Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P – 799/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Mariji Knez, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćnici Darii Krajina Štivičić, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika AL pok. ZL, odsutna i nepoznata boravišta, zastupan po privremenoj zastupnici Ankici Kamber-Nakićen, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kranjčec i Kamber j.t.d. iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja te privremene zastupnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 31. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji KL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IL, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonski nasljednici pok. BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici i to svaki za ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] ukupne površine 570 m2 k. o. [katastarska općina] slijedom čega su ovlašteni temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti ishoditi upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, svaki za ½ dijela uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Dosuđuju se privremenoj zastupnici tuženika AL, odvjetnici Ankici Kamber-Nakićen troškovi s osnova obavljanja dužnosti privremenog zastupnika u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) te se nalaže računovodstvu Općinskog suda u Zadru da isplati odvjetnici Ankici Kamber-Nakićen iznos od 200,00 eura (dvjesto eura) sa sredstava predujmljenih ovom sudu za rad privremenog zastupnika u predmetnoj stvari, u roku od 15 dana od dostave podataka o broju računa privremenog zastupnika.

III. Nalaže se tužiteljima isplatiti odvjetnici Ankici Kamber-Nakićen iznos od 300,00 eura (tristo eura) s osnove manjka uplaćenog predujma troškova zastupanja tuženika u predmetnoj stvari, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvotno označeni tužitelj BL je u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 27. travnja 2023. naveo da je on stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] pov. 570 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Isti je naveo da je u zemljišnoj knjizi u C listu kao nositelj prava korištenja predmetne nekretnine upisan tuženik AL pok. ZL te da se sukladno zakonskoj predmnijevi iz čl. 360. st.4. i čl. 362. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) pravo korištenja ima smatrati pravom vlasništva. Tužitelj je dalje naveo da je predmetnu nekretninu ranije posjedovala obitelj AL te je bila evidentirana posjedom HL koji je od 1984. upisan u katastarskom operatu kao posjednik iste. Tužitelj da je prilikom izvođenja radova na nekretnini obitelji ML saznao da se prodaje susjedna, predmetna nekretnine te je stupio u kontakt sa prodavateljem s kojim je zaključio kupoprodajni ugovor te potom po isplati kupoprodajne cijene stupio u posjed predmetne nekretnine, istu očistio i ogradio zidom sa sjeverne, istočne i zapadne strane, te postavio željezna klizna šiber vrata sa ključem. Tužitelj je tijekom postupka naveo da nije u posjedu zaključenog kupoprodajnog ugovora uslijed zbivanja nastalih tijekom Domovinskog rata, a kada je ugovor i zaključen. Isti je naveo da je predmetnu nekretninu do odlaska u mirovinu koristio kao radni prostor i parkiralište za ostavljanje radnih strojeva, a nekretnina da se danas koristi kao parking. Nadalje je naveo da je u neprekidnom, samostalnom i neometanom posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina slijedom čega predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine kao i zahtjev za uknjižbu prava vlasništva. Tužitelj je predložio da sud tuženiku kao odsutnoj osobi nepoznatog boravišta postavi privremenog zastupnika.

2. Tijekom postupka je preminuo prvotni tužitelj BL a što je utvrđeno rješenjem naslovnog suda od 15. travnja 2024. Sukladno rješenju suda posl. broj: P – 973/2023-27 od **.**.2025. KL i IL kao zakonski nasljednici tužitelja BL su preuzeli predmetni postupak u poziciji tužitelja te su isti uslijed tako navedenih promjena uredili tužbeni zahtjev, a kako to glasi u izreci odluke, a čemu se tuženik nije protivio.

3. Sud je rješenjem posl. broj: P – 973/2023-3 od 26. svibnja 2023. tuženiku kao odsutnoj osobi nepoznatog boravišta postavio privremenog zastupnika u osobi odvjetnice Ankice Kamber-Nakićen iz Zadra.

4. Privremena zastupnica tuženika je u odgovoru na tužbu navela da opreza radi osporava tužbeni zahtjev. Ista je navela da obzirom na zk stanje nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao ni činjenica da je u katastarskom operatu kao posjednik upisan otac tuženika, ZL.

5. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: prijepis posjedovnog lista br. 2439 k. o. [katastarska općina] (list spisa 7, 47), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 8, 48), fotografije predmetne nekretnine (list spisa 32), arhivski izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 33-45), izvadak iz katastarskog plana (list spisa 46), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke (list spisa 56- 57), skica sudskog očevida izrađena od strane stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod. od 14. prosinca 2023. i fotografije kao prilog skici (list spisa 61-62), smrtni list za BL (list spisa 77), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. broj: O – 803/24 od 31. listopada 2024. (list spisa 89-91), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠL (list spisa 105), svjedoka GL (list spisa 105-106), svjedoka ŽL (list spisa 106), svjedoka ML (list spisa 108-109), svjedoka SL (list spisa 109?), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja KL i IL (list spisa 106-107).

6. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što punomoćnici parničnih stranaka izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagali, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

7. Privremena zastupnica tuženika je zatražila naknadu troška postupka.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], neplodno zemljište površine 570 m2 utvrđeno je da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je u B listu (Vlastovnici) upisano Društveno vlasništvo, a u C listu (Teretovnici) uknjiženo pravo korištenja nekretnine u A listu radi izgradnje stambene zgrade u korist AL pok. ZL. Uvidom u povijesni zk izvadak za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je ista otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je prijedlog za upis u C listu od strane naslovnog suda zaprimljen 6. lipnja 1988. pod brojem: Z – 1649/88, te da je upis u C listu izvršen temeljem rješenja S.O. Zadar broj: UPI-08-D-2411/85 od 9. prosinca 1987. i ugovora o korištenju građevinskog zemljišta od 20. svibnja 1988.

11. Uvidom u prijepis posjedovnog lista br. 2439 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u istom upisana čest. zem. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 570 m2, te je kao posjednik upisan ZL, K iz Zadra za cijelo.

12. Uvidom u fotografije priložene predmetnom spisu na listu spisa 32 razvidno je da su na istima vidljivi ostaci ranije sagrađenog objekta kao i ruševine istoga.

13. Neposrednim opažanjem uredujućeg suca prilikom očevida održanog na licu mjesta utvrđeno je da je predmetna nekretnina sa svih strana ograđena betonskim zidovima (blokovima) starije gradnje i dijelom pomičnom željeznom ogradom sa ulaznim vratima sa cilindrom. Nadalje je utvrđeno da na nekretnini nema izgrađenog objekta, kao i da se nekretnina koristi kao parkiralište.

14. Uvidom u skicu sudskog očevida izrađenu od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, a u odnosu na koju stranke nisu imale primjedbi i koju je sud prihvatio u cijelosti smatrajući da je ista izrađena stručno i u skladu s pravilima struke, proizlazi da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u skici označena žutom bojom i ima površinu od 570 m2. Uvidom u fotografije koje su prilog skici sudskog očevida utvrđeno je da je predmetna nekretnina ograđena betonsko-žičanom ogradom i dijelom sa pokretnom željeznom ogradom, te da na istoj nema izgrađenog objekta već se nekretnina koristi kao parkiralište.

15. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno od strane javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra kao povjerenika Općinskog suda u Zadru posl. broj:

O – 803/24, UPP/OS – 107/24 od 31. listopada 2024. utvrđeno je da je ostavinsku imovinu pok. BL (ranije označenog tužitelja) činila i predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su njegovim nasljednicima proglašena braća KL i IL (sada označeni tužitelji), svaki za ½ dijela.

16. Iz iskaza svjedoka ŠL (rođ. 1962., nesrodan) i ŽL (rođ. 1959., nesrodan) proizlazi da isti od 1964., odnosno od 1965. stanuju u kući sagrađenoj na nekretnini koja graniči s predmetnom nekretninom te da im je poznato još dok su bili djeca da je na predmetnoj nekretnini tada bio sagrađen objekt u kojem nitko nije stanovao niti ga je koristio. Nakon Domovinskog rata predmetnu nekretninu da je kupio BL od osobe prezimena ZL iz [adresa], nakon čega je BL s predmetne nekretnine uklonio ranije sagrađeni objekt te istu oko 2000. ogradio i od tada nekretninu koristi kao parkiralište i na istoj drži svoje strojeve. Nadalje iz iskaza svjedoka proizlazi da su BL pri izgradnji ogradnog zida koji graniči s nekretninom u vlasništvu svjedoka i nekretninom na kojoj se nalazi slastičarnica Allo pomagali svjedoci i njihov otac kao i svjedok GL. Svjedoci su naveli da je jednom prilikom svjedok ŠL od BL zatražio ključ od ulaznih vrata predmetne nekretnine kako bi na istoj postavio šator za potrebe održavanja vjenčanja svoga sina a što mu je BL dopustio, te su naveli da predmetnu nekretninu sada koriste gosti slastičarne Allo po dopuštenju BL. Svjedoci su naveli da je u mjestu općepoznato da je predmetna nekretnina vlasništvo BL te su naveli da BL nitko nije osporavao vlasništvo kao ni gradnju na predmetnoj nekretnini.

