Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pr-67/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg zemljišnoknjižnog sudskog savjetnika-specijalista ĆČ u pravnoj stvari po tužbi tužitelja MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Dr . [adresa], zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Opće bolnice Varaždin, OIB: 59638828302, Ivana Meštrovića 1, Varaždin, radi isplate, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 8. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja IČ, odvjetničke vježbenice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina , te objave presude dana 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Varaždin iz Varaždina, Ivana Meštrovića 1, OIB: 59638828302, da tužitelju MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu 1.940,66 EUR (slovima: tisuću devetstočetrdeset eura i šezdesetšest centi) bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31.12.2023., a od 01.01.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznose kako slijedi:

- za siječanj 2019. na iznos od 126,33 EUR od 16.02.2019.

- za veljaču 2019. na iznos od 48,42 EUR od 15.06.2019.,

- za ožujak 2019. na iznos od 115,81 EUR od 15.04.2019.,

- za travanj 2019. na iznos od 132,56 EUR od 15.05.2019.,

- za svibanj 2019. na iznos od 105,73 EUR od 15.06.2019.,

- za lipanj 2019. na iznos od 150,39 EUR od 15.07.2019.,

- za srpanj 2019. na iznos od 126,79 EUR od 15.08.2019.,

- za kolovoz 2019. na iznos od 154,79 EUR od 15.09.2019.,

- za rujan 2019. na iznos od 121,82 EUR od 15.10.2019.,

- za listopad 2019. na iznos od 104,49 EUR od 15.11.2019.,

- za studeni 2019. na iznos od 118,13 EUR od 15.12.2019.,

- za prosinac 2019. na iznos od 128,41 EUR od 15.01.2020.,

- za siječanj 2020. na iznos od 82,51 EUR od 15.02.2020.,

- za veljaču 2020. na iznos od 221,40 EUR od 15.03.2020.,

- za ožujak 2020. na iznos od 203,08 EUR od 15.04.2020.,

sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Varaždin iz Varaždina, Ivana Meštrovića 1, OIB: 59638828302, da tužitelju MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 8 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 2.456,81 EUR (slovima: dvije tisuće četiristopedesetšest eura i osamdesetjedan cent) , sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu magistra medicinske biokemije, pri čemu je redovito radio i prekovremeno. Na njega su se primjenjivali Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU) i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (TKU), koji jednako propisuju sastav i obračun plaće – osnovnu plaću te dodatke i uvećanja. Tužitelj nadalje navodi da mu tuženik tijekom navedenog razdoblja nije pravilno obračunavao i isplaćivao plaću jer pojedini zakonom i ugovorom zajamčeni dodaci nisu isplaćeni za sve sate rada, uključujući i prekovremene. Konkretno, dodatak za otežane uvjete rada:

Prema članku 57. KU, osnovna plaća na radnom mjestu tužitelja trebala se uvećati za 16%, a od 1. rujna 2019. prema Dodatku II KU za 19%. Tuženik je ovaj dodatak obračunavao samo za dio sati koje je tužitelj odradio, iako je on cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada. Time je povrijeđeno njegovo pravo iz čl. 94. Zakona o radu i čl. 57. KU. Zatim, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi:

Člankom 59.a KU propisano je da zdravstveni radnici koji imaju iznimnu odgovornost ostvaruju dodatak od 4% osnovne plaće, odnosno od 1. rujna 2019. – 8%. Tužitelj je cijelo razdoblje obavljao poslove magistra medicinske biokemije s takvom odgovornošću, ali mu je tuženik taj dodatak isplaćivao samo za dio sati rada, ne i za sve, uključujući prekovremene. Uz navedeno, dodatak za znanstveni stupanj: prema čl. 54. st. 2. TKU, zaposleniku s magistarskim stupnjem pripada dodatak od 8% na osnovnu plaću, a dodaci se međusobno ne isključuju. Tužitelj ima znanstveni stupanj magistra znanosti, no tuženik mu je ovaj dodatak obračunavao samo u redovnom radu, a ne i za prekovremene sate, iako je to bio dužan. Također, pogrešan obračun naknada plaće: zbog pogrešno obračunatih plaća, tuženik je krivo obračunao i naknade plaće (za godišnji odmor i bolovanje), jer su izračunate na temelju već umanjenih plaća. Time su povrijeđene odredbe čl. 36. KU i čl. 59. TKU koje propisuju da se te naknade obračunavaju prema prosjeku prethodno isplaćenih plaća u tri mjeseca. Tužitelj tvrdi da su mu time plaće za navedeno razdoblje bile umanjene, jer:

