taj stan, a da je stan glasio na ime tužitelja te da je danas predmet parnice između nje i tužitelja. Istaknula je da je 1994. godine digla kredit u Croatia banci od 80.000 DEM te da su kupili taj stan u [adresa], odnosno da su ona, tužitelj, II-tuženica SČ i prodavateljica stana bili u Općini gdje se tada ovjeravao potpis te da je tužitelj znao da taj stan kupuju njihovoj kćeri da joj pomognu i da joj riješe stambeno pitanje. Navela je da su tek nakon toga otišli u taj stan i promijenili cilindar bravu. I-tuženica nadalje navodi da su veći dio života ona, tužitelj i njihova druga kćer BČ proveli u tom malom stanu u [adresa] u kojoj su imali i svojevrsni biznis, dok je II-tuženica bila zaposlena i živjela je u tom stanu, a s njom da je živjela i njezina nećakinja PČ. Nadalje, navodi da su se oko 2002. godine kćeri udale i otišle, a da su se ona i tužitelj tek tada doselili u stan u [adresa]. Istaknula je i da je 2002. godine digla kredit u Raiffeisenbanci od 37.000 EUR, pa da su s tim novcem kupili kuću na Kapriju, a da je onaj prvi kredit za stan u FČ otplaćen u cijelosti za vrijeme trajanja braka, dok je drugi kredit za B ona isplatila tek prošle godine. I-tuženica je istaknula da ona od svih tih nekretnina ne koristi ni jednu, odnosno ni stan u [adresa], ni stan u [adresa], a ni kuću na Kapriju.
16. Sud je u bitnome prihvatio iskaz I-tuženice UČ, s obzirom da je ista iskazivala jasno, samouvjereno i životno logično, a njen je iskaz u skladu i s drugim izvedenim dokazima.
17. II-tuženica SČ u svom iskazu u bitnome navodi da su njezini roditelji, odnosno tužitelj i I-tuženica UČ bili u braku od 1975. godine, a da se ona rodila 1976. u Šibeniku, kao i da su kasnije došli živjeti u [adresa]. Navodi da su 1994. godine, kada je njoj bilo oko 18 i pol godina njezini roditelji odlučili njoj kupiti stan od 73,78 m2 u Zagrebu, na adresi [adresa]. Istaknula je da je predmetni stan kupljen kreditom koji je podigla I-tuženica UČ, koja je radila u Croatia banci i da je taj kredit otplaćen za vrijeme trajanja braka s tužiteljem. Ističe da je stan kupljen na njezino ime jer da je bio dogovor da će njoj pripasti taj stan, a da će njezinoj sestri pripasti drugi stan. Navodi da je došlo do poremećenih odnosa između njezinih roditelja te da su se razveli 2018. godine. Istaknula je da je ugovor o kupoprodaji stana u [adresa] u [adresa] ona sklopila 1994. godine, kao i da se 2002. godine udala te otišla iz stana u [adresa] živjeti kod muža. II-tuženica je navela i da joj do podnošenja ove tužbe roditelji nikada nisu ništa spominjali u vezi s predmetnim stanom, odnosno da joj nisu osporavali da je ona vlasnik stana. Navela je da su njezini roditelji do 2002. godine živjeli u stanu U, a da su od 2002. godine pa sve do razvoda 2018. godine živjeli u tom njezinom stanu na adresi FČ [adresa], a da nakon razvoda njezina majka više nikada nije živjela u tom stanu FČ, dok njezin otac veći dio godine živi na Kapriju, a povremeno dolazi u stan u [adresa], FČ. Navela je i da su njezini roditelji od 1994. do 2002. jedno vrijeme bilu u njezinom stanu na adresi FČ [adresa], i to zato što je bio poplavljen njihov stan u [adresa]. Istaknula je da je stan kupila 1994. godine kada je već počela raditi kao medicinska sestra te da se sama financirala, a da su joj malo pomagali majka i otac, kao i da je povremeno plaćala režije i sve ostalo za potrebe tog stana te da su režijski računa glasili na njezino ime. Istaknula je da su joj roditelji rekli "da postoji mogućnost u prilici smo i želimo ti kupiti stan", a da je poanta bila da se ona osamostali i živi u tom stanu u [adresa].
