REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-495/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, zastupan po punomoćniku Hrvoje Lui, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 7. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 31. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503 da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 iznos od 7.244,33 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02.08.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 07.10.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da se dana 24.02.2006. u mjestu Peroj dogodila prometna nezgoda u kojoj je osiguranik tužitelja AI zadobio teške tjelesne ozljede. Prometnu nezgodu da je prouzročio osiguranik tuženika ZI koji je u tom trenutku upravljao teretnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. U tom trenutku ZI da je sa pravnim prednikom tuženika imao zaključenu policu obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pod brojem 0202131714. Tužitelj nadalje navodi kako je osiguranik tuženika pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. K-458/06 od 17.10.2006. oglašen krivim za predmetni štetni događaj. Nadalje navodi kako je tužitelj 01.02.2010. svom osiguraniku SI priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je uzrokovana predmetnom prometnom nezgodom, a po kojem rješenju mu tužitelj i danas isplaćuje invalidsku mirovinu. Tužitelj navodi kako mu je tuženik namirio do sada sve dospjele tražbine po ovom osnovu za prethodna razdoblja. Predmet ovog postupka da je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine SI u razdoblju od 01.09.2021. do 30.04.2024. u ukupnom iznosu od 7.244,33 EUR koji iznos zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka tužitelj potražuje u konačnom zahtjevu.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju niti nastanak štetnog događaja kao i odgovornost svog osiguranika za prometnu nezgodu. Međutim tuženik osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako bi se u konkretnom slučaju trebao primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to čl. 27. Smatra da tužitelju ne pripada naknada temeljem odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju kako to tužitelj u tužbi tvrdi. Ističe da u tom pravcu postoje mnogobrojna sudska praksa kao i odluke VSRH (Rev-1060/12, Rev-1061/03). Tuženik ističe da VSRH smatra da tužbe koje pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine valja primijeniti mjerodavni ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete a ne ZOMO koji je bio na snazi u trenutku kada su vršene isplate spornih mirovina. Osim toga, ako bi bio nešto i dužan platiti smatra da bi tužitelja pripadao samo razmjerni dio mirovine. Tuženik također smatra da se u konkretnom slučaju radi o ozljedi izvan rada, pa stoga tužitelj niti nema pravo na naknadu štete. Smatra kada bi se radilo o ozljedi na radu tada bi tužitelj trebao dokazati razliku između invalidske mirovine utvrđene njegovim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u mirovinski spis tužitelja broj 121329, pročitan je zapisnik o očevidu, pročitano je rješenje tužitelja od 01.02.2010., pročitana je pravomoćna presuda ovoga suda K-458/06, pročitani su podaci o ukupno isplaćenim invalidskim mirovinama u razdoblju od 01.09.2021. do 30.04.2024. godine, pročitana je banka podataka doznačenih mirovinskih primanja, pročitan je odštetni zahtjev sa povratnicom, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Galprom d.o.o.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Između parničnih stranaka nije sporno:

-da se dana 24.02.2006. dogodila prometna nezgoda u Peroju nasuprot kućnog broja 28,

- da su u toj prometnoj nezgodi sudjelovali osiguranik tuženika ŠI kao vozač teretnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i AI kao pješak,

- da je u trenutku prometne nezgode osiguranik tuženika imao sa pravnim prednikom tuženika zaključenu policu od automobilske odgovornosti broj 0202131714, slijedom čega nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da je AI uslijed posljedica prometne nezgode zadobio teške tjelesne ozljede,

- da je tužitelj dana 01.02.2010. svom osiguraniku CI zbog ozljede izvan rada nakon što mu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad priznao pravo na invalidsku mirovinu sa danom 19.10.2009. u iznosu od 351,47 kuna mjesečno,

- da je za predmetnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika koji je između ostaloga pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. K-458/06 od 17.06.2006. proglašen krivim za nastanak premetne prometne nezgode,

- da je tužitelj svom osiguraniku AI u razdoblju od 01.09.2021. do 30.04.2024. po osnovi invalidske mirovine isplatio sveukupan iznos od 7.244,33 EUR.

6.Između stranaka je sporno da li u konkretnom slučaju na utuženo potraživanje valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji zakoni su bili na snazi u vrijeme kada je šteta nastala.