17. Iz iskaza svjedoka GL (rođ. 1959., u srodstvu s tužiteljima) proizlazi da je on u blizinu predmetne nekretnine dolazio i prije Domovinskog rata te da se sjeća da je tada na predmetnoj nekretnini bio sagrađen objekt u kojem nitko nije stanovao a koji objekt je u Domovinskom ratu devastiran. Isti je naveo da je 1995./1996. BL od osobe iz Crne Gore kupio predmetnu nekretninu za iznos od 35.000 DEM nakon čega je srušio objekt koji se na njoj nalazio i očistio predmetni teren. Nekoliko godina nakon kupnje BL da je ogradio predmetnu nekretninu, te da mu je on pomogao pri izgradnji betonskog zida sa 3 strane i postavljanju ulaznih vrata, a da je zid sa četvrte strane koja graniči s nekretninom u vlasništvu svjedoka ŠL sagradila obitelj svjedoka. Svjedok je naveo da je BL predmetnu nekretninu koristio za držanje strojeva, da su ga nakon smrti naslijedila braća KL i IL te je naveo da tužiteljima, a ranije njihovom predniku BL nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetne nekretnine.

18. Iz iskaza svjedoka ML (rođ. 1957., u daljnjem srodstvu s tužiteljima) i SL (rođ. 1954., u daljnjem srodstvu s tužiteljima) proizlazi da su isti od 1994. suvlasnici nekretnine na kojoj se nalazi slastičarna Allo i koja nekretnina graniči s predmetnom nekretnine. Isti su u svom iskazu naveli da je 1994. na predmetnoj nekretnini bio ruševni objekt, kuća katnica u odnosu na koju je kao vlasnik u zemljišnoj knjizi bio upisan AL kojeg oni nisu poznavali. Nadalje su naveli da im je poznato da je 1995./1996. u posjed predmetne nekretnine stupio BL, a koji je prema iskazu svjedoka SL istu kupio za iznos od 35.000,00 DEM. Svjedoci su naveli da je nakon stupanja u posjed predmetne nekretnine BL uz pomoć njih dvojice te EL sa predmetne nekretnine maknuo ostatke ruševnog objekta, a oko godinu dana nakon toga BL da je predmetnu nekretninu ogradio te na istoj postavio priključak za kanalizaciju. Nadalje su naveli da se predmetna nekretnina oduvijek koristila kao parkiralište, da je BL istu koristio kao parkiralište za svoje strojeve, te da se na istoj i dan danas nalazi Ivanov kompresor. Nadalje su naveli da je sada pok. BL njima dvojici dao na korištenje ovu nekretninu za potrebe ugostiteljskog objekta Allo, da nekretnina ima ulazna vrata a ključ od tih vrata da ima svjedok SL a isti da mu je dao BL. Nadalje su naveli da sukladno njihovim saznanjima BL nitko nije osporavao vlasništvo i posjed ove nekretnine kao ni gradnju na istoj.

19. Iz iskaza tužitelja KL proizlazi da su on i tužitelj IL vlasnici predmetne nekretnine a vlasništvo da su stekli nasljeđivanjem pok. brata KLĆ. Potonji da je vlasništvo nekretnine stekao početkom 1995. kupnjom od osobe prezimena AL nakon čega je uz pomoć sada pok. EL srušio staru kuću koja se je nalazila na nekretnini, očistio teren i 1996. zajedno sa svjedokom GL, te obitelji ŠL istu ogradio i postavio ulazna vrata s cilindrom. Prednik tužitelja da je odmah po kupnji predmetnu nekretninu koristio za ostavu svojih strojeva te je tužitelj naveo da se na istoj i dalje nalazi Ivanov kompresor. Nadalje iz iskaza istoga proizlazi da se predmetna nekretnina od otvaranja ugostiteljskog objekta Allo koristi kao parkiralište za potrebe tog objekta, uz dopuštenje sada pok. BL. Nadalje je tužitelj naveo da predniku tužitelja a sada tužiteljima nitko nije osporavao vlasništvo predmetne nekretnine kao ni gradnju zida oko iste.

