Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Pr-1183/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastrukutura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, protiv tuženika LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Skočibušiću iz Marcotulli & partneri O.D. d.o.o. u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2025. u prisutnosti LFV, mag.iur., punomoćnice tužitelja i odvjetnika Vedrana Skočibušića, punomoćnika tuženika, javno objavivši 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o., Mihanovićeva ulica 12, Zagreb, OIB: 39901919995, isplati bruto iznos od 46.393,28 EUR / 349.550,16 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se od 8.3.2022. do 31. prosinca 2022. određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.020,76 eura, sa zateznom kamatom od presuđenja (31. listopada 2025.), pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u predmetnoj tužbi podnesenoj, 18. svibnja 2023., Općinskom sudu u Karlovcu, u bitnom, navodi kako je pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu okončan sudski postupak između tuženika kao tužitelja i njega kao tuženika presudom pod poslovnim brojem Pr-3335/2018, koja da je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1248/2021 od 7. ožujka 2022. na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja - ovdje tuženika. Naime, da je tuženik 3. travnja 2018. podnio tužbu protiv njega pred Općinskim radnim sudom Zagrebu u kojoj traži od suda da utvrdi kako mu je povrijedio pravo osobnosti i pravo dostojanstva i to na način da je svojim radnjama pokušao ukinuti status tuženika i vratiti ga na radno mjesto iz Ugovora o radu i to kako bi onemogućio tuženiku profesionalno sindikalno djelovanje u punom radnom vremenu, odnosno tuženik je zatražio zaštitu od diskriminacije. Nadalje, tvrdi da je 30. ožujka 2018. zaprimio obavijest tuženika kako je 27. ožujka 2018. prekinuo s radom, te da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom, da je po pravomoćnosti gore navedene drugostupanjske presude, 26. travnja 2022. dopisom broj: 214/22 pozvao tuženika da nastavi s radom, na što se tuženik odazvao i u vrijeme podnošenja ove tužbe da je tuženik njegov zaposlenik. Ističe da je sukladno odredbama članka 134. stavka 8. Zakona o radu, tuženiku isplaćivao naknadu plaće za vrijeme prekida rada tuženika, a koju bi ostvario da je radio i to za razdoblje od 27. ožujka 2018. do ožujka 2022, da s obzirom je pravomoćnom sudskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3335/2018 utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika i odbijen je tužbeni zahtjev ovdje tuženika, pa zato potražuje od tuženika povrat bruto isplaćene naknade za gore navedeno razdoblje, a sve sukladno odredbama članka 134. stavka 9. Zakona o radu, a u svezi s člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima. Ukazuje da tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika povrat isplaćene naknade plaće u bruto iznosu 46.393,28 EUR / 349.550,16 HRK za razdoblje od 27. ožujka 2018. do ožujka 2022. U tom smislu je i postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev, zajedno sa zateznom kamatom. Potražuje i parnični trošak sa zateznom kamatom. Poziva se i na sudsku praksu Vrhovnog suda.

2. U odgovoru na tužbu, u bitnom, tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Karlovcu. Opreza radi osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako je protiv tužitelja pokrenuo postupak radi isplate plaće u razdoblju koje je prethodilo onom koje se spominje u povijesnom dijelu tužbe. Tuženik predlaže da se odbije tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti. Potražuje parnični trošak.

3. Vezano uz tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, Općinski sud u Karlovcu je taj prigovor prihvatio, te se rješenjem od 4. rujna 2023. pod poslovnim brojem 8 Pr-82/2023-6, oglasio mjesno nenadležnim uz ustup predmeta ovom sudu nakon njegove pravomoćnosti.

4. U dokaznom postupku pred ovim sudom izvršen je uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju, dakle sve isprave sadržane spisu su pročitane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od tuženika, prema tvrdnjama u činjeničnom dijelu tužbe, stečenog po tuženiku bez pravne osnove, s obzirom da tuženik nije imao osnovu za prekid rada uz isplatu naknade plaće prema članku 134. stavku 8. Zakona o radu («Narodne novine» broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - nadalje u tekstu: ZR).

6. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23; nadalje u tekstu: ZPP) zaključak je ovog suda da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Na temelju analiziranog stanja stvari, te među strankama činjenica učinjenih nespornim, slijedi po sudu nepobitno utvrđenim da je u razdoblju obuhvaćenom ovom tužbom (od 27. ožujka 2018. do 8. ožujka 2022) tuženik bio zaposlenik tužitelja. Također, nepobitno slijedi da je u sporu pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, presudom od 8. rujna 2021., posl.br. Pr- 333/2018-41 (str. od 4 do 9 spisa) odbijen tuženikov deklaratorni tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje da je svojim postupanjem (ovdje) tužitelj povrijedio tuženikovo dostojanstvo uznemiravanjem na radu, čime je povrijedio njegovo pravo osobnosti. Ta presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž R-1248/2021-2 od 7. ožujka 2022.

(stranice od 10 do 16 spisa).