- dodatak za otežane uvjete rada nije isplaćen za sve sate,

- dodatak za iznimnu odgovornost nije isplaćen za sve sate,

- dodatak za znanstveni stupanj nije isplaćen u prekovremenom radu,

- te su pogrešno obračunate naknade plaće. Kako su rasporedi rada i platne liste u posjedu tuženika, tužitelj ne može precizno odrediti iznos zahtjeva. Ističe da je tuženika zatražio dostavu dokumentacije potrebne za izračun, ali mu ista nije dostavljena. Stoga predlaže da sud, temeljem čl. 186.b st. 1. i 2. ZPP-a, naloži tuženiku da u spis dostavi sve tužiteljeve platne liste i evidencije rada za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31 . ožujka 2020. Po pribavi dokumentacije i provedbi financijskog vještačenja, tužitelj je u tužbi naveo da će urediti tužbeni zahtjev te predložiti da sud presudom naloži tuženiku isplatu razlike neisplaćenih plaća s pripadajućom zateznom kamatom za svaki m jesec zakašnjenja.

2. Po provedenom knjigovodstveno-financijskom vještačenju tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev sukladno tom vještačkom nalazu podneskom od 23. siječnja 2025. te je sud odlučivao o tako postavljenom tužbenom zahtjevu. Iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva je vidljivo da je tužitelj odustao od manifestacijskog zahtjeva prema odredbi iz čl. 186. b. st. 3. Zakona o parničnom postupku koji se odnosi na dostavu dokumentacije tako da sud nije niti odlučivao konačno o tom zahtjevu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, time da tuženik ne spori da je tužitelj radio kod njega kao magistar medicinske biokemije u utuženom razdoblju, ali u cijelosti osporava da mu išta duguje. Smatra da su sve plaće i dodaci isplaćeni pravilno i u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorima. Tuženik tvrdi da tužitelj pogrešno tumači pojam i strukturu plaće. Prema Zakonu o radu i Zakonu o plaćama u javnim službama, plaću čine osnovna plaća (koeficijent × osnovica + 0,5% za svaku godinu staža) i dodaci na osnovnu plaću, koji se uvijek obračunavaju na osnovnu plaću, ne na ukupni iznos sa svim uvećanjima. U Kolektivnim ugovorima za zdravstvo i TKU jasno je propisano da se dodatci (za noćni rad, rad nedjeljom, prekovremeni rad, rad u smjenama i dr.) obračunavaju samo na osnovnu plaću, a ne međusobno jedni na druge. Dakle, svaki dodatak računa se zasebno, a ne kumulativno. Tuženik navodi da je od 2013. nadalje sustav obračuna plaća u zdravstvu mijenjan, te da su noviji kolektivni ugovori (posebno onaj iz 2013. i 2018.) izričito propisali da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad redovnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad, uvećanjem osnovne plaće za 50%, bez dodatnih uvećanja (za otežane uvjete, odgovornost, i sl.). Drugim riječima, kad se sati iz dežurstva plaćaju kao prekovremeni rad, tužitelj ne može tražiti da se na te iste sate dodatno obračunaju i drugi dodaci, jer bi to bilo dvostruko uvećanje za isti rad.Tuženik tvrdi da bi, da je namjera bila drugačija, to bilo izričito propisano u kolektivnom ugovoru, kao što je bilo u ranijim verzijama do 2013. godine. Budući da nije, vrijedi tumačenje da se svi dodaci računaju samo na osnovnu plaću. Tuženik se poziva na Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje daje obvezujuća tumačenja. Povjerenstvo je više puta zaključilo da se: prekovremeni rad iznad mjesečnog fonda plaća uvećanjem osnovne plaće za 50%, dodatci i uvećanja obračunavaju samo na osnovnu plaću, bez prethodnih dodataka. Tuženik navodi i praksu Vrhovnog suda RH, koji je potvrdio da su tumačenja Povjerenstva obvezujuća i imaju pravnu snagu samog kolektivnog ugovora. Prema navodima tuženika, plaće se od 2013. obračunavaju kroz državni sustav Centralni obračun plaća (COP), na koji tuženik ne može utjecati – svi iznosi i formule zadani su programom Ministarstva zdravstva. Također, tuženik smatra da tužitelj pogrešno traži zatezne kamate i na iznose poreza i prireza, jer ti iznosi dospijevaju tek isplatom plaće, ne prije. Tuženik tvrdi da su sve obveze prema tužitelju uredno ispunjene te da nema nikakvih dugovanja. Sva uvećanja i dodaci obračunani su pravilno i sukladno kolektivnim ugovorima i tumačenjima Povjerenstva. Poziva se i na pravnom miš ljenje dr. sc. EČ, koji potvrđuje da se svi dodaci obračunavaju paušalno i samo na osnovnu plaću, a ne kumulativno. Na kraju, tuženik predlaže da, ako sud ipak usvoji tužbeni zahtjev, nadoknada troškova bude ograničena samo na nužne troškove postupka, te da eventualno smanjenje tužbenog zahtjeva sud tretira kao djelomično povlačenje tužbe, što utječe na troškove.