19.1. Identično iskazu tužitelja KL je iskazivao i tužitelj IL.

20. Iskaze saslušanih svjedoka koji su o relevantnim činjenicama imali neposredna saznanja i u odnosu na koje nije bilo primjedbi od strane tuženika, sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojnim te u međusobnom suglasju. Iako su svjedoci ML i SL, te GL u srodstvu s tužiteljima sud je iskaz istih cijenio nepristranim, životno logičnim te u suglasju s ostalim izvedenim dokazima. Tako iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je prednik tužitelja BL oko 1995./96. predmetnu nekretninu kupio od osobe prezimena AL iz [adresa] za iznos od 35.000,00 DEM, da je odmah po kupnji stupio u posjed nekretnine, sa iste oko 1996. uklonio ostatke porušene građevine te ju potom u cijelosti ogradio betonsko- žičanom ogradom i na njoj postavio ulazna klizna vrata s cilindrom. Nadalje je sud iz iskaza svjedoka utvrdio da se je prednik tužitelja od 1995. pa do smrti (isti je preminuo **.**.2024.) nalazio u nesmetanom posjedu nekretnine, nakon njegove smrti posjed da je prešao na njegovu braću, ovdje označene tužitelje.

20.1. Sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim i iskaze tužitelja koji su u suglasju s iskazima saslušanih svjedoka, kao i u suglasju s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka.

21. Odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

22. Obzirom na pravni temelj kojeg tužitelji navode za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine (nasljeđivanje od njihovog prednika koji je nekretninu stekao dosjelošću i pravnim poslom zaključenim 1995./96.) relevantna su pravna pravila Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90, te "Narodne novine" broj: 53/91, dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. , te odredbe ZVDSP.

23. Odredbom čl. 28. st.2. ZOVO propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok je stavkom 4. propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Stavkom 5. je propisano da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa.

23.1. Odredbom čl. 30. st.1. ZOVO propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, dok je st.2. propisano da su u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

23.2. Odredbom čl. 33. ZOVO propisano je da se na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

24. Odredbom čl. 159. st.1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. St. 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a ako mu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st.3.).

24.1. Odredbom čl. 160. st.1. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok je st.2. propisano da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nadalje je st.3. propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošten posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

24.2. Odredbom čl. 18. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Nadalje je st.3. propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Stavkom 5. je propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

25. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja kako je to ranije navedeno, te cijeneći ostalu dokumentaciju priloženu spisu, sud je utvrdio da je prednik tužitelja pok. BL 1995./96. predmetnu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio od osobe prezimena AL iz [adresa] (identičnog prezimena kao i upisani zk vlasnik i zk posjednik) te odmah po kupnji stupio u samostalni posjed nekretnine. Iako tužitelji nisu dostavili u spis predmetni ugovor pa sud ne može utvrditi je li isti bio zaključen u propisanoj formi (tužitelji navode da uslijed ratnih zbivanja tijekom 1990ih godina nisu u posjedu predmetnog ugovora), sud je utvrdio da je kupoprodajni ugovor koji se odnosio na kupnju predmetne nekretnine u cijelosti izvršen, a što nadomješta nedostatak pisane forme u smislu odredbe čl. 73. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, 53/91, 73/91, 3/94, 111/93 i 107/95). Naime, sud je utvrdio da je predmetni ugovor proizveo očekivane pravne učinke između njegovih sudionika, ali i svih trećih osoba kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, da je prednik tužitelja temeljem tako zaključenog ugovora postao isključivi posjednik premetne nekretnine i bez upisa u mjerodavne javne evidencije te da je isti odmah po zaključenju ugovora stupio u posjed nekretnine. Nadalje je sud utvrdio da je kontinuirani, samostalni i neometani posjed prednika tužitelja glede predmetne nekretnine izvršavan od 1995./96. a koji posjed sud nalazi kvalificiranim, odnosno zakonitim, istinitim i poštenim. Naime, prednik tužitelja je pravo na posjed ostvario temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora (zakoniti posjed), a pritom sud ne nalazi da bi posjed bio pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, dok se poštenje posjeda presumira po samom zakonu. U svakom slučaju posjed prednika tužitelja pok. BL je zasigurno savjestan odnosno pošten, a koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu dok tuženik tijekom postupka nije isticao tvrdnje kojima bi ukazivao na nesavjesnost odnosno nepoštenje posjeda. Prema utvrđenju ovog suda prednik tužitelja se je od trenutka stupanja u posjed ponašao kao vlasnik predmetne nekretnine, a tuženik mu nikada nije osporio pravo vlasništva. Slijedom svega navedenog utvrđenje je suda da je prednik tužitelja pok. BL do svoje smrti (isti je preminuo 2024.) stekao vlasništvo predmetne nekretnine ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki za sjecanje vlasništva dosjelošću, odnosno posjedovanjem nekretnine kroz razdoblje od 29 godina a koji posjed je kasnije nastavljen od strane nasljednika pok. BL, sada označenih tužitelja KL i IL i čiji posjed sud također nalazi poštenim. Budući je prednik tužitelja, pok. BL u trenutku smrti bio vlasnik predmetne nekretnine a kako je to ranije obrazloženo to su tužitelji pravo vlasništva nekretnine stekli nasljeđivanjem svoga prednika BL a kako to proizlazi iz rješenje o nasljeđivanju iza pok. BL slijedom čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a kako je to odlučeno točkom I. izreke ove odluke. Ujedno se ističe da pasivna legitimacija tuženika AL kao predmnijevanog formalnog zk vlasnika, a koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao nositelj prava korištenja predmetne nekretnine proizlazi iz odredbe čl. 360. i odredbe čl. 362. st.1. ZVDSP, što među strankama nije ni sporno.