8. Na ročištu održanom 27. listopada 2025., tuženik je učinio nespornom visinu predmetnog tužbenog zahtjeva. Osim toga, istom ročištu stranke su bile suglasne da protiv presude Županijskog suda u Splitu pod posl.br. Gž R- 1248/2021-2 od 7. ožujka 2022. nije izjavljena revizija, te da u periodu na koji se odnosi tužbeni zahtjev, tuženik nije dolazio na posao odnosno da nije radio.

9. Prvostupanjski sud smatra da je u postupku kao što je predmetni (radi povrata isplaćenih naknada plaće radniku) vezan izrekom pravomoćne presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev radnika za zaštitu od uznemiravanja, zbog koje zaštite je radnik i prekinuo rad, a poslodavac je tom radniku isplaćivao naknade plaće čiji povrat naknadno potražuje. Konkretno, to je pravomoćna presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 8. rujna 2021., pod posl.br. Pr-333/2018-41.

10. Svaki radni odnos između poslodavca i radnika zasniva i temelji na ugovoru o radu (čl. 10. ZR-a), pa je osnova svih prava i obveza iz radnog odnosa ugovor, koji mora osigurati radniku minimum prava propisanih prisilnim odredbama ZR-u. Obveza radnika iz ugovora o radu je izvršavanje ugovorenog rada, dok je obveza poslodavca isplatiti mu za taj rad ugovorenu plaću, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa i isplaćuje u novcu nakon obavljenoga rada (čl. 90. ZR-u). Iznimno, prema čl. 95. ZR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće dok traje ugovor o radu i za ono razdoblje u kojemu ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom. Zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu određuje se razdoblje za koje se naknada isplaćuje na teret poslodavca, s time što vrijedi osnovno pravilo da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

11. U članku 134. ZR-a propisano je pravo radnika na isplatu naknade plaće na teret poslodavca za vrijeme prekida rada dok traje sudski postupak radi zaštite dostojanstva radnika i njegove zaštite od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja.

12. Prema stavku 6. članka 134. ZR-a određeno je da za vrijeme prekida rada iz st. 4. i 5. toga članka, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio, dok je u stavku 9. propisano da ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade iz st. 6. toga članka.

13. Iz citiranih pravnih normi jasno proizlazi da u slučaju kada radnik prekine rad preuzima na sebe rizik da se u sudskom postupku može utvrditi da poslodavac nije povrijedio naprijed navedenu zakonsku obvezu, te da je prekid rada bio neopravdan. Kako radni odnos nije moguće ispunjavati unazad, radnik koji nije uspio u sporu radi zaštite dostojanstva i zaštite od uznemiravanja, a primio je naknadu plaće, dužan je na zahtjev poslodavca vratiti poslodavcu isplaćene naknade plaće odnosno novčani ekvivalent za neizvršeni rad.

14. Odredbom članka 1111. stavci 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; nadalje u tekstu: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

15. Konkretno su donošenjem pravomoćne presude kojom je odbijen tuženikov tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje počinjene mu od strane tužitelja, kao poslodavca, povrede dostojanstva (povrede prave osobnosti), te podnošenjem predmetne tužbe po tužitelju, ostvarene okolnosti opisane u odlomku 13. ovog obrazloženja, dakle proizlazi da je tuženikov prekid rada (nedolazak na posao) u utuženom periodu bio neopravdan, te je tuženik, kao radnik, u obvezi vratiti tužitelju, kao poslodavcu, isplaćene naknade plaće.

16. Slijedom navedenog, te primjenom citiranih odredbi čl. 134. st. 9. ZR-a i čl. 1111. ZOO-a, odlučeno je sadržajem izreke.

17. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a te članka 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23). Odlučivanje o zateznim kamata podrazumijeva primjenu materijalnog prava.

18. Sud smatra bitnim naglasiti da u dokaznom postupku odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva nije izvodio dokaze obzirom je tuženik eksplicitno učinio nespornom njegovu visinu (na ročištu održanom 27. listopada 2025. – str. 91 spisa).

19. U odnosu na tuženikovo isticanje u odgovoru na tužbu da je protiv tužitelja pokrenuo postupak radi isplate plaće u razdoblju koje je prethodilo onom iz povijesnog dijela tužbe, nužno je istaknuti da ti navodi nemaju relevantnost za predmet ovog spora, pa time niti za odluku o meritumu. Svoja prava iz radnog odnosa na koja se na tom mjestu poziva, tuženik može ostvariti u postupku različitom od ovog koji vodi protiv tužitelja u obrnutim procesnim ulogama.

20. Tuženik je spor izgubio pa mu je u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a naloženo da tužitelju naknadi trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu (prema rješenje od 2.6.2023. – str. 75 spisa) u iznosu od 510,38 eura, te sudsku pristojbu za presudu od 510,38 eura, odnosno 1.020,76 eura (Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi - «Narodne novine» broj 37/23).

21. Na priznati parnični trošak dosuđena je tužitelju zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a.

22. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 328. st.2., u vezi s čl. 433. ZPP-a).

U Rijeci 31. listopada 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju – po pun. e.komunikacijom

- tuženiku - e.komunikacijom