4. U prilogu podneska od 12. rujna 2022. je tužitelj dostavio dokumentaciju koju je tuženik zatražio u smislu isplatnih lista, a nužnu radi vještačenja, budući da tuženik nije tijekom postupka na poziv suda učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva, bez prejudiciranja osnovanosti takvog zahtjeva. Upravo stoga je ovaj sud rješenjem br. Pr- 67/2022-16 od 18. ožujka 2022-16 odredio provođenje financijskog vještačenja. Shodno navedenome, 14. siječnja 2025. je vještak dostavio sudu nalaz i mišljenje u kojem su obračunati za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020..

5. U povodu nalaza i mišljenja vještaka je tužitelj dostavio sudu podnesak od 23. siječnja 2025. u kojem navodi da nema prigovora jer je jasan, nedvosmislen i obrazložen. Iz njega proizlazi upravo ono što tužitelj tvrdi od početka, a to je da mu sporni dodaci nisu plaćeni za sve odrađene sate, već najviše do visine redovnog fonda radnih sati u svakom mjesecu. Tužitelj ističe da stalno radi na istom radnom mjestu, pod istim uvjetima rada, što tuženik nije osporio, te da zbog prirode posla uvijek snosi odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, i u redovnom i u prekovremenom radu. Zbog toga smatra da su mu plaće pogrešno obračunate jer uvećanja nisu isplaćena za sve sate koje je radio. Posljedično, pogrešno su obračunate i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da se one temelje na prosjeku prethodno isplaćenih, a umanjenih plaća. Tuženik je u povodu navedenog nalaza i mišljenja naveo kako zapravo ne osporava matematički izračun vještaka, no i nadalje ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu.

6. Sud je u postupku tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještakinje Natalije Jambrečić s listova 149-155 spisa, dokumentaciju tuženika s listova 18-81, obračunske isprave za isplatu s listova 95-127.

7. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku – ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 -dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, kako ga je tužitelj ponovno postavio u svom podnesku od 23. siječnja 2025. osnovan, osim u dijelu kojim potražuje zatezne kamate i na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

8. Sud je temeljem provedenih dokaza kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj počev od 1. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu magistra medicinske biokemije, pri čemu je redovito radio i prekovremeno,

- da tužitelj kao dr. medicine te zdravstveni djelatnik ima pravo na dodatke koji se odnose na dodatke za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za znanstveni stupanj,

- da je tuženik doista tijekom spornog razdoblja isplaćivao te dodatke,

- da je tužitelj u istom periodu radio u smjenama, zatim za vrijeme blagdana i vikenda te u prekovremenom radu.

9. Sporno je između stranaka da li je tuženik tužitelju predmetne dodatke obračunavao na sve odrađene sate ili samo na dio tih sati odnosno da li mu je trebao obračunavati i isplaćivati navedene dodatke na sate odrađene u prekovremenom radu.