7. O tom pravnom pitanju sudovi su tijekom godina donosili različite odluke. Po mišljenju ovoga suda na sporni odnos stranaka imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 dalje ZOOP).

8. Člankom 27. navedenog zakona propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz st.1 ovog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obavezno zdravstveno osiguranje.“

9. Prema ocjeni ovoga suda, a prema čl.27.st.1. ZOOP tuženik je obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika

– stvarnog štetnika.

Na isti način odlučio je i Vrhovni sud u odlukama Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Revd-1227/2021 od 12.04.2021., Rev 909/2021 od 08.09.2021., Revd 949/2021 od 16.03.2021., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev- 2320/2015 od 21.05.2019., Revd-1148/2021 od 24.03.2021.

10. Kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine (kao u predmetnom slučaju) kako je to određeno st.2 i 3 čl.27 ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za razdoblje od 01.09.2021. do 30.04.2024. godine.

11.U pravcu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bojani Galinac – Galprom d.o.o. Tužitelj prihvaća matematičke izračune vještaka no smatra da treba primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik je nalaz i mišljenje prihvatio bez primjedbi.

12.Sud je nalaz vještaka prihvatio kao stručan i objektivan izrađen u cijelosti po pravilima struke. U nalazu nema kontradiktornosti ili nedostataka koji bi kod suda dovele do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja.

13.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da bi visina invalidske mirovine na koju bi ostvario pravo AI u slučaju da je profesionalna nesposobnost za rad nastala ozljedom na radu na dan 01.09.2021. iznosila 1.325,46 kuna, a prema slijedećem izračunu:

- najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi (od 1997. do 2008.) iznose 0,4481

- mirovinski staž 40 godina

- polazni faktor 1,00

- osobni bodovi iznose 17,9240 prema izračunu / 0,4481x40x1,00

- mirovinski faktor 0,80

- aktualna vrijednost mirovine na dan 01.09.2021. iznosi 71,53 kune

Iz čega proizlazi invalidska mirovina = osobni bodovi x mirovinski faktor x aktualna vrijednost mirovine = 17,9240 x 0,80 x 71,53 = 1.025,68 kuna i uvećana za dodatak po stopi od 26,40% iznosi 1.296,46 kuna / 172,07 EUR.

Obzirom da je niža od najniže mirovine koja je na dan 01.09.2021. iznosila 303,68 EUR prema izračunu 9,49 EUR (najniža mirovina za jednu godinu mirovinskog staža) x 40 (mirovinski staž) x 0,80 (mirovinski faktor) isplatila bi se najniža mirovina.

14. Tužitelj je za razdoblje od 01.09.2021. do 30.04.2024. isplatio na ime invalidske mirovine svom osiguraniku CI nesporno ukupan iznos od 7.244,33 EUR. U slučaju da je uzrok profesionalne nesposobnosti za rad bila ozljeda na radu tužitelj bi bio u obavezi isplatiti invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 11.153,92 eura a kako je to prikazano u tabeli broj 2. strana 4 vještačkog nalaza.

15. Slijedom svega navedenog za razdoblje od 01.09.2021. do 30.04.2024. tužitelj bi na ime invalidske mirovine koja bi bila uzrokovana ozljedom na radu, a u ovom slučaju nije, bio u obavezi platiti SI iznos veći iza 3.909,59 eura u odnosu na invalidsku mirovinu koju aktualno isplaćuje, iz čega proizlazi da primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a nema štete za tužitelja.

16. Prema ocjeni suda sukladno odredbi čl.27.st.1. ZOOP-a tuženik je obavezan zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika stvarnog štetnika.

No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je to određeno čl.27.st.2 i 3 ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, pa je primjenom navedenog propisa sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Ovdje se u konkretnom slučaju radi o profesionalnoj nesposobnosti za rad koja nije uzrokovana ozljedom na radu.

17. Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovara na tužbu, sastava dva pisana podnesaka i pristup na dva ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 500 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV- od 25 % tuženiku je na ime troška dosuđen iznos od 1.250,00 EUR.

U Puli, 31. listopada 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju osobno

2. tuženiku po punomoćniku