18. Sud je u bitnome prihvatio i iskaz II-tuženice SČ, s obzirom da je ista iskazivala jasno, samouvjereno i životno logično, a njen je iskaz u suglasju i s drugim izvedenim dokazima.
19. Svjedok DČ u svom iskazu u bitnome navodi da od gimnazije poznaje tužitelja i da su dobri prijatelji, kao i da poznaje njegovu bivšu suprugu I-tuženicu UČ te njihovu stariju kćer II-tuženicu SČ. Navodi da su se tužitelj i I-tuženica vjenčali 1975. godine te da su za vrijeme braka kupili kuću na Kapriju. Svjedok navodi da je tužitelj radio u Studentskom centru pa da je dobio na korištenje stan u [adresa] površine 30 m2, koji su kasnije kupili za vrijeme trajanja braka, kao i da su kupili stan negdje 80-tih ili početkom 90-tih u [adresa] površine 70 m2, a za koji stan je kredit podigla I-tuženica koja je radila u Croatia banci d.d. Istaknuo je da zna da je kao vlasnica upisana II-tuženica SČ, jer da bi tužitelj u protivnom izgubio pravo na otkup tog stana u [adresa]. Naveo je i da je tužitelj sa tuženicama do razvoda braka živio u stanu na adresi FČ, a da nakon razvoda u tom stanu živi sin II-tuženice SČ, a da tužitelj živi na Kapriju. Svjedok je istaknuo da nikada nije čuo od tužitelja ili tuženica da su oni stan u [adresa] kupili za svoju kćer II-tuženicu SČ, već da je čuo da su to kupili za obitelj da se mogu preseliti. Isto tako, svjedok je naveo da zna da su se tužitelj i I-tuženica odlučili da stan u [adresa] glasi na II-tuženicu SČ.
20. Sud je prihvatio u bitnome iskaz svjedoka DČ, s obzirom da je isti u suglasju i s drugim izvedenim dokazima.
21. Svjedok PČ u svom iskazu u bitnome navodi da je I-tuženica UČ njezina teta, odnosno tatina sestra. Navodi da je došla u Zagreb 1995. godine te da je u početku oko godinu dana stanovala u stanu na adresi [adresa] na IV. katu, površine oko 70-tak kvadrata te da su tada tamo živjeli tužitelj, I-tuženica UČ i njezine sestrične II-tuženica SČ i ŠČ. Istaknula je da su tužitelj, I- tuženica UČ i njezine sestrične II-tuženica SČ i ŠČ govorili da je stan kupljen njezinoj sestrični II-tuženici SČ u svrhu njezinog zbrinjavanja. Navela je i da nikada nije čula od tužitelja ili I-tuženice UČ da su oni kupili stan kako bi oni mogli živjeti u njemu, odnosno da je čula samo da su taj stan kupili baš II-tuženici SČ.
22. Sud je u bitnome prihvatio iskaz svjedoka PČ, kao logičan i uvjerljiv jer je isti u suglasju i s drugim izvedenim dokazima.
23. Svjedok VČ u svom iskazu u bitnome navodi da su njezina sestra I-tuženica UČ i tužitelj odlučili kupiti stan kako bi stambeno zbrinuli svoju stariju kćer I-tuženicu SČ. Istaknula je da je I-tuženica UČ tada radila u Croatia banci, pa da je mogla dobiti povoljan kredit, pa da su tako kupili taj stan u [adresa]. Navela je i da je I-tuženica UČ cijeli život govorila da su stan kupili svojoj kćeri II-tuženici SČ, a da je isto govorio i tužitelj u početku, a kada su kasnije počeli bračni problemi da je govorio da je sve njegovo.
24. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka VČ, s obzirom da je ista iskazivala jasno, samouvjereno i životno logično, kao i u skladu s drugim dokazima u postupku.