10. Nema dvojbe i nesporno je između stranaka da je tužitelj u spornom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu magistra medicinske biokemije, pri čemu je redovito radio i prekovremeno. Njegova plaća odnosno primici su se uređivali primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. (Narodne novine 29/2018-KU-29/2018). U tom KU-29/2018 je plaća definirana u čl. 45. identično sadržaju kao ranijim kolektivnim ugovorima, zatim dodaci uvećanja plaće su propisani u čl. 49. sadržajno kao i u KU-143/2013, dodatak s osnove posebnih uvjeta rada sa popisom radnih mjesta je propisan čl. 55., a dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi čl. 57. Ovdje se posebno dodaje da i važeći Zakon o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17 - dalje ZR) u čl. 94. propisuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Navedeni zakon je stupio na snagu 7. kolovoza 2014.. Između stranaka je prvenstveno sporno da li tužitelj, a koji je nedvojbeno radio na radnom mjestu magistra medicinske biokemije u spornom razdoblju, ima pravo na obračun pa tako i isplatu u okviru plaće na dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i na sate koji su odrađeni prekovremeno tj. iznad redovnog mjesečnog fonda sati i radnih sati ili mu se ti dodaci trebaju obračunavati isključivo na osnovnu plaću kako je ista definirana u naprijed citiranim Kolektivnim ugovorima. To sve uvažavajući i same ugovore o radu i njihove anekse koje su stranke zaključile, ali i rješenja kojima je tuženik određivao u pojedinim razdobljima tužitelju plaću. Mišljenje je suda da je tužitelj imao pravo na navedene dodatke i za vrijeme prekovremenog rada jer i u prekovremenom radu tužitelj je radio poslove svog radnog mjesta za koje radno mjesto mu pripadaju i dodaci za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a kako to proizlazi iz naprijed naznačenih odredbi Kolektivnih ugovora. Naime, tuženik niti jednom riječju ne navodi da bi tužitelj u prekovremenom radu mijenjao radno mjesto pa bi eventualno na taj način i gubio te dodatke. Stoga je nelogično i neživotno da tužitelju ne bi pripadali navedeni dodaci i na sate koji su odrađeni u prekovremenom radu, a slijedom čega sud smatra da je tuženik bio u obvezi obračunavati te dodatke i na prekovremeni rad tužitelju. Posebno se dodaje da iz odredaba kolektivnih ugovora i zaključenih ugovora o radu pa i rješenja tuženika o određivanju visine plaće tužitelja ne proizlazi da bi se ti dodaci isključivali sa prekovremenim radom pa tako niti rad u dežurstvu koji se treba obračunavati kao prekovremeni rad. Uostalom navedeni zaključak proizlazi i iz brojne sudske prakse (59 Gž R-103/18 Županijski sud u Zagrebu, 47 Gr R-761/16 Županijski sud u Zagrebu, Gž R-455/2016 Županijski sud u Bjelovaru), ali i iz stajališta Vrhovnog suda izraženog u odluci br. Revr 1155/12-2 od 13. rujna 2017., a u kojoj odluci je zauzet stav da se dodaci za posebne uvjete rada isplaćuju i na iznos naknade za prekovremene sate rada. To tim više što rješenjima kojima je tužitelju određivana plaća je jasno naznačeno da tužitelj ima pravo na uvećanje plaće upravo temeljem dodataka za otežane uvjete rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i to u spornom razdoblju za otežane uvjete rada u postotku od 25%, a za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u postotku od 10% do zaključno 30. rujna 2015., a u postotku od 12% od 1. listopada 2015. pa nadalje. Pri tom je važno za napomenuti da se radno mjesto tužitelja nije mijenjalo tijekom prekovremenog rada, a što konačno ne navodi niti sam tuženik u svojim tvrdnjama tijekom ovog postupka. Navedeno potvrđuje i pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od

9. prosinca 2019. broj Su-IV-56/2019-18.