26. U odnosu na zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troška postupka sud je razmatrajući predmetni spis utvrdio je da je privremeni zastupnik u ovom predmetu postavljen odlukom suda za potrebe predmetnog postupka, zbog razloga propisanih odredbom čl. 84. st.2. toč. 4. ZPP, slijedom čega su, prema ocjeni ovog suda, za odluku o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova privremenog zastupnika tuženiku mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) koje reguliraju naknadu troškova parničnog postupka.

26.1. Iako odredbama ZPP nije posebno regulirano pitanje podmirenja troškova privremenog zastupnika kojeg imenuje sud, prema stajalištu ovog suda, nije isključena mogućnost primjene općih zakonskih odredbi o parničnim troškovima, te tretiranje troškova privremenog zastupnika kao troškova parničnog postupka po općim pravilima o naknadi parničnih troškova. Nadalje, troškovi privremenog zastupnika koje imenuje sud prema odredbama ZPP nisu određeni kao troškovi koji se isplaćuju iz sredstava suda, već ti troškovi terete stranku koja je po pravilima procesnog prava dužna naknaditi te troškove, pri čemu valja napomenuti da je odredbom čl. 85. st.3. ZPP propisano da sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj. Naime, kako je u konkretnom slučaju nastavak postupka bio u interesu tužitelja, te je isti ovisio upravo o postavljanju privremenog zastupnika tuženiku, to je sud naložio tužiteljima da predujme troškova postavljanja istoga.

26.2. Prilikom odmjeravanja naknade troška privremenom zastupniku sud je uzeo u obzir da privremeni zastupnik kojeg sud postavi stranci, u postupku za koji je postavljen ima sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika, te ta prava i dužnosti isti vrši sve dok se stranka ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok centar za socijalnu skrb ne obavijesti sud da je postavio skrbnika. Zakonski zastupnik, sukladno odredbi čl. 81. st.1. ZPP može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku, iz čega proizlazi da je privremeni zastupnik u postupku za koji je postavljen, ovlašten poduzimati sve radnje u zaštiti prava i interesa stranke. Da privremeni zastupnik koji je tuženiku postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika proizlazi i iz pravnih shvaćanja zauzetih u odluci Vrhovnog suda RH – 876/2024-2 od 11. rujna 2024. i Rev – 169/2021-2 od 11. siječnja 2023.

26.3. Slijedom navedenog, privremenoj zastupnici je s osnove rada zastupanja tuženika sukladno odredbi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) u svezi s Tbr. 54. Tarife priznato pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu u potraživanom iznosu od 100,00 eura, te trošak pristupa na ročišta održana 27.10.2023., 23.11.2023. i 13.10.2025. u potraživanom iznosu od 100,00 eura za svako ročište što ukupno iznosi 400,00 eura. Nadalje, privremenom zastupniku pripada i pravo na potraživani pdv od 25% u iznosu od 100,00 eura sukladno odredbi čl. 38. st.1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) što čini trošak postupka u ukupnom iznosu od 500,00 eura, a kako je to odlučeno točkom II. izreke odluke.

26.4. Budući su tužitelji s osnove predujma troška postavljanja i rada privremenog zastupnika na račun ovog suda uplatili iznos od 200,00 eura to će iznos od 200,00 eura privremenom zastupniku biti isplaćen od strane suda a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove odluke. Nadalje, uzimajući u obzir da je sud utvrdio da trošak rada privremenog zastupnika iznosi 500,00 eura, to su tužitelji dužni isplatiti privremenom zastupniku daljnji iznos od 300,00 eura s osnove manjka uplaćenog predujma troškova zastupanja tuženika u predmetnoj stvari, a kako je to odlučeno točkom III. izreke ove odluke.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zadru 31. listopada 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se dostavlja ovom sudu, pisanim putem, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljima po punomoćnici,

2. Tuženiku po privremenoj zastupnici.

Po pravomoćnosti:

- Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar, Ante Starčevića 9,

Zadar.