25. Svjedok IČ u svom iskazu u bitnome navodi da je sa I-tuženicom UČ radila negdje od 1991. do 1995. godine u Croatia banci, kao i da je tada Croatia banka davala svojim zaposlenicima, ali ne svima, povoljne povlaštene kredite, pa da je tako i ĆČ dobila kredit za stan u iznosu od 80.000,00 DEM na rok od 20 godina s fiksnom kamatom od 2%, a za koji kredit joj je kasnije I-tuženica rekla da je s njime kupila stan u [adresa] za taj iznos. Istaknula je i da joj je I-tuženica ĆČ rekla da taj stan kupuje da riješi stambeno pitanje starije kćeri.
26. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka IČ, s obzirom da je ista iskazivala jasno, samouvjereno i životno logično, kao i u skladu s drugim dokazima u postupku.
27. Svjedok GČ u svom iskazu u bitnome navodi da su on i njegova tadašnja supruga AČ bili suvlasnici tog stana u [adresa], površine oko 75 m2, a budući da su se oni već tada razišli, sve oko prodaje tog stana organizirala je AČ, a da je on samo došao možda na potpisivanje tog ugovora. Ističe da se ne sjeća detalja te prodaje, odnosno tko je kupovao i slično.
28. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka GČ, s obzirom da je isti iskazivao jasno, samouvjereno i životno logično, kao i u skladu s drugim dokazima u postupku.
29. Svjedok ĐČ u svom iskazu u bitnome navodi da je predmetni stan u [adresa] bio u suvlasništvu nje i njezinog bivšeg supruga GČ te da ga je prodavala negdje 1994. godine putem agencije. Istaknula je da se sjeća jedino da je došlo dvoje odraslih osoba malo pogledati stan, ali da pretpostavlja da se s te dvije osobe više nije sretala, niti na potpisivanju ugovora.
30. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka ĐČ, s obzirom da je ista iskazivala jasno, samouvjereno i životno logično, kao i u skladu s drugim dokazima u postupku.
31. Sukladno izvedenim dokazima, utvrđeno je da je II-tuženica SČ kupila predmetni stan u [adresa], a što jasno proizlazi iz činjenice da je navedena kao kupac u ugovoru o kupoprodaji predmetnog stana. Nadalje, utvrđeno je da su II- tuženici SČ njezini roditelji, i to tužitelj i I-tuženica UČ, darovali novčana sredstva za kupnju predmetnog stana. Isto tako, utvrđeno je da je tužitelj znao da je predmetni stan kupljen od strane II-tuženice SČ, odnosno da je ona vlasnica predmetnog stana.
32. S obzirom da je nesporno da je II-tuženica SČ upisana kao vlasnica predmetnog stana u zemljišnim knjigama, to je tužba na utvrđenje vlasništva na predmetnom stanu i upisu tužitelja kao suvlasnika u zemljišnoj knjizi istog mogla biti usmjerena isključivo na II-tuženicu SČ. Stoga je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na I-tuženicu UČ koja nije upisani vlasnik predmetnog stana u zemljišnoj knjizi.
33. Imajući u vidu prethodno navedene zakonske odredbe da bračna stečevina predstavlja imovinu bračnih drugova, a da II-tuženica SČ kao upisana vlasnica stana nije bračni drug tužitelja, to jasno proizlazi da predmetni stan ne predstavlja bračnu stečevinu.
34. II-tuženica SČ je na temelju valjanog pravnog posla - ugovora o kupoprodaji nekretnine, uknjižbom svojeg prava vlasništva stekla vlasništvo predmetnog stana. Stoga ne postoji mogućnost osporavanja prava vlasništva II- tuženice SČ od strane tužitelja.
35. U dokaznom postupku je utvrđeno da je tužitelj znao da predmetni stan kupuje II-tuženica SČ, ali čak i da tužitelj to nije znao, tužitelj je eventualno mogao potraživati povrat stečenog bez osnove ili naknadu štete, a ne utvrđenje da je on suvlasnik predmetnog stana, jer za navedeno nema pravne osnove.