Kako tuženik nije učinio nespornim način obračuna pa i visina plaće koju je tuženik isplaćivao tužitelju u spornom razdoblju, to je nedvojbeno bilo potrebno provoditi knjigovodstveno-financijsko vještačenje, kako bi se utvrdilo da li je tuženik isplaćivao plaću tužitelju u pravilnom iznosu, odnosno po tvrdnji tužitelja u manjem iznosu ne obračunavajući mu sve dodatke za njegov cjelokupni odrađeni rad. Sud je navedeno vještačenje povjerio stalnoj sudskoj vještakinji Nataši Jambrečić, koja je u svom nalazu i mišljenju (listovi 149-155 spisa) decidirano navela raščlanjujući po mjesecima plaću koju je tužitelj primio, zatim podatak sa obračunatim prekovremenim radom i predmetnim dodacima. Iz isplatnih lista plaća, te evidencije prisutnosti na radu, vještakinja je utvrdila da tužitelju doista u spornom razdoblju tuženik nije obračunavao dodatke za otežane uvjete rada pa niti za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate koji su odrađeni prekovremeno. Prema nalazu i mišljenju tužitelju je u tom razdoblju isplaćena manja plaća za iznos od ukupno 1.940,66 eura bruto, kako je to i naznačeno u samom vještačkom nalazu. Međutim ističe se da se ustvari tužitelju isplaćivala manja plaća u pojedinim mjesecima upravo iz razloga što tuženik nije obračunavao pa i isplaćivao dodatke za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate, te za znanstveni stupanj.

11. Iz provedenih dokaza dakle proizlazi da tužitelju za odrađeni prekovremeni rad u utuženom razdoblju od mjeseca siječnja 2019. do mjeseca ožujka 2020. nisu plaćeni dodaci za otežane uvjete i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i na ostvarene prekovremene sate, te uvećanje u pogledu znanstvenog stupnja, već su mu ti dodaci isplaćeni samo na osnovnu plaću, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koje dodatke tužitelju pripada pravo sukladno gore citiranim propisima i prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na te dodatke te njegovim Rješenjima o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenata složenosti poslova i dodataka na plaću. Tuženik je tužitelju prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća, obračunao i isplatio navedene dodatke za posebne uvjete rada samo za odrađeni redovni rad, a pripada mu pravo na te dodatke i na odrađeni prekovremeni rad.

12. S obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću manju od one koju joj je trebao isplatiti da je pravilno obračunata na način da se dodaci za posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunaju i na sate rada ostvarene u prekovremenom radu, te za dodatak na plaću za znanstveni stupanj, osnovano tužitelj traži da mu se isplati iznos koji mu nije plaćen zbog takvog pogrešnog obračuna, pa je sud tužbeni zahtjev tužitelja i to onaj konačni iz podneska od 23. siječnja 2025. kojim je tužbeni zahtjev usklađen s nalazom vještaka, osim u dijelu kojim potražuje zatezne kamate na iznose poreza i prireza sadržane u bruto iznosu razlike plaće koju potražuje, usvojio te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove odluke.

13. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO sukladno kojem čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 16. u mjesecu, kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom temeljem odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o radu.

14. Obzirom na prednje presuđeno je kao u izreci.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP -a. Sud usvaja zahtjev tužitelja te mu dosuđuje trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.456,81 EUR, koji obuhvaća troškove zastupanja od 1.700,00 EUR, PDV od 425,00 EUR te predujam za vještačenje od 331,81 EUR. U pogledu zahtjeva za troškom zastupanja je sud prihvatio osnovanim zahtjeve za sastav tužbe prema Tbr. 7.1. u iznosu od 200,00 EUR, za podnesak od 06. srpnja 2022. prema Tbr. 8.1. u iznosu od 200,00 EUR, za ročište održano 14. srpnja 2022. prema Tbr. 9.1. u iznosu od 200,00 EUR, za podnesak od 29. rujna 2022. prema Tbr. 8.1. u iznosu od 200,00 EUR, za ročište održano 12. listopada 2022. prema Tbr. 9.1. u iznosu od 200,00 EUR, za ročište održano 13. veljače 2023. prema Tbr. 9.1. u iznosu od 200,00 EUR, za podnesak od 25. siječnja 2025. prema Tbr. 8.1. u iznosu od 200,00 EUR, za ročište održano 8. listopada 2025. prema Tbr. 9.1. u iznosu od 200,00 EUR, te za ročište za objavu presude prema Tbr. 9.3. u iznosu od 100,00 EUR, a koji trošak sud smatra opravdanim prema čl. 155. ZPP-a i koji je usklađen sa važećom OT. Na dosuđeni trošak je sud presudio zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 31. listopada 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ OD Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka (za tužitelja)

2/ Opća bolnica Varaždin, Ivana Meštrovića 1, Varaždin (tuženik)