36. Također, sud naglašava da kod predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnine
– stana u [adresa] nije našao elemente prividnog ugovora jer nije našao da bi postojale mane volje pri sklapanju istog, a što proizlazi jasno iz iskaza II-tuženice SČ koja je iskazala da je ona kupila predmetni stan. Naime, sukladno čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05), odnosno čl. 66. (ZOO/91) propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Međutim, prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi. Slijedom navedenog, ako su i roditelji SČ, odnosno ovdje tužitelj i I-tužena i kupili predmetni stan u [adresa] na ime I-tužene SČ samo da bi na taj način tužitelj mogao otkupiti onaj stan u [adresa], a to II-tužena SČ nije znala, jasno je da se ta prividnost ugovora o kupoprodaji predmetnog stana u [adresa] ne može isticati II-tuženoj SČ, budući da iz izvedenih dokaza proizlazi da je ista u konkretnom slučaju treća savjesna osoba.
37. S obzirom da je tužbeni zahtjev iz prethodno navedenih razloga neosnovan, to sud nije obrazlagao ostale prigovore tuženika.
38. Slijedom navedenog, valjano je odbiti tužbeni zahtjev te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
39. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa) te troškovniku I. i II-tuženice (list 401 spisa).
40. Tako je I. i II. tuženici priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 19. ožujka 2020. u visini od 110 bodova (Tbr. 8. st. 1. i 40. st. 1.Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 21. srpnja 2020. godine 55 bodova (Tbr. 9. st. 2. i 40. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 12. travnja 2022. u visini od 27,5 bodova (Tbr. 9. st. 5. i 40. st. 1. Tarife), za sastav podneska od 26. travnja 2022. godine 110 bodova (Tbr. 8. st. 1. i 40. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 20. rujna 2022. godine 110 bodova (Tbr. 9. st. 1. i 40. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 12. rujna 2023. godine 110 bodova (Tbr. 9. st. 1. i 40. st. 1. Tarife), za sastav podneska od 23. studenoga 2023. godine 110 bodova (Tbr. 8. st. 1. i 40. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 14. svibnja 2025. godine 110 bodova (Tbr. 9. st. 1. i 40. st. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 17. rujna 2025. godine 110 bodova (Tbr. 9. st. 1. i 40. st. 1. Tarife), odnosno ukupno 852,5 boda, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.131,25 EUR.
41. Na dosuđeni iznos parničnog troška I. i II. tuženiku su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.
42. I. i II. tuženiku temeljem čl. 155. ZPP-a nije priznat trošak sastava podneska od 8. srpnja 2020., s obzirom da su tuženice iste navode mogle navesti već u odgovoru na tužbu, pa stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje postupka. Isto tako, nije priznat niti trošak sastava podneska od 1. travnja 2022., podneska od 7. travnja 2022. i podneska od 13. listopada 2022., s obzirom da i u navedenim podnescima tuženice iznose navode i dostavljaju dokaze koje su mogle dostaviti već u odgovoru na tužbu, a i izneseni navodi i dostavljeni dokazi nisu bili od utjecaja na odluku u navedenom sporu, pa podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 28. svibnja 2024. jer se u istome navodi očitovanje na podnesak tužitelja, a koje očitovanje su tuženice mogle dati i na sljedećoj raspravi, pa stoga isto također nije bilo potrebno za vođenje postupka. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 11. rujna 2025., s obzirom da u istome tuženice u bitnome ponavljaju već iznesene navode u tijeku postupka.
43. Na dosuđeni iznos parničnog troška I. i II-tuženicama su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.
44. Budući da nije uspio u postupku, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
U Zagrebu, 31. listopada 2025.
Sudac
Goran Goluža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. tužitelju – po punomoćnici, uz rješenje o pristojbi na presudu 112,81 eur
2. I. i II. tuženici – po punomoćnici
